God. XV. U DUBROVNIKU, ll. listopada 1906. Broj 41.

(CRVENA HRVATSKA

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA. —
POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
= rmm=== ža predbrojen i za došasto polugodište.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

4. oktobra 1905.

Navršilo se godinu dana od ri-
ječke resolucije. Na glas o njoj pi-
sali smo: ,Na nas ne gleda više svijet,
kako na kakve robijaše. Narod, koji
je podigao tu zastavu, vrijedan je
štovanja. Ne će mu ga nitko sakra-
tit ni ako bi pod pritiskom prilika
klonuo!“ — a sve ono, što se kroz
ovo godinu dana dogodilo; potvrdilo
je naše riječi. Bilo je časova, kad su
stare predrasude htjele da  uduše
mladu klicu slobode. Neprijateljima
je uspjelo i to, da na čas probude
staru ljubomornost među Hrvatima i
Talijanima na ovoj obali. Ali sve te
časovite neprilike nijesu mogle kola
svesti s novog puta. Novi smjer hr-
vatske politike, komu je resolucija
najjasniji izraz, pronio je plode, ka-
kvim se nijesu mogli nadati ni naj-
oduševljeniji njegovi zagovaratelji.

Dvadeset godina načelne opozi-
cije nije uspjelo s banovine odalečiti
moru, koja joj ie pala na grudi;
novi kurs otjerao je u nekoliko mje-
seca. Dvadeset godina trebalo je, da
Hrvatskoj dignu sve one sloboštine,
kojima su je bile okitile prijašnje
narodne vlade; novi kurs vraća“ joj
ih u nekoliko mjeseca i proširuje,
da budu pravim bedemom proti
sličnim pokušajima u budućnosti.
Kroz decenija misao jedinsva hrvat-
skog naroda uza sve pravaško hva-
lisanje bila oslabila, pitanje aneksije
Dalmacije u banovini zaspalo; novi
kurs je ujedinio Hrvate svih krajeva,
jedni mogu sada računati na druge.
Pravaška opozicija bila nas zavadila
sa Srbima; Madžari gledali u nama
bečkog pandura: riječka. resolucija
sjedinila opet - zavađenu braću, u
Madžarima našla saveznika.

Na taj način ojačao je narod u
sebi, napunila ga vjera u uspjeh, a
hrvatsko pitanje postalo pitanje ci-
jele monarhije, koje čeka svoje rije-
šenje, Preko nas ne mogu ni vla-
stodršci ni narodi više proći. Odri-
čući se predsuda, koje su nas toliko
doba vezivale, mi smo dobili pravo
na narodnu i političku eksistenci-
ju. Prvi put u, našoj povjesti prika-
zujemo se svijetu kao narod svijestan
svoje snage i prava, koji može biti
koristan saveznik, a pogibeljan  pro-
tivnik.

Ovo su uspjesi, koje bilježi  po-
vjest resolucije u samu jodnu godinu
dana, a da ih mi sebi ne utvaramo,
već da eni zbilja postoje, dokazom
je samo ponašanje naših protivnika.

Štamparija DeGiulli i dr.

plaća se

Iz svega, što s te strane čujemo i
vidimo razabrati je jedno: riječka
resolucija otvorila im je oči i nao-
štrila sluh. Stoprva sada oni se sje-
čaju, da u monarhiji postoji zemlja,
za koju državna uprava nije ništa
uradila, već joj digla i ono, što je
od prošlih vremena imala. Stoprva
sada sjećaju se oni, da je Dalmacija
prag na Balkan, vrata na more.
Prestali su više inspirirani vicevi
bečkih novinara o pitanju aneksije,
a muk, u koji su se obavih, razgo-
vjetnije, govori od riječi.

Sada hoće da nadoknade, što su
zapustili, sada su spravni uložiti u
Dalmaciju nekoliko milijuna, ali za-
boravljaju, da i kad bi im uspjelo u
par godina oživjeti ove puste hridi,
to bi bila Potemkinova sela. Sjedi-
njenje nije samo narodna, već i eko-
nomska potreba, jer samo u gospo-
darskom jedinstvu hrvatskog naroda
leži garancija Za Dalmaciju, da se
teška vremena ne e: povratit. Mili-
juni uz ovaku gospodarsku politiku,
uz ovakove političke prilike mogu
urediti naše luke, mogu sagraditi
gvozdene puteve, podići vrtove, gdje
je sada kamenje .. ali života i lu-
kama i željeznicama i vrtovima mo-
že dati samo temeljita promjena po-
litičkih i gospodarskih odnošaja. Dok
mi hudemo kao kakvim zidom odi-
jeljeni od zaleđa i Evrope, obale će
naše uvijek ostati puste, a gola hrid
tjerati seljaka i građana u daleki
svijet.

I ekonomska zapuštenost Dalma-
cije pomogla je do riječke resolucije.
To čemo rado priznati, ali isto je
tako jasno, da je milijuni ne mogu po-
kopati, jer je ona izraz zdrave na-
rodne politike, koja ne ide za časo-
vitim uspjehom, već hoće da stvori
čvrste temelje za napredak. U i
milijunima, koje kažu, da će bečka
vlada sasuti u Dalmaciju, ako zbilja
do toga dođe, vidjet čemo sano pri-
znanje nanešene krivice, pokušaj da
se stvori u zemlji antianeksionistička
strahka, i — nov uspjeh riječke re-
solucije.

Dopis iz Beću.
Beč 8. X. 1906.

(Iz parlamenta).

Kako mnoge stvari u Austriji ne teku
svojim naravnim tijekom, nego idu naopako,
tako i austrijski psrlamentarizam mješte da
stoji na nogama, stoji ma glavi. Kod drugih
je država plenum parlamenta zadnja instanca

 

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi utedništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ——

đeni su mu organi. Kod nas je taman
obratno — odbori su sve, a plenum parla-
menta kao da nema druge zadaće, nego da
registrira zaključke pojedinih odbora. Za to
da se ima pojam o tijeku politike i o nje-
nom razvoju, treba zavirit u rad pojedinih
odbora, jer što se tamo radi, to je mjero-
davno. Ovih se je dana radilo u dva odbora
i to u željezničkom i u onom za novu iz-
bornu reformu.

U željezničkom odboru došla je na pre-
tresanje vladina osnova za podržavljenje sje-
verne željeznice. Parlamenat je u teoriji bio
sasvim za ovu osnovu, ali u praksi to nije
ipak tako lako išlo Nije se naime moglo
naći potrebit broj glasova kod glasovanja,

e da osnova postane zakonom. U četvrtak

je napokon pošlo vladi za rukom da u že-

ljezničkom odboru dobije pretežnu većinu
za osnovu, a to ima najviše da zahvali lije-
pom _ razlaganju ministra za željeznice: Dr.
pl. Derschatti. 1 tako će najstarija željeznica
u Austriji da domalo pređe u državne ruke.
* U odboru za izbornu reformu, također
se je pokročilo mnogo naprijed, tako da se
njegove radnje već primiču kraju. U četvr-
tak je bio odlučan dan za samu reformu.
Zastupnik Dr. Tollinger je naime bio stavio
predlog, da se uvede pluralno izborno pravo.
Ministar predsjednik baron Beck i ministar
za unutarnje poslove Bienerth ustadoše proti
predlogu. 'Tollingera i u obrani proti plural
nom sistemu pokazaše se veoma spretni,
tako da njihovoj spretnosti treba zahvaliti,
da je i posljednja poveća poteškoća za iz-
bornu reformu bila odstranjena. | tako se
može računati da je od četvrtka izborna re-
forma zbilja osigurana.
(Komisija za osvojenje“ Dalmacije.)
Svakoma je još u pameti, kako je na-
zad nekoliko vremena Smotra Dalmatinska“
bila donijela raširenim slovima telegram iz
Beča, kojim je javljala, da se je na inicija-
tivu ministra predsjednika baruna Beck-a
ustanovila u Beču posebna komisija, e da
prouči, kako se ima što prije i što uspješnije,
da pomogne Dalmaciji. Ta komisija, koju su
neki, sasvim ispravno, nazvali komisijom za
osvojenje“ Dalmacije, držala je više sjednica
i imala bi, da još tekom ovoga mjeseca svrši
svoj posao i izađe sa posebnim elaboratom
i iznese detaljirani program, kako će se po-
boljšati dalmatinske prilike. "Taj ce program
sastojati u glavnom od dva smjera. S jedne
strane položiti će važnost na gradnju že-
ljeznica i puteva, e da tako razvije promet
i Dalmaciju. učini pristupačnijom. S druge
strane gledat će ju podignuti gospodarstveno.
Što se tiče gospodarstvenog podignuća

komisija će predložiti, da se osnuje par spe-

cijalnih škola za ribarstvo,  marvogojstvo,
poljodjelstvo i t. d., osim toga da bude više
putujući učitelja, koji će držati predavanja

u svim stvarima, a, pojedini odbori podre- 0 tim stvarima, e da tako i najširi slojevi
' NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA

NAUČNA BIRLIOTEKA, DUD?0 INU