espedicija na oaze. Na temelju toga pitao je
Constans razjašnjenje kod Porte odnosno na
te vojne priprave, na što mu bijaše odgo-
voreno, da jedina Turska ima prava nn
oaze, bnduć, da Francuska nije nikada fak-
tično zauzela Djanet. Na ovaj odgovor, ot-
poslao je Constans Porti oštru notu, koju je
sam usmenim saopćenjem popratio. U noti
se dokazuje pravo Francuske nad oazama

Djavet i Bilna.

Ovo odlučno postupanje silno je ozlo-
voljilo Velikog Vezira i ministra izvanjskih
posala, te odlučiše predati contranotu Fran-
auskoj, u kojoj bi dokazali pravo 'Turske
nad oazama, te bi istodobno potakli neko
pitanje glede hinterlanda Tripolide. Međutim,
dok Porta pripravija odgovor, čini se da je
vojska turska već zauzela Djavet. Rad ovoga
Francuska će svakako oštro prosvjedovati,
a jedna pomorska demostracija — lijek koji
se uobičajio za prestrašiti Tursku — prisiliti
će po svoj prilici Portu, da se povuče, te
prizna Francusko pravo nad oazama: Djavet
i Bilma.

Seoba muslimana iz Crnegore. —
Daily Telegrapf priopćije: Prouzrokuje ne-
godovanje seoba muslimana iz Crnegore,
koju je prouzročila Nikolina naredba, da u-
uaprijed i muslimani će morati služiti u
vojsci, a da njihove žene ne će smjeti no-
siti na licu koprenu. Osobito zadnja naredba
nemilo se je dojmila u Dulčinju, Antivarni i
Podgoriči, gdje stanuje nekoliko hiljada mu-
slimana. Ovi se odmah, po izdatoj naredbi
stadoše seliti u Tursku. Rad toga udario je
Nikola na neliko hiljada muslimana, kao po-
sjednike zemalja, velike vojničke poreze, a
osim toga isplatu rad seljenja, tako da se
oba nameta izjednačuju u vrijednosti s ima-
njima, kad bi bila zapljenjena.

Uzrok tih naredba bio bi ovaj: Nazad
dvije| godine odbio bijaše Sultan Knjaževu
molbu, da ga izbavi iz financijalue neprilike,
uzajmivši mu 60.000 turskih lira.

Financijalna je neprilika nastala radi
toga što je Rusija uskratila Crnojgori go-

VI.
Kazah, da je srednji brat mi čamo
Rekoh hrabrim da klonjivo duhom
Omrzla mu pa i hranu odbi
Ne što prosta i bez začinaka
Jer lovačkom priviknali jiču
Pa za jelo i hajali malo
Mi jemuž brske koze bili
Iz endeka vodom zamijenili
Kruh nam bješe kakvog uznikova
Moči suza od hiljadu ljeta
Od kad čovjek prvom sagna brata
Kan zvijerku u gvozdene kajbe;
Pa što zato nama ili njemu
To ni tjelo kvarilo mu ni *ad
Duh mog brata bješe takav, da bi
U sjaj-dvoru osjetio bio
Ne dopust mu dihat u slobodi
Po brskijem po vrletnim stranam
Ali što ću oduljivat? umrije!
Ja sam gledo, a ne mogo glave
Uzdržat mu, niti mu doseći
Umirale ruke — niti mrtve,
Sasvim da se mučih, ali. zaman
Pregristiti i prekinut uze:
Umrje — te mu oni otkuj lance,
+ 1 izgrni plitku raku ravnu
Naše izbe u zemljici mrzloj,
Ko no milost prosjah, da mu tjelu
Pokop dadu, gdje bi danak grijo;

*-

dišnju pripomoć od 650.000 rubalja. Ta je
uskrata započela Witeovim uastupom na
čelo ruskog ministarstva. Glasa se, da Ni-
kola ima namjeru prodati kojoj europeskoj
vlasti dvije crnogorske luke.

 

Domaće vijesti.

Izbori za trg.-obrt. komoru.
— Do 12. o. mj. treba da oni, koji
ne misle osobno glasovati, predadni
svoje glasovnice redovito potpisane
s naznakom kandidata kod obrtne
vlasti I. step. t. j. kod svojih ć. k.
poglavarstva : Bokokotorani dakle u
Kotoru, Korčulani i Blaćani u Kor-
čuli, a ostali u Dubrovniku... U-
pozorujemo uzto svoje prijatelje mo-
leć ih ujedno, da to urade sporazu-
mno sa mjesnim organima i pouz-
danicima hrvatske i srpske stranke.
Glasovnice se šalju prosto od po-
štarine.

Charles Loiseau o Hrvatima. —
Naš narodni prijatelj Charles Loisean napi-
sao je vrlo lijepi članak o hrvatsko-ugarskoj
evoluciji u francuskom listu ,L energie fran-
caisse“. U njemu se osvrće na 48. godinu,
kad su ono Austrijanci izrabili Jelačića pro-
ti Mađara, obustavlja se nagodbu 68. godi-
ne, te analogično preko nekih odlučnih do-
gođaja dolazi do riječke resolucije i prvih
slobodnijeh izbora u Banovini. Hvala i s
naše strane francuzu Loiseao, koji svojim
čestim pisanjem o nami, iznaša Hrvatsku
pred evropski forum.

Kongres jugoslavenskih novinara
otvoriće se dne 26. avgusta u Sofiji u ve-
likoj dvorani ,Slavjanske Besede“. Do sada
je najavilo svoje učestvovanje mnogo novi-
nara i književnika, te četiri društva,
koja su pristupila jug. savezu: , Društvo
bugarskih novinara u Sofiji“, Hrvatsko knji-

ova

Ludost bješe — al u svojoj glavi
Onda mišljah, da mu neće moći
Ni u smrti slobodne mu grudi

U tamnici sličnoj počinuti.

Zalud molbe troših — hladno s' oni
Nasmješiše — tuj' ga položiše;

Povrh stvora toli nama mila

Gola zemla i bez humka — svrh nje
Prazni lanci položeni — takva

Spomenik mu pristojan ubojstva.

VI.
Ali i on taj beajanim i evjjet
Od _povoja silu milovani
U ljer-licu svoje majke slika
Razbludica sve rodbine svoje
Prva mila ovca mučenoga - .
Najposlijednje moje brigovanje
Za kog iskah ja svoj život štegjet
Da mu manje kukav u toliko
A jedan dan i prost njegov bude:
On ki još se rvo duhom nekim
Prirođenim ili udahnutim
Bi oboren i on te je saho
Danomice na stabliki svojoj.
Strašno li je, Bože vidjet ljudsku
Dić se na let dušu, bilo kojim
Pod obličjem, kakvim načinome !
Ja sam viđa nju u krvi brizgat
Ja sam viđo nju u morskim pjenam

\

ževno društvo u Zagrebu“, ,Slovensko dru-
štvo književnika i novinara u Ljubljani“ te
»Srpsko književno društvo u Beogradu“.
Dunajska obećanja. — Od kada se
ono Austrija našla u škripcu rad madžarskih
tražbina, od tada se nekako češće sjeća nas
zapuštenih dalmatinskih Hrvata. Od tada
češće izjave, da bi trebalo popraviti stari
grijeh, te pridići Dalmaciju. I neke se no-
vine bečke — koje nas prije iz dragosti na
ražnju prevrtahu — sjetiše naše zapušteno-
sti. Palo je dosta i dosta predloga, a neki
se čak tiču i naše političke emancipacije, te
u svojojoj hiperproduktivnosti čuvstava ba-

jahu i o nekoj ,Velikoj Hrvatskoj“. Od svih

ovih zauzimanja svakako je najvažnije zadnje
vijeće ministarskog povjereništva, kojem pre-
sijedoše sam ministar predsjednik barun
Beck. Gospodin ministar je razložio vijeću,
kako bi se država morala više brinuti za
Dalmaciju obzirom na njezin geografski po-
ložaj, te gospodarsko stanje. Priznao je mi-
nistar, da se je slabo što do sada uradilo
za Dalmaciju, te unaprijed drugačije treba
postupati. Izabraće se stoga nekako povje-
renstvo, koje će proputovati Dalmaciju, da
na živo opipaju nedostavštine ; stupiti će u
saobraćaj s nekim ličnos'ima iz Dalmacije
te se propitati za njihova mnenja: što misle,
kako bi trebalo pridignuti pokrajinu. Ovo
povjerenstvo mora što prije izvršiti svoju
zadaću, da se ubrzo započne realnim radom
oko pridignuća domovine ,troglodyta“.

Sretne li Dalmacije kad se i ministri
češlju za nju, zaista će joj ruže ubrzo pro-
cvatjeti.

Nadbiskup pod istragom. — Proti
zagrebačkom nadbiskupu  Posiloviću poveo
je Vatikan istraga radi popuštanja (valjda
liberalcima ?) Istraga je povjerena biskupu
Palunku, koji je već došao u Zagreb. Kako
se glasa, namjerava se Posiloviću imenovati
pomoćnog biskupa, koji bi za nj vršio sve
poslove. Zanimivo je, da su nadbiskupa
optužile u Rimu gospogje okolo klerikalnog
»Hrvatstva“ radi osvete, što je obustavio
njihovom listu svoju izdašnu potporu. (S.N.)

Nadimanjem hrvat i trganjem ;

Ja sam viđo na krevetu bolnom
Grobna lica grješnika se mamit

I predati strašno u bulazni,

To s' strahotom — ovo bez strahota
Al skončanje i n' izbježno.

On je veho, i to tako mirno,

Tako srca čvrsta — ali ipak

Tako ćutljiv — dobar to za one

Što j' ostavljo nase konobo se.

A sve vrijeme lica — koga ruže
Bjehu crnim ko poruga grobom

Kijeh boje izčeznuše nježno

Poput zrake na razmetu duge .
— Oka puna, vrlo bistra sjaja

Da tamnicu gotov' obsjevaše ;

Nikad tužbe, nikad jadikanja

Proti svojoj preranoj sudbini :

— Koju rječeu o boljijem danim
Kakvu nadu, da me osokoli

Jer ja mučah zgubljeu u ov' zadnjem
I od svijeh najvišem gubitku !
Ustezano ono uzdisanje

Od slabosti prirode ginuo

To tihije podisati poče

Mal po malo za tim prestajati.

Pruži uho — ništa čut ne mogu.
Stani zvati — od straha bi' stravljen
Da je zaman, zno zam, al ne stjela

Bojazan mi tako razložiti, ia
vi
g » *