8880808003] Clonca maxima. Daleko od nas svaka namjera, da se upu tamo u polemiku s ljudima, koji za svoje novinarske izraze rabe najgnusnije riječi, i koji se ne žacaju, kojekakvim mišterijozno nabačenim summnji- čenjem zavarati javno mnijenje“. »P. C. H.“ zagrebačkoj ,Slo- bodnoj Riječi“. Zadnji smo put upi ali ,P. C. H.“, ko je onaj njezin prijatelj, što im je saopćio, da bi jedan Hrvat u Beču dao novaca u fond lista. Mješte da odgovofi, sasula je pregršt rječetina i najprostijih i1sulta; to je prava eloaca maxima prostaštva i kleveta i podlosti, koj» ti svojim neugodnim vonjem izdaleka odaje golotinju ljudi, koji se qko lista kupe. Toliko se moralne nečisti tu skupilo, da su njom promočeni svi, koji su s listom vezani. Ne možemo stoga činiti razlike iz- među urednika i ljudi, koje list zastupa. Blato je poprskalo svijeh, a najprvo dubro- _ vačko svećenstvo, jer je ono i po svomu položa- ju i po svomu zvanju u prvom redu odgovorno za list, kojega je vlasnik dubrovačka hrvatska, iliti recimo odmah svećenička tiskara. Svećen- stvo naime, počinjući od biskupa Dr. Marče- lića, ima u svojim rukama tri četvrtine akcija. Nu o tomu kasnije, kad razbistrimo poli- tičku stranu ovoga ,pitanja“. Jer psovke i gnu- sobe ne smiju nas odvratiti od same stvari. Kad je ,Prava“, kako zgodno ,,Dubro- vnik“ kaže, tjerajuć lisicu istjerala vuka, mi ćemo ga dalje vijat. Ona je priznala, da ima u njezinoj blizini neko, koji po- sreduje između Beča i nje. Sad bi htjela, da psovkama zamete trag svojoj ispovijedi, ali joj uspjeti ne će. U ostalom kao da se ni ona tomu vele ne nada, jer da oslabi utisak priznaje, sjeća nedavnih borba između Srba i Hrvata u ovomu gradu pa spominje svako malo vremena sada Chlumetzkoga sada Kaćansko- ga, vežuć s njima, ko im prvi dođe na pamet. Htjela bi tim pokazati, kao da se u Du- brovniku u to doba bog zna što događalo te da ljudi, koji su onda vodili Hrvate, ne- madu sada prova koriti njih, što su se svije- PODLISTAK. Neke nepoznate pjesme M. Vodopića. (Priopćuje J. Gyra). . U posebnom izdanju ,Crv. Hrvatske“, te je izašlo prigodom pomena padu Dubro- vačke republike, iznio je prečasni Dn. V. Medini jedan fragmenat Vodopićeve pripo- vjesti ,Gjinevrija“. To me je ponukalo, da objelodanim one YVodopićeve pjesni, koje se nalaze kod mene (u rukopisu) a koje još ne bijahu bile štampane. Pjesme nijesu Bog zna kakove umjetničke vtijednosti, ali zato zaslužuju, da budu štampane, radi čistog jezika, kojim je Vodopić tako umjetnički baratao, da mu je teško izim Martića u našoj literaturi naći premca. Ovdje mi padaju na na um riječi pjesnikove : divno je slago“ gdeć u kolu zateko zanago“ »Vile, te mu udijeliše mito“ — U koliko mi je poznato do sada su štampane od pripovijesti: ,Na doborskim razvalinama“ — ,Marija Konavoka“ — »lužna Jele“ i »Gjinevrija“, od pjesama pak: ,Robinjica“ i ,,Što je: Vilo“? — Sva- kako među prve njegove (pjesme spadaju sno i besvijesno stavili u službu austrijske policije. Pri tomu ona računa na to, da mi moramo mučati iz raznih obzira. To je donekle istina. Mi ne možemo već iz obzira na ondašnje naše suborce izni- jeti golu istinu na vidjelo, premda bi to konačno raskrinkalo patriotizam tih pra- vaških korenika, ali u glavnim potezima do- gođaji su onih godina dobro poznati. Radilo se, da u kratko rečemo, o borbi, koja je je- dino u sretnoj Austriji moguća, između po- krajinske i državne policije. Ovoj su se bili Srbi zamjerili zbog pisanja ,,Dubrovnika“ o Bosni, a pokrajinska, upućenija u domaće posle, protežirala je pod vodom Srbe, koji su bili digli na pleća Gondulu, vješto izrabljujuć na taj način Srbe proti Hrvatima, a Hrvate proti Srbima. K tomu je došao antagonizam između Tončića i Davida- Nardelli. Hrvati u Dubrovniku pristali su uz prvoga, a drugo nijesu ni mogli, niti će im to zamjeriti, ko ima na pameti, koje je oblike bila uzela borba između Srba i Hr- vata po cijelom narodu. Jedan je drugomu bio navijestio rat do istrijebljenja, pa u tom pogledu nema niko razloga, da drugoga prekara. Bit će bilo zlo, ali u političkom životu i zlo je kadgod potreba. U onoj borbi bila je naime klica onoga, što se sada raz- vilo. Bez nje ne bismo mogli promisliti ovo stanje, do koga smo došli nastojanjem s jedne i druge strane. Ne smijemo dakle gledati na one ze- mane današnjim pogledom; a ako je bilo pogrješaka ....... peccatur intra moemia et extra. Svi smo bili zaboravili, da smo jedan narod, pa u tom pogledu niti smo mi čisti, niti su Srbi čisti a najmanje su čisti oni, koji hoće da budu ,čisti“, kako su to dokazali do- gođaji, koji su slijedili godinu 1899. Hrvati dubrovački, koji su se sada okupili u. ,Hr- vatsku stranku“, a na čelu im načelnik Pero Čingrija, netom su došli na općinu, nastojali su, da izliječe rane, koje su gradu bile za- dale stranačke zadjevice, i da sprave teren za eventualno zbliženje. Ovo je nastojanje nutarnji uzrok sukoba, koji su se odmah počeli javljati u stranci i koji su doveli do otvorena prijeloma, kad su političke prilike »Pjesanci“, te su napisani prigodom pastir- skog posjeta biskupa T. Jederlinića u razne župe. Takovih je pjesanaca sedam na broju, osmi pak je podulji, a pjeva ga guslar od Žabe (brdo u biskupiji Trebinjskoj). 1. Župa od Ošljega svome biskupu. Pjesanac. Ako sestre mene ostale U bogastvu pritjecaju, Ak ljepotom dične hvale Mene tmastu nadsivajn : Ja uboga, ja met\ hridim Čas njihovu ne zavidim, »Prid pozore mom_Pastjeru Doću u uboštću od haljini Al neockvrnu noseć vjeru, Ku zagrlih od starina, I ku s malo službenika Vrlo branih doba u priki. u. Župa od Banića Pjesanac. pljubljenomu mom pastiru Ke ću dare pokloniti ? Nepomičnu ali viru u zemlji kreriul: u toliko na bolje, da je trebalo otvoreno zagovarati potrebu pribli- ženja između Srba i Hrvata. ,,Hrvatska Stranka“ nije htjela prihvatiti politiku inada jednoga Dr. Mandolfa, niti vjersko-plemen- skog ekskluzivizma, kako su je zagovarali Lijepopili i drugovi, a odvraćala se s ogav- nošću od same misli da bi Hrvati u Du- brovniku mogli :biti austrijska stranka, kako ih je zamišljao Crnica. Kad je odlučila, da stane na put rovarenju ovih elemanata i sačuva čistoću hrvatske misli, oni su se slo- žili i proglasili , pravašima“. Ovo je geneža dubrovačkog ,pravaštva“. Nju treba da imaš na pameti, da razumiješ ogavne prizore, koji se pred našim očima odigravaju. Jer prevrni i obrni ,, Pravu“, što ćeš drugo naći, nego dosta inada, još više vjerskog i plemenskog fanatizma, a najviše ponizn> bezočnosti, koja je vlastita ljudima vičnim ljubiti skute silnicima, kojegod fele bili? Pa kad promislimo, da su svi ti ljudi bili jednom u redovima hrvatske stranke u Dubrovniku, gdje su rovali, kako i sada raju, moramo se cijeniti sretnim, da smo se vraga kurtarisali. Tim čuvstvom čitamo psovke ,,Prave Crvene Hrvatske“, a s njime se miješa osje- ćaj stida, da je nešto slično moguće u drev- nom nam Dubrovniku. Stide li se oni, pod kojih egidom ovo se zbiva, ne marimo znati, ali je čudna ironija, kad po vratima naših crkava čitamo proglase proti psosti, a stupce Prave Crvene Hrvatske“ vidimo pretvorene u skladište svake pogani. Ona ti dokazuje, kako je fanatizam neke naše svećenike tako zaslijepio, da više ni ne razumiju ništa. Ono, proti čemu se buni svako moralno čuvstvo, smatraju da je ipak dopušteno, jer se tobože radi o proglašenim ,bezbožnicima“. Izgleda, da njima nije ništa sveto, do _,privatnog“ ži- vota njihova urednika. Do ovoga zaključka mora žalibože da dođe svak, ko ima ustr- pljenstva i snage, da čita njibov ,organ“, nu kad vidiš u njihovim redovima Crnicu, razumiješ, kako je do toga došlo, da su se oko dubrovačkog klera sakupili Perišići i svi drugi slični stvorovi; jer gdje stoji Cr- nica, zašto ne mogu i oni?! Ko Tmor od zal ki me štiti? Ali ljubav dublju jače, Neg je more, ke me plače? »To smijem. Nu joštere Primorsku ću dozvat vilu, ' Da s vrh Tmora glas prostere I u pjesmu klikne milu, Ime, krepost, slave Njega Nek se i dalji kraj razlijega. iu. Doli Pjesanac. »S strani do tri uzbunjene Mene morske sile biju, A s četvrte pak se viju Do nebesa ljute stijene. »Iz Doline tuj gabite Te mejaše proć nije moći I k Stadniku s' inijem doći Časti noseć vijence svite. slim ću odovla; Pod Njim stara Bogoljubnoj nam će eviti, A vječni će nju toviti Snažnom rukom odizgara.