God. XV. aš U DUBROVNIKU, 1. prosinca 1906. Broj 52. CRVENA HRVATSKA Gijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo > 29 Ki ZA km ri Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se redbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE POJEDINI BROJ 10 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Štamparija DeGiulli i dr. 05. Imali smo prilike već prošloga puta kazati, kako je os, oko koje se vrti politika koaliranih hrvatskih i srpskih stranaka, pitanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom. Kao prvi uvjet napretku mi smatramo cjelo- kupnost zemalja hrvatskih. Ovako podijeljeni nemoćni smo, te kako nas povjest uči, za nas niko ne mari. Ne možemo se ni okoristiti izuzetno povoljnim geografskim položajem na- ših zemalja, jer ih je sila rastavila u dva sasvim različita teritorija, tako da bi u slučaju carinske rastave stra- dala i Hrvatska i Dalmacija: prva, jer bi Austrijske zemlje mogle na Balkan preko Dalmacije, a ova, jer bi još gore bila odijeljena od svoga za- leđa, pa bi bila izručena na milost i nemilost Trstu. Nije isključena mo- gućnost, da bi se dalmatinske luke mogle podići kao polazne tačke au- strijske. trgovine na istok, ali-to bi bilosamouslučaju kakvog carinarskog rata, a inače mora se očekivati, da Austrijskim zemljama uspjeti osi- gurati sebi kraći i brži put u Bosnu i ostali Balkan. Ovim nevoljama, koje moramo predviđati, lijek je jedino u aneksiji, jer stoprva njome postat će Hrvatska zemlja, koju se ne će moći mimoići, potrebna i Ugarskoj i Austriji. Sto- prva će tada iskočiti iznimna vrije- dnost ovih obala i cijele Posavine, kao prirodnih puteva na istok. Samo ta zemlja valja da bude u našoj vlasti, ti putevi treba da budu naši, pa za to riječka resolucija uz sjedi- njenje Dalmacije traži i proširenje autonomije u gospodarskom i finan-. cijalnom pogledu, a u ustavnosti zah- tijeva garanciju, da će ta autono- mija zbilja biti poštovana. Može se ovim narodno ekonom- skim temeljima, na kojim je sazdana politika novoga kursa, štogod prigo- voriti, jer politička uvjerenja kao sve što se osniva na računima . vje- rojatnosti, .nijesu i ne mogu biti istine, u koje svak vjeruje. Za to nijedan osvjedočeni resolucijonaš ne će kazati, da ovim putem moramo doći do cilja. To bi bila bedastoća već s toga, što nijesmo sami mi, koji odlučujemo. Ako možemo garantirati za sebe, «ne možemo garantirati Za drugoga. Ali niko, koga strasti nijesu zaslijepile, ne će se usuditi kazati, da ovo nije politika, koja ima izgleda u uspijeh. To je taka istina, da riječka resolucija broji među svoje pristaše čio a se 40 para po retku, i »čistih“. Njoj je. protivan samo Frank i četa tajnih i javnih njego- vih aleata, ali ni oni ne mogu na- rodu pokazati ravnijeg puta, da se dočepa svoga cilja. Barem to nijesu nikad učinili. Cijeli rad njihov svr- šava afirmacijom prava, ali kako se to pravo ima oživotvoriti, o tomu muči i prorok i njegovi sljedbenici. Moramo se dakle ograničiti na supozicije, moramo mi, kad ne će oni, promišljati i izmišljati, kako bi se moglo doći do ostvarenja pravaške ideje drugim putem, a ne onim koji kaže riječka resolucija. Starčevićeva nauka može se slo- žiti u dvije riječi: ,Hrvatska Hrvat- skoj“. Proti tomu ne može niko pa- metan da što prigovori, ali kad do- demo do pitanja: kako će se to po- stići, otvaraju nam se dvije prospek- tive u budućnost: ili će Srbi i Hr- vati, nastanjeni u ovim krajevima, računati na pomoć tuđu, ili će raditi bez obzira na druge. Ovo je potonje pravi absurd. Mi živemo u monarhiji, pa prama tomu podvrženi smo svim trzajima, koji se u njoj očituju... Naj- bolji je dokaz tomu, što sami ,čisti“ priznaju, da bi u krizi, koja drma monarhijom, mogli i Hrvati, što do- biti. I oni dakle računaju ma prilike, pa tim sami kažu, da su izjave, kao da bi Hrvati mogli što postići sami po sebi, riječi, i ništa drugo nego riječi, u koje ne vjeruju ni oni, koji ih na sve glase viču. Ne ćemo li dakle, da ova kriza ostavi u zemlji vrijeme, koje je našla, moramo da upotrebimo zgodu, koja nam se nudi u svoju korist, a tad nam ne ostaje drugo nego tražiti sa- veznika. Ne može se naime ni pro- misliti, da će se Hrvatska ujediniti i steći jamstva za bolju budućnost, ako to ne bude komu u Austriji u prilog, a pri tomu treba pomišljati ili na Madžare ili na Nijemce. Mi, kojima pred očima lebde crne slike iz naše povjesti, kad su Hrvati sve žrtvovali za Reč, a na dar dobili batine, bježimo ed Nijemca, i to tim više, što nas ista povjest uči, da Hr- vati i Madžari mogu živjeti kao pri- jatelji. Drugi mogu misliti drugova- čije, te im je bečki ,Bruder“ draži od madžarskog ,baratona“, a mi ćemo im da ih razumijemo, i po sto puta ponoviti, što smo kazali o po- gibli njemačke najezde xa Balkanu. Statistikom u rugi, dokazat ćemo im, ako hoće, kako nam od Madžara ne prijeti boj do istrage, a kako Nije- mac hoće da nas ekonomski isisa, a (plata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćena, zahvale a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta SERA, ve, po g godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. —— narodno uništi. Razložit ćemo im, kako Velika Hrvatska u Velikoj Au- striji ne može postojati. Moći ćemo se dakle dosta razgovarati, pa kad nas narod čuje, neka odluči. Samo neka nam kažu, što misle, neka se ne kriju za kojekakvim frazama, koje su izuštene samo za to, da se svrati pažnja sa osi, oko koje se vrte ove naše prepirke. A ta je os — ponavljamo — sje- dinjenje Dalmacije, da tim započne- mo veliko djelo regeneriranja Hrvat- ske. ,Čisti“ hoće mnogo i mi im že- limo u svomu nastojanju svaku sreću, ali za. što nas ometati u na- šem nastojanju, zašto klevetama po- bijati riječku resoluciju, kad sami ne znadu kazati bržega puta, da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom? Oni nam prigovaraju, da smo u društvu s Madžarima. I jesmo, mi to javno ispovijedamo, jer tako cijenimo, da će najprije doći do cjelokupnosti hr- vatskih zemalja. Neka nam oni kažu drugi način, pa ćemo se razgovarati, ali kad vidimo, da oni ne govore ništa, a što mi nagadamo o “njiho- vu ratnom planu, nazivaju kleve- tama, tada moramo promisliti, da su oni protivni sjedinjenju. Jesu li iz zle volje, ili im je što drugo na pameti, to opet ne: možemo, da raz- bistrimo, jer .... muče. Pismo iz Beča. Beč, 28. novembra 1906. (Akcija za Dalmaciju). — [I opet je bila jedna konferencija komisije za unapređenje Dalmacije, a narod hwvatski i opet ima jedno obećanje suviše; a milijuni ? 1 ti će doći, ali kada, to sam Bog znade. U subotu dne 24. t. m. vijećala je pod predsjedanjem ministra predsjednika baruna. Beck-a komisija, koja je imala da izradi de- taljirani program, po kojem će naša dobra majčica Austrija da milijunima obaspe jadnu Dalmaciju i tako da ju usreći. 'Toj konferen- ciji prisnstvovalo je dosta stručnjaka iz raz- nih ministarstava i tu se je bogme dugo vremena vijećalo, a rezultat svega toga bio je — €, teško ga je pogoditi — obećanje “kao i obično. Komuntike, koji je poslije vi- ćanja bio izdan, sadržaje u glavnom slijedeće stavke: U ovoj se je sjednici moglo konsta- tirati, da se može na temelju od pojedinih stračnjaka priloženog materijala i na temelju od njih postavljenih predloga povesti jedna sasvim plodonosna akcija, koja će obuhvatati sve upravne grane zemlje i uzeti u obzir sve njene potrebe, Kao najpreče potrebe biše priznate: podignuće kulture u zemlji