God. XV. ' U DUBROVNIKU, 21. studena 1906. VN A CRVENA HRVATSKA Gijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se = z predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SRIJEDE 1 SUBOTE === POJEDINI BROJ 10 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. FZM. Varešanin. Prije nego je kokot triput zapje- vao, ,novi Jelačić“, kako Budapesti Hirlap nazivlje našega vojnog zapo- vjednika, zanijekao je svoje drugove. \ovjek, u kojega je cijela Dalmacija upirala prstom, kao u začetnika pro- tu-narodne propagande u smislu Chlu- metzkijeva osvojenja Dalmacije, pri- jatelj Crničin, znanac Perićev, pro- tektor Mašanov etc. ete. neće sada da zna za ono, što već svi vrapci pripovijedaju. On ide.i dalje, pa po- riče, da je ikad izlagao Nj. C. i K. Visosti Franju Ferdinandu svoje os- nove o sjedinjenju Dalmacije s Bo- snom i Hercegovinom. Po njegovoj izjavi česta putovanja po Dalmaciji imali su samo vojničku svrhu, te je samo za to dolazio u doticaj s lo- kalnim oblastima. On znade i to — viđi ti upućena čovjeka! da je Crnica bio na saslušaju kod Nj. Vel. u sasvim drugu svrhu, nego što se po Dalmaciji šaputalo. Kad jedan FZM. nešto kaže, valja mu vjerovati, premda nijesu pomrli svi svjedoci, koji su imali sre- će slušati dubokoumna politička ra- zlaganja Njegove Preuzvišenosti. Mo- ramo vjerovati i to, da je on dola- zio u doticaj s lokalnim oblastima samo u vojničkim poslima, premda nam se čini čudno, da takovih po- sala u mjestima, gdje su na općina- ma prouonsirani resolucijonaši, kao n. pr. u Dubrovniku, jedini Varešanin nije mogao da nađe. Moramo zabo- raviti i izazivno ponašanje dalma- tinskog vojnog zapovjednika pred Hotel Imperialom“ pri dočeku Nj. Vis. nadvojvode, kad je ostentativno htio pokazati svoju visoku blagona- klonost načelniku po njegovoj čudi Mašanu Magudu. Ne smijemo se više sjećati ni svega oroga, što se pri- godom vojničkih manevara dogodilo u Dubrovniku, po čemu su i neupu- čeni i upućeni mogli razumjeti, da se je htjela skovati formalna zavje- ra proti lojalnosti Dalmacije. U sve to Varešanin ništa ga ne ulazi, jer »ipse dixit“. Nego austrijski kazneni zakon znaje osim delicta commissiva i t. zv. delicta per ommissionem n. pr.u slučaju veleizdaje. Kad istražni su- dac to ispituje, dopustit će i FZM. Varešanin, da javna glasila nje- ovu izjavu prosude i s toga gledi- ta. Jer njemu šigurno ima bit Do znato, da ono, što je ,Budapesti Hir- lap“ iznio te na što je on reagirao, oO i plaća #e 40 para po retku, nije ništa novo, već da je to davno prije iznosila i pretresala dalmatin- ska i ostala hrvatska štampa, pa je sasvim opravdano pitanje, zašto je gospodin Feldzeugmeister dopustio, da se ti glasovi nesmetano šire na uštrb čuvstva lojalnosti dalmatinskog pučanstva. Njemu kao vojniku imala bi biti prva dužnost, da ovo čuvstvo podr- žava te zapriječi, u koliko je njem moguće, sve, što bi moglo i pobuditi sumnju, da između naroda i preja- snog vladalačkog doma postoji ka- kva razlika u namjerama. On bi ta- kođer morao znati, da se politika, koja ide za priključenjem Dalmacije Hrvatskoj, temelji na zakonskom te- melju, na nagodbenim zakonima, koje je Nj. V. potvrdilo, a na koje se pozivlje krunidbena zavjernica, pa kako tada protumačiti, da jedan vojnik dopušta, da se monarhijom uporno šire glasovi, da je rad je- dnog Crnice odobrio prjestolonaslje- dnik, i samo Njegovo Veličanstvo? Varešanin je znao, da je to laž: on to sada izjavljuje, ali pitali bi- smo ga, zašto nije zapriječio; a ta podla laž dobije izgled vjerojatnosti tim. što su one osobe, koje javnost označuje začetnicima akcije proti ri- ječkoj resoluciji, t.j. njegova malen- kost, Chlumetzki i Crnica, za isti dan pitale saslušaj kod Nj. Vel. Od jednoga FZM. moramo pretposta- viti barem toliko takta, da može ra- zumjeti, kako će taj traženi ,slučaj“ djelovati na dalmatinske Mašane. Isto je tako nialo ,takta“ poka- zao gospodin vojnički zapovjednik, kad je dopustio, da se širi glasina, e je posada premještena iz Dubro- vnika, Kotora i Spljeta zbog resolu- cijonaštine njihovih općinskih zastup- stva. Organ je njegova prijatelja Cr- nice više puta zbog toga premještaja okrivio općinsku upravu u _Dubrov- niku, a kad smo ga pitali, za što se Crnica nije zauzeo kod Varešanina, odgovorio je u običnoj svojoj djetin- skoj naivnosti, da ga nijesu molili. Va- rešanin istina može kazati, da se njega ništa ne tiče, što Crnica br- blja, ada je vojska bila premještena iz vojničkih obzira, ali ni nas ništa se ne tiče, što će sada on kazati. Nje- gova je dužnost bila, prije nego su ga Madžari pozvali na red, zaprije- čiti, da ne izgleda, kao da u Dal- maciji i vojska služi u političke agi- tacije, a žalosno je, da kroz svoje davno prijateljevanje sa Crnicom ni- je ovoga ni toliko poučio, da se od SOKA HRVATSKA ČA BIBLIOTEKA, puBROVAE kRAL Pretplata i oglasi šalju se up < ravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji še više puta štampaju, po po —— godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ——— njega ne može nadati nikakvoj mi- losti u vojničkim poslima, jer da tu odlučuju samo vojnički obziri. Tad se Crnica ne bi bio usudio, ni _ po- misliti, da on može postići od Vare- šanina, da vojsku ne premješta iz Dubrovnika. Varešanin je dakle jedino kriv, da se o njemu pronose pokrajinom oni glasovi, koje se požurio ispraviti, kad se pobojao Madžara. Je li krivnja hotična ili nije, neka on ispita svo- ju savjest. ali to ništa ne mijenja u stvari. Neka zapamti i on i ko drugi, da Dalmacija ne će dopustiti, da je ni- ko izigra, pa da učesnici u dubrovačkom atentatu moraju da nose i odgovornost za svoja nedjela. Naši dopisi. Zagreb, 17. studenoga 1904. Stanje je ovamo vrlo napeto, te bi pre- ko mjere izazivnim držanjem Frankovaca mo- glo doći do ozbiljnih nereda. U saboru spre- čavaju svaki rad. Koalicijonim zastupnicima ne dadu doći do riječi, te netom se Jedan govornik sa resolucijonaške strane prijavi, Frankovci dignu divlju buku, pa izgleda kao da je od treće strane naručeno, da se onemogući rad saboru te ne provedu ustavne reforme. U deranju i lupanju ističu se vitez tužnog lica Dr. I. Blegović i karakter Peršić, koji se nekotice izdao ovim riječima: Mi smo bili lojalna opozicija prema prijašnjoj vladi, ali ne ćemo biti prema ovoj. Po Zagrebu se šire glasovi, da će sabor biti skoro raspušten i doći komesar. To su zaista desideria čistih, ali do uspjeha je daleko. i t* * Pobudila je pažnju izjava Perićeva, da on nije u nikakvoj svezi sa Varešaninom. Varešaninova stranka ide za tim, da iz Dal macije te Bosne i Hercegovine napravi po- sebnu grupu. U njoj nema mjesta poštenu + Hrvatu, pošto bi se sjedinjenjem Bosne i Hercegovine sa Dalmacijom, Dalmacija još više udaljila od Hrvatske. Da Dalmacija sa Bosnom i Hercegovinom papravi posebnu skupinu, na to ni jedan pošteni Hrvat ne će nikad pristati. Cavtat, 19. Novembra. Pred izbore. Naša očinska vladi javila je općini cav- tajskoj, da je nakanila urediti cavtajsku luku i potrošiti za to 145 tisuća kruna. U to ime tražila je, da se općina izjavi, koliko bi ona doprinijela za tu radnju. Općinsko vijeće glasovalo je u to ime onomadne 5000 kru- na na teret odlomka Cavtata, jer konavoski vi- jednici nijesu htjeli pristati, da toj iznos pe-