Prilog ,Crvone Hrvatske“ br. 44.

 

mnogim izrazio, da niti jednu desetinu ne
prima gornja prama dolnjoj Rijeci; a sa-
dašnji knjigonoša se izrazio da sama » Thermo-
terapia“ prima više listova nego cijela gor-
nja Rijeka. — Što se dopisnik razmeće to-
bože njihovim velikim umom, da su dobili
poštarski ured, to nek jedino zafale malo
hajanju onih te su dužni da se za mjesne
interese brinu...!

Za danas dosta a izazovu li nas, bit će-
mo na odgovor spravni.

Dolnjoriječanin.

 

Iz Rata, 28. listopada.

Dopisnik iz općine Kunovske u br. od
25. t. mj. ovoga lista iznaša nam neka ot-
krića i neistinito prikazuje stvari, koje radi
istine dopustite, da ispravimo.

Nije istina da amo ima ,furtimaša“,
već jih dopisnik sam hoće da stvori.

Nije istina da su kod zadnjih općinskih
izbora bili pobijeđeni pravaši, jer u ovijem
nije se ni iz daleka vodila politička, već
samo lična i lokalna borba, koja je u osta-
lom bila sve drugo nego umjesna.

'Tko pozna općinu Kunovsku i cio Pe-
lješac, zna, da se ovaj vazda među prvim
odlikovao. u zdravu shvaćanju narodne duž-
nosti, po tom je sasvim shvatljivo, da amo
nije podesno tlo za furtimaške“ eksperimente.
Kakav dopisić od amo lične naravi u
,Pravoj“, što ona u svrhu reklame rado
tiska, ostavlja vrijeme, kakovo i mađe, je-
dino rijet bi pogoduju nekim ljudima, dajuć
im potke, da se i oni o koga lično očešlju.

Ne znamo pak kakovu uslugu čini do-
pisnik gospodinu P. D. često napominjuć
neke stvari, kad znamo da postoji jedan za-
kon i između paragrafa. Bilo bi dakle naj-
bolje da se te stvari ne prekuhavaju i za-

 

borave! Reanin.
Iz Konavala, 28. listopada.
(Žrtve groma. — Krupa.) — Jučer u

dva sata po podne učinilo grdno vrijeme sa
zapada, ter dok su njeki seljani čuvali ži-
votinju u blizini Pavljeg brda parokije Plo-
čica, i pred tučom potražili zaklonište u
jednoj bližnjoj erkvici, udari grom u crkvicu,
ter ubiju dvojicu na mrtac: Marka Anđeli-
pića, čovjeka od 50 godina, i dvadesetgodišnju
kćer Balda Trojanovića. — Isti dan i u isto
doba po prilici udari žestoki grom u jedan
čempres u neposrednoj blizini župne crkve u
Čilipima tik samoga puta, i sreća Božija da
se putem pije niko namjerio, inače bi se
bila velika nesreća dogodila. Jedno dijete
ostade smeteno a nekim utrnuše nogo. Krupa
je učinila dosta štete, nadasve u selu Lo-
vornu, gdje je otukla sve masline, da nije
ništa ostalo.

Kotor, 31. oktobra.
Prošle nedjelje bio je na poziv zastu-
pnika Radimiri sastanak pristaša , Hrvatske
Stranke“ u svrhu organizacije. U mjesni
odbor birana su gg. zastupnici Dr. Verona,
Carić i Radimiri i gg  Millin Lazo, prof.
Peručić i učilj Rossi, a jednoga člana prepu-
stilo se radnicima. Odbor se na to konstitui-
rao ovako: predsjednik zast. Radimiri, pot-
predsjednik Millin, tajnik Peručić, blagajnik
Rossi.

Stonjsko Primo. je 22/10 1906.
U broju 81 ,Prave Crvene Hrvatske,

Stona“. ,Nazad nekoliko dana u  općin-

skome Vijeću radilo se, da se dade neka

potpora manastiru Svetog Nikole, dok mjesni

vijećnici jednoglasno pristaše, na svačije

začuđenje ustao je proti tomu Franković

župnik Ošlja, što je izazvalo ogorčenje.“
Evo šte je na stvari bilo!

Dne 30/8 o. g. u općinskomu vijeću '

raspravljalo se protiv molbe starješine samo-
stana Svetog Nikole u Stonu, u kojoj iz-
tiče potrebu od kruna 500, te moli za pri-
pomoć.

Prisjednik gospodin Svilokos predlaže
da se pripomoć udijeli, ali mu se protivi :
prisjednik Vićan i vijećnik Drvenica. Kao
obrazloženje kažu, kako narod općine Stona
snaša teške terete, a na selima da nigdje
nema pučke škole. Narod čami u neznanju

i propada; općina je uložila sve sile da

tomu zlu doskoči, te je odlučila u svakoj
župi zavesti pučku školu, na broju bit će
ih 7; od tih za 4 podastrla je pogodbe na
odobrenje starijoj vlasti za sagragjenje istijeh,
u tu svrhu uzajmila je svotu od kruna 9000,
a opet traži novi zajam od kruna 12000.
Općina nikakva prihoda nema izim nameta
na izravni porez, a sva sela nemaju ga
nego 7500 kruna. Zajam mora bit povraćen
kroz 10 i 15 godina, uz kamate od 5%.
"Trošak za 7 škola, koji spada na teret za-
nimanih školskih odlomaka, iznosi svotu od
kruna 42000, stoga da se manjak prikupi,
za dotične odlomke udaren je prirez od
300 %. Svaki teret zajednice oduljuje os-
tvarenje pučkih škola na selima. U tom
smislu vijećnik Drvenica učinio je protupri-
jedlog, a preko cijele rasprave vijećnik Don
Miho Franković niti je ustao, piti ma jedne
riječi progovorio.

Kod glasovanja glasovalo je 14 vijeć-
nika za protupredlog između kojih i gos.
Franković, a za prijedlog 11.

Ali furtimaški doušnik zazire od istine,
njemu se hoće laži i izvrtanja. On hoće da
dokaže, kako gos. Franković mrzeći fratre,
ustaje i čini protuprijedlog, a vijećnici sa
sela kao neznalice, da ga slijepo služe, što
je prosta laž i zlobna izmišljotina! , Prava“,
ta razvikana prijateljica seljačkog puka, s
lažima puvi svoje stupe, samo da ocrni
gos. Frankovića i omalovaži vijećnike sa
sela, po svoj prilici za to, što gosp. Fran-
ković ne djeluje furtimaški; to mu priječi
njegov značaj. On je naše gore list, a pra-
ve erven-kape sin, iz odlične seljačke kuće,
dosljedan stopama svojih roditelja, radi u
korist naroda iz koga je nikao Njegovo čedno
ponašanje pribavilo mu je opće štovanje, a
to najbolje dokazuje deputacija iz Smoko-
vljana, koja je prigodom njegova preselje-
nja u Ošlje, molila Presvijetloga, da gai
nadalje zadrži u Smokovljanima, premda je
tamo služio 6 godina.

Općinski vijećnici neće tražiti savjeta
u furtimaša, a oni će i nadalje, u interesu
pučkih škola, štedjeti do škrtosti, a furti-
maši neko fartimaše sa svojim laži-doušnicima.

Vijećnik.

 

iz uredništot.

Kako smo već u prošlom broju
javili, odsad unaprijed izlazit će naš

list svake srijede i subote. Cijena mu

je u pretplati ista, a svaki broj na-

ima viest pod naslovom Javljaju nam iz pose zapada 10 para.

Ovo povećanje lista znači za nas
veliki teret, komu smo se-podvrgli
samo za to, što znamo zamašaj
štampe u razvitku naroda. Ona je
bilo, po komu poznaš život. Bez nje
nije moguće ni zamisliti uspješne po-
litičke borbe:

Nije to jedini zadatak javne
štampe! Ona nije samo. izraz javnog
mišljenja naroda, komu služi, već ta-
kođer i saobraćajno sredstvo između
naroda. Po tomu je po svomu biću
smrtni neprijatelj narodne i stranačke
tjesnogrudnosti, koja može uspijevati
samo onda, kad si se nasipom pred-
suda i neznanja ogradio od ostaloga
svijeta.

Narodi su za sebe cjelina, ali su
ujedno i čest veće cjeline,države, svije-
ta. U njoj i s njom narodi živu, pa za
to mora biti cilj svake narodne po-
litike, znati izvući iz sveze, kojoj se ne
možeš oteti, one koristi, što sveza
pruža, da ne budeš samo davalac;
već i primalac. Ona mora da nastoji
dovesti u sklad svoje interese sa in-
teresima drngih, naći tačke, gdje se
probici slažu, te na tom temelju gra-
diti dalje zgradu narodnog blago-
stanja.

Ovako shvaća naš list narodni
rad, pa za to zazire od strasti, ko-
jom se kod nas vode političke borbe,
jer je strast rđav svjetnik, ona ne
dopušta, da se razabere prava ko-
rist te prema tomu udesi rad. » Cr-
vena Hrvatska“ protivna je i svakoj

. frazi, jer se pod njom krije praznina

misli, a gdjegod još štogod gore.
Protivna-je i ,patriotima“, koji bi
htjeli Hrvatsku osamiti u borbi, u
kojoj svi narodi učestvuju, sa većim
ili manjim uspjehom, prama tomu,
kako je koji znao nači sebi save-
znika.

I velike države osjećaju se same
nejake u silnoj utakmici, koja je ovaj
vijek obilježila, pa traže oslona u
onomu, kojega su mi interesi najbliži.
Samo u nas ima ljudi, koji cijene,
da će Hrvati sami o sebi postići ono,
što moćniji nijesu postigli. Kod dru-
gih naroda temeljem svakoga rada
uzimlje se narodno čuvstvo; samo
kod nas hoće se pogaziti svijest na-
rodne zajednice Srba i Hrvata, a na
mjesto njezino uzdignuti kao ideal
plemenski separatizam, premda nas
i prošlost i sadašnjost može poučiti,
da je to prvi izvor naših zala i na-
rodnog propadanja.

Tomu nastojanju treba se sa svom
silom oprijeti; treba odgojiti mladu
stabliku sporazuma između Hrvata i
Srba do snažnog stabla, prije s.
ga pustimo svojoj sudbini. Doći
vrijeme, kad slogu Hrvata i Srba ne
će bit potreba naglasivati, jer će se
sama po sebi razumijevati; ali sada
je treba još braniti proti tajnim i
javnim neprijateljima, koji odasvud
na nju nasrću, ne moguć preboljeti
doba, kad smo se međusobom klali.

Širiti ova načela zadatak je na-
“šega lista. Mi sa svoje strane nasto-
jat ćemo, da mu budemo dorasli, te
ne sustanomo na putu, kojim smo

*

tise

NENE PENA NN

zam eT E