,

God. XV.

U DUBROVNIKU, 24. studena 1906.

Broj AF

 

CRVENA HRVA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- E
zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list. kad mu pretplata mine, smatra se IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE

predbrojen i za došasto polugodište.

 

ISKA

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

 

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

Dubrovnik, 22. novembra 1906.

O sjednici upravnog odbora ,Hrvatske
Stranke“ primamo ovo:

Upravni odbor Hrvatske stranke
sastao se u Dubrovniku te je vijećao
dne 20. i 21. tek. mj.

Najprije se je raspravljalo 9 op-
čem položaju u pokrajini obzirom na
nastajuće izbore za carevinsko vijeće
na temelju novog izbornog reda; ose-
bice o prvim koracima, koje treba da
stranka učini eda uputi izbornu ak-
ciju.

Namijenjeno je pristašama stran-
ke da u pojedinim izbornim kotarima
udese shodnu organizaciju za prove-
denje izbora. U svoje vrijeme upravni
će odbor sazvati narodnu skupštinu
stranke, koja će stvoriti konačne
odluke odnosno predstojećih izbora.

U dvama novim izbornim kotari-
ma u sjevernoj i južnoj Dalmaciji,
gdje je većina pučanstva srpska, Hr-
vatska stranka naravno, ne će posta-
viti svojih kandidata, a poduprijeti
će kandidate, koje će predložiti
upravni odbor Srpske stranke.

 

Ostavljamo ovo redaka bez na-
slova. Neka čitalac nađe zgodnu riječ,
da označi žablju nadutost ,najfećeg
šifućeg“, koji hoće da Dalmaciji daje
lekcije, što može da radi, a što ne
smije.

Nije nikad nikomu dopušteno
kazati, da samo jedan put vodi u poli-
tici do uspjeha, ali uza sve to ima i za
nju nekih pravila, kojih se ne smiješ
odreći, a da se ne iznevjeriš sam
sebi. Hočemo li ujediniti zemlju Hr-
vatsku, treba prvo svega da ujedi-
nimo sebe, da budemo dušom jedni.
To jedinstvo duševno ne priznaje ni
vodilaca ni vođenih. Svi smo Hrvati
te prama tomu imademo svi jednaka
prava i dužnosti. Može biti, a i sa-
svim je prirodno, da u stvarima, koje
ne tangiraju opće narodne inte-
rese, Dalmatinac vodi svoju politiku,
a Slavonac i Banovac rade na svoju
raku, ali gdje su interesi zajednički
tu treba dai borba bude zajednička,
tu prestaju .razlike između Hrvata u
Banovini i Dalmaciji, jedan i drugi
ima jednako pravo da utječe u razvoj
dogođaja i određuje smjer narodnoj
politici.

Jedino kad se provede ova du-
ševna zajednica s ove i s one strane
Velebita, hrvatski narod postat će
zreo za državnu zajednicu. Za to
svaki Hrvat morao bi najradosnije

_ Štamparija DeGiulli i dr.

_ krajka

 

 

pozdraviti nastojanje Dalmacije, da
aktivno utječe u. opće hrvatske
prilike, nadasve sada, kad se radi o
tomu, da se stvori baza za sjedinje-
nje Dalmacije s Hrvatskom. To ,upli-
tanje“ može biti komu neugodno, ali
ovaj rad prekoriti može samo onaj,
koji hrvatski ne osjeća.

Frank ni nije Hrvat; on je do-
šao u Hrvatsku od tamo negdje,
gdje se njemački psuje, pa zbog toga
nije ni moguće zahtijevati od njega,
da čuti kao Hrvat. Njegova je poli-
tička moralka osim toga moralka
trgovačkog spekulanta; to mu je u
kivi, pa se ne može izmijeniti. On
je spekulirao s Kuenom, sad speku-
lira s Bečom, a u potrebi će speku-
lirati i sa hudobom, samo da bude
gšefta. Za to nije ničudo, da čovjek
takih čuvstvava i takove moralke psuje
hrvatsku duševnu zajednicu, koja se
sjajno ovo zadnjih godina očitovala.
Ona nije u prilog političkom gšeftu nje-
gove stranke i njegove osobe,a to jeza
njega već dostatan uzrok,da se na Dal-
maciju nabaci uvrjedom, bez obzira
na to, da je u svoje doba on ova-
kovu hrvatsku solidarnost preporu-
čao te stranku prava  proglasivao
skupnom strankom svih Hrvata.

Iz toga vremena potječe Franku
nadime ,najfeći šifući“. Ime su mu
nadjenuli njegove ,zaularene  živi-
nice“— kako se govori u uzvišenom
govoru naše čiste“ susjede. Tada
nijesu došli pitati Dalmaciju, što misli,
već su cijenili, da mogu govoriti za
nju u ime hrvatskog državnog prava.
U ime njegovo uzimao je Frank
Dalmaciju u posjed, pa je došao bio
i u Dubrovnik, da to najsvečanije pro-
glasi uz burni pljesak svojih satelita,
koje je sa sobom bio doveo iz Ma-
rije Valerijine ulice.

Mi smo taj komični prizor iz pri-
posmatrali.  Nijesmo _ htjeli
znajfećem  šifućem“ priuštiti trenu-
tačno veselje, koje mu je priskrbila
bujna fantazija, ali smo cijenili, da
će proći omaglica, i da će Frank ipak
razumjeti, kako Dalmaciji nije potreba
da je niko uči hrvatstvu. Ovaj proces
osviještenja trajao je dosta dugo —
punih deset godina, dok nije najednom
Franku s Rijeke bljesnulo. Tad je
napokon razumio, da ga Dalmacija
drži za ono, što je, i otkazao nam
svoju ,očinsku“ ljubav, a njegovo se
čelo namrgodilo, zubi stisli, pesnice
zgrčile, a iz usta protisle riječi :
»škandalozno“.

Na tu paovku nebo se namrčilo,

munja sjekla, grom, zatutnjae, ali
NAUČNA BISLIOJEKA, DUBROVNIK

Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale
plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para.
godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. =

Oglasi, koji se više puta štampaju, po po

svu tu trzavicu čistog“ olimpa na-
djačao —- smijeh. Je li se drugomu
mogao Frank nadati ? Ko će ozbiljno
uzeti čovjeka, kojega otjeraš od sebe,
a on se okrene, pa za osvetu kaže,
da ne će s tobom?

Nego u Frankovoj grdnji ima
ipak nešto ozbiljno, a to je povlađi-
vanje ,čistih“ onoga časa, kad je
bila izuštena. Znamo, da su oni vikli
nepromišljeno pljeskati svakoj beda-
stoći, koja izađe iz prorokovih usta,
ali odobravanje Frankovoj navali na
solidarnost hrvatskog naroda poka-
zuje ipak barem to, da u nekim lju-
dima nema potrebite narodne svijesti.
Nju ne mogu nadoknaditi deklama-
cije o Velikoj Hrvatskoj.

 

Pismo iz Beč. i

Beč, 21. novembra 1906.

(Naša monarhija i Italija).

Dobro kaže ona talijanska: ba lingua «+
batte dove il dente dnole“. Tako i sva ona
pisanija, koja se je ovih dana razmahala po
novinama talijanskim i austrijskim nije ništa
drugo, nego jedan jaki dokaz, da ima nešto
tralo u državi Danskoj..... Paček je mlađi
barun Chlumecky izdao ovih dana jednu op-
sežnu brošuru, u kojoj se trudi, da prikaže
odnošaj naše monarkije prama Italiji i onda
da pokaže, kako se ima riješiti spor, koji
među njima opstoji: Knjizi je naslov: :,Oe-
sterreich-Ungarn und Italien. Das westbal-
kanische Problem und Italiens Kampf um die
Vorherrschaft in der Adria“. Von Leopold
Freiherrn von Chlamecky. (Austro-Ugarska
i Italija. Zapadno balkanski problem i borba
Italije za prednost na Jadranu).

Ova je knjiga pobudila neku senzaciju
u političkom svijetu, ali više radi toga, što
ju je napisao jedan barun Chlumecky, nego
radi toga, što bi imala neku diplomatsku
vrijednost.

U ovoj opsežnoj brošuri“ barun Chlu-
meeky konstatira, da postoji spor i nepovje-
renje između Italije i Austro-Ugarske. Da
se ovaj spor riješi i da nestane nepovjerenja,
to je za baruna Chlumeckog jedna veoma
jednostavna stvar, On kaže, kad se uzme
sve u pretres, da je jedini ozbiljni punctum
litis albansko pitanje. Doslovno se tamo veli
slijedeće: ,Što monarhiju tjera u borbu za
pretežnim utjecajem u Albaniji, to je nagon
za uzdržanjem, a što Italiju pokreće u nje-
zinoj zapadno-balkanskoj politici, to je težnja,
da ona bude jedina gospodarica na Adriji“.
Nadalje : Dok austro - ugarska monar-
hija ne može, da radi drugačije, nego da
poveća i učvrsti svoj utjecaj na Balkanu,
za Italiju veli, da njezino nastojanje, da se
što bolje učvrsti u Albaniji, nije ništa drugo