svi ti vijati će visoko barjsk sokolstva, dok će im Hrvati posvjedočiti, kako je misao so- kolstva duboko zašla u dušu i srce hrvatsko pa će se moći — barem u dogledno vrijeme reći: Tko Hrvat, taj Sokol. Hrvatski Sokolovi vodili su brigu rev- nujući i radeći neumorno za slet jednakom ljubavi prema značajnom geslu sokolskom, a da su uspjeli, posvjedočiti će upravo ogromni broj slavenske sokolske braće. Hrvati moći će dakle poput svoje ostale slavenske braće zapisati u analima svojih Sokola, da su go- dišta 1906 bili na prvom svesokolskom sletu. Proći će dani sokolskog slavlja, hrvatski i slavenski Sokoli povratit će se svojim ku- ćama, al' svaki će u sreu ponijeti sveti za- vjet, da će do smrti ostati vjernim članom narodne sokolske vojske pa rameo rame raditi, da se uzvišeni ideali Sokolstva oživotvore, da uskoro ne bude ni sela ni potleušice, ni greda ni palače, gdje se za sokolsko geslo i sokolsko djelovanje ne bi znalo. Svuda, da svuda valja da niču novi vojnici sokolstva, koji će vidati rane otačbine svoje i naroda svoga. Lijep broj i naše sokolske braće odlazi da se ogrije na žarištu hrvatskog sokolstva u bijelom Zagrebu, te da zajedno sa svojom slavenskom braćom stane u čvrsti sokolski zagrljaj, pak žadobivši novih pobuda, novog oduševljenja vrati se domu svome, nije i odlučnije poradi oko svete sokolske misli. da snaž- Jedan po jedan... Jedan po jedan gine, da se vrati k ro- diteljici zemlji, te koliko je veći i znameni- tiji, koliko je slavniji i korisniji, toliko jače osjeća narod gubitak njegov. A ovo zadnje vrijeme kao da je neumoljiva sudbina gru- bo se rasrdila na naš narod, te goni u nepovrat jednog po jednog, i to najbolje između ponajboljih. Tako nam sada žalosna dužnost nalaže, da zabilježimo smrt jednoga od takovih ljudi, smrt obljubljenog hrvat- skog književnika Josipa Kozarac. Ova tužna vijest duboko će dirnuti u srce sveukupnu hrvatsku inteligenciju, čiji je miljenik pokojni Kozarac bio, koja je u njemu štovala jednog od prvih, E nam jednog od PODLISTAK. Usidelica. Na najslađim, najsrdačnijim zabavama ima jedna tužna, crna nota. Ako niste ple- sač, vi ste je opazili. Sjeli ste u kut, pustili ste siti pogled preko pozlaćene prašine, de- koltovanih leđa i preko sanljivog veselja, i odjedared ste osjetili u grudima žalac tuge. Osjećate se osamljeni. Zašto ? volite, a vaša ljubavnica, vaša stara Bea- trice ili Laura je žena kakvog blagajnika ili svinjarskog trgovca I vi ste, možda pri- stalica absolutnog, podpunog zadovoljstva, pa u ovoj umornoj, sumornoj i frivolnoj_go- mili ne nalazite odjeka svojim osjećajima. O, ljubav je novac, a život je bol, do koga dolazimo strahom i kucanjem srca, ,smrtnim grijehom“, velikim nadama, a kad se budi- mo, ostaje nam na jeziku jed gorčine, u srcu nezadovoljstvo, u duši crv... Ah, to je lirska tema, i ge. lirici neka mi oproste ! Naše radosti i veselja su tek novi oblici naših muka. Konac radosti je tuga. Tko se odviše veseli, pati. Pati, tko odviše voli. Jer i vi, možda, je Kozarac grunaziju, a najodličnijih i najsimpatičnijih hrvatskih pri- povjedača. Rođen i odrasao u krasnom slavonskom kraju, odrasao, gdje u obilju životnih po- treba: odjekiva vesela narodna pjesma, gdje lijepe vile planinkinje poput grčkih muza kolo vode u ruhu prekrasnom, čistom, a iž- vezenom šarama umjetničkim, u kojem od- sijeva i sva ljepota tjelesna slavonske djeve — Kozarac zanešen je ljepotom te mu duša sanjari i mašta o seoskim idilama slavon- skim, o lijepim, veselim i razgovorlji vim sla- vonskim vilama, te mu srce žudi da povede poput Apolona hitro vilinsko kolo. Gajde i tambure svojim tugaljivim sjetnim glasom odjekuju u njegovoj duši, a on odjek taj pretapa u stihove meke ili ga preobrazuje duševnim očima u slike, koje će slatkom riječi narodu svome pripovijedati. I on je ispripovidio sve iz duše i iz srca, a narod će dugo i dugo slušat njego- vu slatku priču. I pripovijedao je kao pravi umjetnik realistički je sli- ali ne samo radi bez neopravdanih obzira, kao život našega naroda, ljepote; htio je kao dobar patriota da bude i liječnik narodu svomu, za to su mu upra- vo i bile od potrebe one strane života, koje su negativne vrijednosti. Ispod one ružičaste koprene, na kojoj odsijeva slavonska ljepota i veselost — krije se zabrinuto oko hladnokrvnog posmatrača, koji vidi moralnu rastrovanost, vidi sva zla ukoja je narod ugrezao, te čuješ jasan glas, koji bi ga htio svrnuti jer vodi samo k sigurnoj propasti. I ovako nastojanje vedrog patriote iz Slavonije trebalo bi da naši mladi knjiže- vnici nastave, a Kozarcu će zasluga, da se nije žacao liječničkoga rada sa tog zlog puta, ostati trajna u okviru umjetnosti, po kojem ga je svaki inteligenat hrv. patriota jednako štovao, ka- ko ga je kao umjetnika — pripovjedača ci- jenio i ljubio. Tako je Kozarac svojim umjetničkim i patriotskim književnim radom stekao odli- čno mjesto u hrvatskom Panteonu. Slava mu ' a s Josip Kozarac rodio se dne 18. ožujka 1858. u Vinkovcima. Otac njegov bio je on- dje štopski narednik. U Vinkovcima svršio onda je: pošao u Pati, pa živi o iviše. Pati, tko živi premalo. Sve, što živi, pati. Nikad nisam osjećao toliko svu mizeriju našeg zadovoljstva, gdje viđeh blijedu, bijelu soku gospođicu, koja teći zavidnim pogledom plesače i plesačice. Nikad ne viđeh toliko boli i mržnje u ljudskim zavidnim kao na jednom plesu, kao svijeća vi- ostade sjedeći“, pra- (da govorim kao Dante!) očima! Nikad ne viđeh svu šupljinu ,višeg položaja“, nikad ne viđeh »pozlačenoga“, činovničkog, gospodskog siro- tako svu tragiku maštva. Gospodica, koja ostade kao riba na obali! - bijuše kći umirovljenog pukovnika. Učila je sve osim onoga, što treba domaćici (i kuharici). Bijaše čista, otmena i mala — kako veli Heine. Nije znala, što je pratljuča, ali je poznavala djela Zole, Strindberga i Hauptihanna. Imala je sve što treba poe- tičnoj gospodici iz dobre kuće. Bila je lijepa, dobra i izobražena. Imala je sre što treba lijepoj blagorodnoj djevojci. Imala je sve, samo nije imala novaca. Nije imala novaca i zato je bila crna nota i tragični ton u toj lijepoj, sentimen- Beč, gdje je učio na gospodarskoj akademiji Svršiv nauke god. 1879. stupio je u službu, te je posljednjih godina kano nadšumar službovao u Vinkovcima. Već za rane mla- dosti počeo se Kozarac baviti književnošću, a okušao je svoje sile na polju pjesme. Pr- va mu je pjesma štampana u ,Viencu“ g. 1878. br. 28. pod naslovom ,Gavran i že- telica“. Za njom je još iste godine slijedila balada ,Manasa“ u broju 42. a poslije toga priopćio je od god. 1879. do 1889. oko 30 pjesama. Nu pravi svoj talenat pokazao je Koza- rac na polju pripovijedke i to većinom iz narodnog seoskoga života u Slavoniji, te je g. 1887. priopćio u ,Viencu“ svoju , Biser Kata“ br. 12—16. i ,Naš Pilip“ br. 36., a nastavio ih god. 1888. s divnom slikom »Proletarci“ br. 5—13. i crticom , Kapetan Gašo“ br. 23. Iza ovih slijedile su pripovijesti: ,,Mr- tvi kapitali“ (,Vienac“, 1889. br. 25—41)i »Dona Ines“ (,Vienac“, 1890. br. 17—18), te ertice: Ljudi, koji svašta trebaju“. (,Vie- 1892. br. 20.), ,Slavonska šuma“, i »Bodu u pohodu“ (,Vienac“, 1899.) Među ovim radovima izdala je nac“, » Matica Hrvatska“ godine 1891. Kozarčeve pripovi- jesti: ,Među svijetlom i tminom“, a u ,,Pro- svjeti“ su izašle: ,Tri ljubavi“, 1894., _Mi- ra Kodolićeva“ 1895. i 1899. (ove tri u posebnoj knjizi), ,Moje susjedice“ 1896., 1897. i u posebnoj knjizi izašla 1894., te » Krče- Više omanjih crtica i- Danici“ Oprema“ Tri dana kod sina“ Napokon je u Domu i Svietu“ pripovijest ,, Tena“ ertica lići ne će ljepote“. zašlo je i u , koledaru društva Sv. Jeronima i u ,Pobratimu“. U sarajevskoj »Nadi“_ priopćena je pripovijest: “, Emilijan Lazarević“ 1897. Zadnje doba bavio se oko svoje velike radnje ,Živi Kapitali“, sali je ostala nedovršena. Zanimiva studiju. Pred nama je studija; Utjecaj prirodne okoline na stanovništvo Dalmacije, napisao Filip Lukas. nom spremom izlaže, Tu se sa potrebitom znanstve- u koliko su priroda i položaj Dajmacije djelovali na značaj stano- vništva te kako se to odrazuje u povjesti. Brošura je izašla o trošku piščevu u štam- talnoj: i sluša tao večeri. Nije imala miraza. Za t5 je bila nesrećna. O, kad se samo sjetim! Bila je blijeda i blijeda kao postna svijeća. Nježne grudi uleknuše kao staro tijesto. Plesači su prola- zili pored nje, posmatrajući je ironičnim po- gledima. |A ona je sve to znala, i sjeđela — sjedela i sjeđela kao iskusna žena i ne- iskusna djevojka, trovala je cijelu električnu atmosferu | zlobnim pogledom, a za njom sjede, zijevaju, muče se kao na žeravici: njeni roditelji : gospodin čovjek, pukovnik u i žuta, zelena, nesrećna mati. otac, miru, Ima li što nesrećnije, nemoćnije od usi- đelice? Želite li, da vam citiram Stimera? Bludnica grije ši protiv društva, a ne griješi protiv prirode, Ona poznaje početak ljubavi. Mati poznaje sve radosti stvaranja. Mati je umjetnik. Koludrica vjeruje i ljubi. Ljuba- vnik svete Ti vrezije je Isus, a taj ljubavnik nije nevjeran." Kurtizana, izdržana žena, pre- zire, vara društvo, i živi od njega. Nju vole Perikli i trgovci. Bračna, legalna žena uživa sve radosti svog muža. Dijeli sva prava gra- đanska i diušt vena.