God. XVII. U DUBROVNIKU, 2. kolovoza 1906. Broj 31. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu == predbrojen i za došasto polugodište. === pretplata mine, smatra se IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. Koliko nas cijene! Sadanji dogođaji sile na razmi- šljanje. Dok se s jedne strane nameće žalosna uloga, koju naši igraju, vi- dimo s druge, što zahtijevaju od nas tako zvani kompetentni faktori i ko- liko nas cijene. O onom prvomu bilo je dosta govora po našim novinama, ali da dobiješ potpunu sliku stanja, do koga je Hrvatsku dovela Kueno- va uprava, treba se obazrijeti i na mnijenje, koje smo stekli kod kompe- tentnih, kako se to kaže u službenom žargonu. Jey stoprva to kaže, na što smo pali i čemu se možemo na- dati od krugova, koji u Hrvatima vide samo oruđe svoje. Hrvata u monarhiji ima prem malo, da bi se mogli nadati, e će što postići sami o sebi protiv volje čitave monarhije, ali i po svomu državo- pravnom položaju i po prirodnom smještaju oni su. faktor, na koji u eventualnoj krizi. treba računati. Za to vidimo, da kadgod je govora o preustrojstvu monarhije, pojavlja se i hrvatsko pitanje. U današnjem po- kretu nema dakle ništa nenadana, jer je naravna posljedica našeg polo- žaja u monarhiji, da se i naše ime spominje u krizi. Tako je bilo i god. 1848. Razlika je samo to, da su tada hrvatsko pitanje potakli er alto, a sada ga je sam Hrvat potakao, tra- žeći riješenje, koje će biti najviše nje- mu u prilog. Hine irae! Odavle ono neraspolo- ženje kompetentnih, koje dovađa do toga, da ono, što je g. 1848. bilo gledano dobrim okom, sada postaje u očima vlastodržca sumnjivim činom. Dok su Srbi i Hrvati složni uda- rali na Madžare, dotole su bili si- gurni bečkog blagoslova, tada nije smetalo, da puške kraljevine Srbije i njezini generali prelaze granicu i miješaju se u posle monarhije. A sada bečke krugovo čini nervozne sama ideja sporazumna rada između Srba i Hrvata u monarhiji, a ispu- nja ih strahom otkriće, da je jedan delegat hrvatski rođak srp- skog poslanika u _ Beču. Pobojali se boni, da se naše hrvatstvo ne bi izgnusilo u društvu srpskom i madžarskom, pa dozvali svoje Franke i Kršnjave, da nas peru i sačuvaju »čiste“ bečkim pohotama. Ova bojazan uostalom jako je ra- zumljiva, ali je spominjemo, jer iz nje najjasnije proizlazi, što u Beču shvaćaju »hrvatstvom“. Po nji- hovu mišljenju mi bismo morali u ime hrvatstva voditi borbu proti srpstvu i proti madžarstvu, s drugim riječima biti pioniri bečke misli na Balkanu. Jedino tada mi bismo bili vjerni i odani sinovi majke Austrije, a za to bi nas ona nagradila svojom "ljubavi. Ostavimo na stranu pitanje, kako su u Beču došli do toga, da ovo cijene zadatkom hrvatstva, te tako »dobre“ Hrvate identifikuju ,dobrim“ Austrijancima, a pogledajmo, po što nas cijene t. j. što bi nam dali, kad bismo se opet prihvatili te nedostojne uloge. Odgovor na to daje nam sva- kidašnja politička borba, te nam nije potreba zalaziti u prošlost, da vi- dimo, kako su nam se odužili god. 1848. Pogledajmo samo agente Au- strije po našim krajevima, pa se upi- tajmo, čemu oni. Zar Beč misli, da će oni hrvatsku politiku svrnuti sa staze, kojom je udarila? Predviđali smo da će Beč kušati da sebi opet steče simpatije Hrvata, neka je između Beča i Hrvata odveć dubok jaz, da bi ga se moglo premo- stiti poslije toliko decenija napreza- nja, da ga se izdube; alinijesmo cije- nili da će svim svojim nepravdama dodavati još i tu uvrijedu, da nas misli sebi privući policajskim intri- gama. Ona otkriva bolje nego sva druga razlaganja, koliko nas cijeni, Imenovanje hrvatske vlade, Napokon! Koalicija hrvatskih i srpskih stranaka uspjela je, da za članove hrvatske vlade protura ljude sebi povoljne, koji će raditi u duhu riječke resolucije. 'To je uspjeh borbe od nekoliko mjeseca, kojemu je zna- menitost pokazalo najbolje to, što se je na- stojalo svim mogućim sredstvima imenova- nje osujetiti. Ne ćemo udariti u velepjesni zbog ove pobjede, ali bi značilo ne razumjeti se u političke tečevine ko bi je kušao omalo- važati. Ne radi se naime o osobama, koje će zasjesti na vladu, nego o načelu. Dosad Je u Hrvatskoj vlada činila parlamenat, a sada parlamenat vladu. 'To je pak čitav preokret, nešto, što povjest Hrvatske još nije zabilježila. Nama su uvijek drugi na- metali bana, a ban odjelne predstojnike : principom pak, da ovi posljednji moraju biti ljudi, koji uživaju povjerenje naroda, i da je ban dužan čuti njihovo mišljenje u svim autonomnim poslovima, koje je prihvatila i kruna i zajednička vlada, dobili smo uprav odgovornu vladu, koja više ne sastoji samo od bana, kao povjerenika krune i u- garskog ministra predsjednika, nego i od odijelnih predstojnika, kao povjerenika na- rodnih. : NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUGROTNIK Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, sahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po = godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. —> == Ovo ističemo osobito obzirom na mi- šljenje g. V. Milića, izraženo u ,Narodnom Listu“. On cijeni, da način predlaganja čla- nova vlade i uglavljenje načina držanja ba- na u autonomnim poslovima nije bilo us- tavno korektno; moglo je naime biti izmje- ne nazora sa zastupstvom, ali nipošto na- metanja, jer legislativa ne smije utjecati u eksekutivu. Ovdje je g. Milić zaboravio, da zada- tak legislative nije samo stvarati “ zakone, nego i kontrolirati upravu, i baš iz toga njezina prava treba izvoditi pravo uplitanja u imenovanje vlade. Modus je možda bio kod predlaganja nove vlade neobičan, ali su ga nametale naše osobite prilike. U dru- gim zemljama, gdje je parlamentarna vlada običajem uzakonjena, već se unaprijed zna, koga će kruna pozvati, da sastavi vladu. To je obično vođa stranke, koja je dobila na izborima: U nas pak niti je kruna mo- gla koga zvati, jer je posao bana da pred- stojnike- predlaže, niti je mogla znati koga bi pozvala. Nije dakle preostajalo drugo, ne- go da koalicija stupi u dogovore s banom te imenuje osobe, koje želi. G. Milić sam uviđa to, pa kaže: , Do- govora može biti, ali ne ugovora“. Nu koa- licija je išla u glavnom za tim, da stvori praecedeus, koji bi vrijedio i u buduće, a do toga nije moglo doći tajnim dogovori- ma, nego javnim ugovorom. Imenovanje vlade po tajnom dogovoru ne bi za nas bila nikakva stečevina, a ovako teško, da će se u buduće naći većina u hrvatskom sa- boru, koja će batalit jednom stečeno pravo, da sudjeluje u imenovanju vlade. Po na- šem mišljenju ova je dobit dapače mnogo veća, nego kad bi nam uspjelo samo postići, da se ban imenuje iz trojke predložene od sabora. Jer kogod predlagao bana, njegovu vlast, kakva je dosad bila, trebalo je ogra- ničiti, da ne doživemo iznenađenja poput onih, s kojih je dosad stradala Hrvatska. To ograničenje pak nije smjelo biti takovo, da se prikrate prava kraljevine. Vlast bana kao njezina predstavnika treba dapače u- množiti, ali da je ne upotrebi proti narodu, valjalo je ujedno naći načina, da je vrši preko ljudi narodnog povjerenja. To se je postiglo ugovorom“, kojemu Milić nepra- vedno zamijera. Drugi uzrok, s koga g. Milić cijeni, da se je ovoliko zateglo imenovanje vlade, bila bi stranačka pocjepkanost. Njemu upadaju u oči osobito ,ti pusti divljaci“. ,Ovaj neo- bični pojav ne može, govorimo iskreno, pro« buditi povjerenje vladama. Je li moguće, da Vrbanić, Nikolić, Supilo nemadu programa, da nemadu dodira sa ijednom saborskom strankom ?“ Ovdje se je g. Milić grdno zarekao, jer po svemu sudeći baš ti Supili uživaju naj- više povjerenje dotičnih vlada. Da se je iii toi ni