mm God. XVII. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata tiihe, smatra se mtšNNmn= predbrojen i za došasto polugodište. gi => Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGinlli. Štamparija DeQiuwlli i dr. Milijuni za Dalmaciju. Koliko i koliko puta čuli smo iz Beča u najraznovrsnijim wvarijanta- ma, da bi za Dalmaciju ipak bilo potreba nešto učinit. To je svjedožba nerada i zanemarivanja naše zemlje, koju rado bečka vlada daje sama sebi. Svaki ministar, koji dođe, cijeni, da ima pravo prekoriti svoga pred- šasnika, da nije ništa uradio, ali za to i njegov nasljednik vrši to pravo još strože, i tako to ide od ministra do ministra, a Dalmacija uvijek ostaje ono, što je i prije bila: zemlja, koju je priroda obdarila svim mogućim, da se razvije, a gdje ljudski duh izmišlja, kako će učiniti, da taj božji blagoslov zakršljavi. Ovako je bilo dosad, a biti će i unaprijed, doklegod se političke pri- like ne promijene, tako da se Dal- macija uzmogne okoristiti svojim prirodnim položajem. U tomu se ne smijemo varati, kad vidimo, gdje se je njemačka industrija upela, da sebi ekonomski podloži Balkan i Malu Aziju. Jer otvoriti Dalmaciji pute u zagorje značilo bi otvoriti pute ro- manskom zapadu, da preko Dalma- cije poplavi područje, koje je sebi gornje podunavlje izabralo za posjed. A kako u monarhiji, kakva je sada, vladaju baš oni, o kojih se koži radi, ne možemo od njih očekivati, da će nama za ljubav sebe posjeći, ako na to ne budu prisiljeni. Za to, ako dobijemo kakvu željeznicu, ako se Spljet veže za ostalu željezničku mrežu monarhije, ako se urede luke, to će sve biti nastavak onoga, što vidimo, da se sada radi. Pruge će se naime udesiti po starom kalupu t. j. da ili ne uzmognu odoljeti većemu prometu, ili budu služit samo za nje- mački eksport. Pogledajmo samo, kako su to uradili u Bosni. Nijedna pruga nije građena tako, da bi mogla konkuri- rati glavnim progone monarhije, koje iz industrijalnih središta vode na Balkan i na more. Na taj način niti se je u Bosni mogla razviti transitna trgovina, niti su bosanski proizvodi mogli naći slobodan i lak put u štaka: Što bosansko drvlje ipak odoljeva tuđoj utakmici, nije zahvaliti prometnim svezama, već jer je sam produkt tako čijen, da mu se i uz ovake prometne prilike ne treba bojati utakmice. Tomu imamo dokaza na gruškom kolodvoru, gdje sada i ne a ne' mogu da se pri- bliže , jer obala nije građena, a sada nema drva, da krcaju, jer željeznica ne može odoljeti prometu. U DUBROVNIKU, 26. srpnja 1906. CRVENA HRVATSK IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. Broj POJEDINI BROJ 20 PARA. dit ZR mmm nn Trgovina bosanskim dftljem ipak se razvija. Sto bi bilo pak onda, kad bi željeznica bila normalna i kad ne bi trasa bila naumice provedena tako, da še ne isplaćuje. U ostalom svoje namjere Beč ne krije. Pazimo samo, što oni govore. Sramota je — kažu —— da Dalmacija nije vezana s ostalom mionarhijom. To će rijet, sramota je, da monar- hija nije vezala našu zemlju prome- tnim putevima sa središtem. Ne radi se dakle, da se Dalmaciji otvore puti na istok, nego Beču u Damaciju. Dalmacija dakle, mješte da postane ishodište prometnih puteva bila bi tačka, gdje svršavaju t. j. novi Ab- satzgebiet njemačkoj industriji, a eventualno vrata bečkim proizvodima u daleki svijet, u koliko to ne bi smetalo Trstu. Prvo će zauvijeke pokopati svaki pokušaj, da se na našoj obali razvije iznova industrija, koja je cvala pro- šlih vijekova, a drugo moglo bi do- nijeti Dalmaciji koristi, ali veći dio ove pasti če u ruke saniim Nijemci- ma, jer će oni biti gospodari pro- meta. Ponovit će se dakle ono, što se dogodilo Trstu, koji je već sada njemačka luka. Ovomu nemamo snage da se opremo drukčije, nego tražeći pro- mjenu političkih prilika u monarhiji. Jedino u tomu slučaju Dalmacija bi imala od uloženih milijuna prave koristi, jer bi imala sredstava, da zlo paralizuje. Ovako pak od ove akcije imati će za sad koristi i po- jedinci i mjesta, ali ta korist ne- znatna je prema pogibli, koja bi na- stala odatle, kad Dalmaciji ne bi pošlo za rukom otvoriti sebi stare zakrčene puteve na Balkan i u svijet, Jedino ekonomski razvitak na toj bazi prirodan je, na to valja da te- žimo,; a bečke darove primamo za ono, što vrijede. Mi nijesmo toliko zagriženi, da preziremo svezu s Be- čom, jer dobro shvaćamo znamenitost takove sveze, ali opet nijesmo slijepi, da ne vidimo, da bi iz toga u prvom redu i najviše crpao koristi Beč, pa za to nemamo ni razloga, da mu specijalno budemo zahvalni. Dubrovnik Il Zadar (I Spljet, Gdje će bit sjedište. društva , Dalma- cija“, nije riješeno, a kako to pitanje zanima dalmatinski svijet, polemike su. učestale po našim novinama. U njima ima mnogo strasti, mnogo kampanilizma, a razlozi su uvijek jednaki. Ko brani Spljet, veli, da ga sjedište ide, jer je središte Dalmacije; a ko zagovara Zadar, tvrdi, da njega ide među . NAKODNA PEPUSI KNPY/ Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, pričpćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — === dalmatinskim gradovima prvenstvo, kanoti glavni grad zemlje. Ne cijenimo, da su to razlozi, koji bi odlučivati. Zadar kao glavni grad zemlje, imao:bi pravo tražiti za sebe sjedi- šte društva, samo onda, kad bi u njemu bilo drugih uslova za to potrebitih, a sami su Zadrani zanago uvjereni, da u tomi po- gledu ne zaostaje za Zadrom nijedan drugi grad dalmatinski: ni Vis, ni Makarska, gdje su dosad bila središta društava parobrodar- skih, ni Šibenik, koji čeka lijepa budućnost kao inđustrijalni centrum. Ako nam ,Dal- mata“ spominje potrebu da novo društvo bude u doticaju sa vladom, mi smo sasvim protivna mišljenja, te bi mu željeli, da bude od nje što dalje. Kad pak kori hrvatske za- stupnike nastanjene u Zadru, što su se zau- zeli, da sijelo društva bude u Dubrovniku, tim on samo propovijeda tjesnogrudnost, koje bi se u ovakim slučajevima morao klo- nuti. Zastupnici naši razumiju hvala bogu, kud bi ih dovelo, kad bi se pustili zavesti od sličnih čuvstava. imali Upada uopće u oči, da se u branjenju Spljeta i Zadra iznose isti razlozi, koji su se s neke strane iznosili, kad se je tražilo, da sjedište društva bude u 'Trstu. Samo t ada su ovi razlozi bili zbiljski, jer je Trst z bilja trgovačko središte prvoga reda, a u njemu zbilja postoji pomorska vlada, a sada su samo fiktivni, jer vlada u Zadru nije pomorska vlast, a Spljet nije onakovo sre- dište, koje bi se a priori namećalo za sjedište društva. Mi bi željeli Spljetu, a možda će do toga i doći, da bude središte Dalmacije, ali to on nije nikad bio, niti je sada. On je samo središte svoje okolice, kako Dubrovnik dubrovačke, Kotor kotorske, Šibenik šiben- ske, Zadar zadarske, a ako mu glas vrijedi više nego drugih gradova, vrijedi samo u toliko, što je svojim uplivom zapasao veću okolicu. S toga je pogriješeno misliti, da su interesi Spljeta interesi čitave Dalmacije, kao što su n. pr. interesi Beča interesi čitave donje Austrije. Kad bi se dakle radilo o kakvom po- duzeću određenu za spljetsku okolicu, tad ne bi bilo sumnje, da sijelo ima biti u Spljetu; a kad se radi o poduzeću za čitavu Dalmaciju, tada argumenat, da je Spljet središte Dal- macije, ne može vrijediti, jer on to sredi- šte nije. Ne bi u ostalom bilo potreba ni doći do ovih razglabanja, kad bismo se stavili na stanovište, da svaki dalmatinski grad ima jednako pravo, da bude služen, kako doli- kuje i traže njegovi ekonomski interesi, a da sjedište društva ima biti ondje, gdje traže interesi njegovi. A ti su interesi s jedne strane komercijalni, a s druge pomorsko upravni. Dok se o prvim ne može odlučiti povjesti i sadašnjosti eminentno pomorski grad. On je uložio u plovidbu 19,000.000 kruna. Bolje garancije, da bi znao voditi dobro i novo poduzeće, ne treba mu. IKA HRVATSKA HOTEKA, DUBEC IN m mo ii iii s i 1