, God. XV. U DUBROVNIKU, 24. studena 1906. Broj AF CRVENA HRVA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- E zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE predbrojen i za došasto polugodište. ISKA POJEDINI BROJ 10 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dubrovnik, 22. novembra 1906. O sjednici upravnog odbora ,Hrvatske Stranke“ primamo ovo: Upravni odbor Hrvatske stranke sastao se u Dubrovniku te je vijećao dne 20. i 21. tek. mj. Najprije se je raspravljalo 9 op- čem položaju u pokrajini obzirom na nastajuće izbore za carevinsko vijeće na temelju novog izbornog reda; ose- bice o prvim koracima, koje treba da stranka učini eda uputi izbornu ak- ciju. Namijenjeno je pristašama stran- ke da u pojedinim izbornim kotarima udese shodnu organizaciju za prove- denje izbora. U svoje vrijeme upravni će odbor sazvati narodnu skupštinu stranke, koja će stvoriti konačne odluke odnosno predstojećih izbora. U dvama novim izbornim kotari- ma u sjevernoj i južnoj Dalmaciji, gdje je većina pučanstva srpska, Hr- vatska stranka naravno, ne će posta- viti svojih kandidata, a poduprijeti će kandidate, koje će predložiti upravni odbor Srpske stranke. Ostavljamo ovo redaka bez na- slova. Neka čitalac nađe zgodnu riječ, da označi žablju nadutost ,najfećeg šifućeg“, koji hoće da Dalmaciji daje lekcije, što može da radi, a što ne smije. Nije nikad nikomu dopušteno kazati, da samo jedan put vodi u poli- tici do uspjeha, ali uza sve to ima i za nju nekih pravila, kojih se ne smiješ odreći, a da se ne iznevjeriš sam sebi. Hočemo li ujediniti zemlju Hr- vatsku, treba prvo svega da ujedi- nimo sebe, da budemo dušom jedni. To jedinstvo duševno ne priznaje ni vodilaca ni vođenih. Svi smo Hrvati te prama tomu imademo svi jednaka prava i dužnosti. Može biti, a i sa- svim je prirodno, da u stvarima, koje ne tangiraju opće narodne inte- rese, Dalmatinac vodi svoju politiku, a Slavonac i Banovac rade na svoju raku, ali gdje su interesi zajednički tu treba dai borba bude zajednička, tu prestaju .razlike između Hrvata u Banovini i Dalmaciji, jedan i drugi ima jednako pravo da utječe u razvoj dogođaja i određuje smjer narodnoj politici. Jedino kad se provede ova du- ševna zajednica s ove i s one strane Velebita, hrvatski narod postat će zreo za državnu zajednicu. Za to svaki Hrvat morao bi najradosnije _ Štamparija DeGiulli i dr. _ krajka pozdraviti nastojanje Dalmacije, da aktivno utječe u. opće hrvatske prilike, nadasve sada, kad se radi o tomu, da se stvori baza za sjedinje- nje Dalmacije s Hrvatskom. To ,upli- tanje“ može biti komu neugodno, ali ovaj rad prekoriti može samo onaj, koji hrvatski ne osjeća. Frank ni nije Hrvat; on je do- šao u Hrvatsku od tamo negdje, gdje se njemački psuje, pa zbog toga nije ni moguće zahtijevati od njega, da čuti kao Hrvat. Njegova je poli- tička moralka osim toga moralka trgovačkog spekulanta; to mu je u kivi, pa se ne može izmijeniti. On je spekulirao s Kuenom, sad speku- lira s Bečom, a u potrebi će speku- lirati i sa hudobom, samo da bude gšefta. Za to nije ničudo, da čovjek takih čuvstvava i takove moralke psuje hrvatsku duševnu zajednicu, koja se sjajno ovo zadnjih godina očitovala. Ona nije u prilog političkom gšeftu nje- gove stranke i njegove osobe,a to jeza njega već dostatan uzrok,da se na Dal- maciju nabaci uvrjedom, bez obzira na to, da je u svoje doba on ova- kovu hrvatsku solidarnost preporu- čao te stranku prava proglasivao skupnom strankom svih Hrvata. Iz toga vremena potječe Franku nadime ,najfeći šifući“. Ime su mu nadjenuli njegove ,zaularene živi- nice“— kako se govori u uzvišenom govoru naše čiste“ susjede. Tada nijesu došli pitati Dalmaciju, što misli, već su cijenili, da mogu govoriti za nju u ime hrvatskog državnog prava. U ime njegovo uzimao je Frank Dalmaciju u posjed, pa je došao bio i u Dubrovnik, da to najsvečanije pro- glasi uz burni pljesak svojih satelita, koje je sa sobom bio doveo iz Ma- rije Valerijine ulice. Mi smo taj komični prizor iz pri- posmatrali. Nijesmo _ htjeli znajfećem šifućem“ priuštiti trenu- tačno veselje, koje mu je priskrbila bujna fantazija, ali smo cijenili, da će proći omaglica, i da će Frank ipak razumjeti, kako Dalmaciji nije potreba da je niko uči hrvatstvu. Ovaj proces osviještenja trajao je dosta dugo — punih deset godina, dok nije najednom Franku s Rijeke bljesnulo. Tad je napokon razumio, da ga Dalmacija drži za ono, što je, i otkazao nam svoju ,očinsku“ ljubav, a njegovo se čelo namrgodilo, zubi stisli, pesnice zgrčile, a iz usta protisle riječi : »škandalozno“. Na tu paovku nebo se namrčilo, munja sjekla, grom, zatutnjae, ali NAUČNA BISLIOJEKA, DUBROVNIK Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. = Oglasi, koji se više puta štampaju, po po svu tu trzavicu čistog“ olimpa na- djačao —- smijeh. Je li se drugomu mogao Frank nadati ? Ko će ozbiljno uzeti čovjeka, kojega otjeraš od sebe, a on se okrene, pa za osvetu kaže, da ne će s tobom? Nego u Frankovoj grdnji ima ipak nešto ozbiljno, a to je povlađi- vanje ,čistih“ onoga časa, kad je bila izuštena. Znamo, da su oni vikli nepromišljeno pljeskati svakoj beda- stoći, koja izađe iz prorokovih usta, ali odobravanje Frankovoj navali na solidarnost hrvatskog naroda poka- zuje ipak barem to, da u nekim lju- dima nema potrebite narodne svijesti. Nju ne mogu nadoknaditi deklama- cije o Velikoj Hrvatskoj. Pismo iz Beč. i Beč, 21. novembra 1906. (Naša monarhija i Italija). Dobro kaže ona talijanska: ba lingua «+ batte dove il dente dnole“. Tako i sva ona pisanija, koja se je ovih dana razmahala po novinama talijanskim i austrijskim nije ništa drugo, nego jedan jaki dokaz, da ima nešto tralo u državi Danskoj..... Paček je mlađi barun Chlumecky izdao ovih dana jednu op- sežnu brošuru, u kojoj se trudi, da prikaže odnošaj naše monarkije prama Italiji i onda da pokaže, kako se ima riješiti spor, koji među njima opstoji: Knjizi je naslov: :,Oe- sterreich-Ungarn und Italien. Das westbal- kanische Problem und Italiens Kampf um die Vorherrschaft in der Adria“. Von Leopold Freiherrn von Chlamecky. (Austro-Ugarska i Italija. Zapadno balkanski problem i borba Italije za prednost na Jadranu). Ova je knjiga pobudila neku senzaciju u političkom svijetu, ali više radi toga, što ju je napisao jedan barun Chlumecky, nego radi toga, što bi imala neku diplomatsku vrijednost. U ovoj opsežnoj brošuri“ barun Chlu- meeky konstatira, da postoji spor i nepovje- renje između Italije i Austro-Ugarske. Da se ovaj spor riješi i da nestane nepovjerenja, to je za baruna Chlumeckog jedna veoma jednostavna stvar, On kaže, kad se uzme sve u pretres, da je jedini ozbiljni punctum litis albansko pitanje. Doslovno se tamo veli slijedeće: ,Što monarhiju tjera u borbu za pretežnim utjecajem u Albaniji, to je nagon za uzdržanjem, a što Italiju pokreće u nje- zinoj zapadno-balkanskoj politici, to je težnja, da ona bude jedina gospodarica na Adriji“. Nadalje : Dok austro - ugarska monar- hija ne može, da radi drugačije, nego da poveća i učvrsti svoj utjecaj na Balkanu, za Italiju veli, da njezino nastojanje, da se što bolje učvrsti u Albaniji, nije ništa drugo