udarili, ali ne ovisi sve o nama. Je- dino odaziv, koji budemo našli kod općinstva, odlučit će o uspjehu naših osnova, koje idu za tim, da se ,Cr- vena Hrvatska“ razvije do lista, koji će moći pratiti sve. pojave u našem i tuđem svijetu, pa bilo to politički dogođaji, ili kulturna ili eko- nomska nastojanja. Dok zahvaljujemo starim našim prijateljima i znancima na izdašnoj potpori, koju smo dosad uživali, pre- ručamo im se i unaprijed. Nek ne malaksaju sada, kad prilike zahtije- vaju rada i žrtava. Nek nas se i na- dalje. sjećaju vijestima i dopisima, a najviše nek nastoje oko širenja »Cr- vene Hrvatske“. To je osobito duž- žnost pristaša ,Hvatske Stranke“ u ovim krajevima, jer širenje lista znači i širenje načela, koja list zastupa. Gradska Kronika. Namjesnik Nardelli boravi od po- nedjenika na Trstenomu kod g. Vita Gozze, da svrši dopust, koji mu je trebalo preki- nuti zbog dolaska Njeg. Vis. nadvojvode Franja Ferdinanda u Dalmaciju. Upravu namjestništva ostavio je dvorskom savjetniku g. Tončiću. : Čujemo, da ni ne će dolaziti u grad. Na saslušaju. — Čitamo u bečkim novinama, da su istoga dana bili na saslu- šaju kod Nj. V. gg. Crnica, Chlumetzki i Varešanin. Imenovanje. — Nas sugrađanin g. Dr. Ivo Uečvić, sudbeni pristav u Sinju, imenovan je zamjenikom državnog odvjet- nika te određen za okružni sud u Sibeniku. Čestitamo! Promjene na poglavarstvu. — Pri- vremeno je uzeo upravu poglavarstva naj- stariji komesar g. Sporn. Novi u pravitelj e. k. poglavarstva g. Skarić doći će, kako čujemo, nastajne sedmice. Položili ispit. — Ovih dana položili su u Zagrebu prvi državni ispit naši sugra- đani Nikša Svilokos, Niko Mirošević-Sorgo, Mato Krile, Melko Stanković i Božo Raše. Čestitamo! : + Antun Pasarić. — Umro je Antuu Pasarić, upravitelj srpske štamparije u doba glasovitog procesa proti pokojnomu Urošu 'Trojanoviću zbog pjesme tiskane u Srđu. Qu kao upravitelj tiskare morao je također u istražni zatvor, da se ispuni slovo zakona. Tako je u malo doba nestalo tri prota- goniste u toj aferi: Uroša Trojanovića, An- tuna Fabrisa i Antuna Pasarića. Sva tri slaba zdravlja, morali su, premda nesuđeni, izdržati zatvor, koji im zanago nije zdravlju koristio. A da je bilo zašto! Zbog jedne nevine pjesme, koju kad je prof. Zore pro- tumačio, suci su ostali zinuti! Difficile est satyram non seribere — i pisali bi je, da nam zgoda, u kojoj pišemo, to dopušta. Ovako — mir pepelu njihovu! 4 Kuzma Skarpa. — U cvijetu mla- dosti umro je pravnik Skarpa. Drugovi su mu jučer mrtve ostanke otpratili do vječnog počivališta. Laka mu zemlja! Oluja. — U utornik bio oblačan dan, kakvi nijesu rijetki u ovo doba godine, ali nije niko mogao ni iz daleka slutiti grdnu oluju, koja je nastala u večer, 'te kojoj je pao žrtvom i jedan mladi ljudski život. Bilo je dapače i nekijeh, koji su predvečer otišli na ribanje. Nije bilo baš razborito, ali po- gibli ipak nije moguće bilo predvidjeti. Oko 8 sati dunuo odjednom južni vjetar žestinom, koja se rijetko u Dubrovniku vi- djela, a što je još gore tako nenadano, da nije bilo ni vremena ni načina, da izbjegne, koga je zatekla. Samoj sreći treba da zahvale petero mladića iz grada, koji su te večeri išli u lađi, da bacaju parangale, što im je lađu uspjelo približiti kraju te je osigurati. Drugi sreće na žalost nijesu imali. Utopio se jedan mladić. — U Pilama je bila utegnuta na kraj lađica bjeljara Derikučka. Gospodar se pobojao, da mu more ne odnese lađu pa pohrlio na obalu sa svojom čeljadi, da je izvuče dalje na kraj. Taman su podmetali — njih sedmorica — valjda ispod lađe, kad se zaleti val iz pučine pa ih udari po nogama i svijeh prevali. Odmah za tim drugi -val šestoricu izbaci na kraj a jednoga skupa s lađom povuče sa sobom. Utopljenik je Gjuro Derikučka iz Veli- čana u Popovu Polju, rod gospodaru lađe. Bilo mu je stopro 15 godina. Lešina se još nije našla. Razbila se trabakula. — Oluja je zatekla veliku trabakulu ,Lacietta“, vlastništvo Glu- šića iz Hrv. Primorja u Kuparima, gdje je kreala matune iz Kabožine fabrike. Kako je došlo iznenada, trabakula se nije mogla ugnuti vjetru, a zaludu joj je bilo tražiti pomoći skraja. More je bacilo na hridi i i svu je rastuklo. Žrtava srećom nije bilo. Propalo je sve na lađi, a sama nije bila osigurana. Nasukao se Brindisi. — Parobrod tali- janskog društva Puglia imao je te noći stići u Dubrovnik iz Kotora. Oluja ga za- tekla kod Meljina pa videći pogibao kapetan naredi, da se puste sidra. Slabo mu pomo- glo. Bit će da sidra nijesu uhvatila ili s kojeg drugog razloga, more i vjetar tjerali parobrod na kraj, dok nije u hrid udrio. Među putnicima zavlada silan strah, kad su vidjeli, gdje se parobrod puni vode i tone. Srećom ne bilo duboko pa parobrod sio na dno, a čeljadi s kraja uspjelo u toliko uči- niti most do parobroda, kojim su se put- nici iskrcali. Žrtva nije bilo, samo je jedan mornar teže kanjen. Sve ovo dogodilo se ne u pun sat vre- mena. U 9 sati već je vjetar bio izdušio, a kiša jenjala. Sutra dan je osvanuo tmurni zimski dan. Na Svesvete bilo žestoka vjetra i kiše, ali nije pi izdaleka ono, što je bilo u utornik u večer Kao da se more zado- voljilo onim što je zemlji otelo. Nrtvi dan. — Ovakovo olujno vrijeme kao da pristoji mrtvom danu, danu uspo- mena svetih i narodu i pojedincu. U borbi elemenata što je ljudski život? Ništa: Što je u borbi za svagdanji hljeb? O tomu bi nam moglo dosta pričati ono kamenje, koje pokriva smrtne ostanke milih pokojnika te koje blagostiva ruka potomaka kiti evijećem i zelenim lišćem. Koliko suza, koliko muka i napora, da se digneš i odoliš, a sve zašto? _Post_mortem nulla cupido! Onaj ka- men_ pokrio je sa mrtvim tijelom i želje i trude. Zaludu se tješiti filozofijown, da ništa ne gine: ni tijelo, koje se u drugom ponav- lja, ni misao, koja je vječna. To može vri- jediti za svijet, koji se tim okorišćuje, a za pojedinca smrt ostavlja prazninu, koju ništa ne može napuniti. Pa ipak ovaj dan kao da ti srce osjeća drukčije nego obično. U grobištu kao da si građaninom svijeta, vasione. Iz onih ploča učiš u čovjeka poznati brata, kojega na svi- jetu čeka ista sudbina, a pamet ti u neu, mrlosti trazi iz sumnja, koje te salijeću. Babilonija u glavi. — Ko je imao ustrpljenstva pročitati zadnji člančić u ,Pra- voj“ pod naslovom ,,Prava Babilonija“, mora da se konačno uvjeri, da je ljudima oko Prave“ Babilonija u glavi. Ne vrijedi se baviti sličnim ludostima, ali kad su nam dali priliku, upotrebit ćemo je, da osvijetlimo rad naših ,đeneralaša“ za korist grada i dobro puka. Radilo se u općinskom vijecu o usta- novljenju mjesta općinskog liječnika za Župu. Ko pozna Župu taj i razumije, da teret, sko- pčan sa tom humanitarnom ustanovom, Župa ne bi mogla podnositi. Ukupna naime svota općinskih dohodaka u župskim odlomcima ne iznosi nego malo više od 5000 kruna, pa sama plata liječnika, kad bi pala na teret Župi, značila bi, stalan povišak općinskih prireza za preko 50%. Radilo se dakle ili ne dati Župi liječnika, ili ga plaćati iz zajednice. U toj prigodi ustao je vijećnik, prijatelj puka, D. Antun Liepopili i predložio u vi- jeću, da se trošak obali na odlomke župske. Hoćete li primjera, kako erkvena vlast ide na ruku općinskoj vlasti za čistoću i red u gradu? Evo vam jednoga: Jedna od velikih briga općine to je odstranjenje nečisti iz domobranske vojarne u Gružu. U svoje doba ona je htjela nečist provesti u more, koje je daleko samo neko- liko stotina metara, ali se tomu opriječila pomorska vlast, tako da Gruž, neka je cio na moru, ne može da dobije kanalizaciju. Iza mnogo premišljenja, kako bi se zlu do- skočilo, odlučilo se, da je jedini način, bacati nečist u more. Mislilo se u kraj mora sagra- diti, što je potrebno, tako da bi nečist upravo išla u more i ne smetala nikomu, ali da se dođe do mora, trebalo je preći goru, što pripada erkvi ,Bl. Gospe od Milosrđa“, a biskup o tomu nije htio ni da čuje. Kako drugoga mjesta na moru nema, koje bi bilo zgodno za tu svrhu, iskopala se pod Montovijernom jama, gdje se nečist siplje. Do toga se dakle došlo jedino s toga, što presvijetli biskup nije htio dopustiti, da se put do mora gradi na crkvenom zemljišu, Ali to ne priječi ,Pravu“, organ biskupske kurije u Dubrovniku, da zbog toga napada na općinu i pita zašto, se nečist ne baca u more. A što je sa radničkim stanovima? — Kako sada stoje stvari, nadasve dok su po- reznoj vlasti fiducijari u procjenivanju naj- movne kućarine prijatelji puka Kovačević Rašica, svaka je nova gradnja kuća zapela. Vlasnicima kuća ne nose kuće ni 3% na uloženi kapital, pa prama tomu nemoguće je promišliti, da bi se općina, koja bi tre- balo da unajmi novac po 4%, ili najmanje 312%, mogla upustiti u kakvu gradnju, ma. koliko ona služila humanitarnoj svrsi. Do radničkih stanova mogl o bi se doći samo onda, kad bi kogod zavještao u tu svrhu veću svotu novca, kako je to bio uradio naš Mihanović. A ipak do gradnje nije došlo. Zašto? Neka ,Prava“ to pita presvijetlog sti prsi i ul ce | 12 malih ili lašica vcije hšf male ili 24ica 8 K fil idi 24 dv kod pro k. Y. Fol Stubici, E: # Preporuk steče Rev markom ,. : kuatics ju čudn i u želu bave, nes Pravog ba se 1 nego ko !