zatim poprava dosadanjih i izgradnja novih komunikacija, onda osiguranje parobrodarskih svaza, pa unapređenje obrta i organizacija gospodarsko vjeresijska; nadalje preuredba školstva tako da dobijemo više industrijalnih i stručnih škola i na koncu, nastojati, da se što bolje razvije saobraćaj stranaca, e da tako Dalmacija ne bude samo na glasu sa svojih ljepota, nego da od toga ima i ma. terijalne koristi. Tu se nadalje kaže doslov- no: Šasvim je naravno, da čitav akcijoni program potrebuje djelotvorne podpore i una- "pređenja sa strane dalmatinskog pučanstva i njegovih pozvanih predstavnika, budući, da se samo na ovakav "način mogu postići pravi uspjesi. 'Tu se onda još veli, budući da su predhodne radnje već svršile, da će u buduće tim sjednicama prisustvovati i predstavnici zemlje, a komuniquč svršuje se veoma zvonkim riječima, naime: i tako će se sastaviti jedan projekt, ka realizaciji koje- ga moći će se pristupiti sa čvrstom nadom u sretan uspjeh. Vidi se da je Austriji pritužilo, vidi ona, da joj izmiče tlo — naime damatinsko — ispod noga i ona sada obećaje sve same zlatne kule, jer hoće, da po tom opustoše- nom 'tlu još pleše svojim nogama. A mi? Hoćemo li se dati zavesti obećanjima Au- strije i tako ostati još i nadalje u njenom ropstvu ? Zar se svaki Hrvat ne će ovom prilikom sjetiti onih proročanskih, na histo- ričkim činjenicama baziranih riječi blago pokojnog Ante Starčevića: sAustrija je u pogibelji umiljato janje, koje obećaje sve više i više, da, kad je izvan pogibelji... ne da ništa“. Hoće li ove riječi pune značenja baš za sadašnje prilike shvatiti naši političari i ne dati se na lijepak? Kada sam priopćio na početku u izvad- cima komunique poslije one sjednice, pod- vukao sam onu stavku, gdje se kaže, ako se hoće, da postignu pravi uspjesi, mora vlada da ima potporu sa strane pučanstva i sa strane njenih predstavnika. Može kogod, da ovo shvati sasvim naravnim tekom stvari i da tako mora da bude i nikako drugčije, ako se hoće da postigne uspjeh, ali ja ovdje vidim stupicu austrijske vlade, vidim cireu- lus vitiosus, u koji nas ona hoće da uvede, da nas poslije ne izvede. Jelte, kako bi to lijepo izgledalo, zako- niti predstavnici Dalmacije sa austrijskom vladom na čelu izrađuju projekte i planove, kako će da reformira *Austrija čitavo uređe- nje Dalmacije, kako će ona da podigne kul- turu, industriju, gospodarstvo itd. itd. a to sve u sporazumu i placet legalnih predsta- * vnika Dalmacije, a sjedinjenje, e za to nebi bilo vremena da se misli i možda ne bi bio zgodan čas. Mislim, da će naši ljudi imati toliko patriotizma, toliko i narodnog ponosa i uviđavnosti, da se ne će dati na lijepak Austriji, ali ipak biti će zgodno da ih na nešto sjetim. o Bilo je godine 1903. Zasjedao je dal- matinski sabor, držali su se krasni govori, posljedica svega bio je novi kurs. Između onih krasnih govora bio je, mislim, da se neću prevariti, ako rečem na prvom mjestu govor Dr. A. 'Trumbića. Njegovu govoru aplaudirao je čitavi sabor, a starina Dr, Čin- grija sav uzbuđen od veselja uskliknuo je: Trumbić je sve rekao, ne trebamo više go- voriti. Kulminacija toga govora bila je u po- sljednoj stavci, a ta je glasila: Austrijo, ko- liko ti nama dobra želila, onoliko tebi dao Bog ! Na ove riječi zaorio frenetički pljesak a cijelom saboru. Komentara mislim, da ovdje ne treba. Naše su prilike ostale iste. Mi nemamo ra- zloga, da naše nepovjerenje prama Austriji pretvorimo u povjerenje. I mislim, da oni isti zastupnici, koji su aplaudirali 1903. Trumbića u saboru, ne će poći na konfe- rencije smrdeće po agitaciji da tako de- sauviraju sami sebe. Onaj ponos, koji im je 1903. narodni pokret ulio u grudi, neka i sada ovlada njima i neka sve mrvice au- strijske, pa makar i kako velike bile, sa prezirom odbijaju i neka energično traže ono, što ih po Bogu i pravu ide, a to je sjedi- njenje naše s materoim zemljom Hrvatskom. (Numerus Clausus). Kako sam vam već javio u nedjelju dne 25. Novembra otvo- rile su se delegacije ,sa prijestonom besje dom, koja je inače bila veoma mršava i za to nije svratila nikakove pozornosti na sebe. Ipak je bilo nešto, što Je na sebe svratilo osobitu pažnju, a to je ,cerele“, koji je mo- narh držao poslije. prijestone besjede. No- vine su ga nazvale građanskim. cerelom, a to za to, jer je car najviše govorio sa dele- gatima iz zastupničke kuće, a ne kao obično sa onim iz gospodske kuće. Dapače to je bilo tako napadno i očevidno, da je s tim bilo pokazano očito negodovanje Krune pra- ma članovima Gospodske Kuće radi toga, što se oni opiru donekle riješenju izborne reforme onako, kako će ju prihvatiti zastiti pnička kuća. I zbilja visoka aristokracija hoće da se u ovom pitanju suprostavi Kruni. Dosada je bilo veoma lako umiriti gospodu aristokrate, jer ako ne bi bila dovoljna ve- dina u gospodskoj Kući za od vlade predlo- žene osnove, vlada bi naprosto predložila caru na imenovanje par ljudi za članove gospodske, kuće, koji bi glasovali za dotičnu osnovu. Ovo gospodska kuća hoće unaprijed da zapriječi. Ona hoće da se reformira in melius. Kada se je zastupnička kuća tako reformirala, da bude odraz prave narodne volje, hoće i gospodska kuća, da budo odraz onoga, zašto je bila i osnovana, naime odraz starih staleža i redova ili drugim riječima, da bude odraz aristokracije. Ona se za to opire izbornoj reformi, ali ne radi izborne reforme same, nego radi toga, da izbije ka- pital za sebe. Ona naime traži, da se ogra- niči kruni pravo da imenuje, koliko hoće članova za gospodsku kuću, ona traži naime numerus clausus, do*dovle i ne dalje. Ako vlada na ovo pristane, gospodska će kuća primiti izbornu reformu bez preinake onako, kakovu joj pošalje zastupnička kuća. — lin. Eugen Kvaternik. : U «eri smo spomenika i trgovanja s ime- nima Velikih Pokojnika. Pariz zasiplje svoj Panteon mjedenim i mramornim spomenici- ma i ruga se dobričini Mauelair-u što se je toliko razvikao proti kamenim ocima. Pa i dobro ono opazi Mežićres da je zanago duh zamamne babilonke Semiramide ušao u Pa- riz; a poznato je, da se je ona oduševljeno podala bila gradnji sp8menila. _ Kažu, da Parižlije to čine samo za to, e bi se riješili: one legije duhova Velikih, koji ih neprestano oblijeću i traže od njih neharnih potomaka, da im se oduže, a oni im ukleši spomenik, pa i duh se je umirio. Tako nekako tamo, a u. nas baš obratno. Od silnog zanešenja za .Umrlim Prvacima, i prečesto ih spominjemo i grlimo, a -zaista bi ih u draganju već odavna bili i podavili da nijesu tako otančali, e nam se mogu i kroz prste provući. Svak, te hoće da neko- ga o nečem uvjeri, saspe iz rukava ime jednoga od Njih, pozivlje se na njegov ži- vot i djela i rekao bi: potpuno ima pravo. Pa dakako i ima pravo, jer je to — kako bi se reklo na modernu — njegovo subje- ktivne mnijenje: kako što je bilo — ako je priča istinita — Mirabeauovo, kad je ono uvjeravao nekog opata da je Fenelon bio pra- vi revolucionarac. Nego da se ne reče da su ovo samo riječi pokazat mi je prstom na naše novine pak ćemo se uput uvjeriti kako je n. p. Star- čević bio i Franko-austrianac i naprednijak pa i socijalista, a da i ne reknem kako bi se o njega htjeli osloniti i furtimaši i anti. A i Strossmayer je sve i za svakoga bio. Pa neka im bude, ta i tako istinu ne će nitko moć zastrti, tim manje što je prvi sve- ju nauku uspio dogmatizovati i. stvoriti stranku, a za drugoga djela darežljive ruke i duboke misli svjedoče. 'Tako je za Njih, ali nije za onoga tiećega, za Kugena Kva- ternika. On ne ostavi ni jedno ni drugo do jedne tragične uspomene, a i manje je po- znat, pa je stoga i lakše trgovati s Njego- vim imenom i uspomenom. To boli i peče svakoga Hrvata, koji u idejama Kvaternika vidi put k narodnom oslobođenju, pa s toga, kad: baš oni proti kojima je Eugen najviše radio izigravaju njegovo ime, ne će biti ne- savremeno s Njim se pozabaviti. u. Velikom učenosti i poznavanjem evro- pejskih prilika svrati na se pozornost hr- vatskog sabora u kojem je živo sudjelovao od 61—71 godine. Već u prvoj godini svog parlamentarnog rada prilike potisnuše Kva- ternika u Starčevićevo društvo. U saboru se raspravlja o odilošaju Hrvata prema Au- striji i Madžarima. Kvaternik ustaje te pro- ti svim ostalim predlozima: iznaša svoj po- sebni, koji se u ovim riječima sadrži , pošto će nas i Austrija i Madžari u svojem zagr- ljaju, jer su od nas jači, ugušiti, s toga budimo samostalni“. Starčević, kojemu je u duši sazrela bila ista misao slaže se s Kva- ternikom, i to ih približa; a kad pako sa svojim predlogom ostadoše osamljeni, nara- vni će proces biti, da se još jače prislone jedan uz drugoga. »Ni s Bečom ni s Peštom“ biće od ta- da u naprijed glavna jezgra svih govora i rada Starčevića i Kvaternika, a to će zaista biti i jedina crta, koja će ta dva čovjeka držati u skupu. Starčević će kao oslon toj misli do neobične visine razviti pojam o državnom pravu Hrvata, koji će mu služiti da se ustavnim putem bori za samostalnost Hrvatske. Uvjeren da se pisanim pravima mora u ustavnoj državi udovoljiti, prezreće savezništvo sa svakim i baciće u svijet kri- latu riječ ,Bog i Hrvati“. Ovo je druga misao na kojoj će se temeljiti buduća stran- ka prava. Nje će se Starčević postojano dr- žati sve do svoje smrti, a Kvaternik će već u početku biti njena negacija. ul. v Kvaternikovo ,ni s Bečom ni s Peš- tom“ ne sadrži ono što bi današnji čisti