U DUBROVNIKU, 25. listopada 1906. God. XV. Broj 43. VENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se mj - predbrojen i za došasto polugodište. ti IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA POJEDINI BROJ 20 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. ,Crvena Hrvatska“ izlazit će od 1. novembra 0. g. svake srijede i subote. U srijedu po podne na 4 stranice. U Subotu na podne na 8 stranica. Cijena listu ostaje ista, 10 kruna na godinu. — Svaki broj 10 para. Zašto? Tako pitaju rodoljubi po pokrajini, ka«l vide ovu borbu, što se rasplam- tjela. u Dubrovniku. Bit će nekih, koji dapače u našem pisanju naziru nesuglasja, jer dok s jedne strane spo- čitavamo ljudima oko ,Prave“ ne- sposobnost, da zamisle i izvedu ma bilo koju političku akciju, a da se ne posluže sredstvima, za koja isku- stvo veli, da se osvete začetniku, s druge strane neumolno navaljujemo na njih. Pustite ih u miru — kao da čujemo neka živu u zlu, u komu su se začeli, kad i onako ne mogu štetovati. Takovo postupanje voljeli bismo i mi od ovih polemika, ali: je li mo- guće? — Prvo svega ne bismo htjeli, da narodnu misao, koju zagovaramo, zateče sudbina gordog hrasta, koji oholo prkosi oluji, a u toliko ga negdje dolje pri korijenu, gdje oko jedva dopire, podgriza malen crv. Hrast pušta da crv radi, , jer nema ruka, da nametnika odaleči, a živo- tinja, čim ga osjeti nema mira dok se ne oslobodi neugodnog dodira. De te fabula narrat. Stranka je kao živo biće i dok je njezin orga- nizam zdrav, valja da se brani ona- ko, kako živu biću dolikuje. Ne mo- že ona pustiti, da do nje nesmetano svoj posao vrše ljudi, koji hoće da je rastoče u misli, da joj to ne može nauditi. Ovakovo preveliko pouzda- nje u svoju veličinu i snagu, nepri- jatelj je pravoga života, jer vodi obično do nerada, a život traži i za stranku i za pojedinca rad i borbu kao prvi uvjet napredovanja. Jednako je pogibeljno kao precje- njivanje samoga sebe'i omalovaži- vanje protivnika. Može nas tješiti što Beč nije mogao nači u zemlji ni jednu jedinu osobu neokaljane po- litičke prošlosti za izvađanje svojih Pretplata i oglasi šalju se plaća se 40 para po retku, Osnova o osvojenju Dalmacije, te va- lja, da se zadovolji materijalom, kao što je Crnica i družina, ali ne smi- jemo zaboraviti, +da skroveni vođa ove čete zna, što radi, te se u po- trebi ne će žacati nikakvog sredstva, samo. da uspije. To čini crva osjetlji- vim i za sadašnjost, a ko nam jamči da se prilike do pet šest godina, kad se bude rješavati pitanje Dalmacije, ne će tako promijeniti, da što je sada nemoguće, postane mogućim! Pokojni Klaić u svojem poznatom govoru proti neopreznom iznašanju pitanja aneksije spomenuo je ,kade- re“ protivničke vojske rasijane po cijeloj Dalmaciji. Njih je nazad pe- tnaest godina bilo možda više nego sada, ali bila bi teška politička po- grješka biti uvjereni, da smo za to sigurni od svakoga iznenađenja.*Od nenadne može nas sačuvati samo oprez i neprestana pažnja na javne i skrovite neprijatelje one politike, koju je ,hrvatska stranka“ izdigla do programa. Ova je politika hrvatsku stranku“ od ,vladajuće“, kako su je nazivali protivnici, dovela u opoziciju. Neu- moljiva logika prilika bila je naime prisilila poslije dugog otimanja po- krajinsku vladu, da uzimlje u obzir želje hrvatskog stanovništva Dalma- cije, predstavljena od hrvatskih stra- naka. Ne ćemo kazat, da smo se sada povratili na staro, ali sigurno već smo na putu, da ako se.na koga vlada ne će obazirat, ne će u prvom redu na ,hrvatsku stranku“, nego će tražit sebi povoljnijega tumača ,hr- vatskih“ želja. ,Hrvatska stranka“ mora pak da računa na tu promje- nu, a to joj nameće nove dužnosti i taktiku različitu od one, kojom se dosad služila. Ona valja da posegne za svim sredstvima, koja su joj kao opoziciji na raspoloženju. Nek nam ne kažu, da pretjera- vamo te da umišljamo pogibli, :koje ne postoje, jer aneksija Dalmacije za austrijsku polovinu nije samo gubi- tak jedne pokrajine, negojodcijepljenje od Bosne i Hercegovine i cijeloga Balkana, te prama tomu životno pi- tanje. Za to nije moguće ni promi- sliti, da ona ne će pokušati sve, što može, da Dalmaciju zadrži. Ne ćemo nijekati, da izgleda, kao da je Beč sada sve svoje sile upro, da Dubro- vnik predobije, pa«da se Dalmacija može nadati kratkom ili dužem pri- mirju, ali to je lako razumjeti obzi- rom na ulogu, koju je: Dubrovnik igrao u zadnjem pokretu. Kad taj NAROGONA KEPUBLIKA HRVATSKA NAUCNA BIBLIOTEKA. ne AM ' u JUB AK upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = = razlog ne bi vrijedio, onda bi se moralo promisliti, da Beč ima kakve osobite poglede na Dubrovnik, valjda u smislu Kallayevih osnova, da se Dalmacija podijeli, te Dubrovnik pri- druži Hercegovini. Znamo pouzdano, da se ti projekti u Beču nijesu za- boravili, pa premda je teško vjero- vati, nije isključeno, da su s njima u svezi i ljetošnje demonstracije u ovim krajevima. ,I to je nagađanje“, rijet će nam. — Dakako! To smo i sami rekli, dopustit ćemo ako koćete i to, da za sad nema nikakva oslona u fak- tima, ali o tomu se ne radi. Pitanje je to, koje bi posljedice imalo, kad bi se Dubrovnik odmetnuo od poli- tike, koju sada zastupa t. j. kad bi uspjelo crnoj kliki, koja se dala u službu tuđinu, da uhvati. terena u pučanstvu. Sama pomisao na to mo- rala bi, alarmirati svakoga Hrvata i Srba, jer nema sumnje, da bi to bio najteži udarac politici, koju su za- mislili sastavljači riječke resolucije. Pa ipak uza sve to ima ljudi, koji hoće da u zboru oko ,Prave“ poštujemo ,Hrvate“. Kakve Hrvate! Zar možemo nazivati Hrvatima ljude spravne uvijek, da zadru nđžem u leđa narodu. Koliko smo ih samo puta pozvali, da javno osude .ove podmukle makinacije i njihove za- četnike, a mješte osude dobili odgo- vor, da klevećemo. Sto nam dakle ostaje drugo, nego skidati krinku sa ,vedrih“ čela, da narod upozna, ko govori u ime hrvatstva, a da ga na to djela ne ovlašćuju. Ovakova je borba dakako neu- godna, ali potrebita. Mi je nijesmo započeli, ona_ nam je nametnuta. Ko ne će da gubi vremena trijebljenjem kukolja u doba žetve, treba da za šiju pograbi onoga, koji ga sije, i istura sa narodne njive, prije nego ga posije. Ljubljanska sveza | naše zadruge. Na zadnjem sastanku novčanih i gospo- darsko — obrtnih Zadruga u Dalmaciji po- kazalo se da prestavnici istih znadu dobro računati, a da odaslanik ljubljanske ,Sveze“ računat nezna, ili, da misli, da to drugi ne znadu. Gospoda Antičević i Ivanišević“ do- kazali su posve temeljito, da bi pristupom naših uđruga u ,Svezu“ ove plaćale skuplje novac nego li ga plaćaju sada. Računajući ula- zninu 10 K, udružni -dio K_ 1000, petero- struku jamčevinu, i s tim skopčani rizik, trošak blagajne, knjiga i tiskamica, kad bi im ,Sveza“ pružala potrebne glavnice na = a mim I E RN AAS