e da se priključne kopnene vježbe mo- gu povesti prema naumjenom pravcu, pre- ma Trebinju. Manevre za iskrcavanje biti će izvedene izmedju Đubrovnika i Cavtata, jer se u tome prostoru nalazi put, koji vodi k Trebinju. Kopnena baza za manevre leži u najjužnijoj četvrti Dalmacije, gdje je širina kopna jedva za jedan maleni marš podobna. Blizu Cavtata more pravi Župski zaljev, nazvan po istoimenoj dolini, koja je na gla- su osobito radi svoje prirodne ljepote, a ne malo i radi krasote župskih žena. Obala je tamo tako prikladna, da će se moći vojska iskrcati b_z osobitih umjetnih pri- prava. Putem preko Župe moraće se zauze- ti klanac Drijen na granici Hercegovine, koji zatvara put Dubrovnik — Trebinje. Ovo u glavnome označuje tijek vježaba u iskrcavanju. One trupe koje budu prve iskr- cane počeće odmah da prodiru prema vrhun- cima, te nastojati da zauzmu najglavnije tačke, e da bi tako osigurale daljno iskrcavanje. Kad im je to uspjelo, onda će odjeli nepri- jatelja koji čuva obalu biti natrag potisnuti i zauzet Drijem. Daljno prodiranje u Herce- govinu prema Trebinju zavisi o reguliranju, kakve će biti prilike vojne sile sa strane gla- vnog pomorskog vodstva. Čim je protivna sjeverna“ stranka koncentririrala svoju silu, prelazi da napadne i da prisili protivnika, neka se povuče u Dalmaciju na lađe, koje će međutim biti pod paskom eskadre. Trebinje je od Drijena udaljeno oko 18 kilometara, a od crnogorske granice 12 kilometara. Gorska koščina oko Drijena ne pravi samo granicu između Hercegovine i Dalmacije, nego je to takodjer tačka koja u znatnome rastavlja i klimatske i vege- tacijone prilike tih dvaju. zemalja. Kad si prešao drijensko sedlo, dolaziš iz tropskog predjela sa bogatom vegetacijom južne klime iznenada u kamenu pustoš, gdje uzalud ti oko traži barem jedno sta- blo palme, aloja, naranče i drugog južnog drveća. Ništa nego pusto blijedo kamenje u pararelnim monotonim valovima te je užasan kontrast = skoro iza tebe osta- vljenom raju pri plavoj Adriji. U ovoj kamenoj pustari leži Treb.nje na Trebinjči- ci, a to je glavno mjesto okružja. Manevriranje u 'Trebinjskoj krši biće za vojsku jedna teška kušnja; te će nam isto- dohno odgovoriti, dali je poznata afera ra- di sunčanih udara u Bileku donijela kori- sne nauke. Vojska za iskrcavanje sastoji se iz 4 i 5. dalmatinske gorske brigade; odjeli sarajevskog korpa sačinjaju obrambenu kop- nenu silu. Tijek ovih :interesantnih kombiniranih manevara pobudiće jamačno veliko zanima- nje ne samo u vojničkim krugovima, nego takodjer i u cielom općinstvu. Artusovština , Prave“, U zadnjem svom broju svetom pobožno- šću naša dobra bakica pripovijeda svojim milim telićima slijedeće: ,,Nitko ne zna zašto je Su- pilo uski prijatelj sa Košutom i zašto Košut mora da sluša Supila. Da se ne bi mislilo, da stvar sisamo iz prsta primjećujemo,da smo ove podatke dobili od ugledne ličnosti, koja živi u Rimu. Još prije riješke resolucije, inače toli slavljene, našao se je Supilo i Košut u Rimu skupa. Na hrvatskoj vladi tada su još bili madžaroni, a Madžari su provodili onu žilavu borbu proti Austriji, kojoj je na čelu stajao Košut. Oni su se dva u Rimu zadr- žali njekoliko dana i sastajali se uvijek u Ho- telu ,Alla corona“. U sobi Košutovoj po- slije nego je otišao, našao se je jedan šumnjivi dokumenat pisan Supilovom rukom. Stalno je, da su oni dva krojili nekakvi zajednički komplet jako sumnjive i tajne naravi. Od tada datira prijateljstvo Košuta i Supila. Kašnje su se stvari promijenile. Ali oni ostadoše prijatelji i nadalje, jer Košut plaši Supila, da ga ne bi izdao. Zato je i jedino zato Supilo postao oberban. Sto će reći na ovo njegovi obožavatelji, što li Dalmatinci ?“ Što će reć Dalmatinci! — Rijet će, da je Argusu postalo teško kod ,Hrvatskog Prava“ pa da se za čas svirnuo u redakciju » Prave“. Sedmični pregled. Rusija. — Vlada je izdala komunike o revolucionarnom pokretu i 0 svom pro- gramu rada. Komunike veli, da se cilj i pro- gram vlade nije ni u čem promijenio. Po- što redoviti sudovi ne dostaju sadašnjim prilikama, vlada je izdala provizorne odredbe o djelatnosti vojnih sudova za suđenje te- žih prekršaja u predjelima, gdje je ratno sta- nje. Ali bi bila velika pogrješka, da se drži za jedini cilj države ugušenje atentata. O- snova je vlade, da se mir uzdrži, a istodo- bno da se sve moguće poradi, kako bi se stvorio novi poredak, osnovan na zakonima i nacionalnoj slobodi. Komunike nabraja pi- tanja, o kojima ima raspravljati duma i dr- žavno vijeće. Glede agrarnoga pitanja komunike u- vjerava, da će se pružiti prilika mjesnim agrarnim komisijama, da odmah predju na poboljšanje stanja seljaka u siromašnim pre- djelima. Što se tiče židovskog pitanja veli se, da će se dignuti one odredbe, koje sa- mo razdražuju. Jednako će biti i sa zako- nima, koji određuju odnošaj Židova i rus kog naroda. Povišenje broja pučkih škola, uvedenje opće pučke nastave već je predviđeno u budgetu za g. 1907. Komunike nabraja zakonske osnove, koje će biti predložene dumi, te na koncu apelira na izobražene slojeve društva. Vla- da ne nazrijeva svoju dužnost u tome, da guši javno mnijenje u novinstvu i javnim skupštinama, ali ona ne smije dati maha revolucionaruim idejama. Komunike nije u- činio dobar utisak. Srbija. — O putovanju kralja Petra kroz istočnu Srbiju javljaju iz Beograda: Na putovanju iz Negotina u Žajčar priček kralja bio je posvada sjajan; pozdravljalo ga se je s oduševljenjem. Pred svoj odlazak iz Zajčara kralj je priredio banket, kojem je prisustvo- valo 200 časnika garnizije. Kralj je u svo- joj zdravici rekao, da je potpuno zadovoljan s redom, koji je našao, te sa radom časni- ka. Izrazio je želju, da bi časnici ustrajal # * * Bilo je još u blaženom raju. Bog je u- pravo dovršio najveće svoje čudo. Iz Ada- mova rebra eto na gotove Eve. A kako li je krasna bila! Isti flegmatični flamingi i još flegmatičniji ,meltalski“ junci, da i isti pospani ljenivci morali su da se dive silnoj divoti krasne žene. Mandrili i orangutani, poznati štovatelji krasnoga spola, istom da ne polude od zanosa. Isti dobričina starac Bog nije mogao dosta da se nagleda svoga diela te od milja i radosti svaki čas je mo- rao da umiljno podraga prekrasni svoj stvor i da posmatra i dalje od časka do časka one plemenite crte. Dok je ovako stajao Stvoritelj zaduben u poziranju divnoga svoga stvora, približi mu se u jedared od nekuda zlokobni i zle čudni Lacifer. — Gospodaru — baš ti valja djelo! Evala! — reče vrag bajagi veselo i zado- voljno, a ono iskrivilo mu se lice od jala i lukavstva. — Misliš? Nu — ugursuze — čuvaj , se. Nije tebi ovdje posla. Zaveo si mi je“ dnoć anđela, ali ove lje ne ćeš i ne smiješ. — Oh — kuda misliš — oče! Ti znaš, da sam se popravio. Ne ću ja ništa zla. Tek želim, da ti čestitam na tvome djelu. više —, daj da ti dokažem, kako dobro mi- slim. Ja sam pripravan da prikažem Evi osobit krasan dar, od koga će biti još vre- dnija, — jer ti si zaboravio —. — Gle — gle majstora! '"Ti ćeš me da- kle učiti? Pa šta da sam ja zaboravio? — Reci prije, dozvoljuješ li, da prika- žem dar? Da — i moraš da mi obećaš, da nećeš toga dara pokvariti. — Obećajem! — — odvrati starac kao u šali i nepromišljeno. Bio je tako dobre volje i opet tako siguran o svojoj stvari, da se nije bojao vraga. Lucifer se slavodobitno i zlobno na- smješi i pristupi k tihoj i čednoj Evi. O- tvori joj sočna rumena ustašee i prije no što je Bog mogao i pomisliti štogod, izva- di joj jezičak pa stavi unutra nešto dulji a mnogo šiljatiji jezik. 'Taj se mah promijeni Eva. Dosad šu- tljiva sada silno uzme govoriti, da se + fla- mingi i jumei i ljenivci razbježali od čuda i straha. Istom sada opazi Bog, kakvu je vragoliju počinio Lucifer, no nije smio ni- šta da učini. Rodoslovje mu je bo već onda dalje sezalo negoli ikojemu odabraniku got- skoga almanaka te se je onda već s puno većim pravom računao u izabrani svijet i sreće jače od sunca. torry-a nego li ma koji seljački turopoljski plemić. Morao je dakle zadanu riječ održati. I tako ostade kod Lmciferova dara, pa kako bi u iskoni, tako i na dalje — sve do dana današnjega. # * sk — Vi ste grubijan! — klikne ljepotica No lice joj sijaše, kano da ju je oblio sun- čani trak. — Honny soit qui mal y pense! — odvrati joi on. — Napokon iskustvo uči, da Lamciferov dar nije čkodio! — — Nije škodio? — i ona mu pruži ruku. On se duboko — duboko prigne i po- ljubi ruku najprije na prstiće, onda nešto više. Pa kada odloži rukav sa lakta' i po- ljubi bijela toplu glatku put, ona se ne us protivi. — Pobijedili ste me! — šaptne dru- gim vragoljastim glasom i skuči se sasvim do njegova razžarena lica. Sunce se za stare ogromne platane pomolilo i oblilo sav balkon, a gore u modrom zraku kao tik pod lazurom za- mnjela divna zvonka ševina pjesma. Veselo — veselo ozvanjala je ona, ali još nije bila dosta vesela za njih dvoje na balkonu. Kucaji njihovih srdaca još su ve- selije zvonili, a lica su im sjala od radosti K. š. G.