God. XVII. '

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemsštvo 10 K i ISKA troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen i za došasto polugodište.

U DUBROVNIKU, 9. kolovoza 1906.

CRVENA NEVATSKA

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA.

Broj 32.

 

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

Malo povjesti,

U povjesti naroda vladaju neki prirodni
zakoni, koji su jači od svake ljudske sile.
Cijela povjest Evrope nije drugo — da
taj primjer nego
utjecaja Azije na Europu, i obratno.

navedemo — povjest
Poči-
njući tamo od prve seobe naroda, čitamo
samo, kako Azija osvaja Europu, a kad je
osvoji ili kad se Europa opriječi, nastaje
protivna struja iz Europe u Aziju. Taj pro-
ces, komu su glavna epizoda prva seoba
naroda, persijske vojne, rimska osvajanja,
druga seoba naroda, križarske vojne, provala
Mongola i Osmanlija, pa u najnovije doba
kolonizacije europske i rat rusko-japanski,
prekinut je samo otkrićem novoga svijeta,
kad je ekspansivnost Europe okrenula za
neko doba na drugu stranu.

Uzroci su tomu većim dijelom ekonom-
ski. Ideja vjerska i narodna samo su spo-
znamenitosti; one djeluju u toli-
ko, što mase organizuju, ali ih pokreće sa-

mo pitanje kruha. '"To ravna svjetskom poli-

redne

tikom uopće, a i odnošajima pojedinih naroda
i država napose.

Posmatramo li s ovog stanovišta povjest
Dalmacije još od onoga vremena, kad nije
bila naša, opazit ćemo, da se o gospod-
stvo u njoj natječe sada apeninski poluotok,
a sada njezino najbliže zaleđe. Dalmacija je
mletačka, ili
austrijska nije bila nigda do u najnovije doba,
kad ju
sklopa te j

bila ili rimska ili hrvatska ;
je sila jačega istrgnula iz prirodnog
državnoj skupini,

3 pridružila
s kojom je ne vežu baš nikakvi ni duševni ni
ekonomski interesi. 'To je pak doba označeno

nazatkom u svakom

nutarnjim trzajima i
pogledu, a nije ni moglo biti inače, jer ona
mješte da bude organičeni dio jedne političke
cjeline, postala je nešto za sebe, što u sebi
nema nikakvog uvjeta za samostalno življenje.

Ovo posljednje proizlazi iz njezine geo-
grafične konfiguracije. Njezine su obale pre-
veš razvijene prama zaleđu njezinu. S toga
grad razvio, njegov
je, razvitak. odmjeren prama okolini. Gdje
nje nema, kao u Dubrovniku i: u Kotoru,
more je nju nadomjestilo. Zato nije čudo, da

ako se je u njoj koji

se gradovi nijesu mogli razviti ni do industri-
jalnih, ni do trgovačkih velikih središta, a
prirodna je posljedica preobilne vazvijenosti
obala, što Dalmacija uopće nema središta.
Ovakov  geografički — položaj upućuje,
Dalmaciju na druge, a najprvo dolaze na red
Italija i hrvatsko zaleđe. Dosta je pogledati
malenu Grčku, koja je u starom vijeku e-
konomski osvojila Italiju i malu Aziju, da
razumiješ, koju privlačivost može vršiti ona
strana jadranskoga mora na ovu, kad bi bi-
le prijatne političke prilike. A s druge stra-
ne povjest nam grčke kolonizacije tumači,
kako ovaj prekomorski utjecaj slabi sa poli-
tičkim i ekonomskim jačanjem zaleđa. Grčke

 

 

 

a se 40 para po retku,

kolonije u Maloj Aziji uz povoljne političke
prilike poslije Aleksandra Velikoga postale
su središta, otkle je Grčka kultura prodrla
u nutrinu zemlje te malopomala preoblada-
la cijelim istokom. — U Italiji naprotiv ras-
tuća rimska moć potisla je, da tako rečemo,
grčke kolonije u more: one su iščezle osta-
vljajuči Rimljanima veliko blago grčke kul-
ture.

udes

Ovaj zadesio je i dalmatinske

gradove, u koje se uselio talijanski eleme-
nat u doba, kad se je snaga ugarsko-hrvat-
skih kraljeva umanjila. 'Tad su Dalmacijom
obladali Mleci, koji su talijanštinu podržali.
Sada uz probuđenu hrvatsku svijest svanuli
su joj erni dani, ali zato varao bi se, ko bi
cijenio, da je tim prestao za uvijek utjecaj
Italije na Dalmaciju. Talijanstvo u Dal
maciji prirodna je - posljedica talijanske
blizine, te što je sada slabo i neznatno, može
opet postat moćno i znatno, ako se političke
prilike promijene tako, da Itaiija počne opet
Jjače_ tištiti Jadrana. S drugim
riječima Italiji je Dalmacija uvijek zgodan
teren za svoju ekspanzivnost, jer joj ga je
takvim 'učinila sama priroda.

ovu stranu

Ovo spominjemo zato, da pokažemo
vječitu pogibelj, koja prijeti i Hrvatskoj i
čitavoj monarhiji, dok je Dalmacija odi-
jeljena od Hrvatske, a neprirodno svezana
sa austrijskom polovinom. U slučaju kakvog
sukoba sa Italijom,u kom bi eventualno monar-
hija podlegla, pohote Italije nanovo će oživjeti,
jer se osnivaju na prirodnom položaju. Njima
bi se monarhija mogla opirati samo, kad bi
Dalmacija iščezla u Hrvatskoj t. j. kad bi
ona s Hrvatskom sačinjavala nerazdjelivu
cjelinu. Ta je sveza naime jača od one, ko-
Jom je priroda Dalmaciju vezela s Italijom,
ali dok je Dalmacija u državnom sklopu sa
zemljama, koje nemadu s njome ništa za-
Jednička, dotale kako je sila odijelila od
Mletaka, sila bi je mogla opet prijediniti.

Jedino jaka Hrvatska mogla bi se dakle
suprostaviti Italiji. Za to kad tražimo anek-
siju Dalmacije, tražimo je dakako najprvo,
jer to odgovara našim narodnim aspiracijama

ekonomskim potrebama zemlje, ali aneksija
nije samo potrebna nama, nego i cijeloj. mo-
narhiji, ako ne će da je dogođaji zateku ne-
pripravnu, te se ponovi ono,
vjesti ima primjera.

čemu u po-
Jer Dalmacija stoprva
kad je kao takove ne

je tad osigurana,

bude. .

Pitanje sveučilišta.

Kako li se ta bečka vlada brine za naše
kulturne potrebe! Dok se drugovdje njeguju
znanost i umjetnost, te vlade iz svih sila na-
stoje, da školama i potporama odgoje sve-
čenike istine i ljepote, koje jedino ljudski
život idealizuju, austrijska vlada kroz 100

 

Ph

ONA REP UBLIKA HRVATE

NAUCNA BIBLIOTEKA, DUGRGVNIK

Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
a za oglase
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se.

30 para. Oglasi, koji se više puta MRA: po _po

godina svoje uprave nije u Dalmaciji ura-
dila baš ništa u tom smjeru. Ona je samo
naše gimnazije, gdje su se prije odgajali
ljudi u domaćem duhu, pretvorila u tvor-
nice činovnika, gdje će se dalmatinsku mla-
dost kalupiti na njemački kalup, pa poslije
širiti iz državnih ureda ,nov“ duh između
dalmatinskih ,troglodita“.

To je bila namjera, a ako posljedice ne
odgovaraju, kriva je tomu oma , nesretna“
koju ,furca expellat, tamen usque
reeurret“. Ljudima, koje svaki kamen sijeća
starog napretka, nad kojijem je južno nebo
razgalilo svoje grudi, pa im se smiješi, dok
ih more zove u — slobođu, nije moguće
sapeti duha okovima nametnutog odgoja. Ali
da su učinili, što su mogli, e da bi to postigli,
o tomu svjedoči sistematičko protivljenje svim
kulturnim potrebama zemlje, koje je do ne-
davno bio aksiom austrijske uprave u Dal-
maciji. Sada ih je iskustvo poučilo, da je ta
taktika bila loša, pa su se prihvatili druge
u pitanju priznanja nauka svršenih na za-
grebačkoj universi.

narav,

Kad su naši zastupnici tražili priznanje
ispita, pozivali su se na potrebu, da se naša
mladost uči znanosti na pitkom vrutku do-
maće prosvjete.

A to nijesu postigli! Naredba naime o
polaganju isplta na zagrebačkoj universi, o
kojoj ćemo kasnije govorit, tiče se samo dr-
žavnih ispita t. j. onih ispita, koji traže od
kandidata da pokažu znanje potrebno, da
pokriju jednu državnu službu, a za rigoroze,
da se kandidat upozna
izbliže sa samom znanosti tako, da jednom
uzmogne samostalno raditi na tom polju,
kaže se izričito, da će kandidat trebat tražit
nostrifikaciju t. j. polagat ih na kojoj austri-
skoj universi. U tom pogledu zagrebačka u-
niversa izjednačena je dakle sa svakom uni-
versom inozemstva.

u kojim se traži,

Ovo bi bio prava nesmisao, kad se pod
tim ne bi skrivao drugi cilj. Znanost je
naime kao takova kozmopolitska. Ona je je-
dnaka za Hrvate, kao za Američane; ona se
jednako predaje u Zagrebu kao u Beču, pa
kad kandidat dokaže svoju spremu u Za-
grebu, dokazao ju je ne samo za Hrvatsku,
nego za čitav svijet. Prisiliti dakle mladež, da
polaže nove znanstvene ispite t. zv. rigoroze,
imalo bi smisla samo, kad bi postojali po-
sebni razlozi nepovjerenja prama kojoj uni-
versi. Ali ti za Zagreb ne postoje, jer dok
se uskraćuje priznanje rigoroza, priznaju se
državni ispiti, koji su za državu mnogo in-
teresantniji, jer se kod njih traži poznanje
specijalnih zakonskih norma.

Još je očitija nesmisao, što se ne pri-
znaju profesorski ispiti, jer pri tom zagre-
bačka universa imala bi imati prednost pred
tuđim, kaonoti onaj zavod, koji veću brlgu
i pomnju posvećuje domaćim stvarima. Hr-

KA