Prilog ,Crvone Hrvatske“ br. 44. mnogim izrazio, da niti jednu desetinu ne prima gornja prama dolnjoj Rijeci; a sa- dašnji knjigonoša se izrazio da sama » Thermo- terapia“ prima više listova nego cijela gor- nja Rijeka. — Što se dopisnik razmeće to- bože njihovim velikim umom, da su dobili poštarski ured, to nek jedino zafale malo hajanju onih te su dužni da se za mjesne interese brinu...! Za danas dosta a izazovu li nas, bit će- mo na odgovor spravni. Dolnjoriječanin. Iz Rata, 28. listopada. Dopisnik iz općine Kunovske u br. od 25. t. mj. ovoga lista iznaša nam neka ot- krića i neistinito prikazuje stvari, koje radi istine dopustite, da ispravimo. Nije istina da amo ima ,furtimaša“, već jih dopisnik sam hoće da stvori. Nije istina da su kod zadnjih općinskih izbora bili pobijeđeni pravaši, jer u ovijem nije se ni iz daleka vodila politička, već samo lična i lokalna borba, koja je u osta- lom bila sve drugo nego umjesna. 'Tko pozna općinu Kunovsku i cio Pe- lješac, zna, da se ovaj vazda među prvim odlikovao. u zdravu shvaćanju narodne duž- nosti, po tom je sasvim shvatljivo, da amo nije podesno tlo za furtimaške“ eksperimente. Kakav dopisić od amo lične naravi u ,Pravoj“, što ona u svrhu reklame rado tiska, ostavlja vrijeme, kakovo i mađe, je- dino rijet bi pogoduju nekim ljudima, dajuć im potke, da se i oni o koga lično očešlju. Ne znamo pak kakovu uslugu čini do- pisnik gospodinu P. D. često napominjuć neke stvari, kad znamo da postoji jedan za- kon i između paragrafa. Bilo bi dakle naj- bolje da se te stvari ne prekuhavaju i za- borave! Reanin. Iz Konavala, 28. listopada. (Žrtve groma. — Krupa.) — Jučer u dva sata po podne učinilo grdno vrijeme sa zapada, ter dok su njeki seljani čuvali ži- votinju u blizini Pavljeg brda parokije Plo- čica, i pred tučom potražili zaklonište u jednoj bližnjoj erkvici, udari grom u crkvicu, ter ubiju dvojicu na mrtac: Marka Anđeli- pića, čovjeka od 50 godina, i dvadesetgodišnju kćer Balda Trojanovića. — Isti dan i u isto doba po prilici udari žestoki grom u jedan čempres u neposrednoj blizini župne crkve u Čilipima tik samoga puta, i sreća Božija da se putem pije niko namjerio, inače bi se bila velika nesreća dogodila. Jedno dijete ostade smeteno a nekim utrnuše nogo. Krupa je učinila dosta štete, nadasve u selu Lo- vornu, gdje je otukla sve masline, da nije ništa ostalo. Kotor, 31. oktobra. Prošle nedjelje bio je na poziv zastu- pnika Radimiri sastanak pristaša , Hrvatske Stranke“ u svrhu organizacije. U mjesni odbor birana su gg. zastupnici Dr. Verona, Carić i Radimiri i gg Millin Lazo, prof. Peručić i učilj Rossi, a jednoga člana prepu- stilo se radnicima. Odbor se na to konstitui- rao ovako: predsjednik zast. Radimiri, pot- predsjednik Millin, tajnik Peručić, blagajnik Rossi. Stonjsko Primo. je 22/10 1906. U broju 81 ,Prave Crvene Hrvatske, Stona“. ,Nazad nekoliko dana u općin- skome Vijeću radilo se, da se dade neka potpora manastiru Svetog Nikole, dok mjesni vijećnici jednoglasno pristaše, na svačije začuđenje ustao je proti tomu Franković župnik Ošlja, što je izazvalo ogorčenje.“ Evo šte je na stvari bilo! Dne 30/8 o. g. u općinskomu vijeću ' raspravljalo se protiv molbe starješine samo- stana Svetog Nikole u Stonu, u kojoj iz- tiče potrebu od kruna 500, te moli za pri- pomoć. Prisjednik gospodin Svilokos predlaže da se pripomoć udijeli, ali mu se protivi : prisjednik Vićan i vijećnik Drvenica. Kao obrazloženje kažu, kako narod općine Stona snaša teške terete, a na selima da nigdje nema pučke škole. Narod čami u neznanju i propada; općina je uložila sve sile da tomu zlu doskoči, te je odlučila u svakoj župi zavesti pučku školu, na broju bit će ih 7; od tih za 4 podastrla je pogodbe na odobrenje starijoj vlasti za sagragjenje istijeh, u tu svrhu uzajmila je svotu od kruna 9000, a opet traži novi zajam od kruna 12000. Općina nikakva prihoda nema izim nameta na izravni porez, a sva sela nemaju ga nego 7500 kruna. Zajam mora bit povraćen kroz 10 i 15 godina, uz kamate od 5%. "Trošak za 7 škola, koji spada na teret za- nimanih školskih odlomaka, iznosi svotu od kruna 42000, stoga da se manjak prikupi, za dotične odlomke udaren je prirez od 300 %. Svaki teret zajednice oduljuje os- tvarenje pučkih škola na selima. U tom smislu vijećnik Drvenica učinio je protupri- jedlog, a preko cijele rasprave vijećnik Don Miho Franković niti je ustao, piti ma jedne riječi progovorio. Kod glasovanja glasovalo je 14 vijeć- nika za protupredlog između kojih i gos. Franković, a za prijedlog 11. Ali furtimaški doušnik zazire od istine, njemu se hoće laži i izvrtanja. On hoće da dokaže, kako gos. Franković mrzeći fratre, ustaje i čini protuprijedlog, a vijećnici sa sela kao neznalice, da ga slijepo služe, što je prosta laž i zlobna izmišljotina! , Prava“, ta razvikana prijateljica seljačkog puka, s lažima puvi svoje stupe, samo da ocrni gos. Frankovića i omalovaži vijećnike sa sela, po svoj prilici za to, što gosp. Fran- ković ne djeluje furtimaški; to mu priječi njegov značaj. On je naše gore list, a pra- ve erven-kape sin, iz odlične seljačke kuće, dosljedan stopama svojih roditelja, radi u korist naroda iz koga je nikao Njegovo čedno ponašanje pribavilo mu je opće štovanje, a to najbolje dokazuje deputacija iz Smoko- vljana, koja je prigodom njegova preselje- nja u Ošlje, molila Presvijetloga, da gai nadalje zadrži u Smokovljanima, premda je tamo služio 6 godina. Općinski vijećnici neće tražiti savjeta u furtimaša, a oni će i nadalje, u interesu pučkih škola, štedjeti do škrtosti, a furti- maši neko fartimaše sa svojim laži-doušnicima. Vijećnik. iz uredništot. Kako smo već u prošlom broju javili, odsad unaprijed izlazit će naš list svake srijede i subote. Cijena mu je u pretplati ista, a svaki broj na- ima viest pod naslovom Javljaju nam iz pose zapada 10 para. Ovo povećanje lista znači za nas veliki teret, komu smo se-podvrgli samo za to, što znamo zamašaj štampe u razvitku naroda. Ona je bilo, po komu poznaš život. Bez nje nije moguće ni zamisliti uspješne po- litičke borbe: Nije to jedini zadatak javne štampe! Ona nije samo. izraz javnog mišljenja naroda, komu služi, već ta- kođer i saobraćajno sredstvo između naroda. Po tomu je po svomu biću smrtni neprijatelj narodne i stranačke tjesnogrudnosti, koja može uspijevati samo onda, kad si se nasipom pred- suda i neznanja ogradio od ostaloga svijeta. Narodi su za sebe cjelina, ali su ujedno i čest veće cjeline,države, svije- ta. U njoj i s njom narodi živu, pa za to mora biti cilj svake narodne po- litike, znati izvući iz sveze, kojoj se ne možeš oteti, one koristi, što sveza pruža, da ne budeš samo davalac; već i primalac. Ona mora da nastoji dovesti u sklad svoje interese sa in- teresima drngih, naći tačke, gdje se probici slažu, te na tom temelju gra- diti dalje zgradu narodnog blago- stanja. Ovako shvaća naš list narodni rad, pa za to zazire od strasti, ko- jom se kod nas vode političke borbe, jer je strast rđav svjetnik, ona ne dopušta, da se razabere prava ko- rist te prema tomu udesi rad. » Cr- vena Hrvatska“ protivna je i svakoj . frazi, jer se pod njom krije praznina misli, a gdjegod još štogod gore. Protivna-je i ,patriotima“, koji bi htjeli Hrvatsku osamiti u borbi, u kojoj svi narodi učestvuju, sa većim ili manjim uspjehom, prama tomu, kako je koji znao nači sebi save- znika. I velike države osjećaju se same nejake u silnoj utakmici, koja je ovaj vijek obilježila, pa traže oslona u onomu, kojega su mi interesi najbliži. Samo u nas ima ljudi, koji cijene, da će Hrvati sami o sebi postići ono, što moćniji nijesu postigli. Kod dru- gih naroda temeljem svakoga rada uzimlje se narodno čuvstvo; samo kod nas hoće se pogaziti svijest na- rodne zajednice Srba i Hrvata, a na mjesto njezino uzdignuti kao ideal plemenski separatizam, premda nas i prošlost i sadašnjost može poučiti, da je to prvi izvor naših zala i na- rodnog propadanja. Tomu nastojanju treba se sa svom silom oprijeti; treba odgojiti mladu stabliku sporazuma između Hrvata i Srba do snažnog stabla, prije s. ga pustimo svojoj sudbini. Doći vrijeme, kad slogu Hrvata i Srba ne će bit potreba naglasivati, jer će se sama po sebi razumijevati; ali sada je treba još braniti proti tajnim i javnim neprijateljima, koji odasvud na nju nasrću, ne moguć preboljeti doba, kad smo se međusobom klali. Širiti ova načela zadatak je na- “šega lista. Mi sa svoje strane nasto- jat ćemo, da mu budemo dorasli, te ne sustanomo na putu, kojim smo * tise NENE PENA NN zam eT E