Novčane organizacije u Dalmaciji,

Kako smo u prošlom broju javili,“ bila
je za 17 rujna sazvana skupština dalmatin-
skih zadruga i štedionica u Spljetu. Danas
ćemo ovdje donijeti samo izvješće o skup-
štini, kako ga ima ,Novi List“, a u jednom
od dojdućih brojeva našega lista progovo-
riti ćemo meritorno koju o samoj stvari.
Izvješće glasi ::

Danas se je u općinskoj vijećnici držala
skupština predstavnika novčanih, gospodar-
skih i obrtnih zadruga u Dalmaciji radi do-
govora za ustanovljenje pokrajinske zadružne
sveze. Radi trzanja, koje se sad kroz cielu
Dalmuciju obavlja, mali je broj zadruga po-
slao svoje predstavnike na skupštinu. Ni svi
članovi odbora, koji je sazvao ovu skupštinu,
niesu došli. Bili su samo predsjednik odbora
Don _F. Ivanišević, . podpredsjednik I. Anti-
čević, tajnik Don J. Bernaldi i član J. Ver-
salović. Nazočevali su skupštini: dr. Gj.
Negrini, kao pokretač ustanovljenja štedionica
po sistemu Sehulzr-Delić, i Gj. Rašica, kao
predstavnik ljubljanske zadružne sveze. Po-
sjetili sa skupštinu, pozdravili je i dali neka
razjašnjenja : predsjednik ljubljanske kreditne
banke i račelnik Ljubljane Hribar, predstoj-
nik mjestne podružnice ljubljanske kreditne
banke dr. Ferjančić.

Predsjednik skupštine Don F. Ivanišević
razvio je historijat pitanja, saobćio odluku
Zemaljskog Odbora o doznaci od 100.000
kruna hrvatskoj vjerijskoj banci u Dubrov-
niku u svrhu, da daje u zajam zadrugama
uz kamatnjak od 4%, te pozvao, da se od-
luči, dali će se za zadruge u Dalmaciji
osnovat posebna pokrajinska zadružna sveza,
ili će se ove priključiti postojećoj zadružnoj
svezi u Ljubljani. Antičević je predložio,
da se primi sa zahvalnošću na znanje odluka
Zemaljskog odbora o doznaci od 100.000
kruna; da ga se zamoli, da ovu doznaku
još povisi, te da se osnuje posebna pokra-
Jjinska zadružna sveza za Dalmaciju. Otvorila
se o pitanju razprava, u koju su utjecali
skoro svi skupštinari. Dr. Negrini i Don F.
Ivanišević podupirali su priedlog Antičevića,
dok su Bernaldi, Vrsalović i Rašica zago-
varali = priključenje lj ubljanskoj zadružnoj
svezi. Svi su se u ostalom izjavili u načelu
za pokrajinsku zadružnu svezu u Dalmaciji,

PODLISTAK.
Faraun.

Egipatska Legenda.
Poljski napisao Boleslav Prus. Preveo Lk. F.
(Svršetak).

Moja milost ne dopire tako daleko, —
reče Horus, — no ipak da si odmah napi-
sao ukaz, kojim se na pola smanjuju daće
i porezi, te ustanovljuje tri dana na sedmi-
cu slobode robovima i nu opće zabranjuje,
da se šibaju prije nego li budu osuđeni.
Još da si napisao, da se Getron ima oslobo-
diti sužanjstva, onaj mudri učitelj, najodli-
čniji Kgipćanin. Rekoh.

 

Kancelar poljubi zemlju pred Horusovim
nogama; prije neg ustade pojavi se veliki
sveštenik.

— Horuse, — reče — do malo će Ram-
zes veliki sići u kraljevstvo sjena, a Osiris
će da izmjeri njegovo srce na tačnoj cereziji,
Kad na tvom prstu zablista sveti prsten, za-
povjedi, a ja ću te slušati, sve kad bi mi
naložio, da se ruši velebni hram Amonov,
jer na usta gospodari zbori besmrtai Osiris.

ali da za ovo nije još vrijeme, jer da ne-
mamo sredstava za pokriće troškova skop-
čanih sa uzdržavanjem sveze. Rašica i Vir-
salović tumačili su, kako bi dalmatinske
zadruge imale korist, kad bi se za sad pri-
ključile ljubljanskoj svezi i saobćili su odluku
sveze, da se za Dalmaciju uzpostavi sa sielom
u Spljetu posebni svezin pododbor, koji bi
bio biran od predstavnika dalmatinskih za-
druga, koje bi se prikljačile svezi. Dr. Negrini,
Antičević i Ivanišević nijesu dielili mišljenje
predgovornika: Rašice,. Vrsalovića i Ber-
naldi-a; oni bi volili svoju samostalnu po-
krajinsku svezu : radi koristi i radi svrhe,
za koju se ovake sveze ustanovljuju.

Pošto se vidjelo, da se ne može posti-
gnuti sloga u mišljenju; a i bez ovoga,
pošto na skupštini nije zastupan nego mali
broj zadruga, zaključilo se, da se sve za-
druge obavijesti u glavnom o izmijenjenim
nazorima i mišljenju jedne i druge stranke
skupštinara, te ih se pozove, da preko svo-
jih glavnih skupština izjave, jesu li za to,
da se priključe zadružnoj svezi u Ljubljani,
ili su za to, da se ustanovi posebna zadružna
sveza u Dalmaciji, — kao također, da se
izjave, kojemu novčanome zavodu bi se
imalo dati na rukovanje 100.000 kruna, po-
nuđenih od Zemaljskog Odbora. Prije svega
pak bio je prihvaćen predlog iznesen na po-

četku rasprave, odnosno na doznaku Zemalj-

skog Odbora od 100.000 K, nadopunjkom,
da se izrazi želja, da se ovaj novac dade na
rukovanje onom novčanom zavodu, za koji
se većina zadruga izjavi, i da se od istoga
daje na zajam svim zadrugama u Dalmaciji
bez razlike — te predlog, da se primi na
znanje prikazana susretljivost ljubljanske
sveze prama zadrugama u Dalmaciji i sa-
općenje o ustanovljenju svezinog pododbora
za Dalmaciju sa sijelom u Spljetu, zamol-
bom da se nacrt pravila za ovaj pododbor
razašalje svim blagajnama najdulje do 1. li-
stopada o. g.

Skupština je trajala od 8/2 sati u jutro
do podne. Po podne se i na dvoru pretre-
salo o prihvaćenim zaključcima. Neke ovi
zaključci nijesu podnipošto zadovoljili. Vide
u ovome neko poniženje za nas i priređenje
stanovitog plana, kojim se hoće da i u naše
zadruge uvede klerikalna: politika i da nas
se izrabi.

— Ne ću da rušim hramove, — odvrati
Horus — nego ću još da podignem nove
i umnožim blago svećenika. "Tražim samo da
napišeš ukaz, kojim se ustanovljuje prenos
mrtvih ostanaka majke mi Zefore u kata-
kombe i drugi...., kojim će se osloboditi
moa Berenia. Rekoh.

Mudro si započeo carevati, — reče mu
sveštenik, — sve je već spremno, da ti se
volja izvrši, a ja eto pođolicovaj čas da sa-
stavim ukaze: kad metneš sveti prstena na
svoj prst, zapalića evo ovu baklju i njom
najaviti narodu tvoju milost, a miloj ti Be-
reniji slobodu i ljubav. v

U taj baš čas stupi najvještiji vidar od
Karnaka.

— Horuse, — prozbori — tvoje me
blijedilo ne iznenađuje, jer ti slavnoga djeda
Ramzesa već hvata samrtni ropac. Car careva
ne može izdržati oštrinu melema, kojeg mu
ja ne htijah dati. Uza nj ne ostade nego
zastupnik velikog sveštenika, da mu skine
prsten, čim umre te ga dade tebi u znak
bezgranične moći. Ma eto te - blijedilo sve
jače osvaja, šta ti je?

— Pogledaj mi nogu, — promuca Ho-

Cavtat, 26. septembra 1906.

Na istočnome dijelu naše lijepe obale
podižu se dvije kolibice, do juče vlasnosti
Crkovinarstva S. Nikole, koje, kako za po-
rugu ondašnjih vremena, grde u velike na-
šu obalu, te svojim nespretnim položajem
smetaju prometu i priječe, da se onaj lijepi
dio obale upotrebi za pristanište.

Obzirom na njihov štetni položaj, pa-
triotični odbor za poljepšanje mjesta, tuma-
čeći želju sviju dobromislećih Cavtaćana,
u svoje vrijeme zamolio je bio Općinu za
otkup i porušenje onih kolibica, ali Općina
na žalost, nije htjela da udovolji pravednoj
želji mješćana radi nekih ličnih interesa, o
kojima nećemo za sada ni riječi progovoriti.

Cavtaćani, videći da putem Općine ne
mogu do cilja, dobrovoljnim prinosima sa-
kupiše između sebe požrtovnu svotu od K
4.000, za koju su kolibice procijenjene bile,
te ih otkupiše od Crkovinarstva S. Nikole,
pod uvjetom strogo naglašenim u pogodbi,
da se na odnosnom mjestu, radi ugleda cr-
kve, prometa i pristaništa naše obale, ne
smije nikada više podići bilo koja zgrada.

U ovu patriotičnu svrhu doprinijeli su
skoro svi Cavtaćani, a nadasve gg.: Bianchi
Antun, Zore Pero, Prof. Bukovac Vlaho,
Bratić Antun, Vragolov Mato, Bijelić Đuro,
Faggioni Jozo, Dr. Bendoni Jozip, Moretti
Marko, Kušelj Ivo, Kalačić Luko, Malošević

Miho, Dn. Ivo Dagonig, Račić kap. llija,

Račić Stijepo, Miljan Ivuša, Guljelmović
Ivo, Kostopeč Tomo, Mengola Domo, Štuk
Dn. Niko, Pattiera Marko, Burlovich Lodo-
vico i t. d.

Kad se (porvše spomenute kolibice —
što će slijediti najdalje koncem juna 1907 —
ostati će na obali još jedna sama kuća vla-
snosti g. D.ra Bogišića.

Osamljena — kako da prkosi ljudima
i duhu vremena — grditi će i na dalje ci-
jelu obalu, priječiti će pristanište brodovima
na odnosnom mjestu i stvarati će neprilika
pomorskoj vladi kod predstojećih lučkih
radnja.

Da se sve to izbjegne i obala potpuno
uredi, naročiti Odbor mješćana zamoliti će
gospara Balda, da žrtvuje svome rodnom

rus, spustiv se na zlatnu stolicu, koja ima-
đaše naslone n prilici jastrebove glave.

Vidar promotri nogu i ustade protrnuvši.

— Horuse, — promrmlja, — upekao
te najotrovniji pauk!..

Moram dakle umrijeti? U ovakovoj
zgodi? — zapita mlađahni carević slabim
glasom.

A onda doda:

Kada? U brzo? Kaži mi istinu!

Prije no se mjesec skrije za onu pal-
minu dubravu, — odpovrnu vidar, a glas
mu se jedva čujaše.

, — Ah! zar je tako? A Ramzes će još
dugo živjeti ?!

— Ne znam ništa; mogu ti ovaj čas
predati prsten.

U toliko stupiše unutra velikodostojnici
i pružiše mu zgotovljene ukaze.

— Kancelaru — povika Horus, i primi
ga za ruku, — kad bih ovaj čas preminuo
bi li ti izvršio moje naloge ?

— Dočekao Horuse godine svoga djeda!
— odvrati kancelar. — A kad bi slučajno
i ti odmah iza njega morao otići pred sud