espedicija na oaze. Na temelju toga pitao je Constans razjašnjenje kod Porte odnosno na te vojne priprave, na što mu bijaše odgo- voreno, da jedina Turska ima prava nn oaze, bnduć, da Francuska nije nikada fak- tično zauzela Djanet. Na ovaj odgovor, ot- poslao je Constans Porti oštru notu, koju je sam usmenim saopćenjem popratio. U noti se dokazuje pravo Francuske nad oazama Djavet i Bilna. Ovo odlučno postupanje silno je ozlo- voljilo Velikog Vezira i ministra izvanjskih posala, te odlučiše predati contranotu Fran- auskoj, u kojoj bi dokazali pravo 'Turske nad oazama, te bi istodobno potakli neko pitanje glede hinterlanda Tripolide. Međutim, dok Porta pripravija odgovor, čini se da je vojska turska već zauzela Djavet. Rad ovoga Francuska će svakako oštro prosvjedovati, a jedna pomorska demostracija — lijek koji se uobičajio za prestrašiti Tursku — prisiliti će po svoj prilici Portu, da se povuče, te prizna Francusko pravo nad oazama: Djavet i Bilma. Seoba muslimana iz Crnegore. — Daily Telegrapf priopćije: Prouzrokuje ne- godovanje seoba muslimana iz Crnegore, koju je prouzročila Nikolina naredba, da u- uaprijed i muslimani će morati služiti u vojsci, a da njihove žene ne će smjeti no- siti na licu koprenu. Osobito zadnja naredba nemilo se je dojmila u Dulčinju, Antivarni i Podgoriči, gdje stanuje nekoliko hiljada mu- slimana. Ovi se odmah, po izdatoj naredbi stadoše seliti u Tursku. Rad toga udario je Nikola na neliko hiljada muslimana, kao po- sjednike zemalja, velike vojničke poreze, a osim toga isplatu rad seljenja, tako da se oba nameta izjednačuju u vrijednosti s ima- njima, kad bi bila zapljenjena. Uzrok tih naredba bio bi ovaj: Nazad dvije| godine odbio bijaše Sultan Knjaževu molbu, da ga izbavi iz financijalue neprilike, uzajmivši mu 60.000 turskih lira. Financijalna je neprilika nastala radi toga što je Rusija uskratila Crnojgori go- VI. Kazah, da je srednji brat mi čamo Rekoh hrabrim da klonjivo duhom Omrzla mu pa i hranu odbi Ne što prosta i bez začinaka Jer lovačkom priviknali jiču Pa za jelo i hajali malo Mi jemuž brske koze bili Iz endeka vodom zamijenili Kruh nam bješe kakvog uznikova Moči suza od hiljadu ljeta Od kad čovjek prvom sagna brata Kan zvijerku u gvozdene kajbe; Pa što zato nama ili njemu To ni tjelo kvarilo mu ni *ad Duh mog brata bješe takav, da bi U sjaj-dvoru osjetio bio Ne dopust mu dihat u slobodi Po brskijem po vrletnim stranam Ali što ću oduljivat? umrije! Ja sam gledo, a ne mogo glave Uzdržat mu, niti mu doseći Umirale ruke — niti mrtve, Sasvim da se mučih, ali. zaman Pregristiti i prekinut uze: Umrje — te mu oni otkuj lance, + 1 izgrni plitku raku ravnu Naše izbe u zemljici mrzloj, Ko no milost prosjah, da mu tjelu Pokop dadu, gdje bi danak grijo; *- dišnju pripomoć od 650.000 rubalja. Ta je uskrata započela Witeovim uastupom na čelo ruskog ministarstva. Glasa se, da Ni- kola ima namjeru prodati kojoj europeskoj vlasti dvije crnogorske luke. Domaće vijesti. Izbori za trg.-obrt. komoru. — Do 12. o. mj. treba da oni, koji ne misle osobno glasovati, predadni svoje glasovnice redovito potpisane s naznakom kandidata kod obrtne vlasti I. step. t. j. kod svojih ć. k. poglavarstva : Bokokotorani dakle u Kotoru, Korčulani i Blaćani u Kor- čuli, a ostali u Dubrovniku... U- pozorujemo uzto svoje prijatelje mo- leć ih ujedno, da to urade sporazu- mno sa mjesnim organima i pouz- danicima hrvatske i srpske stranke. Glasovnice se šalju prosto od po- štarine. Charles Loiseau o Hrvatima. — Naš narodni prijatelj Charles Loisean napi- sao je vrlo lijepi članak o hrvatsko-ugarskoj evoluciji u francuskom listu ,L energie fran- caisse“. U njemu se osvrće na 48. godinu, kad su ono Austrijanci izrabili Jelačića pro- ti Mađara, obustavlja se nagodbu 68. godi- ne, te analogično preko nekih odlučnih do- gođaja dolazi do riječke resolucije i prvih slobodnijeh izbora u Banovini. Hvala i s naše strane francuzu Loiseao, koji svojim čestim pisanjem o nami, iznaša Hrvatsku pred evropski forum. Kongres jugoslavenskih novinara otvoriće se dne 26. avgusta u Sofiji u ve- likoj dvorani ,Slavjanske Besede“. Do sada je najavilo svoje učestvovanje mnogo novi- nara i književnika, te četiri društva, koja su pristupila jug. savezu: , Društvo bugarskih novinara u Sofiji“, Hrvatsko knji- ova Ludost bješe — al u svojoj glavi Onda mišljah, da mu neće moći Ni u smrti slobodne mu grudi U tamnici sličnoj počinuti. Zalud molbe troših — hladno s' oni Nasmješiše — tuj' ga položiše; Povrh stvora toli nama mila Gola zemla i bez humka — svrh nje Prazni lanci položeni — takva Spomenik mu pristojan ubojstva. VI. Ali i on taj beajanim i evjjet Od _povoja silu milovani U ljer-licu svoje majke slika Razbludica sve rodbine svoje Prva mila ovca mučenoga - . Najposlijednje moje brigovanje Za kog iskah ja svoj život štegjet Da mu manje kukav u toliko A jedan dan i prost njegov bude: On ki još se rvo duhom nekim Prirođenim ili udahnutim Bi oboren i on te je saho Danomice na stabliki svojoj. Strašno li je, Bože vidjet ljudsku Dić se na let dušu, bilo kojim Pod obličjem, kakvim načinome ! Ja sam viđa nju u krvi brizgat Ja sam viđo nju u morskim pjenam \ ževno društvo u Zagrebu“, ,Slovensko dru- štvo književnika i novinara u Ljubljani“ te »Srpsko književno društvo u Beogradu“. Dunajska obećanja. — Od kada se ono Austrija našla u škripcu rad madžarskih tražbina, od tada se nekako češće sjeća nas zapuštenih dalmatinskih Hrvata. Od tada češće izjave, da bi trebalo popraviti stari grijeh, te pridići Dalmaciju. I neke se no- vine bečke — koje nas prije iz dragosti na ražnju prevrtahu — sjetiše naše zapušteno- sti. Palo je dosta i dosta predloga, a neki se čak tiču i naše političke emancipacije, te u svojojoj hiperproduktivnosti čuvstava ba- jahu i o nekoj ,Velikoj Hrvatskoj“. Od svih ovih zauzimanja svakako je najvažnije zadnje vijeće ministarskog povjereništva, kojem pre- sijedoše sam ministar predsjednik barun Beck. Gospodin ministar je razložio vijeću, kako bi se država morala više brinuti za Dalmaciju obzirom na njezin geografski po- ložaj, te gospodarsko stanje. Priznao je mi- nistar, da se je slabo što do sada uradilo za Dalmaciju, te unaprijed drugačije treba postupati. Izabraće se stoga nekako povje- renstvo, koje će proputovati Dalmaciju, da na živo opipaju nedostavštine ; stupiti će u saobraćaj s nekim ličnos'ima iz Dalmacije te se propitati za njihova mnenja: što misle, kako bi trebalo pridignuti pokrajinu. Ovo povjerenstvo mora što prije izvršiti svoju zadaću, da se ubrzo započne realnim radom oko pridignuća domovine ,troglodyta“. Sretne li Dalmacije kad se i ministri češlju za nju, zaista će joj ruže ubrzo pro- cvatjeti. Nadbiskup pod istragom. — Proti zagrebačkom nadbiskupu Posiloviću poveo je Vatikan istraga radi popuštanja (valjda liberalcima ?) Istraga je povjerena biskupu Palunku, koji je već došao u Zagreb. Kako se glasa, namjerava se Posiloviću imenovati pomoćnog biskupa, koji bi za nj vršio sve poslove. Zanimivo je, da su nadbiskupa optužile u Rimu gospogje okolo klerikalnog »Hrvatstva“ radi osvete, što je obustavio njihovom listu svoju izdašnu potporu. (S.N.) Nadimanjem hrvat i trganjem ; Ja sam viđo na krevetu bolnom Grobna lica grješnika se mamit I predati strašno u bulazni, To s' strahotom — ovo bez strahota Al skončanje i n' izbježno. On je veho, i to tako mirno, Tako srca čvrsta — ali ipak Tako ćutljiv — dobar to za one Što j' ostavljo nase konobo se. A sve vrijeme lica — koga ruže Bjehu crnim ko poruga grobom Kijeh boje izčeznuše nježno Poput zrake na razmetu duge . — Oka puna, vrlo bistra sjaja Da tamnicu gotov' obsjevaše ; Nikad tužbe, nikad jadikanja Proti svojoj preranoj sudbini : — Koju rječeu o boljijem danim Kakvu nadu, da me osokoli Jer ja mučah zgubljeu u ov' zadnjem I od svijeh najvišem gubitku ! Ustezano ono uzdisanje Od slabosti prirode ginuo To tihije podisati poče Mal po malo za tim prestajati. Pruži uho — ništa čut ne mogu. Stani zvati — od straha bi' stravljen Da je zaman, zno zam, al ne stjela Bojazan mi tako razložiti, ia vi g » *