U DUBROVNIKU, 25. listopada 1906.

 

God. XV.

Broj 43.

VENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se
mj - predbrojen i za došasto polugodište. ti

IZLAZI SVAKOG ČETVRTKA

 

 

POJEDINI BROJ 20 PARA.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

 

,Crvena Hrvatska“
izlazit će od 1. novembra 0. g.
svake srijede i subote.

U srijedu po podne na 4
stranice.

U Subotu na podne na 8
stranica.

Cijena listu ostaje ista, 10

kruna na godinu. — Svaki broj
10 para.

Zašto?

Tako pitaju rodoljubi po pokrajini,
ka«l vide ovu borbu, što se rasplam-
tjela. u Dubrovniku. Bit će nekih,
koji dapače u našem pisanju naziru
nesuglasja, jer dok s jedne strane spo-
čitavamo ljudima oko ,Prave“ ne-
sposobnost, da zamisle i izvedu ma
bilo koju političku akciju, a da se
ne posluže sredstvima, za koja isku-
stvo veli, da se osvete začetniku,
s druge strane neumolno navaljujemo
na njih. Pustite ih u miru — kao
da čujemo neka živu u zlu, u
komu su se začeli, kad i onako ne
mogu štetovati.

Takovo postupanje voljeli bismo
i mi od ovih polemika, ali: je li mo-
guće? — Prvo svega ne bismo htjeli,
da narodnu misao, koju zagovaramo,
zateče sudbina gordog hrasta, koji
oholo prkosi oluji, a u toliko ga
negdje dolje pri korijenu, gdje oko
jedva dopire, podgriza malen crv.
Hrast pušta da crv radi, , jer nema
ruka, da nametnika odaleči, a živo-
tinja, čim ga osjeti nema mira dok
se ne oslobodi neugodnog dodira.

De te fabula narrat. Stranka je
kao živo biće i dok je njezin orga-
nizam zdrav, valja da se brani ona-
ko, kako živu biću dolikuje. Ne mo-
že ona pustiti, da do nje nesmetano
svoj posao vrše ljudi, koji hoće da
je rastoče u misli, da joj to ne može
nauditi. Ovakovo preveliko pouzda-
nje u svoju veličinu i snagu, nepri-
jatelj je pravoga života, jer vodi
obično do nerada, a život traži i za
stranku i za pojedinca rad i borbu
kao prvi uvjet napredovanja.

Jednako je pogibeljno kao precje-
njivanje samoga sebe'i omalovaži-
vanje protivnika. Može nas tješiti
što Beč nije mogao nači u zemlji ni
jednu jedinu osobu neokaljane po-
litičke prošlosti za izvađanje svojih

 

 

 

Pretplata i oglasi šalju se
plaća se 40 para po retku,

 

Osnova o osvojenju Dalmacije, te va-
lja, da se zadovolji materijalom, kao
što je Crnica i družina, ali ne smi-

jemo zaboraviti, +da skroveni vođa

ove čete zna, što radi, te se u po-
trebi ne će žacati nikakvog sredstva,
samo. da uspije. To čini crva osjetlji-
vim i za sadašnjost, a ko nam jamči
da se prilike do pet šest godina, kad
se bude rješavati pitanje Dalmacije,
ne će tako promijeniti, da što je
sada nemoguće, postane mogućim!
Pokojni Klaić u svojem poznatom
govoru proti neopreznom iznašanju
pitanja aneksije spomenuo je ,kade-
re“ protivničke vojske rasijane po
cijeloj Dalmaciji. Njih je nazad pe-
tnaest godina bilo možda više nego
sada, ali bila bi teška politička po-
grješka biti uvjereni, da smo za to
sigurni od svakoga iznenađenja.*Od
nenadne može nas sačuvati samo
oprez i neprestana pažnja na javne
i skrovite neprijatelje one politike,
koju je ,hrvatska stranka“ izdigla
do programa.

Ova je politika hrvatsku stranku“
od ,vladajuće“, kako su je nazivali
protivnici, dovela u opoziciju. Neu-
moljiva logika prilika bila je naime
prisilila poslije dugog otimanja po-
krajinsku vladu, da uzimlje u obzir
želje hrvatskog stanovništva Dalma-
cije, predstavljena od hrvatskih stra-
naka. Ne ćemo kazat, da smo se
sada povratili na staro, ali sigurno
već smo na putu, da ako se.na koga
vlada ne će obazirat, ne će u prvom
redu na ,hrvatsku stranku“, nego će
tražit sebi povoljnijega tumača ,hr-
vatskih“ želja. ,Hrvatska stranka“
mora pak da računa na tu promje-
nu, a to joj nameće nove dužnosti
i taktiku različitu od one, kojom se
dosad služila. Ona valja da posegne
za svim sredstvima, koja su joj kao
opoziciji na raspoloženju.

Nek nam ne kažu, da pretjera-
vamo te da umišljamo pogibli, :koje
ne postoje, jer aneksija Dalmacije za
austrijsku polovinu nije samo gubi-
tak jedne pokrajine, negojodcijepljenje
od Bosne i Hercegovine i cijeloga
Balkana, te prama tomu životno pi-
tanje. Za to nije moguće ni promi-
sliti, da ona ne će pokušati sve, što
može, da Dalmaciju zadrži. Ne ćemo
nijekati, da izgleda, kao da je Beč
sada sve svoje sile upro, da Dubro-
vnik predobije, pa«da se Dalmacija
može nadati kratkom ili dužem pri-
mirju, ali to je lako razumjeti obzi-
rom na ulogu, koju je: Dubrovnik
igrao u zadnjem pokretu. Kad taj

NAROGONA KEPUBLIKA HRVATSKA

NAUCNA BIBLIOTEKA.

ne AM '
u JUB AK

upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. — = =

razlog ne bi vrijedio, onda bi se
moralo promisliti, da Beč ima kakve
osobite poglede na Dubrovnik, valjda
u smislu Kallayevih osnova, da se
Dalmacija podijeli, te Dubrovnik pri-
druži Hercegovini. Znamo pouzdano,
da se ti projekti u Beču nijesu za-
boravili, pa premda je teško vjero-
vati, nije isključeno, da su s njima
u svezi i ljetošnje demonstracije u
ovim krajevima.

,I to je nagađanje“, rijet će nam.
— Dakako! To smo i sami rekli,
dopustit ćemo ako koćete i to, da
za sad nema nikakva oslona u fak-
tima, ali o tomu se ne radi. Pitanje
je to, koje bi posljedice imalo, kad
bi se Dubrovnik odmetnuo od poli-
tike, koju sada zastupa t. j. kad bi
uspjelo crnoj kliki, koja se dala u
službu tuđinu, da uhvati. terena u
pučanstvu. Sama pomisao na to mo-
rala bi, alarmirati svakoga Hrvata i
Srba, jer nema sumnje, da bi to bio
najteži udarac politici, koju su za-
mislili sastavljači riječke resolucije.

Pa ipak uza sve to ima ljudi,
koji hoće da u zboru oko ,Prave“
poštujemo ,Hrvate“. Kakve Hrvate!
Zar možemo nazivati Hrvatima ljude
spravne uvijek, da zadru nđžem u
leđa narodu. Koliko smo ih samo
puta pozvali, da javno osude .ove
podmukle makinacije i njihove za-
četnike, a mješte osude dobili odgo-
vor, da klevećemo. Sto nam dakle
ostaje drugo, nego skidati krinku sa
,vedrih“ čela, da narod upozna, ko
govori u ime hrvatstva, a da ga na
to djela ne ovlašćuju.

Ovakova je borba dakako neu-
godna, ali potrebita. Mi je nijesmo
započeli, ona_ nam je nametnuta. Ko
ne će da gubi vremena trijebljenjem
kukolja u doba žetve, treba da za
šiju pograbi onoga, koji ga sije, i
istura sa narodne njive, prije nego
ga posije.

Ljubljanska sveza | naše zadruge.

Na zadnjem sastanku novčanih i gospo-
darsko — obrtnih Zadruga u Dalmaciji po-
kazalo se da prestavnici istih znadu dobro
računati, a da odaslanik ljubljanske ,Sveze“
računat nezna, ili, da misli, da to drugi ne
znadu. Gospoda Antičević i Ivanišević“ do-
kazali su posve temeljito, da bi pristupom
naših uđruga u ,Svezu“ ove plaćale skuplje
novac nego li ga plaćaju sada. Računajući ula-
zninu 10 K, udružni -dio K_ 1000, petero-
struku jamčevinu, i s tim skopčani rizik,
trošak blagajne, knjiga i tiskamica, kad bi
im ,Sveza“ pružala potrebne glavnice na

 

 

=

 

a mim I E RN AAS