Madžarima teško orientirati među tolikim
strankama, to će i bit istina, ali iz toga ne
slijedi, da to mora a priori biti zlo. Ova
stranačka pocjepkanost, ovo obilje ,divljaka“,
koji su ipak složni u tomu, da ove dvije
godine treba upotrijebiti za nutarnje jačanje
i rad u smislu riječke resolucije, samo je
posljedica toga, što još nema baze, na kojoj
bi se osnovala jaka kompaktna stranka. G.
Milić spominje opstojeći državni zakon, na
temelju kojeg stoji i riječka resolucija, ali
ne smijemo zaboraviti, da resolucija traži
proširenje autonomije i reinkorporaciju Dal-
macije, i da jedino proširena autonomija
može složiti u Hrvatskoj stranku, koja će
preuzeti na sebe zadaću, da iz novih teče-
vina iscijedi za zemlju onoliko soka, koliko
je samo moguće. Dok toga ne bude, jako
je prlrodno, što i stranke i pojedini politi-
čari hoće da zadrže sebi slobodne ruke, a
dobro je opet, neka i Madžari znadu, da se
bez toga u Hrvatskoj ne mogu srediti prilike.

La Doume est morte, vive la Doume!

, Rusija se je zatalasala opazio je g. 1812.

 

ruski general Kutuzov svome rođaku u Ri-
mu: ,MRusija se je zatalasala“ opetujemo i
mi nakon punih 94 godina. Pa ipak koja
razlika od prvog i zadnjeg usklika! Prvi ta-
lasi uzigraše se Bijelim Carstvom, da skrše
u svom krilu pobjedne čete Napoleona Ve-
likoga; a drugi, da zbace truli sistem
predstoljetnih ustanova. Već od pred go-
dine dana talasa se Rusija, da razlomi
valovjem revolucije klisare ispitih knezova
i zasukanih velikaša, proračunanih neprija-
telja svakog napretka i slobode Već od
preko godine dana stupaju do četiri stranke
javno na ulice, da zrnom i paležem izvojuju
sebi oslobođenje duha i tijela od nesnosnog
ropstva.

To je borba, koja je izazvala saziv dume
i u tomu slavila prvu spoju pobjedu. Al tu
bijaše otvorenoj revoluciji sustat, a svoje
sile koncentrirati oko moralnog ojačanja za-
stupnika dume. A i ovim posljednim ne bi-

'PODLISTAK.
pjesme M. Vodopića.

(Priopćuje J. Gyra).
Vi.
Prisvjetlomu i Pripoštovanom Gospodinu
Gosp. Tomi Jederliniću, Biskupu
od Dubrovnika i Upravitelju država
Mrkanske i Trebinjske.
Pjesan.
Guslar od Žabe.
U gluhe sred noći, stvorenje ljudsko kad
S tihom sna pomoći, bjed taži, brigu i jad.

 

Vrh žabe sred sniga, pustoši i strašive
Star Miloš sam briga ejeć sile protive.
Zabjenom na bušku gusli zlatnožici

Vlas budiše muku, planinski vjetrici.

Ki romon srce tak Milošu ustrili

Da ne može inak, neg ljuto procvili.

Ter suzam se obstrije, evijet rosonu .., noći
Presit ga zrak prije neg dođe s istoči.
Pak glasom plačnime: Sto, gusli ma, veli,
S kretanjom tvoime, što od mene želi?
Bijeržek ko nekada da slatke začini

Star tvorim ja sada, čim lice sve mini?
Varoše ne vidiš u žvalu gdi leže

Zmaja, ki ih dahom triš ognjenim izdeže ?
Prik raspu prognane me sinove odnosi,
Ko vihar sa grane kad listje raznosi,
Srete nam obzili, zdere, okrvavi

jaše se istrčavati predaloko sa zahtjevima.
Taktika je pogrješena, a ta pogrješka je
dobro došla reakcionarnim knezovima, da
još gušće. mreže satću oko cara slabića, da
mu prikažu, kako se Rusija približa Fran-
cuskoj godine 1789., te kako će na tom putu
zateći bijelog cara vješala, jednako kao što
ono zatekoše Luja XVII. Kad su Nikolom
obvladala ta uvijerenja, raspust dume bijaše
neizbježiv. La Doume est morte: to je za-

ključna riječ prvog razvoja ruske revolucije.'

Raspust dume uvreda je svakom usta-
vnom_ misliocu, i za to je Evropa onako
oštro osudila taj čin, a udarci riječi nijesu
mimoišli ni cara slabića, 1 za to je liberalni
engleski ministar sir Campbell-Bannermann
dao izraza svome negodovanju na london-
skoj međunarodnoj .parlamentarnoj  konfe-
renciji u riječima: Duma je mrtva, da živi
Duma. Raspust Dume, u vrijeme kad su se

kadeti razdvojili od radničkih zastupnika, te :

kad su zastupnici stali popuštati vladi, ve-
lika je diplomatska pogriješka, koja se može
ruskim upravnicima teško osvetiti, koja može
u istinu izjednačiti u povjesti imena Nikole
H. i Luja XVI.

Raspust Dume bio je nenadan. On je
smeo duhove, kao što smete udar groma.
Nije ih zastrašio, nije ih odvratio od svojih
ideja, kao što nije učinio ni proglas izni-
mnog stanja nad carskim Petrovgradom. Do-
duše zemlja se je ušutkala, mir je obvladao ;
ali toga mira mi se najviše bojimo. On sliči
suparnoj tišini arapske pustare pred bijesnom
olujom, pred pogubnim plesom uzvitlanog
pijeska. I ne treba nam sebe zavaravati.
Kad se iznemogli odmore, kad se zastupnici
Dume razaspu po zemlji, da riječju vatre
požežu duhove, kad težina proglasa krnjeg
viborškog parlamenta pritisne prsi bespra-
onih, išibanih masa, tad će ponovo vatra
revolucije buknuti, da potrese do rušenja
temeljima nedosljednih upravnika, da preteče
državnu katastrofu.

Uza svu uzajamnost duhova, uza sve
žeđanje krvne osvete, revoluciji se ipak
može stati na put; ali ne smrtonosnim sal-

Divljom tim u hridi žrtva se vaj! pravi.

Kletom protivniku sve dosta er ne bi

Vjeru ište, jaoh viku! Za ku će mrijet trijebi.

Što dakle gusli ma, što od mene želi?

Kob strašna pjet ne da, tim ljuto me uevijeli.

Mnjah Pastjer, ki bi dan, rane će izvidati,

Al to bi zorni san, čim smrt ga prikrati.

S tega opeta, ah Bože! dni plačne skori ove

Star Miloš ne može jade podnijet nove.

Cjeć gorke tad boli k6 mramor zamukne

Vir suza pak proli, srce aa ne pukne.

Čim Miloš tač vaja, zrak evo svjetlosti

Svu Žabu obasja nenadnom žarkosti.

Guslar tad otvori zjenice plašne sve,

Ka svjetlos je, davori sam sobom, ova i gdje ?

Bi rek s Dubrovnika, da se je spustila

I zlatna ko Rika sve Trebinje prekrila.

Nut po njom igrati nebeske dvorane

I pjesnim tažiti me sinko izdane.

Pjesni su od mira... što vele?.... ah je
od reda

Višnjega, kod Pastira da gredu svi ureda.

Nakazi On pakljene od njih će otjerati,

On, otac, ljubljene pod krila skupiti;

On crkve uzdignut, podpriti vjera On.

Nebeski pak na put uporavit priklon.

Na vesele sej riči, ko iza tme zasjaje

Sunčane oblici, tač Miloš ustaje,

Gusli sve prihita — steže — kuša žice —

Ter klikne, prolita ko u gori slavice:

vama vojske, već brzim reformama, koje
vode k ustavnom životu. Bude li se ovoga
držao ministar predsjeduik Stolopin, riješit
će se historičari teške muke, da opišuju kr-
vaviju revoluciju i od samog francuskog cr-
venog pravrata g. 1789. Inače utaman za-
tvaranja vođa, utaman smrtne osude, uta-
man proglašenje — pa i nad cijelom zem-
ljom — ratnog stanja, utaman se je napo-
kon oslanjati na pogubnu intervenciju Nje-
mačke i Austrije. Francuska je pokazala, da
to ništa ne koristi, a Rusija će zapečatiti to
povjesno uvjerenje. Kad himnu slobode ru-
skih revolucijonaraca bude vojska slušala sa
skinutom: kapom, a na zapovjed gihućaj“
bude odgovarala pridružujuć se narodu, tad
će uvidjeti ruski vlastodržei, kako je labavo
htjet upotrebiti silu proti pravici, a ponaj-
većma kad je ta sila bez zapta, nesređena.

Sedmični pregled.

Srbija. — Skupština nastavlja dosta
mirno svoja vijećanja, od kako su mladora-
dikali odustali od obstrukcije. Do sada je
159 od 160 mandata odobreno. Skupština je
dozvolila vladi sklapati privremene trgovačke
ugovore s ostalim državama. Neke beograd-
ske novine misle, da će se vlada poslužiti
ovom dozvolom, te ponovo kušat sklopiti
trgovački ugovor s Austro-Ugarskom.

Socijalistički zastupnik Lapčević inter-
pelirao je skupštinu, ne bi li ona pozdravila
članove raspuštene ruske "Dume. Svoju in-
terpelaciju svršio je usklikom: , živila ruska
revolucija“. — Podpredsjednik skupštine M.
Đurić odgovorio mu je s poklikom: živjelo
rusko carstvo; na što je presjednik izjavio,
da nema uzroka zašto, da se izraze simpa-
tije duminim poslanicima, ali da je ipak slo-
bodno Lapčeviću podnijeti u tom pogledu
pismeni predlog.

Carinski rat sa Austro-Ugarskom na
istome je stupnju razvoja. Srpska vlada na-
stoji iznaći drugih tržišta, gdje bi izvažala
svoje proizode, a osobito živež. Nekoje srp-
ske novine pišu kako nijesu zadovoljne

 

0 Dubrave tvom Dubravi
Pozeleni liste, er veće
Ognjen vjetar tvojom slavi
Dičnu zelen pržit ne će.

Ko Česvina, kA ne vene,
Ufanje je tvoje bilo,

Nu milos se Vječni krene
I tvć ufanje se ispunilo. —

,O Trebinje trijebi suze
I pometni ružna odijela,
Kob ne misli što ti uze
Čim ti je novi čes počela;

Jakna rijeka, k& te grli
I natapa tvoje doli
Zaručnik će tve prigrli
Sinke, i izlječit ljute boli. —

Ravno lijepo cvijeće kiti
I livade tvoje rijesi
Neće uvehnut, pod zaštiti
Tvog Pastijera krila jesi;

Ko tih vjetric kite blazni
Cvijeće i goji polju u tvomu
Tak će tihom On prijazni
Tebe gojit kutu u svomu.

Gdje te ostavljam Građče lijepi
Nad ostale draži meni,

Tvoj dosegne duh što hlepi
svi su jadi svi skoreni.

, Strašno crno iz oblaka

Grad te teški neće obijat