——mm==uulEEEEHllXHllišš08NNEZNEHNEIEHIHHEIEHEHEHHE= God. XVII. U DUBROVNIKU, 16. kolovoza 1906. Broi 33. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i EJ troškovi. Ko ne vrati list, kad mu NEJ mine, smatra se ru ; predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. = POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. = plaća se 40 para po retku, Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. Ne bismo Ea Ne bismo htjeli, da razlike, koje su u najzadnje doba nastale u pita- nju sjedišta društva ,Dalmatia“, ne posluže komu drugomu, koji je reklo bi se,to i čekao. Ima već znakova, da ljudi ruju proti ugovoru parobro- dara sa vladom i dalmatinskom grupom banaka. Ti prijatelji Dalma- cije“ sad obilaze ministarske dvor- nice, sad proturaju u novine koji članak protivan fuziji, a pokrajina mješte da složna stupi pred bečku vladu, te iznese gotovi prijedlog, koji bi bez sumnje stao na put svim ovim in- trigama, pušta da se agitacija pro- tivnika razmahuje sve više i više. Krivi su tomu interesi pojedinih mjesta i osoba, koji bi iz fuzije htjeli izvući sa sebe što više koristi. Proti tomu ne bismo imali ništa, bi postojala pogibao, da baš uslijed tolikog isticanja osobitih interesa ne nastradaju opći. Baš zato moramo urgirati, da se pitanje sjedišta druš- tva što prije riješi. Apelujemo za to na zastupnike, koji su po našem mi- šljenju u prvom redu pozvani, da reku i provedu svoju. Kazat će nam, da to zagovaramo, jer je u prilog Dubrovniku, pošto su se već zastupnici izjavili za nj. Da pravo rečemo, bilo bi nam baštgza to milije, da je ko drugi ovo rekao, ali mješte da se pripozna zastupni- cima pravo ingerencije u ovo pitanje, što je tako prirodno, mi čujemo sa svih strana samo tužbe na njihovo ponašanje i u ovom pitanju. Bilo je po našim novinama i glasova, koji su ih očito prekarali, s pristranosti, premda ni jedan nije mogao navesti uzroka, zašto bi to mogli biti, a Du- brovnik nije ništa učinio ad captan- dam _ benerolentiam. Kad tako stvari stoje, nek nam se ne zamjeri, da se mi oglasimo. Treba upozoriti javnost, koja se nepravica samoj zemlji čini, kad se traži, da vlada riješi ovo pi- tanje mimoilazeći zakonite predstav- nike naroda. U nas se često spominju , kompe- tentni faktori“. Tu smo riječ čitali i čuli često puta, kad je bilo govora i o ovom i o drugim pitanjima, kojim se je bavilo javno mnijenje Dalma- cije. Ako se dobro sjećamo, šljenju nekih ,kompetentni faktori“ za ovo pitanje bile bi trgovačke ko- more i općine, a promišljalo se da- pače i na — javne skupštine. S dru- gim riječima, za riješenje jednog ekonomskog pitanja htjelo se udariti kad ne' kako zemlja nije 'složa po mi-, putem, koji se obično upotrebljava za priređenje narodnih i političkih iskaza. Nu na taj način ne rješavaju se ekonomska pitanja. To jedino vodi do konfuzije, koja nije dobra ni u politici, a kamo li niškonomij gdje dva i dva čine četiri! u je najzgod, zu ostaviti privatnijem inicijativu, pridržati pokrajini uplitanje samo u toliko, što treba zapriječiti, da ne bi oni izrabili zemlju; S ovoga stanovišta pr osuđujemo i ono, što se dosad uradilo, i ono, što će se još učiniti, pa moramo ka- zati, da su se u fuziju uplitale i osobe, koje su mogl& mirno ostati kod: kuće. Bilo je dapače i takovih, koji su pod plaštem patriotizma htjeli. za sebe učiniti doba posao, a na žalost moramo konstatovati i to, da baš ti hoće da& sada izrabe lokalni DEEN stfarajući. fužiji u zadnji čas novih poteškoća. Što naše novine pišu, njima dobro dotiici, da pokažu i bi naj- radiji, kad bi ministariteo mimoišlo zastiipnike u pitanju sjedišta društva, jer znadu, da bi to bilo ishodište novih zapletaja, koje bi oni upotrijebili u svoje svrhe. Ovo ne bi smjela zemlja dopu- stiti. Ako su se zastupnici ovoga puta odlučili za Dubrovnik, jer cijene, da naš grad pruža najviše garancije za uspjeh, drugoga puta mogli bi se u kojem drugom pitanju odluč iti za koji drugi grad, pa je u interesu i Dubrovnika i svih gradova, da jed- nom zauvijek stanu na put ovakim intrigama. Jer nije ovo ni prvi ni zadnji put, da će interesi pojedinih mjesta doći u koliziju jedan s drugim, te da će morati odlačiti između njih zemlja, t. j. njezini zastupnici. Pitanje sveučilišta. II. Kad je bečkom Hartel naredbu o ministar branio u parlamentu priznauju ispita na zagrebačkoj universi, obrazložio je to potrebom države, da ima u obilju čino- vnika. 'Taj razlog faktično ne vrijedi, jer je općenito poznato, da su raspoloživa mjesta u Dalmaciji u svim strukama pokrivena, osim možda jedino u političkoj službi, kojoj se nerado posvećuje naša mladost; ali i ta izjava potvrđuje ono, što smo u prošlom kazali, biva da se nije radilo o udo- voljenja potrebe znanja, kako je naša javnost 'To potvr- broju očekivala, već o sasma drugom. duje i stanje, koje je sada nastalo. Pomenutom stvorile su se u Dalmaciji dvija kategorije svršenih pra- naredbom vnika. Oni, koji su svršili nauke u Zagrebu, upućeni su jedino na državnu službu ; 'oni, u koliko ima mjesta raspoloživih, nadati, mogu se da će odmah bit namješteni, a ako nema. ko što zbilja nema, morat će se kao vježbenici povlačiti godina i godina po raz- nim uredima, dok smrt i bolest ne prorijedi srećnike, koji su se već dočepali namirnice. Onima pak, koji su svršili ispite na kojoj austrijskoj universi, reservirani su svi slo- bodni zanati, gdje se traži akademička čast. Do njih mogu istina doći i slušaoci zagre- bačke universe, ali dok prvi polažući drža- vne ispite u njemačkom jeziku, mogu odmah položiti i rigoroze, drugi moraju jednom nau- čeni predmet učiti iznova u njemačkom je- ziku. To je dakle dvostruk trud, se teško ko podvrći. komu će Bečki i gradački đaci privilegirani su dakle osjetljivo prama zagrebačkim: đacima nego ovi polože naknadni ispit, Prvi su u životu slo- bodniji, a drugi vezani ma službu, a obično biva, da ovaka ovisnost stvara vladi ljude, koji će sasvim ovišiti o njezinoj volji. Mi gučnost va- ija upozoriti. Ona bi naime mogla tečevinu, kako smo i poslije kojeg naredba traži. ka. 4 ne ćemo protiitisili na nazvali naredbu o ekviparaciji ispita, prevrnuti u osjetljivo pogoršanje da- našnjeg stanja. Treba pak spomenuti i to, da bečka vlada preko svoje komisije u Beču ima u ruci svitu i nožice. Predmet naime, koji je propisan za nadoknadni ispit, tako je opši- ran, da je dosta biti ,pravedan“, da ukineš privilegij zagrebaških đaka iz Dalmacije. Tu se traži i ono, što se pita samo na upra- vnim ispitima iz pojedinih struka, a uz toli- ko gradivo očito je, da je jedino do dobre volje komisije, hoće li pustiti kandidata ili ne. Sami članovi komisije kažu, da je potre- bito nekoliko mjeseca učenja, da svladaš gradivo, a nadodaš li to vremenu potrebitu za polaganje ispita na zagrebačkoj universi, proizlazi, da zagrebački đaci moraju i po vremenu da zaostanu za svojim bečkim i nekolike odlučuje česte za namještaj i napredak u gradačkim kolegama, a mjeseca službi. . Kad je priznanju Dalmacija čula za naredbu o ispita na zagrebačkoj universi, ona se razveselila. U prvi mah nije opazila tmasto naličje svijetlog lica. Sada je kasno žaliti, ali ako ne ćemo, da povlast data dal- matinskim đacima postane, da se blago izra- zimo, iluzorna, uzrok teškog razočaranja na- šoj mladosti, treba nastojati, da ekviparacija bude potpuna za pravnike, a da se protegne i na druge struke. Inače je ona danajski dar.