o Hrvatskoj. Riječani ne smiju zaboraviti, da je sadanje stanje na Rijeei provizorno, i da je po samoj nagodbi pridržano hrvatskom saboru pravo uplitanja .a konačno riješenje riječkog pitanja. Borba dakle, koja će poslije ovih d&- gođaja bez sumnje planuti, da se Hrvatima i na Rijeci i u Zadru osigura, što. ih po pravu ide, Hrvatima: je nametnuta. Vodit će je pak oni isti Hrvati, koji su se ne je- danput založili, da Dalmaciji spase talijansku kulturu proti njemačkoj invaziji. Oni nijesu u tom pogledu promijenili svoga mišljenja, pa za to ne može ni biti govora o' kakvoj borbi do istrage, barem sa strane Hrvata, i to tim više, što smo tvrdo uvjereni, da ove nerede nijesu potskli 'narodni motivi, nego politički interesi nekoga trećega, komu su zadarski i riječki talijanaši služili kako lutka. Proti komu su naperene ove demostra- cije? — Baš proti onim, koji su najviše radili za sporazum između Talijinaca i Hr- vata. Već to baca čudnovato svjetlo ha ' tiško zvano ,narodno ogorčenje“ Talijanaša, a po- litičku stranu još bolje ističe činjenica, da su se ovi izgredi dogodili uoči dolaska Njeg. Vel. u Dalmaciju. 'Tako u Zadru, a na Ri- jeci, — gdje su se nekoliko mjeseca prije gradski patres trudili, da dalmatinskim delega- tima olakote pristup na banket, koji je imao grad dati ugarsko-hrvatskoj delegaciji — Za- nella, veliki prijatelj madžarske koalicije, organizuje sada demiostracije proti dalmatin- skim Sokolima, koji su većim dijelom odrje- šiti resolucijonaši. Da metež bude još veći, šalje u prve bojne redove nekoliko »regni- cola“, koji se puštaju istući, da poslije rimska »consulta“ može u Beču prosvjedovati. Sve ovo. na prvi pogled tako protivno, dade se ipak složiti. Nekomu se je htjelo u Dalmaciji i na Rijeci pod svaku cijenu ne- reda, koje će kasnije štampa uvećati i raz- glasiti svijetom. Taj ,neko“ nije sigurno mario za dobre odnošaje među dalmatinskim Hrvatima i Talijanašima, a ,on“ je u očima zadarskih i riječkih autonomaša tako moguć, da su i Zadrani i Riječani zabora- vili na njegov mig sve obzire na sebe, svoju PODLISTAK. Priča. Sjedili su na balkonu ladanjskoga dvor- ca. Još je nerastrt stajao pred. njima stolić, na kom uzeše doručak. On je s njenom do- zvolom zapalio mirisnu operas i vidljivom je nasladom uvlačio u sebe sladak dim ei- gare, gledajući pri tome za modrim kolut- cima dima, kako se polagano dižu i razmi- ču po mekanom i svjetlom zraku Jjasnoga proljetnoga jutra. Dašto još češće zagleda- vao bi na svoj vis-&vis, — prekrasnu dje- vojku, koja je marljivo plela nekakvu ručnu radnju i kao samo za taj posao imala misli On je uživao od njene ljepote i pitao se u sebi jednako, što da učini, da joj omili. Sav njegov dosadanji trud bio jalov i plinuo u- vijek u ništa, baš kano ovi kolutci smotkina dima. Vazda mu je još izmakla i sve nje. gove slatke riječi prekidala ili dugim - bezobzirnim — ah, ali tako zvonkim i dra- žestnim smijehom, — ili bežkrajnim doka- zivanjem, da su svi muškarci sebičnjaci veoma neiskusni stvorovi, i spominjala pri. mjere, kako su svi njegovi znanci skupa s njime silno zlo prošli. A što je najgore po nj, ona bijaše kod toga rječita i dosjetljiva tako da je on svaki put ostao kod takih korist i svoje lične obveze. Kako se naime dade protumačiti, da Zanella ruši sporazum između Madžara i Hrvata, a Ziliotto, Giglia- novich et comp. zaboravljaju, da je bila | njihova lična dužnost, barem dok traju pre- govori, zapriječiti slične događaje! Ko je taj ,neko“, ne ćemo gonetati, ali na njegove prste treba da Hrvati , paze. Njih ne smije zaslijepiti gnjev zbog teške uvrjede, da 1e vide ono, što moraju vidjeti. Suština , srpske. narodne stranke na primorju“. Prošlih dana bila je u Spljetu glavna skupština, o kojoj govorimo. Ona je primila na znanje izvještaj upravnog odbora i za- stupničkog kluba te birala novi upravni odbor. Kažu, da je na skupštini bilo prigovora, proti radu stranke, a proti dvjema srpskim zastupnicima na care- vinskom vijeću. Ovim se zabavilo, da rade tako, da bi bolje bilo da ne rade, a uprav- nom odboru predbacilo se, da stranka nema agilnosti. Koliko u tomu ima istine, nama žestokih nadasve nije da sudimo, jer je to interni posao srpske stranke, ali ćemo sebi dozvolit ipak jednu opasku. Uslijed riječke i zadarske resolucije na- stao je u cijelom našem javnom životu go- lemi preokret. Sve hrvatske i srpske stranke i one, koje pristaju uz novi smjer, i one, koje su mu protivne, našle su se pred sa- svim novom situacijom, koja je zahtjevala promjenu fronta. U Dalmaciji n. pr. stajale su do tada sve hrvatske stranke, jedna uz bok drugoj proti Srbima, a usljed promjene političkog smjera, stali su Srbi uz hrvatsku stranku“, da se bore proti trećemu. Ta iz- mjena imala je za posljedicu, da Srbi nijesu imali prama sebi neposrednog neprijatelja, te svu onu energiju, upotrebljenu do tad u pobijanju hrvatstva, trebalo je upotrebiti 'u drugo. Dok se to dogodi, te se ljudi nauče raditi drukčije nego prije, mora proći vre- mena, ali taj prirodni zastoj ne sluti na zlo. Nešto bi se slično bilo dogodilo i Hrvatima prepiraka pobijeđena stranka i morao njoj prepustiti posljednju riječ. Dok je on ovako istom pušio i ćuteći uživao s njene krasote a i ponekle ljutio se, da ne umije do cilja doći, njezini su dugi fini prstići od jedared pustili igle i ona svrati svoje mlado okruglo lišce k njemu. Njeki vragoljasti pogled blištao iz crnih o- čiju. Zamoli ga, da joj ma što god pripo- vjeda. — Vaša me šutnja muči, a i priznat ćete, nije baš zabavna. A tek vaši — eto na — pogledi — ili su razsijani ili — ili — ma čudni su. Ne gledajte me tako! — i ona bajagi ljutito lupi vrškom nožice po kamenom podu. — No bez šale — pričajte mi štogod! On je posluhne. Ali nije nikako pravo pogodio. Mala krasotica bijaše predivna i on se bunio s toga. Najzad se zapleo i stao joj laskati, uzeo slaviti njenu ljepotu, divo- tna joj pojavu i —, — Stunie! spasite se, da ne postanete smiješan — prekine ga ona. — Ta < va ljada znadete, kako ne volim takih trica- rija. Bože dragi — vi pa baš kano i oni svi drugi — bar vi ste — no da — ne bi- ste smjeli s takim vječnim običnim kompli- mentima. 'To je dosadno. Vi pišete — dajte mi dakle — kaku istoriju ili priču ili baj- da im nijesu Frank i drugovi dali prigode, da se saberu. U tom smislu i Frank ima zasluga. On je Srbe i Hrvate još više približio, jer ništa tako ne spaja, kako zajednička borba proti onomu, u komu si uočio svoga neprijatelja. Za to vidimo, gdje nepovjerenja, kojega je bilo gdjegdje vidjeti, sve više nestaje, a Srbi i Hrvati prikazuju se prama vanjštini, kao jedna vojska, koja zna, što hoće, i kako će to postići. M Ako s ovoga gledišta sloge Srba i Hr- vata promatramo rad srpske skupštine, tada se bez obzira na ova trvenja u samoj srp- skoj stranci, rad skupštine prikazuje korakom naprijed na stazi, kojom koracamo. Kad je prihvatila u svoj program stranke, zahtjev sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, ona je da tako rečemo kodificirala sa srpske stra- ne ono, što su zastupnici hrvatski i srpski uglavili. Tim je konačno dovršena borba, koja je kroz desetke godina Dalmacijom dr- mala, a srpskoj stranci otvorilo se'polje, gdje će se moći dalje razvijati. Manevre. m Za orijentaciju našim čitaocima dono- simo, što o pomorskim manevrima u južnoj Dalmaciji govori bečka ,Neue Freie Presse“. Pisac najprije govori o ljepoti i znameni- tosti Dalmacije, pa prelazi na vježbe u is- krcavanju vojske uopće, te nastavlja: Kakva je bila zadaća operacijama ruske i Japanske vojske kod Vladivostoka, takva je i mane- vrama u iskrcavanju u južnoj Dalmaciji, sa- mo što je ovdje još i ta jednostavnost, da tačka, gdje se ima iskrcavati ne treba ni- kakvog posredstva, nego će ta biti prihva- ćena kako je prilike dadu. S tim nestaje i jamačno najtežeg i najinteresantnifeg dijela za- daće, koju ima pri operacijama pomorski odio : istraživanje, zavaravenje neprijatelja koji čuva obalu oko tačke za iskrcanje te nastojati njegovu glavnu silu povući protivnim pravcem. Ipak i u ovom našem slučaju morati će, da mje- sto za iskrcavanje vojske bude dobro paže- no sa strane glavnog pomorskog vodstva, ku. Istina ne mogu da vam honorar dadem. — Eto — ja hoću — ali obećajte ho- norar! — rekne on istom. tako. Ljutilo ga, što ga je prekinula u nje- govim biranim riječima i mjesto njega u- zela riječ. "— Dakle kakav honorar dajete? — u- pita je, domisliv se kako bi onda zatražio za honorar ,njeno srce“ i tako došao do tražena raspleta. — Ne — ne! Ili budite dobri pa mi ispunite želju i ne budite vječni taj muška- rački sebičnjak ili — ili — i ona se izgubi u dugoj filipici. Obrazi joj porumeniše od govora, no on je unatoč tome morao u se- bi priznati, da nije od toga dražest njena ništa trpjela. — E pa dobro! Kad silom već hoćete, da vam što iz svoga zanata činim — ja hoću. — Tako — tako! Ja već slušam. — Klikne krasno dijete i odloži radnju ma sto- lić, pa sklopi ruke u nakrst i prigne sa ci- jelim gornjim tijelom k njemu, ravno mu gledajući u lice. — Dakle — uzme on — bio jednom kralj — ili ne — no — ne ćemo ovako. Segnut ćemo u još dalju davnihu. I on uze u šali pripovijedati, jednako gledajući u nju. zh