nego puka pustolovina, očita provokacija za
Austro-Ugarsku ; a to on svodi čas na auto-
sugestiju Italije, a čas na spretnu politiku
Francuske, koja ide za tim, da skrene paž-
nju Italije od sjeverne Afrike — od Tunisa.

I ovdje barun Chlumecky nalazi ključ za
riješenje gornjeg. problema. On tvrdi: Au-
strija ne može i ne smije nikako ma ni za
jedan vlas, da odstupi od svojih ,,stečenih
prava“ na Balkana: Italija pak mora da
bude osvjedočena, da ona nema što da radi
u Albaniji, a sfera njezinih interesa, da je
Tunis. Tamo u Tunisu, a ne u Albaniji
nora ova da upotrebi čitavu svoju snagu, i
kad bi u borbi za Tunisom ona naišla na
otpor Francuske, neka bude uvjerena, da
će je u tom sukobu pratiti najtoplije simpa-
tije čitave Austro-Ugarske monarhije. 'To je
okosnica čitave opširne brošure, oko koje
se vrti sve ostalo.

Ko pozna malo iz bližega baruna Chlu-
meckog — naravno mladoga — i njegove
sposobnosti, - taj će sigurno znati i biti će
uvjeren, da onu brošuru on nije napisao,
jer sirota toliko ne dopire.

Ta je brošura bila napisana od druge
osobe, a nekomu je služila firma: barun
Chlumecky. Ko je pak taj neko, što se
skriva iza baruna Chlumeckog, nije potreba
da nagađamo i dajemo odgovora, jer je sva-
komu jasno. Kada se pak to sve zna, onda
se nameće samo po sebi pitanje: Kuđa to
vodi ?

Svakomu je poznato da Italiji rastu od
vajkada zazubice za Albanijom. 'Treba se
sjetiti, kako je na berlinskom kongresu, kad
se je raspravljalo pitanje Bosne i Hercego-
vine, talijanski mandatar i opunomoćenik —
ondašnji ministar izvanjskih posala — conte
Corti upro sve svoje sile, da se uprava spo-
menutih zemalja ne povjeri Austro-U garskoj.
Iza Corti-jeva ,poraza“ — tako su to naime
tumačili u Italiji — Italija je bila pozorište
bučnih demonstracija proti Austriji.

Ne valja se obmanjivat, da je to bila
pred gotovo trideset godina. Italija se nije
odrekla svojih aspiracija na Albaniju, a ni
na 'Trent i Trst pa sve do kvarnerskih otoka.

U svom dopisu, koji je izašao u 43.
broju ,Crvene Hrvatske“ od 25. X. 06. na-
pisao sam : I mi doživljujemo apsurd, da bivši
ratni ministar jedne savezne države — nota
hene još sada visoki vojnički dostojanstvenik
— drži govor, u kojem poziva narod na žrtve,
pomoću kojih će se država naoružat proti
kome — proti Austriji".

'To je bio general Pedotti, ministar rata
u Giolitti-jevom ministarstvu, a sada ko-
mandant jednog korpa. Ovo sve «dokazuje,
kako osjeća javno mnijenje u Italiji, i kako
talijanska politika, kakova je bila pred 30
godina, takova je i sada i ako opstoji još
trojni savez. Što je karakteristično, da ovaj

smjer talijanske politike, osobito, što se tiče

Balkana konstatira i barun Chlumecky. Re-
kao sam prije, da se neko skriva iza baruna
Chlameckog, ko je pak taj, nije teško po-
goditi. Taj pako kaže, da Austrija ne će a
ma za ni jednu vlas, da odstupi od svojih
stečenih prava“ na Balkanu, jer je to nje-
zino životno pitanje. i ,

Sukob je dakle tu, kako će se pak na
dalje razviti, to je pitanje budućnosti. Bilo
je već u ,Crvenoj Hrvatskoj“ pisano da po-
stoji u višim vojničkim krugovima ratoborna
stranka, koja hoće rat s Itatijom; to je
istina. A da i pl. Varešanin spada u tu
stranku i to je istina. Da, to je sve istina, ali

se svak u čudu i 'sa nekim pritajenim stra-
hom pita: Kuda to vodi? Zar će nas kama-
rila izvrći opasnosti jednog rata?

Politički svijet, koji je upućen u tajne
kamarile, nekako čudnovato gleda i pita se,
je li moguće, da ima ljudi, koji su kadri
takovu pustolovinu izvesti. A mi? A narod
hrvatski? Zar će ga novi Jelačić voditi opet
u rat, da vadi kastenje za druge? Zar će se
opet na njemu morati obištiniti ona narodna :
Kad se velike ptice pobiju, onda manjima
perje pada? — Narod i njegovi vođe mo-
raju biti na oprezu, a neka se vlastodršci
sjete one latinske: Timeant consules.

(Razno).

Za nedjelu dne 25. t mj. sazvane su
delegacije u Budimpeštu; radi toga je za-
stupnik Pastor upravio u austrijskom parla-
mentu interpelaciju na ministra predsjednika,
gdje ga interpeliše, kako je u opće bilo mo-
guće, da se u nedjelju — u svečani dan —
sazivlju delegacije. Nadalje. se u interpela-
ciji veli : U nedjelju, kad će se po svim ka-
toličkim crkvama služiti svečana služba bo-
žija, delegacije će obavljati svoj posao kao
da ostentativno kažu : svemu vjernomu na-
rodu: Nije potreba hodit na misu!

Danas je bila velika demonstracija pred
bosanskim ministarstvom, radi toga, što je
g. Stijepo Kobasica — urednik ,Srpske
Riječi“ u Sarajevu — bio protjeran iz Bosne.
Demonstrirali su Srbi i Hrvati, da tako po-
kažu svoje negodovanje prama sistemu i da
tako još jedanput dokumentiraju onu: braća
i u sreći i nesreći. Bilo ih je 7—8 pohva-
tano od policije i povedeno u istražni zatvor.

lin.

 

 

- m kr. . _—-

Ishitrena prostodućnost.

+ Čudan je stvor naš, dum Vergil
Perić. U nekim stvarima tvrdokoran,
u drugim popustljiv;; kadgod kav-
gadžija kao abderićanin, a drugi put
bi se reklo, da mu za ništa nije
stalo; kad se radi o prosuđivanju
resolucijonaša, silno oštrouman, a kad
je govor o protivnicima njihovim, ne
vidi ništa i ne čuje ništa; prekori li
ga se čim, povuče se u »gospodski-
muk, a inače je veliki zagovornik
»pučke“ politike; on hoće slogu Srba
i Hrvata i ne će je; on se kune na
program od g. 1894., a nije , pravaš“;
on je ,narodnjak“, a bio je u klubu
pravaša“; on je ,stari“, a psuje
»stare“; on govori, kad ga niko ne
zove, a muči, kad bi imao govorit;
kadgod je darežljiv do zveljarina, a
kadgod lakom do čuda.

Hoćete li ovoj ,prostodušnosti“
dokaza, kud ćete boljega do njegova
razgovora sa jednim novinarom u
poslu Varešaninovu. Ko ga je zvao?
Cemu tražiti, štono je riječ, materi
muža, kad se toga mogao proći, ili
ograničiti se na prostu izjavu, da ga
on u plane Varešaninove ne ulazi?
Tim bi najbolje opovrgao one gla-
sove, koji su ga označili pomoćnikom
našega FZM-a. Ali to nije po njegovu
ćeifu. On se nije zadovoljio obranom
samoga sebe, već je počeo ujedno da
brani Varešanina. Osuđuje svaki po-
kušaj, da bi se Bosna i Hercegovina
združile s Dalmacijom, a  izme-
đu redaka opravdava Varešanina,

premda se ni sam ne osuđuje
odlučno poreći, da on o tomu ai.
On ne vidi, što svi drugi u Dalma-
ciji vide, jer moraju vidjeti, ali za to
u ovim glasovima naslućuje u svojoj
»oštroumnosti“ podvaleresolucijonaša.
On ne će ni da pita, koji bi uzrok
mogao potaknuti resolucijonaše, da
ustanu proti Varešaninu, kad zbilja
ne bi on bio dao prigode,da se njegovo
ponašanje kritikuje, ali za to ipak
stavlja veliki upitnik na ono, što se
o Varešaninu piše. On govori, da
pošten čovjek ne može željeti anek-
siju Bosne, ali odmah dodaje, da je
ona prirodna.

Hoće li prof. Perić da mu iskreno
kažemo, što mislimo o ovoj zamjer-
noj prostodušnosti. Mi joj ne vjeru-
jemo, ona je ishitrena. Zast. Perić
nije nikakvo dijete, da ne znade,
kako politika ne trpi ovakove dvo-
ličnosti. Ili — ili! Ili prof. Perić vje-
ruje sam sebi, da bi aneksija Bosne

i Hercegovine Dalmaciji bila smrtni

udarac hrvatskoj misli, pa tada treba
da se odupre i najmanjem pokušaju,
da do nje dođe, ili ne vjeruje, a tad
može na nju računati. Ali uviđati
pogibao, razumjeti, da je pokušaj
moguć, pa braniti onoga, kojega drugi
s toga tuže, a ne imati nikakva do-
kaza, da je tužba izmišljena,znači igra-
ti se na skrivice. Tako kompromituje
i sebe i onoga, koga hoće braniti.

Varešanin mu nema bit zahvalan
na ovakovoj obrani, .

s

i.

Pisma iz Zagreba.

Zagreb, 18. studenoga 1906

Posljednih dana poprimio je Zagreb sa-
svim novo, iznakaženo lice. Uznapreduje li
se putem, kojim se krenulo prije u saboru,
a sada i na ulici, to smo u oči nemilih pri-
zora i žalosnih dana. Duhovi su izvanredno
uznemireni. Konac se čvrsto nateže, pa
svaki čas može puknuti, možda još i prije
nego li Vam ovo moje pismo stigne. Buka
i izazivanje iz sabora preneseno je na ulicu
u demonstracije i zlobne oštete tuđeg vla-
sništva. .

Križa u zagrebačkim krugovima glas
da onaj stari ,tertius gandens“ — koji te-
melj svoje egzistencije nazire u sijanju raz-
dora i borbe među jednokrvnom braćom,
ide za tim, da dođe do borbe između franko-
vaca i Srba, pa da ljudi tim ratom zaba-
vljeni, ne uzimađu vremena da do kraja
istrijebe iz Banovine kuenovštinu. Vrijedno
je pri ovome spomena, što piše ,Nene
Frei Presse“ stara miljenica svih Slavena
uopće, a u prvom redu nas Hrvata. U su-
botnjem broju, u članku ,Die Lage in Kros
tien“ piše između ostalog i to, da će u sa-
boru doći do oštrih tučnjava između Srba i
čistih“, koji da su međusobno zakleti du-
šmani. Piri se vatra sa stanovite strane, iz
koje proviruje ,pium desiderium“ da se po-
novi rujansko krvoproliće, a oni naši ,vrli
otačbenici“ koji toj želji idu na lijepak, na-
rodne su izdajice, a te treba raskrinkati, da
im sudi onaj isti narod, čijom krvlju oni
trguju. |
Neki zastupnici Frankove stranke —
izgleda bar tako po njihovom držanju —
kao da žele obstrukcijom zapriječiti rad se-