God. XV. U DUBROVNIKU, 6. rujna 1906. CRVENA HRVATSKA Broj 36. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik \ D i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smajga se - predbrojen i za došasto polugodište. === IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Ima u zadnje doba nekih po- java, koji moraju povući pozornost na ovu Eridinu jabuku, koju je na Balkan bacio berlinski kongres. 'To su zbor bosansko-hercegovačkih Hr- vata u Dolcu, o komu smo u zadnjem broju javili kao hroničari, pa dogo- daji u gradskom vijeću u Mostaru, te napokon zaključak gradskog vije- ća u Zagrebu, 'da načelnik Amruš pozdravi Nj. Vel. u Trebinju ističući prava Hrvatske na Bosnu. Dok je resoluciji u Dolcu kumovao Stadler i Frank, zaključak je zagrebačkog gradskog vijeća nastao dogovorom Kuenovaca i Starčevićanaca. Sama ta činjenica morala je ispuniti nepo- vjerenjem sve prijatelje pravog na- rodnog napretka, a uznemiriti Mu- hamedance i Srbe u Bosni i Herce- govini. Za to nas nijesu iznenadili prosvjedi u gradskom viječu Mostara. Taj gnjev shvaćamo i odobravamo, jer je očito, da su te osnove nape- rene ne samo proti Srbima nego % proti Hrvatima. Odmah ćemo istaknuti, da ne na- lazimo zabave, što se Hrvati u Bosni i Hercegovini organizuju i zagova- raju sjedinjenje tih zemalja sa Hr- vatskom. Kad je naime došlo do spo- razuma između Srba i Hrvata, niti su se Hrvati česa odrekli, niti Srbi. Samo je osnova političkog rada: po- stala druga. Dok. smo se prije zati- rali na temelju t. zv. historičkih prava, po kojima su jedni krstili Hr- vatima one, koji o tomu nijesu htjeli ni da čuju, a drugi trijebili ime hr- vatsko, gdje su mogli i ne mogli, sada Hrvati i Srbi priznaju Srbima, dotično Hrvatima one, koji to hoće da budu. Prirodna je posljedica toga stano- višta, da su Hrvati Bosni-Hercego- vini priznali pravo samoodređenja, te da ove zemlje mogu u njima gle- dati nesebična prijatelja, koji poštuje i pomaže ono, što one hoće. Za to Hrvati ne mogu željeti nikakve pro- mjene državnopravnog položaja Bosne i Hercegevine, prije nego samo pu- čanstvo to ne traži. Tim se oni ne odriču svojih aspiracija i svoga mi- šljenja, da je Bosni i Hercegovini prirodno mjesto u kraljevini Hrvat- skoj; samo će budućnost pokazati, je li ta misao ispravna t. j. je li zbilja položaj Bosne i Hercegovine takav, da ih narodni i ekonomski interesi vežu za Hrvatsku, ili je moguća dru- ga kakva kombinacija, koja će ove još bolje zajamčiti. Kad bi Hrvati u Bosni i Herce- govini bili jednakog mišljenja, oni bi bez uštrha svojim osobitim nazorima o sjedinjenju s Hrvatskom morali stajati uz bok Srbima u zahtjevu, da se državnopravni položaj Bosne ne mijenja. Svaka naime samovoljna pro- mjena nije samo štetna Srbima, nego i Hrvatima. Hrvati naime nijesu tako jaki, da bi ta promjena ispala u pri- log njima, a i kad bi došlo do ,Ve- like Hrvatske“, koju propovijedaju provodiči ove zazorne politike, to ne bi bila velika Hrvatska, nego velika — Austrija. Tri milijuna Hrvata ne bi naime mogli držati na uzdi više od dva milijuna Srba i ostalih pre- tivnika takove državne formacije, a da se ne oslone na ,austrijske“ ba- junete. Ovu pogibao ne umišljamo, nego nas nju povjest uči. To se je naime isto dogodilo Ugarskoj kad je po zako- nima 1867. cijenila, da se je dovinula političke moći i slobode. Madžari prem slabi, da. se opru narodnosti- ma kad bi svijem poštivali naro- dnu individualnost, a k tomu i Hrvatima i državnu, utekli se sili, a nju su platili — odvisnošću od Au- strije. Trebalo je trideset godina, da madžarski narod upozna tu pogrješku, te dođe do uvjerenja, da je manjim narodima osnivati moć samo na iz- mjeničnoj pomoći. Ovo je pred očima koaliciji hr- vatskih i srpskih stranaka, kad za uspješnu narodnu politiku traži kao prvi uvjet sporazum između Srba i Hrvata. To vrijedi jednako za Bosnu, kao za Banovinu i Dalmaciju. Jedino složan rad daje nam potrebitu sna- gu, da se odupremo pohotama, te na naše zemlje vrebaju. To na žalost neki naši ljudi još ne razumiju, pa se najvećom lako- umnosti dadu namatati na mamu, koju im dobacuje austrijsko-njemačka propaganda preko svojih agenata Franka i Stadlera. Ovi agenti, dok tako lakote posao pionirima njemačke misli u Bosni, hoće ujedno omesti koaliciju hrvat- skih i srpskih stranaka u radu za učvršćenje stanja nastala uslijed velikog političkog prevrata prošle go- dine, namećuć joj bosansko pitanje. Ova je namjera odviše prozirna, ali se hrv. i srpska koalicija ne plaši tih napadaja sa strane, Prama sva- komu pokušaju, da se bosansko pi- tanje riješi bez obzira na želje sta- novništva, ona ima samo jedan od- govor, koji joj kazuje gorko iskustvo iz doba zaposjednuća. Tada su Hr- a SKA ' . NAU< NA QioS& iaai kei DROVNIK godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. === Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po Štamparija DeGiulli i dr. == : vati pogodovali bečkom Ballplatzu nadajuć se bog zna čemu, a poslje- dica je toga bio razdor među Srbima i Hrvatima u trojednici i u povodu toga — kuenovština. Dok je tako porazno djelovala okupacija u nu- trašnoj politici, u Bosni su zasjeli mirno njemački činovnici i kolonisti. Htjeli smo Bosnu, a tim smo samo otešćali aneksiju Dalmacije. Ovo su žalosni plodovi hrvatske politike, dok su je zadahnivali ,da- lekovidni“ pogledi na budućnost, a spoznaja tega daje hrvatskoj i srp- skoj koaliciji snagu, da se opre sva- kom neumjesnom nametanju bosan- skog pitanja. Posibeljnu trvenja. . Balkan balkanskim narodima!“ Na ovo sa načelo u teoriji pristali svi balkanski narodi, na nj se kunu i Srbi i Bugari i Grci, ali to ih ne smeta, da se međusobno glođu i prepiru, te bi neupućeni gledalac promislio, da bi i jedni i drugi i treći vo- ljeli tuđina za gospodara, nego brata za brata. Valjda drugčije nije moguće zlog oprjeke interesa, koji postoje između pojedinih na- roda, ali trebalo bi biti slijep, kad u ovim trvenjima ne bismo vidjeli najvećeg proti- vnika emancipaciji Balkana. Tuđin naime, ako je interesiran, traži u njima izliku, da svoje interese očuva; ako je pak desintere- siran, tada ne pita, je su li ove kavge opravdane ili nijesu, već samo traži, da se balkansko pitanje riješi na način, da ne bude vječna pogibelj za mir Evrope. I među prvim i drugim ima država, koje bi najvoljele, da se balkanski narodi osnaže. Ingleška n. pr. ne može dobrim okom gledati, da Njemačka preko Balkana zagospodari Azijom. 'To još više vrijedi za Italiju, koje su osnove u pogledu ovih kra- jeva dobro poznate. | Franceska ima uzroka, da pomaže emancipaciju Balkana. Ali za eventualnu akciju u tomu smislu prvi je uvjet, da balkanske države to omoguće. One su pozvane, da nađu načina, kako bi se balkansko pitanje riješilo, da svi budu zadovoljni. Ako one to ne uređe, tada će uraditi drugi bez obzira, da li će od toga biti koristi Balkancima; ako za ništa drugo, a to barem za to, da udovolje javnom mni- jenju Evrope, koje zahtijeva, da meteža u Macedoniji nestane. Javno mnijenje Europe takav je fak- tor, da s njim valja da računaju i balkan- ske države. Ono je pomoglo osloboditi Bal kan od turskog jarma, pa bi bez sumnje i sada povoljno djelovalo na riješenj> mace- donskog pitanja, kad bi ga balkanski naro- di bili znali njegovati. Mješte toga ovi ne- prestani trzaji, kojim su podvržene balkan- ske države, otuđili su im simpatije Kurope