mjestu onu kuću, koja u svakom pogledu priječi potpuni razvitak naše lijepe obale, koja uređena, sinula bi u potpunoj svojoj ljepoti te bi služila njemu i mjestu na diku. Odborova pako skrb i dužnost bila bi ta, da se za to velikodušno djelo oduži na do- stojan način spram gospara Balda nazvavši ono isto mjesto, što sada zaprema njegova kuća, ,Bogišićevim trgom“. Poznajući rodoljubnost našega gospara Balda, nadamo se pouzdano, da će on uva- žiti sve ove razloge te da će udovoljiti o- pravdanoj želji svojih mješćana, koji se u svakom pogledu brinu za procvat i napre- dak svoga rodnog mjesta, Iz pouzdanog izvora čujemo, kako i sam gospar Baldo radi za svoj mili Cavtat i sakuplja starinske predmete, da.u njemu zasnuje. muzej. Nadamo se da će njegovu plemenitu zamisao, dostojnu onakoga muža, poduprijeti naša Općina gradnjom općinskoga doma, u kojem. bi se najzgodnije mogao smjestiti njegov muzej. Našim nemarom već su do sada propali toliki dragocjeni starinski pred- meti, kako na primjer onaj rijetki rimski ,signifer“ na Prijekome u dvorištu gosp. Nardelli, kojega je Prof. Gelčić za mali no- vac kupio, te danas resi bečki muzej. Na- stojanjem gospara Balda nalazi se i danas nekoliko starinskoga blaga sahranjena u fra- njevačkom samostanu, a iu samom Cavtatu ima još po koja ploča, što potsjeća na olim- pijske igre i na drevni Epidaur. Zato, pona- vljamo, da je Općina u prvom redu dužna da dođe u susret gosparu Baldu u njego- voj plemenitoj namjeri i da se svojski zau- zme, eđa se što skorije oživotvori ovo kul- turno djelo. Neka nam se ne navađaju, kako obično, prljavi ekonomski razlozi, jer i dru- ge općine, kud i kamo siromašnije, rade de- set puta više nego li naša. Uz malo dobre volje lasno je Općini doći do novaca. Može se sklopiti zajam te putem amortizacije is- platiti ga u 30 ili više godina i na taj ra- cionalni način urediti sve lokalne potrebe. Naši unuci bili bi nam zato harni, jer bi zasjeli na gotovo te bi rado i oni doprina- šali amortizaciji, dočim izvađajuć po sada- njem običaju, od godine do godine, po koju radnju ili popravak događa se, da se prije svega ide ad calendas graecas, a s druge Osirisov bili bi ti nalozi izvršeni, samo kad bi svetim prstenom Farauna dotakao ukaze. — Prsten! — reče Horus, — gdje je? — Dvorjanik mi je rekao, da se Ram- zes bori sa životom i smrti. — Naredio sam, da se javi mome za- mjeniku, — nadoda veliki sveštenik, — da odmah digne Ramzesu prsten, čim mu pre- stane srce kucati. — Hvala ti, — reče mu Horus, — žao mi je života, .... zaista ga žalim, no ne ću posvema umrijeti .... Blagoslivljanja, mir i sreća moga naroda ostati će iza mene, a moja će Berenija biti slobodna.... Hoću li dugo još živjšti? — zapita vidara — Smrt će te brzo obići — odvrati ovaj žalostno — u koliko bi do tebe došao vojnik, što stoji hiljadu koraka daleko. — Ne čujete ništa? Ne dolazi niko? — prošapta Horus. — Ništa! Niko! Mjesec se tiho približavao palmama i treptao već na najbližima. U nijemoj i tu- žnoj dvorani čujaše se samo tihi šum od pi- jeska što padaše u klepsidrama. Koliko je još daleko? zapita carević. strane opterećuje nas se ogromnim općin- skim prirezima za koje se naše žrtve ne is- plaćuju. A zašto sve to? Zato, jer osim pre- ćeranih općinskih prireza moramo na žalost da plaćamo još jedan veliki, nečuveni po- rez: porez na tvrdoglavost naših patres pa- triae. To su vam obično u kulturnom po- gledu preistorični ljudi, ljudi koji su na ža- lost pozvani, da ravnaju našom sudbinom. Zaludu se takovim ljudima kaže da su i države dandanas dužne; zaludu im se na- brajaju pojedine Općine u pokrajini, koje su dužne, a uz sav dug napreduju sto puta bolje od naše, koja ni pare dužna nije; za- ludu im se faktima dokazuje da nema na- pretka ni blagostanja gdje se ne radi; sve to skupa za njih ništa ne uvrijedi. Oni gude va- vijek jednu: nemamo novaca i na tome svršava sve. Božja je grehota, da je ovo lijepo mje- sto sasvim zapušteno. Priroda ga je nada- rila čarobnim ljepotama: kako malo koje, ali koja fajda, kad je u svemu izostalo. Stranci koji amo dolaze, dive se njego- vim prirodnim ljepotama. Mnogi od njih rado bi ostali koje vri- jeme, osobito ljeti kod nas, kad bi im mje- sto pružalo i relativne udubnosti, ali nakon dvodnevnog boravka prisiljeni su da bježe noseći sa sobom najgori utisak radi naše nemarnosti. Dosta je u tom pogledu, kad se kaže, da u cijelom Cavtatu nema jivnog zahoda, nema dostatno pitke vode, nema ribarnice ni klaonice, nema dovoljne rasvjete, a po vratolomnom Prijekome jedva se i po danu može ići itd. itd. Za danas dosta, a do potrebe povratit ćemo se na predmet. — Sedmični. pregled. Rusija. — Carska obitelj će se za stal- no do polovine ovog mjeseca vratiti iz fin- skih voda u Petrograd. Glasa se, da se je carevo zdravlje tako pogoršalo u ovo zadnje vrije- me, da se misli uvesti regenstvo. Izbori za dogodišnju dumu_ biti će raspisani odmah po Božiću. Nova duma bi se imala sastati na 5. ožujka, a sastojaće iz 570 poslanika. Već su sada sve stranke počele da_vode živu agitaciju za izbor dume. — Osam stotina koraka, — kaže vidar, — ne znam bi li ti doteklo vremena, da prstenom dotakneš sve ukaze, sve kad bi ti ga sada donijeli. — Dajte mi sve ukaze, — reče Horus, osluškujući na onu stranu, gdje je bila Ram- zesova dvorana. — A ti veliki svešteniče, reci mi, koli- ko ću još živjeti, ne bi li se uzmogle ispuniti najdraže mi želje. — Koliko da prevališ šest stotina ko- raka...! Ukaz, kojim su se imale smanjiti naro- du daće i muke robova pade Horusu iz ruke. — Pet stotina koraka...! — Ukaz, što no najavljaše mir Etioplja- nima skliznu s koljena careviću na samrti. — Četiri stotine koraka . .. — reče vidar. Horus zadrhta, i... nalog za prenos Zeforina tijela u grobnicu Farauna pade na zemlju. — "Tri stotine ...! Ukaz, da se Getron povrati iz pro- gonstva ne prođe bolje. — Dvije stotine ...! Kako je poznato branitelj Port Artura general Stossel bio je optužen pred ratnim sudom. Sada javljaju, da je carevim ukazom obustavljeno presudjivanje, a naredjuje se njegovo umirovljenje. Srbija. — U Francusku su poslana tri viša časnika s naumom i nalogom, da pokušaju topove tvornice Saint Chamont, što ih je tvornica vladi ponudila. Vođa engles- kih pisaca Alfred Stead stavio je u ime jednog engleskog konzorcija vladi ponudu za gradnju transbalkanske željeznice iz Kla- dove preko Niša i onda srpsko-turske granice na Adriju. Osim toga stavljena je u ime jednog drugog konzorcija ponuda za gradnju velike tvornice konzerva, koja bi se obvezala da na godinu upotrebi 100.000 glava blaga. Ovih dana predao je tajnik austrijskog poslaništva u Beogradu vitez Lowenthal notu srpskoj vladi kao odgovor Austro-ugar- ske na zadnju srpsku notu. Austro-ugarska. — Cijela ova sed- mica prošla je mirno i jednolično u zastup- ničkoj kući. Odbor za izbornu reformu na- stavlja također svoj rad, i to polako, polako. Konačno je odlučeno, da se delegacije sastanu dne 26. ovoga m. u Budimpešti. Sa austrijske strane se javlja, da ne će biti novih izbora i to polag zakonske odredbe, po kojoj izbor delegata traje za jednu go- dinu, a toliko nije još prošlo od zadnjeg zasjedanja delegacija. Naprotiv iz redova Kossuthovske stranke čuje se, da polag ugarskoga zakona delegačija može biti iza- brana samo za jedno zasjedanje i za to da valja za nastajno zasjedanje provesti novi izbor bez obzira na austrijsko postupanje. Ujedno se živo nastoji, da Kossuthovskoj stranci bude osigurana većina. Odavna se govori, kako se i Austrija i "Ugarska spravlja da preurede svoje domo- branstvo. Te će ići veoma polako, ali ipak možda nastajnog proljeća dobobranci dobiju svoje topove, a o tome se sada glavno i radi. Rekbi da će Ugarska gorljivošću mi- nistra Jekelfalussy, kojom on oko tog nastoji, to prije postići nego Austrija. Ali govore, da je ugarska vlada uopće protivna za sada svakoj promjeni, koja bi tražila povišenje broja novaka. Francuska. — ,Gaulois“ je donio ovih dana razgovor jednog svog dopisnika Usne Horusove izgubiše boju: zgrčenom rukom baci na zemlju ukaz, kojim se za- branjuje vaditi jezike ratnim zarobljenicima a sadrži samo naredbu za oslobođenje Be- renije. — Sto koraka...! A baš tada usred mrtve tišine začu se nekakav suh štropot sandala, i zastupnik velikog sveštenika upade u dvoranu. Horus mu dade ruku. Čudo neviđeno! — kliknu ovaj, — sve- mogući Ramzes ozdravio je: ustfile s kre- veta pun snage, a zorom će poći da lovi lavove... U znak osobite ljubavi traži, da ga ti pratiš Horuse ! Horus svrne pogledom drugoj obali Ni- la, gdje bliještaše svjetlost u Berenijinoj ćeliji; suze, suze grozne i krvave padoše mu na sumrtvo lišće — Ne odgovaraš mi ništa? — zapita u čudu Ramzesov ulak. — "Ta vidiš da je mrtav! prošapta vje- šti vidar od Karnaka. Gle kako su tašte čovjekove nade, kad pogledaš zakone, što ih je Vječnost plame- mim pismenima na nebu urezala .'' * k % : i u ne