Novčane organizacije u Dalmaciji, Kako smo u prošlom broju javili,“ bila je za 17 rujna sazvana skupština dalmatin- skih zadruga i štedionica u Spljetu. Danas ćemo ovdje donijeti samo izvješće o skup- štini, kako ga ima ,Novi List“, a u jednom od dojdućih brojeva našega lista progovo- riti ćemo meritorno koju o samoj stvari. Izvješće glasi :: Danas se je u općinskoj vijećnici držala skupština predstavnika novčanih, gospodar- skih i obrtnih zadruga u Dalmaciji radi do- govora za ustanovljenje pokrajinske zadružne sveze. Radi trzanja, koje se sad kroz cielu Dalmuciju obavlja, mali je broj zadruga po- slao svoje predstavnike na skupštinu. Ni svi članovi odbora, koji je sazvao ovu skupštinu, niesu došli. Bili su samo predsjednik odbora Don _F. Ivanišević, . podpredsjednik I. Anti- čević, tajnik Don J. Bernaldi i član J. Ver- salović. Nazočevali su skupštini: dr. Gj. Negrini, kao pokretač ustanovljenja štedionica po sistemu Sehulzr-Delić, i Gj. Rašica, kao predstavnik ljubljanske zadružne sveze. Po- sjetili sa skupštinu, pozdravili je i dali neka razjašnjenja : predsjednik ljubljanske kreditne banke i račelnik Ljubljane Hribar, predstoj- nik mjestne podružnice ljubljanske kreditne banke dr. Ferjančić. Predsjednik skupštine Don F. Ivanišević razvio je historijat pitanja, saobćio odluku Zemaljskog Odbora o doznaci od 100.000 kruna hrvatskoj vjerijskoj banci u Dubrov- niku u svrhu, da daje u zajam zadrugama uz kamatnjak od 4%, te pozvao, da se od- luči, dali će se za zadruge u Dalmaciji osnovat posebna pokrajinska zadružna sveza, ili će se ove priključiti postojećoj zadružnoj svezi u Ljubljani. Antičević je predložio, da se primi sa zahvalnošću na znanje odluka Zemaljskog odbora o doznaci od 100.000 kruna; da ga se zamoli, da ovu doznaku još povisi, te da se osnuje posebna pokra- Jjinska zadružna sveza za Dalmaciju. Otvorila se o pitanju razprava, u koju su utjecali skoro svi skupštinari. Dr. Negrini i Don F. Ivanišević podupirali su priedlog Antičevića, dok su Bernaldi, Vrsalović i Rašica zago- varali = priključenje lj ubljanskoj zadružnoj svezi. Svi su se u ostalom izjavili u načelu za pokrajinsku zadružnu svezu u Dalmaciji, PODLISTAK. Faraun. Egipatska Legenda. Poljski napisao Boleslav Prus. Preveo Lk. F. (Svršetak). Moja milost ne dopire tako daleko, — reče Horus, — no ipak da si odmah napi- sao ukaz, kojim se na pola smanjuju daće i porezi, te ustanovljuje tri dana na sedmi- cu slobode robovima i nu opće zabranjuje, da se šibaju prije nego li budu osuđeni. Još da si napisao, da se Getron ima oslobo- diti sužanjstva, onaj mudri učitelj, najodli- čniji Kgipćanin. Rekoh. Kancelar poljubi zemlju pred Horusovim nogama; prije neg ustade pojavi se veliki sveštenik. — Horuse, — reče — do malo će Ram- zes veliki sići u kraljevstvo sjena, a Osiris će da izmjeri njegovo srce na tačnoj cereziji, Kad na tvom prstu zablista sveti prsten, za- povjedi, a ja ću te slušati, sve kad bi mi naložio, da se ruši velebni hram Amonov, jer na usta gospodari zbori besmrtai Osiris. ali da za ovo nije još vrijeme, jer da ne- mamo sredstava za pokriće troškova skop- čanih sa uzdržavanjem sveze. Rašica i Vir- salović tumačili su, kako bi dalmatinske zadruge imale korist, kad bi se za sad pri- ključile ljubljanskoj svezi i saobćili su odluku sveze, da se za Dalmaciju uzpostavi sa sielom u Spljetu posebni svezin pododbor, koji bi bio biran od predstavnika dalmatinskih za- druga, koje bi se prikljačile svezi. Dr. Negrini, Antičević i Ivanišević nijesu dielili mišljenje predgovornika: Rašice,. Vrsalovića i Ber- naldi-a; oni bi volili svoju samostalnu po- krajinsku svezu : radi koristi i radi svrhe, za koju se ovake sveze ustanovljuju. Pošto se vidjelo, da se ne može posti- gnuti sloga u mišljenju; a i bez ovoga, pošto na skupštini nije zastupan nego mali broj zadruga, zaključilo se, da se sve za- druge obavijesti u glavnom o izmijenjenim nazorima i mišljenju jedne i druge stranke skupštinara, te ih se pozove, da preko svo- jih glavnih skupština izjave, jesu li za to, da se priključe zadružnoj svezi u Ljubljani, ili su za to, da se ustanovi posebna zadružna sveza u Dalmaciji, — kao također, da se izjave, kojemu novčanome zavodu bi se imalo dati na rukovanje 100.000 kruna, po- nuđenih od Zemaljskog Odbora. Prije svega pak bio je prihvaćen predlog iznesen na po- četku rasprave, odnosno na doznaku Zemalj- skog Odbora od 100.000 K, nadopunjkom, da se izrazi želja, da se ovaj novac dade na rukovanje onom novčanom zavodu, za koji se većina zadruga izjavi, i da se od istoga daje na zajam svim zadrugama u Dalmaciji bez razlike — te predlog, da se primi na znanje prikazana susretljivost ljubljanske sveze prama zadrugama u Dalmaciji i sa- općenje o ustanovljenju svezinog pododbora za Dalmaciju sa sijelom u Spljetu, zamol- bom da se nacrt pravila za ovaj pododbor razašalje svim blagajnama najdulje do 1. li- stopada o. g. Skupština je trajala od 8/2 sati u jutro do podne. Po podne se i na dvoru pretre- salo o prihvaćenim zaključcima. Neke ovi zaključci nijesu podnipošto zadovoljili. Vide u ovome neko poniženje za nas i priređenje stanovitog plana, kojim se hoće da i u naše zadruge uvede klerikalna: politika i da nas se izrabi. — Ne ću da rušim hramove, — odvrati Horus — nego ću još da podignem nove i umnožim blago svećenika. "Tražim samo da napišeš ukaz, kojim se ustanovljuje prenos mrtvih ostanaka majke mi Zefore u kata- kombe i drugi...., kojim će se osloboditi moa Berenia. Rekoh. Mudro si započeo carevati, — reče mu sveštenik, — sve je već spremno, da ti se volja izvrši, a ja eto pođolicovaj čas da sa- stavim ukaze: kad metneš sveti prstena na svoj prst, zapalića evo ovu baklju i njom najaviti narodu tvoju milost, a miloj ti Be- reniji slobodu i ljubav. v U taj baš čas stupi najvještiji vidar od Karnaka. — Horuse, — prozbori — tvoje me blijedilo ne iznenađuje, jer ti slavnoga djeda Ramzesa već hvata samrtni ropac. Car careva ne može izdržati oštrinu melema, kojeg mu ja ne htijah dati. Uza nj ne ostade nego zastupnik velikog sveštenika, da mu skine prsten, čim umre te ga dade tebi u znak bezgranične moći. Ma eto te - blijedilo sve jače osvaja, šta ti je? — Pogledaj mi nogu, — promuca Ho- Cavtat, 26. septembra 1906. Na istočnome dijelu naše lijepe obale podižu se dvije kolibice, do juče vlasnosti Crkovinarstva S. Nikole, koje, kako za po- rugu ondašnjih vremena, grde u velike na- šu obalu, te svojim nespretnim položajem smetaju prometu i priječe, da se onaj lijepi dio obale upotrebi za pristanište. Obzirom na njihov štetni položaj, pa- triotični odbor za poljepšanje mjesta, tuma- čeći želju sviju dobromislećih Cavtaćana, u svoje vrijeme zamolio je bio Općinu za otkup i porušenje onih kolibica, ali Općina na žalost, nije htjela da udovolji pravednoj želji mješćana radi nekih ličnih interesa, o kojima nećemo za sada ni riječi progovoriti. Cavtaćani, videći da putem Općine ne mogu do cilja, dobrovoljnim prinosima sa- kupiše između sebe požrtovnu svotu od K 4.000, za koju su kolibice procijenjene bile, te ih otkupiše od Crkovinarstva S. Nikole, pod uvjetom strogo naglašenim u pogodbi, da se na odnosnom mjestu, radi ugleda cr- kve, prometa i pristaništa naše obale, ne smije nikada više podići bilo koja zgrada. U ovu patriotičnu svrhu doprinijeli su skoro svi Cavtaćani, a nadasve gg.: Bianchi Antun, Zore Pero, Prof. Bukovac Vlaho, Bratić Antun, Vragolov Mato, Bijelić Đuro, Faggioni Jozo, Dr. Bendoni Jozip, Moretti Marko, Kušelj Ivo, Kalačić Luko, Malošević Miho, Dn. Ivo Dagonig, Račić kap. llija, Račić Stijepo, Miljan Ivuša, Guljelmović Ivo, Kostopeč Tomo, Mengola Domo, Štuk Dn. Niko, Pattiera Marko, Burlovich Lodo- vico i t. d. Kad se (porvše spomenute kolibice — što će slijediti najdalje koncem juna 1907 — ostati će na obali još jedna sama kuća vla- snosti g. D.ra Bogišića. Osamljena — kako da prkosi ljudima i duhu vremena — grditi će i na dalje ci- jelu obalu, priječiti će pristanište brodovima na odnosnom mjestu i stvarati će neprilika pomorskoj vladi kod predstojećih lučkih radnja. Da se sve to izbjegne i obala potpuno uredi, naročiti Odbor mješćana zamoliti će gospara Balda, da žrtvuje svome rodnom rus, spustiv se na zlatnu stolicu, koja ima- đaše naslone n prilici jastrebove glave. Vidar promotri nogu i ustade protrnuvši. — Horuse, — promrmlja, — upekao te najotrovniji pauk!.. Moram dakle umrijeti? U ovakovoj zgodi? — zapita mlađahni carević slabim glasom. A onda doda: Kada? U brzo? Kaži mi istinu! Prije no se mjesec skrije za onu pal- minu dubravu, — odpovrnu vidar, a glas mu se jedva čujaše. , — Ah! zar je tako? A Ramzes će još dugo živjeti ?! — Ne znam ništa; mogu ti ovaj čas predati prsten. U toliko stupiše unutra velikodostojnici i pružiše mu zgotovljene ukaze. — Kancelaru — povika Horus, i primi ga za ruku, — kad bih ovaj čas preminuo bi li ti izvršio moje naloge ? — Dočekao Horuse godine svoga djeda! — odvrati kancelar. — A kad bi slučajno i ti odmah iza njega morao otići pred sud