svi ti vijati će visoko barjsk sokolstva, dok
će im Hrvati posvjedočiti, kako je misao so-
kolstva duboko zašla u dušu i srce hrvatsko
pa će se moći — barem u dogledno vrijeme
reći: Tko Hrvat, taj Sokol.

Hrvatski Sokolovi vodili su brigu rev-
nujući i radeći neumorno za slet jednakom
ljubavi prema značajnom geslu sokolskom, a
da su uspjeli, posvjedočiti će upravo ogromni
broj slavenske sokolske braće. Hrvati moći
će dakle poput svoje ostale slavenske braće
zapisati u analima svojih Sokola, da su go-
dišta 1906 bili na prvom svesokolskom sletu.
Proći će dani sokolskog slavlja, hrvatski i
slavenski Sokoli povratit će se svojim ku-
ćama, al' svaki će u sreu ponijeti sveti za-
vjet, da će do smrti ostati vjernim članom
narodne sokolske vojske pa rameo rame raditi,
da se uzvišeni ideali Sokolstva oživotvore, da
uskoro ne bude ni sela ni potleušice, ni
greda ni palače, gdje se za sokolsko geslo
i sokolsko djelovanje ne bi znalo. Svuda, da
svuda valja da niču novi vojnici sokolstva,
koji će vidati rane otačbine svoje i naroda
svoga.

Lijep broj i naše sokolske braće odlazi
da se ogrije na žarištu hrvatskog sokolstva
u bijelom Zagrebu, te da zajedno sa svojom
slavenskom braćom stane u čvrsti sokolski
zagrljaj, pak žadobivši novih pobuda, novog
oduševljenja vrati se domu svome,
nije i odlučnije poradi oko svete sokolske

misli.

da snaž-

 

Jedan po jedan...

Jedan po jedan gine, da se vrati k ro-
diteljici zemlji, te koliko je veći i znameni-
tiji, koliko je slavniji i korisniji, toliko jače
osjeća narod gubitak njegov. A ovo zadnje
vrijeme kao da je neumoljiva sudbina gru-
bo se rasrdila na naš narod, te goni
u nepovrat jednog po jednog, i to najbolje
između ponajboljih. Tako nam sada žalosna
dužnost nalaže, da zabilježimo smrt jednoga
od takovih ljudi, smrt obljubljenog hrvat-
skog književnika Josipa Kozarac.

Ova tužna vijest duboko će dirnuti u
srce sveukupnu hrvatsku inteligenciju, čiji
je miljenik pokojni Kozarac bio, koja je u
njemu štovala jednog od prvih,

E

nam

jednog od

PODLISTAK.
Usidelica.

Na najslađim, najsrdačnijim zabavama
ima jedna tužna, crna nota. Ako niste ple-
sač, vi ste je opazili. Sjeli ste u kut, pustili
ste siti pogled preko pozlaćene prašine, de-
koltovanih leđa i preko sanljivog veselja, i
odjedared ste osjetili u grudima žalac tuge.
Osjećate se osamljeni. Zašto ?
volite, a vaša ljubavnica, vaša stara Bea-
trice ili Laura je žena kakvog blagajnika ili
svinjarskog trgovca I vi ste, možda pri-
stalica absolutnog, podpunog zadovoljstva,
pa u ovoj umornoj, sumornoj i frivolnoj_go-
mili ne nalazite odjeka svojim osjećajima.
O, ljubav je novac, a život je bol, do koga
dolazimo strahom i kucanjem srca, ,smrtnim
grijehom“, velikim nadama, a kad se budi-
mo, ostaje nam na jeziku jed gorčine, u
srcu nezadovoljstvo, u duši crv... Ah, to
je lirska tema, i ge. lirici neka mi oproste !

Naše radosti i veselja su tek novi oblici
naših muka. Konac radosti je tuga. Tko se
odviše veseli, pati. Pati, tko odviše voli.

 

Jer i vi, možda,

je Kozarac grunaziju, a

najodličnijih i najsimpatičnijih hrvatskih pri-
povjedača.

Rođen i odrasao u krasnom slavonskom
kraju, odrasao, gdje u obilju životnih po-
treba: odjekiva vesela narodna pjesma, gdje
lijepe vile planinkinje poput grčkih muza
kolo vode u ruhu prekrasnom, čistom, a iž-
vezenom šarama umjetničkim, u kojem od-
sijeva i sva ljepota tjelesna slavonske djeve
— Kozarac zanešen je ljepotom te mu duša
sanjari i mašta o seoskim idilama  slavon-
skim, o lijepim, veselim i razgovorlji vim sla-
vonskim vilama, te mu srce žudi da povede
poput Apolona hitro vilinsko kolo. Gajde i
tambure svojim tugaljivim sjetnim glasom
odjekuju u njegovoj duši, a on odjek taj
pretapa u stihove meke ili ga preobrazuje
duševnim očima u slike, koje će slatkom
riječi narodu svome pripovijedati.

I on je ispripovidio sve iz duše i iz
srca, a narod će dugo i dugo slušat njego-
vu slatku priču.

I pripovijedao je kao pravi umjetnik
realistički je sli-
ali ne samo radi

bez neopravdanih obzira,
kao život našega naroda,
ljepote; htio je kao dobar patriota da bude
i liječnik narodu svomu, za to su mu upra-
vo i bile od potrebe one strane života, koje
su negativne vrijednosti.

Ispod one ružičaste koprene, na kojoj
odsijeva slavonska ljepota i veselost — krije
se zabrinuto oko hladnokrvnog posmatrača,
koji vidi moralnu rastrovanost, vidi sva zla
ukoja je narod ugrezao, te čuješ jasan glas,
koji bi ga htio svrnuti
jer vodi samo k sigurnoj propasti.

I ovako nastojanje vedrog patriote iz
Slavonije trebalo bi da naši mladi knjiže-
vnici nastave, a Kozarcu će
zasluga, da se nije žacao liječničkoga rada

sa tog zlog puta,

ostati trajna
u okviru umjetnosti, po kojem ga je svaki
inteligenat hrv. patriota jednako štovao, ka-
ko ga je kao umjetnika — pripovjedača ci-

jenio i ljubio.

Tako je Kozarac svojim umjetničkim i
patriotskim književnim radom stekao odli-
čno mjesto u hrvatskom Panteonu. Slava mu '

a s

Josip Kozarac rodio se dne 18. ožujka
1858. u Vinkovcima. Otac njegov bio je on-
dje štopski narednik. U Vinkovcima svršio
onda je: pošao u

Pati, pa živi o iviše. Pati, tko živi premalo.
Sve, što živi, pati.

Nikad nisam osjećao toliko svu mizeriju
našeg zadovoljstva,
gdje viđeh blijedu, bijelu
soku gospođicu, koja
teći zavidnim pogledom plesače i plesačice.
Nikad ne viđeh

toliko boli i mržnje u ljudskim zavidnim

kao na jednom plesu,
kao svijeća vi-
ostade sjedeći“, pra-
(da govorim kao Dante!)

očima! Nikad ne viđeh svu šupljinu ,višeg
položaja“, nikad ne viđeh
»pozlačenoga“, činovničkog, gospodskog siro-

tako svu tragiku

maštva.

Gospodica, koja ostade kao riba na
obali! - bijuše kći umirovljenog pukovnika.
Učila je sve osim onoga, što treba domaćici
(i kuharici). Bijaše čista, otmena i mala —
kako veli Heine. Nije znala, što je pratljuča,
ali je poznavala djela Zole, Strindberga i
Hauptihanna. Imala je sve što treba poe-
tičnoj gospodici iz dobre kuće. Bila je lijepa,
dobra i izobražena. Imala je sre što treba
lijepoj blagorodnoj djevojci. Imala je sve,
samo nije imala novaca.

Nije imala novaca i zato je bila crna
nota i tragični ton u toj lijepoj, sentimen-

Beč, gdje je učio na gospodarskoj akademiji
Svršiv nauke god. 1879. stupio je u službu,
te je posljednjih godina kano  nadšumar
službovao u Vinkovcima. Već za rane mla-
dosti počeo se Kozarac baviti književnošću,
a okušao je svoje sile na polju pjesme. Pr-
va mu je pjesma štampana u ,Viencu“ g.
1878. br. 28. pod naslovom ,Gavran i že-
telica“. Za njom je još iste godine slijedila
balada ,Manasa“ u broju 42. a poslije toga
priopćio je od god. 1879. do 1889. oko 30
pjesama.

Nu pravi svoj talenat pokazao je Koza-
rac na polju pripovijedke i to većinom iz
narodnog seoskoga života u Slavoniji, te je
g. 1887. priopćio u ,Viencu“ svoju , Biser
Kata“ br. 12—16. i ,Naš Pilip“ br. 36., a

nastavio ih god. 1888. s divnom slikom
»Proletarci“ br. 5—13. i crticom , Kapetan
Gašo“ br. 23.

Iza ovih slijedile su pripovijesti: ,,Mr-
tvi kapitali“ (,Vienac“, 1889. br. 25—41)i
»Dona Ines“ (,Vienac“, 1890. br. 17—18),
te ertice: Ljudi, koji svašta trebaju“. (,Vie-

1892. br. 20.), ,Slavonska šuma“, i
»Bodu u pohodu“ (,Vienac“, 1899.)

Među ovim radovima izdala je

nac“,

» Matica

Hrvatska“ godine 1891. Kozarčeve pripovi-
jesti: ,Među svijetlom i tminom“, a u ,,Pro-
svjeti“ su izašle: ,Tri ljubavi“, 1894., _Mi-

ra Kodolićeva“ 1895. i 1899. (ove
tri u posebnoj knjizi), ,Moje susjedice“ 1896.,
1897.
i u posebnoj knjizi izašla
1894., te » Krče-
Više omanjih crtica i-
Danici“

Oprema“
Tri dana kod sina“ Napokon je u
Domu i Svietu“
pripovijest ,, Tena“ ertica
lići ne će ljepote“.

zašlo je i u , koledaru društva Sv.

Jeronima i u ,Pobratimu“. U sarajevskoj
»Nadi“_ priopćena je pripovijest: “, Emilijan

Lazarević“ 1897. Zadnje doba bavio se oko
svoje velike radnje ,Živi Kapitali“, sali je
ostala nedovršena.

Zanimiva studiju.

Pred nama je studija; Utjecaj prirodne

 

okoline na stanovništvo Dalmacije, napisao
Filip Lukas.

nom spremom izlaže,

Tu se sa potrebitom znanstve-
u koliko su priroda i
položaj Dajmacije djelovali na značaj stano-
vništva te kako se to odrazuje u povjesti.
Brošura je izašla o trošku piščevu u štam-
talnoj: i sluša tao večeri. Nije imala miraza.
Za t5 je bila nesrećna.

O, kad se samo sjetim! Bila je blijeda
i blijeda kao postna svijeća. Nježne grudi
uleknuše kao staro tijesto. Plesači su prola-
zili pored nje, posmatrajući je ironičnim po-
gledima. |A ona je sve to znala, i sjeđela
— sjedela i sjeđela kao iskusna žena i ne-
iskusna djevojka, trovala je cijelu električnu
atmosferu | zlobnim pogledom, a za njom
sjede, zijevaju, muče se kao na žeravici: njeni
roditelji : gospodin čovjek, pukovnik u
i žuta, zelena, nesrećna mati.

otac,
miru,

Ima li što nesrećnije, nemoćnije od usi-
đelice? Želite li, da vam citiram Stimera?
Bludnica grije ši protiv društva, a ne griješi
protiv prirode, Ona poznaje početak ljubavi.
Mati poznaje sve radosti stvaranja. Mati je
umjetnik. Koludrica vjeruje i ljubi. Ljuba-
vnik svete Ti vrezije je Isus, a taj ljubavnik
nije nevjeran." Kurtizana, izdržana žena, pre-
zire, vara društvo, i živi od njega. Nju vole
Perikli i trgovci. Bračna, legalna žena uživa
sve radosti svog muža. Dijeli sva prava gra-
đanska i diušt vena.