Sastanak upravnog odbora ,hr- vatske stranke“. — Jučer su počele sje- dnice upravnog odbora ,hrvatske stranke“, a trajati će i danas, jer su članovi odbora iz gornje Dalmacije uslijed vremena zaka- snili, a neki i izostali. Jučer su bili na o- kupu gg. Niko vit. Duboković, Dr. I. Ma- rović, Lujo Milić, Vicko Milić, Mato Radi- miri, Kruno Tripalo, Dr. A. Trumbić. Sje- dnicama ravna predsjednik stranke Dr. Pe- : stigao Dr. Dulibić. G. zastupnik Biankini nije mogao doći, jer ro Cingrija. Danas je su dne 24. o. m. u Budimpešti sastaju de- legacije, kojima je Biankini član. Sjednice se drže u općinskoj vijećnici, a predmet | je raspravljenja | već organizacija stranke i predstojeći izbori. poznat, Glazbin dan. — Večeras hrv. opć. glazba“ prigodom svečanosti sv. Čečilije, pokroviteljice glazbe svirati će pred crkvom sv. Vlaha program, te obaći će poslije pro- grama grad svirajući, a sutra u 7!/2 sati prisustvovat će sv. misi. Sastanak u Trstu. — Ovih dana sastaju se u Trstu dalmatinski parobrodari, da se konačno dogovore o svom _ novom društvu Dalmatia“ i da sve potrebito uglave * Iza ustanovljenja upravnog odbora izabrati će se činovnici i agenti društva. Ispiti osposobljenja. — Ove sedmice drže se na mjesnoj ženskoj preparandiji is piti osposobljenja za učitelje i učiteljice iz južne Dalmacije. Ispitima ravna pokrajinski školski nazornik Strijli. Samo trojica. — Prošle srijede ozna- čili smo u malo riječi crni rad nepoznatih piskarala oko Prave“. Svakomu smo se odgovoru mogli nadati; ali nijesmo mogli očekivati, da će , Prava“ poreći nešto, što je cijelomu Dubrovniku poznato. Ona-je došla i do te drzovitosti, da tvrdi, da se nije ni- kad nikomu narugala zdravlju. Možemo li se prepirati s ovakom če- ljadi? Možemo li reflektovati na uvrjede, kojim obasiplju svakoga, ko joj nije po ćudi? Neka te junačine iziđu svojim potpisima na dvor; čemu se skrivati za leđa jednomu ne- odgovornom odgovornom uredniku ? Mi tvrdimo, da u cijelom Dubrovniku nema ni cigle tri osobe, koje bi potpisale one infamne klevete, koje Prava“ na naše ljude izasiplje. Mi je pozivljemo, da ih nađe ako joj je štogod do novinarskog poštenja. List naime ima pravo da obstoji samo onda, kad nekoga zastupa i kad je izraz nečijeg mi- šljenja, a-, Pravu“ su zanijekali najprvo oni, koji su je pokrenuli; od nje odvraća glavu svaki pošten, a sami oni, kojim služi, ne usuđuju se za nju uzimati odgovornosti. Samo trojica! Nije zaista vele naći tro- jicu, da posvjedoče pioštenje listu, koji kaže, da je uz njega čitav puk. Ne isključujemo nikoga, .ni Crnicu, ni Mandolfa, ni Kovače- vića, ni ostale pravaške perjanice. Uspomene. — Da se obrani od naših prigovora ,Prava“ se pozivlje na uspomene iz borbe, koja je do nedavno plamsala u Du- brovnika. Mi smo tu borbu nekoliko puta požalili, a prije nego što o prošlosti izlane, neka , Prava“ prije promisli, zašto se zove prava Crvena Hrvatska“. Njoj je leb- djela birajuć to ime, pred očima onakova borba, kakva je na žalost u Dubrovniku bila. preotela maha uslijed utjecaja elemenata, koji kad je nijesu mogli nastaviti, voljeli su pretrgnuti sa hrvatskom strankom“. Prava“ spominje i aferu Vrčević. Od- više dobro pozna pisac ove vijesti sve po- tankosti njezine, odviše ljubomorno čuva brojeve Dubrovnika“, koji o tomu govore, pa i čovjek mora promisliti, da je on bio s tom aferom u svezi. Nevrijeme. — Ovih je dana bilo opet nevrijeme, ali dakako bez posljedica. More se zadovoljilo izbaciti na kraj jednog kre- panoga konja i dvije pliskavice. Parobrodi su zakasnili za nekoliko sata. Tako jučer Gidali mješte u 8 u jutro stigao je stoprva u 3 sata popodne. Kad si star i nevoljan. — Jozo Ivanović — stari moleta — živi sa svojom staricom u jednoj pozemljušici u ulici Na lješkovićevoj pod Pelinama. Jedva se po putu kreću, a hrane bude i ne bude, kako im ko kad dade. Milostinja im je jedino vrelo. Hodio svijećom te mu se zapalila postelja. Susjed- ovih dana starac nešto rabačat stvo je skočilo i brzo pogasilo, ali je staroga trebalo prenijeti u bonicu, jer se ispekao. Što se dogodilo biciklisti? — Mla- dić 1. M. vozio se za gradom na bicikleti. Bilo da je slabo zvonio, bilo da oni, što su pred njim bili, nijesu marili za njegovo zvono, naletio koturačom na jednog talijanskog ra- dnika pa se oba skotrljali. Bilo je očekivati, da će svak svojim putem sretan i zadovoljan, da je Zišo prošo, ali radniku vruća krv, a pa svi složno navalili na biciklistu, i bog zna kako bliza njega druga dva prijatelja, bi bio prošao, da drugi nijesu priskočili te ih rastavili. Čujemo, da će stvar svršit na sudu. Zapalio se dimnjak. — U krčmara Sima Mumala zapalio se u ponedjelnik u jutro dimnjak. Bit će da ga je dobro čistio! Štete nije bilo : Vrag i vino. — U zadnjoj ,Pravoj“ ima jedna interesantna“ pripovijest pod gornjim naslovom. Znamo iz pouzdana iz- vora, da je ta pripovijest iz temelja izmišljena. Kazalište. — Onako brojnim posjetom kazališta u subotu naše građanstvo dalo je o sebi veoma lijepu svjedočbu; pokazalo je naime da znade cijeniti jedan patriotski ko- mad, kao što je ,Zimsko sunce“. *To je jako utješljivo. Dao bog da bi se tako pokazalo i u drugoj zgodi, gdje se ište malo više žr- tve za sirotaa Istru, nego li kod ovako ko- modne _ prilike ! Viktor Car Emin postaje u našoj knji- ževnosti. sve. izrazitija ličnost. Ako se ne varam, prvi njegov pokušaj u drami jest Zimsko sunce“. Lanjske godine taj komad na zagrebačkoj pozornici polučio je sjajan uspjeh : uspjeh na pozornici, a sutri dan kritičari našli su sto zamjeraka! I u našem malom kazalištu komad je uspio, dapače oduševio publiku. Smijem li dakle ja, gdje mi nije mjesto, slijediti zagrebačke kritičare, te tako našu štovanu publiku lišit onog li- jepog dojma, što ga je na subotnjoj prestavi dobila ? Ne, tu krivicu ne smijem joj nanijeti. Zimsko sunce“ ja bih rado nazvao dra- matskom pjesmom, ali zaludu, već su ga prozvali kazališnom igrom. Na prvi mah iz te drame upoznaješ patriotsku dušu vrlog istarskog književnika, koji ije tu nastojao, oda ulije sve svoje dukoke patriotske osje- “aje, žarku ljubav za svoju jadnu zanemar- renu Istru. Htio je tu da prikaže borbu dvaju elemenata, prirodnog hrvatskog elementa sa umjetno stvorenim , Talijanima“. Tendencija je ovoga komada jasno patriotska. Elemenat kojega je stvorila talijanska kultura i protu- hrvatski odgoj nije teško da se pri zdravim prilikama povrati vjerovanju svojih djedova. Nasuprot hrvatsko, .pa bilo i nježno žensko srce ožareno svetim plamom domovinske ljubavi opire se jako svim nasrtajima, koji hoće da mu zatome njegove osjećaje, suprot- stavlja se dapače i svim drugim osjećajima, koji bi mu one_ povrijedili. Protagonista ovoga jest mlada žena. Zajedno 's njom u Zimskom suncu“ otskaču i druge tri figure, tri njezina brata. Pop Marko jest personifikacija škole i domaćeg odgoja sa njihovom svetom djelatnosti; Dr. Miro pre- stavlja praktičnog inteligenta, koji znade da se sa: realnim prilikama bori i da u toj borbi ustraje; a među njima nije mogao faliti ni pjesnik-zanešnjak, koji će rodu pjevati i za- našati ga slavom“ njegove prošlosti i idealima. budućnosti. Prestavljalo se prilično dobro. Gosp. Saponjić kao stari Mikula uvjerio nas je i ovoga puta o svome umjetničkom talentu i svojoj vrsnoj igri. — Igra g. Veselinovića u glavnome je zadovoljila. — Uloga popa Marka nije mogla biti na boljem mjestu nego u osobi g. Markovića. — Gosp. Kadijević, kao Dr. Miro bio je, što je rijetko, na svome mjestu Ulogu je potpune shvatio, a držanje nije mu bilo uvijek isto. — Zar g. Gavrilović misli, da pjesnik zanešenjak mora imati onako tromo ponašanje i onako efektirani govor? Ja mislim sve naprotiv. — Gosp. Filipović kao gostioničar Šani dobar, dosta dobar, a g! Stefanović kao Berto prilično dobar, ali ne uvijek isti, navlastito slab pri koncu, kad se sastaje sa šiorom Lojzom. — Od "ženskih najbolja g.đa Gavrilović, dobra ta- kođer i gđa Bauda, čija je uloga bila teška. Možda bi bolje bilo da svaki čas ne zalazi u plač; također učiniće tim uslugu i nježnom spolu. — G.đe Šaponjić, pl. Prugovečki i Pavičević bile su na svome mjestu, možda ne uvijek dobre, ali ipak može proći. Publika je, kako već rekoh na više mjesta bila ushićena, te je više puta frene- tično aplaudirala glumce. Zanos se je pre- nio iza svršetka prestave i na ulicu. U nedjelju pred rasprodanom kućom prestavljala se komedija ,Ciganin“ od po- znatog madžarskog dramaturga i komedio- grafa Sigligeti. Komad je daleko odmakao od komedija francuske škole, premda ni on nema u sebi upravo nikakove književne vrijedno- sti. Sujet je komediji uzet iz madžarskog na- rodnog života, a zadahnuta je zdravim pri- rodnim- humorom, što se rađa na madžar- žarskoj pusti i među onim skitničkim naro- dom, Ciganima. Istina, mnogi će biti uživao a ipak kasnije rekao: previše, prosto! I ovć večeri igralo se dobro. Gosp. Mar- ković bio je, mislim, u nekim momentima nenatkriljiv Ciganin. Između ostalih osobito je napomenuti g.đu Šaponjić, koja je svoju ulogu dobro shvatila i odigrala, te g.du Bauda. — Ga Gavrilović iz početha bila je dobra, ali u kudilu veoma tlaba ; ono nije bilo ludilo, a još manje ,san“. — Najslabiji je svakako bio gosp. Stefanović, koji nije znao u svojoj ulozi združiti ciganski priro- đeni karakter sa čudi rođenog umjet- nika. — Gosp. Filipović počeo je, i ako se opaža ua silu, da se ostavlja deklamovanja. Ovoga puta nije bio loš. — Gosp. Pavičević mogao je biti bez truda malo bolji spahija. Pjevanje, što je u ovom komadu na nekoliko mjesta došlo, mizerno do skrajnosti. 24