nego puka pustolovina, očita provokacija za Austro-Ugarsku ; a to on svodi čas na auto- sugestiju Italije, a čas na spretnu politiku Francuske, koja ide za tim, da skrene paž- nju Italije od sjeverne Afrike — od Tunisa. I ovdje barun Chlumecky nalazi ključ za riješenje gornjeg. problema. On tvrdi: Au- strija ne može i ne smije nikako ma ni za jedan vlas, da odstupi od svojih ,,stečenih prava“ na Balkana: Italija pak mora da bude osvjedočena, da ona nema što da radi u Albaniji, a sfera njezinih interesa, da je Tunis. Tamo u Tunisu, a ne u Albaniji nora ova da upotrebi čitavu svoju snagu, i kad bi u borbi za Tunisom ona naišla na otpor Francuske, neka bude uvjerena, da će je u tom sukobu pratiti najtoplije simpa- tije čitave Austro-Ugarske monarhije. 'To je okosnica čitave opširne brošure, oko koje se vrti sve ostalo. Ko pozna malo iz bližega baruna Chlu- meckog — naravno mladoga — i njegove sposobnosti, - taj će sigurno znati i biti će uvjeren, da onu brošuru on nije napisao, jer sirota toliko ne dopire. Ta je brošura bila napisana od druge osobe, a nekomu je služila firma: barun Chlumecky. Ko je pak taj neko, što se skriva iza baruna Chlumeckog, nije potreba da nagađamo i dajemo odgovora, jer je sva- komu jasno. Kada se pak to sve zna, onda se nameće samo po sebi pitanje: Kuđa to vodi ? Svakomu je poznato da Italiji rastu od vajkada zazubice za Albanijom. 'Treba se sjetiti, kako je na berlinskom kongresu, kad se je raspravljalo pitanje Bosne i Hercego- vine, talijanski mandatar i opunomoćenik — ondašnji ministar izvanjskih posala — conte Corti upro sve svoje sile, da se uprava spo- menutih zemalja ne povjeri Austro-U garskoj. Iza Corti-jeva ,poraza“ — tako su to naime tumačili u Italiji — Italija je bila pozorište bučnih demonstracija proti Austriji. Ne valja se obmanjivat, da je to bila pred gotovo trideset godina. Italija se nije odrekla svojih aspiracija na Albaniju, a ni na 'Trent i Trst pa sve do kvarnerskih otoka. U svom dopisu, koji je izašao u 43. broju ,Crvene Hrvatske“ od 25. X. 06. na- pisao sam : I mi doživljujemo apsurd, da bivši ratni ministar jedne savezne države — nota hene još sada visoki vojnički dostojanstvenik — drži govor, u kojem poziva narod na žrtve, pomoću kojih će se država naoružat proti kome — proti Austriji". 'To je bio general Pedotti, ministar rata u Giolitti-jevom ministarstvu, a sada ko- mandant jednog korpa. Ovo sve «dokazuje, kako osjeća javno mnijenje u Italiji, i kako talijanska politika, kakova je bila pred 30 godina, takova je i sada i ako opstoji još trojni savez. Što je karakteristično, da ovaj smjer talijanske politike, osobito, što se tiče Balkana konstatira i barun Chlumecky. Re- kao sam prije, da se neko skriva iza baruna Chlameckog, ko je pak taj, nije teško po- goditi. Taj pako kaže, da Austrija ne će a ma za ni jednu vlas, da odstupi od svojih stečenih prava“ na Balkanu, jer je to nje- zino životno pitanje. i , Sukob je dakle tu, kako će se pak na dalje razviti, to je pitanje budućnosti. Bilo je već u ,Crvenoj Hrvatskoj“ pisano da po- stoji u višim vojničkim krugovima ratoborna stranka, koja hoće rat s Itatijom; to je istina. A da i pl. Varešanin spada u tu stranku i to je istina. Da, to je sve istina, ali se svak u čudu i 'sa nekim pritajenim stra- hom pita: Kuda to vodi? Zar će nas kama- rila izvrći opasnosti jednog rata? Politički svijet, koji je upućen u tajne kamarile, nekako čudnovato gleda i pita se, je li moguće, da ima ljudi, koji su kadri takovu pustolovinu izvesti. A mi? A narod hrvatski? Zar će ga novi Jelačić voditi opet u rat, da vadi kastenje za druge? Zar će se opet na njemu morati obištiniti ona narodna : Kad se velike ptice pobiju, onda manjima perje pada? — Narod i njegovi vođe mo- raju biti na oprezu, a neka se vlastodršci sjete one latinske: Timeant consules. (Razno). Za nedjelu dne 25. t mj. sazvane su delegacije u Budimpeštu; radi toga je za- stupnik Pastor upravio u austrijskom parla- mentu interpelaciju na ministra predsjednika, gdje ga interpeliše, kako je u opće bilo mo- guće, da se u nedjelju — u svečani dan — sazivlju delegacije. Nadalje. se u interpela- ciji veli : U nedjelju, kad će se po svim ka- toličkim crkvama služiti svečana služba bo- žija, delegacije će obavljati svoj posao kao da ostentativno kažu : svemu vjernomu na- rodu: Nije potreba hodit na misu! Danas je bila velika demonstracija pred bosanskim ministarstvom, radi toga, što je g. Stijepo Kobasica — urednik ,Srpske Riječi“ u Sarajevu — bio protjeran iz Bosne. Demonstrirali su Srbi i Hrvati, da tako po- kažu svoje negodovanje prama sistemu i da tako još jedanput dokumentiraju onu: braća i u sreći i nesreći. Bilo ih je 7—8 pohva- tano od policije i povedeno u istražni zatvor. lin. - m kr. . _—- Ishitrena prostodućnost. + Čudan je stvor naš, dum Vergil Perić. U nekim stvarima tvrdokoran, u drugim popustljiv;; kadgod kav- gadžija kao abderićanin, a drugi put bi se reklo, da mu za ništa nije stalo; kad se radi o prosuđivanju resolucijonaša, silno oštrouman, a kad je govor o protivnicima njihovim, ne vidi ništa i ne čuje ništa; prekori li ga se čim, povuče se u »gospodski- muk, a inače je veliki zagovornik »pučke“ politike; on hoće slogu Srba i Hrvata i ne će je; on se kune na program od g. 1894., a nije , pravaš“; on je ,narodnjak“, a bio je u klubu pravaša“; on je ,stari“, a psuje »stare“; on govori, kad ga niko ne zove, a muči, kad bi imao govorit; kadgod je darežljiv do zveljarina, a kadgod lakom do čuda. Hoćete li ovoj ,prostodušnosti“ dokaza, kud ćete boljega do njegova razgovora sa jednim novinarom u poslu Varešaninovu. Ko ga je zvao? Cemu tražiti, štono je riječ, materi muža, kad se toga mogao proći, ili ograničiti se na prostu izjavu, da ga on u plane Varešaninove ne ulazi? Tim bi najbolje opovrgao one gla- sove, koji su ga označili pomoćnikom našega FZM-a. Ali to nije po njegovu ćeifu. On se nije zadovoljio obranom samoga sebe, već je počeo ujedno da brani Varešanina. Osuđuje svaki po- kušaj, da bi se Bosna i Hercegovina združile s Dalmacijom, a izme- đu redaka opravdava Varešanina, premda se ni sam ne osuđuje odlučno poreći, da on o tomu ai. On ne vidi, što svi drugi u Dalma- ciji vide, jer moraju vidjeti, ali za to u ovim glasovima naslućuje u svojoj »oštroumnosti“ podvaleresolucijonaša. On ne će ni da pita, koji bi uzrok mogao potaknuti resolucijonaše, da ustanu proti Varešaninu, kad zbilja ne bi on bio dao prigode,da se njegovo ponašanje kritikuje, ali za to ipak stavlja veliki upitnik na ono, što se o Varešaninu piše. On govori, da pošten čovjek ne može željeti anek- siju Bosne, ali odmah dodaje, da je ona prirodna. Hoće li prof. Perić da mu iskreno kažemo, što mislimo o ovoj zamjer- noj prostodušnosti. Mi joj ne vjeru- jemo, ona je ishitrena. Zast. Perić nije nikakvo dijete, da ne znade, kako politika ne trpi ovakove dvo- ličnosti. Ili — ili! Ili prof. Perić vje- ruje sam sebi, da bi aneksija Bosne i Hercegovine Dalmaciji bila smrtni udarac hrvatskoj misli, pa tada treba da se odupre i najmanjem pokušaju, da do nje dođe, ili ne vjeruje, a tad može na nju računati. Ali uviđati pogibao, razumjeti, da je pokušaj moguć, pa braniti onoga, kojega drugi s toga tuže, a ne imati nikakva do- kaza, da je tužba izmišljena,znači igra- ti se na skrivice. Tako kompromituje i sebe i onoga, koga hoće braniti. Varešanin mu nema bit zahvalan na ovakovoj obrani, . s i. Pisma iz Zagreba. Zagreb, 18. studenoga 1906 Posljednih dana poprimio je Zagreb sa- svim novo, iznakaženo lice. Uznapreduje li se putem, kojim se krenulo prije u saboru, a sada i na ulici, to smo u oči nemilih pri- zora i žalosnih dana. Duhovi su izvanredno uznemireni. Konac se čvrsto nateže, pa svaki čas može puknuti, možda još i prije nego li Vam ovo moje pismo stigne. Buka i izazivanje iz sabora preneseno je na ulicu u demonstracije i zlobne oštete tuđeg vla- sništva. . Križa u zagrebačkim krugovima glas da onaj stari ,tertius gandens“ — koji te- melj svoje egzistencije nazire u sijanju raz- dora i borbe među jednokrvnom braćom, ide za tim, da dođe do borbe između franko- vaca i Srba, pa da ljudi tim ratom zaba- vljeni, ne uzimađu vremena da do kraja istrijebe iz Banovine kuenovštinu. Vrijedno je pri ovome spomena, što piše ,Nene Frei Presse“ stara miljenica svih Slavena uopće, a u prvom redu nas Hrvata. U su- botnjem broju, u članku ,Die Lage in Kros tien“ piše između ostalog i to, da će u sa- boru doći do oštrih tučnjava između Srba i čistih“, koji da su međusobno zakleti du- šmani. Piri se vatra sa stanovite strane, iz koje proviruje ,pium desiderium“ da se po- novi rujansko krvoproliće, a oni naši ,vrli otačbenici“ koji toj želji idu na lijepak, na- rodne su izdajice, a te treba raskrinkati, da im sudi onaj isti narod, čijom krvlju oni trguju. | Neki zastupnici Frankove stranke — izgleda bar tako po njihovom držanju — kao da žele obstrukcijom zapriječiti rad se-