sam sg: rz ZETI 'To nije ugodno konstatovati, ali treba, jer se samo tako dade protumačiti, kako je zapadom preobladalo mišljenje, da je neko potrebit na Balkanu da uzdrži red. To je mišljenje najopasniji neprijatelj balkanskim državama, tu treba da one upru, te primjerom dokažu, da Balkan toga tu- torstva ne treba. Ova je potrebu osjetila Bugarska i Srbija, pa se odatle tumači ne- kakvo zbljiženje između obiju država, a i ovo hoće da ometu oni, kojima ne ide u prilog. Njihovim intrigama treba pripisati ne- davne dogođaje u Bugarskoj. Oni su bez sumnje potaknuti s dvora, pri čem Grčka igra ulogu izazivača, ali koliko god razumi- jevali gnjev Bugara, koji vide ovu nedo- stojnu igru, dogođaje kako u Anchialosu treba požaliti, jer oni u politici obično o- stave duboka traga. Oni bi mogli dati sa- svim drugi smjer riješenju maceđonskog pitanja, a valjda bi baš to i željeli oni, koji su izazvali ovu provalu narodnosnih strasti. Mi Hrvati treba da pratimo događaje na Balkanu s najvećom pomnjom, jer je o- čita sveza između nekih događaja u Hrvat- skoj i aspiracija bečkih u Macedoniji. Be- čka diplomacija htjela bi imati na raspolo- ženju Hrvate za svaki slučaj, pa za to se opire novomu smjeru hrvatske politike, za koji znade da nije naklon njemačkom im- perijalizmu. To je nova svjedodžba zname- nitosti Hrvatske cijeli Balkan, ali ta bi znamenitost mogla biti kobna za nas, ako se ne budemo znali očuvati neovisni u kušnjama, koje nas sa- za našu monarhiju i za lijeću. Više Je dosta! Na glas o skandaloznim dogođajima u Zadru prigodom prolaska dalmatinskih So- kola na slet u Zagreb, ove se riječi otimlju nehotice cijeloj Dalmaciji. Više je dosta ove sramote, da se glavni grad usuđuje vrijeđati čuvstva cijele zemlje. Kad se nazad nekoliko počeli javljati prvi znakovi zbliženja između dalmatinskih Hrvata i Talijanaca, "mi smo taj pojav va- dosno pozdravili, jer smo cijenili, da su to znakovi osviještenja. Nadali smo se, da su zadarski talijanaši napokon shvatili dužnosti, koje imadu prama zemlji, te da će prama tomu i raditi, a da će se proći maštanja o talijanstvu Dalmacije, koje je u prvome redu pogibeljno njima samim. Dogodilo se istina i poslije toga stvari, koje su ljubav za slogu s njihove strane prikazivali u zlom svjetlu. Tako su 1. pr. oni pokušali, mimoilazeći Hrvate, nametnuti zemlji jednog svog zastupnika služeći se u tu svrhu intrigama u bečkom parlamentu. 'To nije mogla pokrajina dozvoliti, ali nikomu nije moglo doć ni na kraj pameti, da je to samo početak akcije, koja reklo bi se ide za tim, da iz temelja razori mostove, koji su dobromisleći bili počeli podizati s jedne i s druge strane. Što se u Zadru dogodilo, nije prosta nenadana provala stranačkih strasti koju često nije moguće zapriječiti, nego davno i dobro promišljeni nasrtaj, koji su vo- đe talijanaške stranke mogli zapriječiti, da su htjeli. Cijela je Dalmacija znala, što zadarska fukara sprema. Naviještali su to bez ikakvog stida osobiti plakati, a njihovi muktori ipak su smjeli dočekati slobodno So- kole na zadarskoj obali! Niko se nije ni maknuo, da stane na put ljudima, koji ja- vno pozivlju na nerede i prijete batinama. Njih štiti tajna ruka i sada, kad se vidi, kojim je zločinačkim plodom urodila njiho- va agitacija. Ako za sjedište ove kamore političkoj vlasti nije uspjelo(?) obaznati, općina je sigur- no mogla to znati, pa za to čudimo se izjavi načelnika Ziliotto, da u ovoj prilici nije mo- gao učiniti ništa. Ona toliko vrijedi, koliko bi vrijedila izjava, da on nije kriv, jerbo da on nije demonstrirao i bacao kamenje i flaše. Komu se mari, što on nije učinio i što nije mogao učinit? Javnost samo zna- de, što je on morao učinit, dok je načelnik, a ona vidi, da je on još uvijek načelnik, a da pokrajina još nije dobila nikakve zado- voljštine za uvrjedu. Tu joj ne može dati politička viast, nego Zadra, mi pak vidimo, da on još uvijek sje- di na svojoj stolici, gledajući, kako mu mili Zadrani dokazuju ,l avita cultura“. samo on, kao načelnik Je li moguće, da među zadarskim tali- janašima nema čovjeka, koji razumije, kud ovo vodi, te ima srčanosti, da zapriječi ? To se pita Dalmacija iznenađena, ovim sra- motnim dogođajima. Ropstvo i ordije. Pod tim naslovom donosi ,Novi Srbo- bran“ vrlo karakterističan članak po dana- šnje neke pojave, koji se opažaju u našem političkom životu. Mi ga u cjelini prenosimo, da i naši čitaoci budu na čistu, kakvu poli- tiku frankovci vode. Vrlo interesantan i vrlo poučan kon- trast gledamo danas u političkom životu naše otačbine. U Dalmaciji se vlada po re- ceptu baruna Chlumetzkoga u starom smislu riječi. Štampa rodoljubna ljuto pišti pod ste- gama austrijske cenzure. A iz Beča je pro- glašena iredentizmom težnja Dalmacije na sjedinjenje s Hrvatskom. I dok se tako iz Beča u Dalmaciji inau- guriše režim najernije reakcije, dotle fran- kovci: iz Zagreba tjeraju prave patriotske orgije, baš u interesu one zlokobne politike, koja je danas ovako pritisla Dalmaciju. što hoće da se sjedini sa Hrvatskom, a fran- kovci gledaju vrhunac patriotizma u tome, da služe austrijskoj, čak velikoaustriskoj po- litici! Tome ima da posluži njihov zaključak a gradskom zastupstvu zagrebačkom o anek- siji Bosne. Oni su zaboravili, da kralj stupa prije na zemljište Dalmacije, nego na zemljište Bosne i Hercegovine. | zaboravili su, da traže sjedinjenje Dalmacije, ma da to želi sama Dalmacija, ma da je tu misao potakla već i koalici a hrvatsko-srpska u Hrvatskoj. i ma da su se za nju izjavili i mnogi pozvani organi u Ugarskoj. A zašto su oni to zabo- ravili ? Za to što Beč ne će da se sjedini Dalmacija sa Hrvatskom, a želi da se anak- tira Bosna. Istina i organi, koji su inspirisani iz bečkog ministarstva spoljnih poslova, pokazuju se kao da ne uzimaju ozbiljno ovaj frankovsko-kuenovski zaključak, ali ne za to, što su mu protivni, nego za to, da blamaža na koju računaju, ne padne na mo- narhiju, nego da ostane na frankovcima, O- čigledno je međutim, da je Beč ovim naru- čenim zaključkom hotio da opipa pulz javnom mnijenju. I još se jedna paklenska namjera krije iza ove patriotske komedije. 'Ireba naime prije svega pitanjima, koja nijesu na dne- vnom redu, omesti riješenje pitanja koja su stavljena na dnevni red. Ovo, uz druge ko- jekakve ,afere“, nije ništa drugo, nego jedna namještena intriga protiv konsolidacije pri- lika u našoj otačbini i protiv ustavnih slo- boda. Hoće se, da se dokaže, kako se u Hrvatskoj, dok se liberalno vlada, ne zna, ni ko pije ni ko plaća. 'To je ujedno intriga protiv dobrih odnosa između Srba i Hrvata. A uza sve to ide se za rehabilitacijom kue- novštine. Frankovci hoće da pokažu svijetu, kako su najokoreliji kuenovci postali veliki patriote, pa zajedno s frankovcima glasuju u aferi Nako i za aneksiju Bosne. | sva ta gadna komedija vrši se pod firmom najve- ćeg patriotizma. Kud će nas dovesti ovaj politički ,švindl“ ?! Izgleda, kao da kod nas lozinka ,,Svoj da nađe zgodan tomu na _ žalost ostajemo nečasna iznimka. Kad bi preblago sudeći mogli da oprostimo drugim članovima našeg društva, niko nas ne bi sklonio, da oprav- damo našu akademsku omladinu] Barem bi u tomu mogla da bude časna iznimka. Ali d&! Već je riječ ,dužnost“ svakom do- k svomu“ nikako nemože teren, pa i u sadila na gimnazijskim klupama, kao i nji- hovim ocima za činovničkim stolom. Zato im ne ćemo da dosađujemo dužnostima i ako baš ova nije crno-žutim .omaštena, pa ne bi smjela da dosađuje. Riječ je o sve- učilištu. Dužnost bi svakog Hrvata, a i Srba bila najprije da se sjeti sveučilišta u Zagrebu. Ali nam i u tome bacaju klipove pred no- ge, te ne mogu tamo nego pravnici, učeni- ci ostalih struka morali bi promisliti na sle- venski Prag. A je li kod nas tako? Misli li u opće tko na to? — Nč. Sinovi naših o- taca pletu kotac ko i otac, pa se sa sveučili- šta vraćaju s onom kusastom naobrazbom, da zasjednu na dostojna mjesta protiskivajući se kroz masu do ,sjajne“ — karijere. Smi- ješni su razlozi, koje nam oni navađaju jer, vele, svjedod- žba je bečka kud i kamo uglednija, a čo- vjek' s takovom svjedodžbom naći će la- sno — ,mjesta“. Ostavljajući, da se tako dubokom misli zabavlja svaki onaj kukavac, koji napinje uši, da čuje kako tamo svire, e bi znao, kako će da pleše, odgovoriti će- m4 na taj svijesni prigovor — mukom. Rađe ćemo se pak zabaviti prilikama u Pragu, da tako uputimo one učenike, koji bi rado u Prag, ali se boje ,novosti“, i one roditelje, koji žele da im se sinovi što bolje akademski naobraze, ali (hvala našoj štampi) ne nalaze o tomu uputa. u obranu svoju —; v U Pragu će Cesi, da dočekaju Hrvata i Srba onom pravom slavenskom gostoljubi vošću, oni će, da ga prime u svoj krug, u svoja društva, a ne će kao Nijemac, da ga gle- daju prezirnim okom. Jezik je češki veoma lak, te se može za 1 ili 2 mjeseca dobro da nauči, pa se učenik može lasno orjento vati. Uz to je i polakšica kod ispita; jer su profesori češkog sveučilišta veoma susre- tljivi, neki od njih poznaju i hrvatski, te učenik može na prvom barem ispitu da ' odgovara na pola hrvatski, ako do tada nije naučio češki, što je rijetkost. Tu je uzornih profesura, koji ljube Jugoslavena, te su mu u svakom poglodu pri ruci n. pr. prof. Cho- dounsky na imed. fakult., prof. Jarnik na