Madžarima teško orientirati među tolikim strankama, to će i bit istina, ali iz toga ne slijedi, da to mora a priori biti zlo. Ova stranačka pocjepkanost, ovo obilje ,divljaka“, koji su ipak složni u tomu, da ove dvije godine treba upotrijebiti za nutarnje jačanje i rad u smislu riječke resolucije, samo je posljedica toga, što još nema baze, na kojoj bi se osnovala jaka kompaktna stranka. G. Milić spominje opstojeći državni zakon, na temelju kojeg stoji i riječka resolucija, ali ne smijemo zaboraviti, da resolucija traži proširenje autonomije i reinkorporaciju Dal- macije, i da jedino proširena autonomija može složiti u Hrvatskoj stranku, koja će preuzeti na sebe zadaću, da iz novih teče- vina iscijedi za zemlju onoliko soka, koliko je samo moguće. Dok toga ne bude, jako je prlrodno, što i stranke i pojedini politi- čari hoće da zadrže sebi slobodne ruke, a dobro je opet, neka i Madžari znadu, da se bez toga u Hrvatskoj ne mogu srediti prilike. La Doume est morte, vive la Doume! , Rusija se je zatalasala opazio je g. 1812. ruski general Kutuzov svome rođaku u Ri- mu: ,MRusija se je zatalasala“ opetujemo i mi nakon punih 94 godina. Pa ipak koja razlika od prvog i zadnjeg usklika! Prvi ta- lasi uzigraše se Bijelim Carstvom, da skrše u svom krilu pobjedne čete Napoleona Ve- likoga; a drugi, da zbace truli sistem predstoljetnih ustanova. Već od pred go- dine dana talasa se Rusija, da razlomi valovjem revolucije klisare ispitih knezova i zasukanih velikaša, proračunanih neprija- telja svakog napretka i slobode Već od preko godine dana stupaju do četiri stranke javno na ulice, da zrnom i paležem izvojuju sebi oslobođenje duha i tijela od nesnosnog ropstva. To je borba, koja je izazvala saziv dume i u tomu slavila prvu spoju pobjedu. Al tu bijaše otvorenoj revoluciji sustat, a svoje sile koncentrirati oko moralnog ojačanja za- stupnika dume. A i ovim posljednim ne bi- 'PODLISTAK. pjesme M. Vodopića. (Priopćuje J. Gyra). Vi. Prisvjetlomu i Pripoštovanom Gospodinu Gosp. Tomi Jederliniću, Biskupu od Dubrovnika i Upravitelju država Mrkanske i Trebinjske. Pjesan. Guslar od Žabe. U gluhe sred noći, stvorenje ljudsko kad S tihom sna pomoći, bjed taži, brigu i jad. Vrh žabe sred sniga, pustoši i strašive Star Miloš sam briga ejeć sile protive. Zabjenom na bušku gusli zlatnožici Vlas budiše muku, planinski vjetrici. Ki romon srce tak Milošu ustrili Da ne može inak, neg ljuto procvili. Ter suzam se obstrije, evijet rosonu .., noći Presit ga zrak prije neg dođe s istoči. Pak glasom plačnime: Sto, gusli ma, veli, S kretanjom tvoime, što od mene želi? Bijeržek ko nekada da slatke začini Star tvorim ja sada, čim lice sve mini? Varoše ne vidiš u žvalu gdi leže Zmaja, ki ih dahom triš ognjenim izdeže ? Prik raspu prognane me sinove odnosi, Ko vihar sa grane kad listje raznosi, Srete nam obzili, zdere, okrvavi jaše se istrčavati predaloko sa zahtjevima. Taktika je pogrješena, a ta pogrješka je dobro došla reakcionarnim knezovima, da još gušće. mreže satću oko cara slabića, da mu prikažu, kako se Rusija približa Fran- cuskoj godine 1789., te kako će na tom putu zateći bijelog cara vješala, jednako kao što ono zatekoše Luja XVII. Kad su Nikolom obvladala ta uvijerenja, raspust dume bijaše neizbježiv. La Doume est morte: to je za- ključna riječ prvog razvoja ruske revolucije.' Raspust dume uvreda je svakom usta- vnom_ misliocu, i za to je Evropa onako oštro osudila taj čin, a udarci riječi nijesu mimoišli ni cara slabića, 1 za to je liberalni engleski ministar sir Campbell-Bannermann dao izraza svome negodovanju na london- skoj međunarodnoj .parlamentarnoj konfe- renciji u riječima: Duma je mrtva, da živi Duma. Raspust Dume, u vrijeme kad su se kadeti razdvojili od radničkih zastupnika, te : kad su zastupnici stali popuštati vladi, ve- lika je diplomatska pogriješka, koja se može ruskim upravnicima teško osvetiti, koja može u istinu izjednačiti u povjesti imena Nikole H. i Luja XVI. Raspust Dume bio je nenadan. On je smeo duhove, kao što smete udar groma. Nije ih zastrašio, nije ih odvratio od svojih ideja, kao što nije učinio ni proglas izni- mnog stanja nad carskim Petrovgradom. Do- duše zemlja se je ušutkala, mir je obvladao ; ali toga mira mi se najviše bojimo. On sliči suparnoj tišini arapske pustare pred bijesnom olujom, pred pogubnim plesom uzvitlanog pijeska. I ne treba nam sebe zavaravati. Kad se iznemogli odmore, kad se zastupnici Dume razaspu po zemlji, da riječju vatre požežu duhove, kad težina proglasa krnjeg viborškog parlamenta pritisne prsi bespra- onih, išibanih masa, tad će ponovo vatra revolucije buknuti, da potrese do rušenja temeljima nedosljednih upravnika, da preteče državnu katastrofu. Uza svu uzajamnost duhova, uza sve žeđanje krvne osvete, revoluciji se ipak može stati na put; ali ne smrtonosnim sal- Divljom tim u hridi žrtva se vaj! pravi. Kletom protivniku sve dosta er ne bi Vjeru ište, jaoh viku! Za ku će mrijet trijebi. Što dakle gusli ma, što od mene želi? Kob strašna pjet ne da, tim ljuto me uevijeli. Mnjah Pastjer, ki bi dan, rane će izvidati, Al to bi zorni san, čim smrt ga prikrati. S tega opeta, ah Bože! dni plačne skori ove Star Miloš ne može jade podnijet nove. Cjeć gorke tad boli k6 mramor zamukne Vir suza pak proli, srce aa ne pukne. Čim Miloš tač vaja, zrak evo svjetlosti Svu Žabu obasja nenadnom žarkosti. Guslar tad otvori zjenice plašne sve, Ka svjetlos je, davori sam sobom, ova i gdje ? Bi rek s Dubrovnika, da se je spustila I zlatna ko Rika sve Trebinje prekrila. Nut po njom igrati nebeske dvorane I pjesnim tažiti me sinko izdane. Pjesni su od mira... što vele?.... ah je od reda Višnjega, kod Pastira da gredu svi ureda. Nakazi On pakljene od njih će otjerati, On, otac, ljubljene pod krila skupiti; On crkve uzdignut, podpriti vjera On. Nebeski pak na put uporavit priklon. Na vesele sej riči, ko iza tme zasjaje Sunčane oblici, tač Miloš ustaje, Gusli sve prihita — steže — kuša žice — Ter klikne, prolita ko u gori slavice: vama vojske, već brzim reformama, koje vode k ustavnom životu. Bude li se ovoga držao ministar predsjeduik Stolopin, riješit će se historičari teške muke, da opišuju kr- vaviju revoluciju i od samog francuskog cr- venog pravrata g. 1789. Inače utaman za- tvaranja vođa, utaman smrtne osude, uta- man proglašenje — pa i nad cijelom zem- ljom — ratnog stanja, utaman se je napo- kon oslanjati na pogubnu intervenciju Nje- mačke i Austrije. Francuska je pokazala, da to ništa ne koristi, a Rusija će zapečatiti to povjesno uvjerenje. Kad himnu slobode ru- skih revolucijonaraca bude vojska slušala sa skinutom: kapom, a na zapovjed gihućaj“ bude odgovarala pridružujuć se narodu, tad će uvidjeti ruski vlastodržei, kako je labavo htjet upotrebiti silu proti pravici, a ponaj- većma kad je ta sila bez zapta, nesređena. Sedmični pregled. Srbija. — Skupština nastavlja dosta mirno svoja vijećanja, od kako su mladora- dikali odustali od obstrukcije. Do sada je 159 od 160 mandata odobreno. Skupština je dozvolila vladi sklapati privremene trgovačke ugovore s ostalim državama. Neke beograd- ske novine misle, da će se vlada poslužiti ovom dozvolom, te ponovo kušat sklopiti trgovački ugovor s Austro-Ugarskom. Socijalistički zastupnik Lapčević inter- pelirao je skupštinu, ne bi li ona pozdravila članove raspuštene ruske "Dume. Svoju in- terpelaciju svršio je usklikom: , živila ruska revolucija“. — Podpredsjednik skupštine M. Đurić odgovorio mu je s poklikom: živjelo rusko carstvo; na što je presjednik izjavio, da nema uzroka zašto, da se izraze simpa- tije duminim poslanicima, ali da je ipak slo- bodno Lapčeviću podnijeti u tom pogledu pismeni predlog. Carinski rat sa Austro-Ugarskom na istome je stupnju razvoja. Srpska vlada na- stoji iznaći drugih tržišta, gdje bi izvažala svoje proizode, a osobito živež. Nekoje srp- ske novine pišu kako nijesu zadovoljne 0 Dubrave tvom Dubravi Pozeleni liste, er veće Ognjen vjetar tvojom slavi Dičnu zelen pržit ne će. Ko Česvina, kA ne vene, Ufanje je tvoje bilo, Nu milos se Vječni krene I tvć ufanje se ispunilo. — ,O Trebinje trijebi suze I pometni ružna odijela, Kob ne misli što ti uze Čim ti je novi čes počela; Jakna rijeka, k& te grli I natapa tvoje doli Zaručnik će tve prigrli Sinke, i izlječit ljute boli. — Ravno lijepo cvijeće kiti I livade tvoje rijesi Neće uvehnut, pod zaštiti Tvog Pastijera krila jesi; Ko tih vjetric kite blazni Cvijeće i goji polju u tvomu Tak će tihom On prijazni Tebe gojit kutu u svomu. Gdje te ostavljam Građče lijepi Nad ostale draži meni, Tvoj dosegne duh što hlepi svi su jadi svi skoreni. , Strašno crno iz oblaka Grad te teški neće obijat