God. XV.

'

U DUBROVNIKU, 21. studena 1906.

VN A

CRVENA HRVATSKA

Gijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino-
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se
= z predbrojen i za došasto polugodište.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE 1

SUBOTE ===
POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.
Štamparija DeGiulli i dr.

 

 

FZM. Varešanin.

Prije nego je kokot triput zapje-
vao, ,novi Jelačić“, kako Budapesti
Hirlap nazivlje našega vojnog zapo-
vjednika, zanijekao je svoje drugove.
\ovjek, u kojega je cijela Dalmacija
upirala prstom, kao u začetnika pro-
tu-narodne propagande u smislu Chlu-
metzkijeva osvojenja Dalmacije, pri-

jatelj Crničin, znanac Perićev, pro-

tektor Mašanov etc. ete. neće sada
da zna za ono, što već svi vrapci
pripovijedaju. On ide.i dalje, pa po-
riče, da je ikad izlagao Nj. C. i K.
Visosti Franju Ferdinandu svoje os-
nove o sjedinjenju Dalmacije s Bo-
snom i Hercegovinom. Po njegovoj
izjavi česta putovanja po Dalmaciji
imali su samo vojničku svrhu, te je

samo za to dolazio u doticaj s lo-

kalnim oblastima. On znade i to —
viđi ti upućena čovjeka! da je
Crnica bio na saslušaju kod Nj. Vel.
u sasvim drugu svrhu, nego što se
po Dalmaciji šaputalo.

Kad jedan FZM. nešto kaže,
valja mu vjerovati, premda nijesu
pomrli svi svjedoci, koji su imali sre-
će slušati dubokoumna politička ra-
zlaganja Njegove Preuzvišenosti. Mo-
ramo vjerovati i to, da je on dola-
zio u doticaj s lokalnim oblastima
samo u vojničkim poslima, premda
nam se čini čudno, da takovih po-
sala u mjestima, gdje su na općina-
ma prouonsirani resolucijonaši, kao n.
pr. u Dubrovniku, jedini Varešanin
nije mogao da nađe. Moramo zabo-
raviti i izazivno ponašanje dalma-
tinskog vojnog zapovjednika pred
Hotel Imperialom“ pri dočeku Nj.
Vis. nadvojvode, kad je ostentativno
htio pokazati svoju visoku blagona-
klonost načelniku po njegovoj čudi
Mašanu Magudu. Ne smijemo se više
sjećati ni svega oroga, što se pri-
godom vojničkih manevara dogodilo
u Dubrovniku, po čemu su i neupu-
čeni i upućeni mogli razumjeti, da
se je htjela skovati formalna zavje-
ra proti lojalnosti Dalmacije. U sve
to Varešanin ništa ga ne ulazi, jer
»ipse dixit“.

Nego austrijski kazneni zakon

znaje osim delicta commissiva i t.
zv. delicta per ommissionem n. pr.u
slučaju veleizdaje. Kad istražni su-
dac to ispituje, dopustit će i FZM.
Varešanin, da javna glasila  nje-

ovu izjavu prosude i s toga gledi-
ta. Jer njemu šigurno ima bit Do
znato, da ono, što je ,Budapesti Hir-
lap“ iznio te na što je on reagirao,

 

oO i
plaća #e 40 para po retku,

nije ništa novo, već da je to davno
prije iznosila i pretresala dalmatin-
ska i ostala hrvatska štampa, pa je
sasvim opravdano pitanje, zašto je
gospodin Feldzeugmeister dopustio,
da se ti glasovi nesmetano šire na
uštrb čuvstva lojalnosti dalmatinskog
pučanstva.

Njemu kao vojniku imala bi biti
prva dužnost, da ovo čuvstvo podr-
žava te zapriječi, u koliko je njem
moguće, sve, što bi moglo i pobuditi
sumnju, da između naroda i preja-
snog vladalačkog doma postoji ka-
kva razlika u namjerama. On bi ta-
kođer morao znati, da se politika,
koja ide za priključenjem Dalmacije
Hrvatskoj, temelji na zakonskom te-
melju, na nagodbenim zakonima, koje
je Nj. V. potvrdilo, a na koje se
pozivlje krunidbena zavjernica, pa
kako tada protumačiti, da jedan
vojnik dopušta, da se monarhijom
uporno šire glasovi, da je rad je-
dnog Crnice odobrio prjestolonaslje-
dnik, i samo Njegovo Veličanstvo?

Varešanin je znao, da je to laž:
on to sada izjavljuje, ali pitali bi-
smo ga, zašto nije zapriječio; a ta
podla laž dobije izgled vjerojatnosti
tim. što su one osobe, koje javnost
označuje začetnicima akcije proti ri-
ječkoj resoluciji, t.j. njegova malen-
kost, Chlumetzki i Crnica, za isti
dan pitale saslušaj kod Nj. Vel. Od
jednoga FZM. moramo pretposta-
viti barem toliko takta, da može ra-
zumjeti, kako će taj traženi ,slučaj“
djelovati na dalmatinske Mašane.

Isto je tako nialo ,takta“ poka-
zao gospodin vojnički zapovjednik,
kad je dopustio, da se širi glasina,
e je posada premještena iz Dubro-
vnika, Kotora i Spljeta zbog resolu-
cijonaštine njihovih općinskih zastup-
stva. Organ je njegova prijatelja Cr-
nice više puta zbog toga premještaja
okrivio općinsku upravu u _Dubrov-
niku, a kad smo ga pitali, za što se
Crnica nije zauzeo kod Varešanina,
odgovorio je u običnoj svojoj djetin-
skoj naivnosti, da ga nijesu molili. Va-
rešanin istina može kazati, da se
njega ništa ne tiče, što Crnica br-
blja, ada je vojska bila premještena
iz vojničkih obzira, ali ni nas ništa se
ne tiče, što će sada on kazati. Nje-
gova je dužnost bila, prije nego su
ga Madžari pozvali na red, zaprije-
čiti, da ne izgleda, kao da u Dal-
maciji i vojska služi u političke agi-
tacije, a žalosno je, da kroz svoje
davno prijateljevanje sa Crnicom ni-
je ovoga ni toliko poučio, da se od

SOKA HRVATSKA

ČA BIBLIOTEKA, puBROVAE

kRAL

Pretplata i oglasi šalju se up

<

ravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
a za oglase 30 para. Oglasi, koji še više puta štampaju, po po
—— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ———

njega ne može nadati nikakvoj mi-
losti u vojničkim poslima, jer da tu
odlučuju samo vojnički obziri. Tad
se Crnica ne bi bio usudio, ni _ po-
misliti, da on može postići od Vare-
šanina, da vojsku ne premješta iz
Dubrovnika.

Varešanin je dakle jedino kriv, da
se o njemu pronose pokrajinom oni
glasovi, koje se požurio ispraviti, kad
se pobojao Madžara. Je li krivnja
hotična ili nije, neka on ispita svo-

ju savjest. ali to ništa ne mijenja u

stvari. Neka zapamti i on i ko drugi,
da Dalmacija ne će dopustiti, da je ni-
ko izigra, pa da učesnici u dubrovačkom
atentatu moraju da nose i odgovornost
za svoja nedjela.

Naši dopisi.

Zagreb, 17. studenoga 1904.

 

Stanje je ovamo vrlo napeto, te bi pre-
ko mjere izazivnim držanjem Frankovaca mo-
glo doći do ozbiljnih nereda. U saboru spre-
čavaju svaki rad. Koalicijonim zastupnicima
ne dadu doći do riječi, te netom se Jedan
govornik sa resolucijonaške strane prijavi,
Frankovci dignu divlju buku, pa izgleda kao
da je od treće strane naručeno, da se onemogući
rad saboru te ne provedu ustavne reforme.
U deranju i lupanju ističu se vitez tužnog
lica Dr. I. Blegović i karakter Peršić, koji
se nekotice izdao ovim riječima: Mi smo
bili lojalna opozicija prema prijašnjoj vladi,
ali ne ćemo biti prema ovoj.

Po Zagrebu se šire glasovi, da će sabor
biti skoro raspušten i doći komesar. To su
zaista desideria čistih, ali do uspjeha je

daleko.
i
t* *

Pobudila je pažnju izjava Perićeva, da
on nije u nikakvoj svezi sa Varešaninom.
Varešaninova stranka ide za tim, da iz Dal
macije te Bosne i Hercegovine napravi po-
sebnu grupu. U njoj nema mjesta poštenu

+ Hrvatu, pošto bi se sjedinjenjem Bosne i

Hercegovine sa Dalmacijom, Dalmacija još
više udaljila od Hrvatske. Da Dalmacija sa
Bosnom i Hercegovinom papravi posebnu
skupinu, na to ni jedan pošteni Hrvat ne
će nikad pristati.
Cavtat, 19. Novembra.
Pred izbore.

Naša očinska vladi javila je općini cav-
tajskoj, da je nakanila urediti cavtajsku luku
i potrošiti za to 145 tisuća kruna. U to ime
tražila je, da se općina izjavi, koliko bi ona
doprinijela za tu radnju. Općinsko vijeće
glasovalo je u to ime onomadne 5000 kru-
na na teret odlomka Cavtata, jer konavoski vi-
jednici nijesu htjeli pristati, da toj iznos pe-