Sastanak upravnog odbora ,hr-
vatske stranke“. — Jučer su počele sje-
dnice upravnog odbora ,hrvatske stranke“,
a trajati će i danas, jer su članovi odbora
iz gornje Dalmacije uslijed vremena zaka-
snili, a neki i izostali. Jučer su bili na o-
kupu gg. Niko vit. Duboković, Dr. I. Ma-
rović, Lujo Milić, Vicko Milić, Mato Radi-
miri, Kruno Tripalo, Dr. A. Trumbić. Sje-
dnicama ravna predsjednik stranke Dr. Pe-
: stigao Dr. Dulibić.
G. zastupnik Biankini nije mogao doći, jer

ro Cingrija. Danas je

su dne 24. o. m. u Budimpešti sastaju de-
legacije, kojima je Biankini član. Sjednice

se drže u općinskoj vijećnici, a predmet |

je  raspravljenja | već organizacija

stranke i predstojeći izbori.

poznat,

Glazbin dan. — Večeras hrv. opć.
glazba“ prigodom svečanosti sv. Čečilije,
pokroviteljice glazbe svirati će pred crkvom
sv. Vlaha program, te obaći će poslije pro-
grama grad svirajući, a sutra u 7!/2 sati
prisustvovat će sv. misi.

Sastanak u Trstu. — Ovih dana
sastaju se u Trstu dalmatinski parobrodari,
da se konačno dogovore o svom _ novom
društvu Dalmatia“ i da sve potrebito uglave
* Iza ustanovljenja upravnog odbora izabrati
će se činovnici i agenti društva.

Ispiti osposobljenja. — Ove sedmice
drže se na mjesnoj ženskoj preparandiji is
piti osposobljenja za učitelje i učiteljice iz
južne Dalmacije. Ispitima ravna pokrajinski
školski nazornik Strijli.

Samo trojica. — Prošle srijede ozna-
čili smo u malo riječi crni rad nepoznatih
piskarala oko Prave“. Svakomu smo se
odgovoru mogli nadati; ali nijesmo mogli
očekivati, da će , Prava“ poreći nešto, što je
cijelomu Dubrovniku poznato. Ona-je došla
i do te drzovitosti, da tvrdi, da se nije ni-
kad nikomu narugala zdravlju.

Možemo li se prepirati s ovakom če-
ljadi? Možemo li reflektovati na uvrjede,
kojim obasiplju svakoga, ko joj nije po ćudi?
Neka te junačine iziđu svojim potpisima na
dvor; čemu se skrivati za leđa jednomu ne-
odgovornom odgovornom uredniku ?

Mi tvrdimo, da u cijelom Dubrovniku
nema ni cigle tri osobe, koje bi potpisale one
infamne klevete, koje Prava“ na naše ljude
izasiplje. Mi je pozivljemo, da ih nađe ako
joj je štogod do novinarskog poštenja. List
naime ima pravo da obstoji samo onda, kad
nekoga zastupa i kad je izraz nečijeg mi-
šljenja, a-, Pravu“ su zanijekali najprvo oni,
koji su je pokrenuli; od nje odvraća glavu
svaki pošten, a sami oni, kojim služi, ne
usuđuju se za nju uzimati odgovornosti.

Samo trojica! Nije zaista vele naći tro-
jicu, da posvjedoče pioštenje listu, koji kaže,
da je uz njega čitav puk. Ne isključujemo
nikoga, .ni Crnicu, ni Mandolfa, ni Kovače-
vića, ni ostale pravaške perjanice.

Uspomene. — Da se obrani od naših
prigovora ,Prava“ se pozivlje na uspomene
iz borbe, koja je do nedavno plamsala u Du-
brovnika. Mi smo tu borbu nekoliko puta
požalili, a prije nego što o prošlosti izlane,
neka , Prava“ prije promisli, zašto se zove
prava Crvena Hrvatska“. Njoj je leb-
djela birajuć to ime, pred očima onakova
borba, kakva je na žalost u Dubrovniku
bila. preotela maha uslijed utjecaja elemenata,

koji kad je nijesu mogli nastaviti, voljeli su
pretrgnuti sa hrvatskom strankom“.

Prava“ spominje i aferu Vrčević. Od-
više dobro pozna pisac ove vijesti sve po-
tankosti njezine, odviše ljubomorno čuva
brojeve Dubrovnika“, koji o tomu govore,
pa i čovjek mora promisliti, da je on bio
s tom aferom u svezi.

Nevrijeme. — Ovih je dana bilo opet
nevrijeme, ali dakako bez posljedica. More
se zadovoljilo izbaciti na kraj jednog kre-
panoga konja i dvije pliskavice.

Parobrodi su zakasnili za nekoliko sata.
Tako jučer Gidali mješte u 8 u jutro stigao
je stoprva u 3 sata popodne.

Kad si star i nevoljan. — Jozo
Ivanović — stari moleta — živi sa svojom
staricom u jednoj pozemljušici u ulici Na
lješkovićevoj pod Pelinama. Jedva se po
putu kreću, a hrane bude i ne bude, kako
im ko kad dade. Milostinja im je jedino vrelo.
Hodio

svijećom te mu se zapalila postelja. Susjed-

ovih dana starac nešto  rabačat
stvo je skočilo i brzo pogasilo, ali je staroga
trebalo prenijeti u bonicu, jer se ispekao.

Što se dogodilo biciklisti? — Mla-
dić 1. M. vozio se za gradom na bicikleti.
Bilo da je slabo zvonio, bilo da oni, što su
pred njim bili, nijesu marili za njegovo zvono,
naletio koturačom na jednog talijanskog ra-
dnika pa se oba skotrljali. Bilo je očekivati,
da će svak svojim putem sretan i zadovoljan,
da je Zišo prošo, ali radniku vruća krv, a
pa svi
složno navalili na biciklistu, i bog zna kako

bliza njega druga dva prijatelja,

bi bio prošao, da drugi nijesu priskočili te
ih rastavili. Čujemo, da će stvar svršit na
sudu.

Zapalio se dimnjak. — U krčmara
Sima Mumala zapalio se u ponedjelnik u
jutro dimnjak. Bit će da ga je dobro čistio!
Štete nije bilo :

Vrag i vino. — U zadnjoj ,Pravoj“
ima jedna interesantna“ pripovijest pod
gornjim naslovom. Znamo iz pouzdana iz-
vora, da je ta pripovijest iz temelja izmišljena.

Kazalište. — Onako brojnim posjetom
kazališta u subotu naše građanstvo dalo je
o sebi veoma lijepu svjedočbu; pokazalo je
naime da znade cijeniti jedan patriotski ko-
mad, kao što je ,Zimsko sunce“. *To je jako
utješljivo. Dao bog da bi se tako pokazalo
i u drugoj zgodi, gdje se ište malo više žr-
tve za sirotaa Istru, nego li kod ovako ko-
modne _ prilike !

Viktor Car Emin postaje u našoj knji-
ževnosti. sve. izrazitija ličnost. Ako se ne
varam, prvi njegov pokušaj u drami jest
Zimsko sunce“. Lanjske godine taj komad
na zagrebačkoj pozornici polučio je sjajan
uspjeh : uspjeh na pozornici, a sutri dan
kritičari našli su sto zamjeraka! I u našem
malom kazalištu komad je uspio, dapače
oduševio publiku. Smijem li dakle ja, gdje
mi nije mjesto, slijediti zagrebačke kritičare,
te tako našu štovanu publiku lišit onog li-
jepog dojma, što ga je na subotnjoj prestavi
dobila ? Ne, tu krivicu ne smijem joj nanijeti.

Zimsko sunce“ ja bih rado nazvao dra-
matskom pjesmom, ali zaludu, već su ga
prozvali kazališnom igrom. Na prvi mah iz
te drame upoznaješ patriotsku dušu vrlog

istarskog književnika, koji ije tu nastojao,
oda ulije sve svoje dukoke patriotske osje-

“aje, žarku ljubav za svoju jadnu zanemar-
renu Istru. Htio je tu da prikaže borbu dvaju
elemenata, prirodnog hrvatskog elementa sa
umjetno stvorenim , Talijanima“. Tendencija

je ovoga komada jasno patriotska. Elemenat
kojega je stvorila talijanska kultura i protu-
hrvatski odgoj nije teško da se pri zdravim
prilikama povrati vjerovanju svojih djedova.
Nasuprot hrvatsko, .pa bilo i nježno žensko
srce ožareno svetim  plamom domovinske
ljubavi opire se jako svim nasrtajima, koji
hoće da mu zatome njegove osjećaje, suprot-
stavlja se dapače i svim drugim osjećajima,
koji bi mu one_ povrijedili. Protagonista
ovoga jest mlada žena. Zajedno 's njom
u Zimskom suncu“ otskaču i druge tri
figure, tri njezina brata. Pop Marko jest
personifikacija škole i domaćeg odgoja sa
njihovom svetom djelatnosti; Dr. Miro pre-
stavlja praktičnog inteligenta, koji znade da
se sa: realnim prilikama bori i da u toj borbi
ustraje; a među njima nije mogao faliti ni
pjesnik-zanešnjak, koji će rodu pjevati i za-
našati ga slavom“ njegove prošlosti i idealima.
budućnosti.

Prestavljalo se prilično dobro. Gosp.
Saponjić kao stari Mikula uvjerio nas je i
ovoga puta o svome umjetničkom talentu i

svojoj vrsnoj igri. — Igra g. Veselinovića
u glavnome je zadovoljila. — Uloga popa

Marka nije mogla biti na boljem mjestu nego
u osobi g. Markovića. — Gosp. Kadijević, kao
Dr. Miro bio je, što je rijetko, na svome mjestu
Ulogu je potpune shvatio, a držanje nije mu
bilo uvijek isto. — Zar g. Gavrilović misli,
da pjesnik zanešenjak mora imati onako
tromo ponašanje i onako efektirani govor?
Ja mislim sve naprotiv. — Gosp. Filipović
kao gostioničar Šani dobar, dosta dobar, a
g! Stefanović kao Berto prilično dobar, ali
ne uvijek isti, navlastito slab pri koncu,
kad se sastaje sa šiorom Lojzom. — Od

"ženskih najbolja g.đa Gavrilović, dobra ta-

kođer i gđa Bauda, čija je uloga bila teška.
Možda bi bolje bilo da svaki čas ne zalazi
u plač; također učiniće tim uslugu i nježnom
spolu. — G.đe Šaponjić, pl. Prugovečki i
Pavičević bile su na svome mjestu, možda
ne uvijek dobre, ali ipak može proći.

Publika je, kako već rekoh na više
mjesta bila ushićena, te je više puta frene-
tično aplaudirala glumce. Zanos se je pre-
nio iza svršetka prestave i na ulicu.

U nedjelju pred rasprodanom kućom
prestavljala se komedija ,Ciganin“ od po-
znatog madžarskog dramaturga i komedio-
grafa Sigligeti. Komad je daleko odmakao od
komedija francuske škole, premda ni on nema
u sebi upravo nikakove književne vrijedno-
sti. Sujet je komediji uzet iz madžarskog na-
rodnog života, a zadahnuta je zdravim pri-
rodnim- humorom, što se rađa na madžar-
žarskoj pusti i među onim skitničkim naro-
dom, Ciganima. Istina, mnogi će biti uživao
a ipak kasnije rekao: previše, prosto!

I ovć večeri igralo se dobro. Gosp. Mar-
ković bio je, mislim, u nekim momentima
nenatkriljiv Ciganin. Između ostalih osobito
je napomenuti g.đu Šaponjić, koja je svoju

ulogu dobro shvatila i odigrala, te g.du

Bauda. — Ga Gavrilović iz početha bila
je dobra, ali u kudilu veoma tlaba ; ono nije
bilo ludilo, a još manje ,san“. — Najslabiji
je svakako bio gosp. Stefanović, koji nije
znao u svojoj ulozi združiti ciganski priro-
đeni karakter sa čudi rođenog  umjet-
nika. — Gosp. Filipović počeo je, i ako se
opaža ua silu, da se ostavlja deklamovanja.
Ovoga puta nije bio loš. — Gosp. Pavičević
mogao je biti bez truda malo bolji spahija.
Pjevanje, što je u ovom komadu na
nekoliko mjesta došlo, mizerno do skrajnosti.

24