htjeli u tome naći. Eugen je načelni pro- tivnik Austrije, ali ne Madžara. On u po- sljednim ne nalazi nikakve ozbiljne pogibli za Hrvate, nego — kao i Starčević — i ono zlo, što nam je dolazilo iz Pešte sva- ljuje na Beč. Svoj već spomenuti slobodni predlog iznesen 61 g. svršava. Kvaternik s gvim riječima: ,slobodno uređenje odno- šaja Krune i države hrvatske napram Au- striji, savez obrane s ugarskom državom“. Eto Kvaternik priznaje da su Hrvati i Madžari upućeni jedni na druge: nek stvo- re savez oružja, a proti kome? Pustimo da nam Kvaternik sam reče. Iste godine bra- neći svoj predlog od napadaja Mirka Bogo- vića izusti i ove znamenite riječi: ,moj predlog isključuje za sva vremena mogu- ćnost, da se Austrija može uplitati u poslo- ve Madžara i Hrvata, priječi ju, da baci među nje jabuku krvi, iz koje bi moralo sli- jediti robstvo obadvajuh“. Ova je misao upravo osuda današnje frankovske politike. U vrijeme kad su pri- like dozvolile Hrvatima da u miru urede svoje odnošaje s Madžarima, čisti bi valja- da hotjeli, da se vodi s posljednima politi- čki rat, ne uviđajuću ni ono što je Kvater- nik. nazad 35 g. spoznao bio naime, da je taj politički rat ona dobaćena , jabuka krvi“. Kvaternik nam zna_još štošta znamenita pri- čati. U trećoj obrani svog predloga otvore- no se usprotivi svakom dogovaranju s Au- strijom i njenim narodima, jer u Beču za nj ne postoji do posvećene kraljeve osobe. Tako, a drželi se toga oni te sanjare o ne- kakvoj ,Velikoj Hrvatskoj u Velikoj Au- striji“ ? Ta valjada za njih nije kompeten- tan Kvaternik, osim kad im je masu varati trgujući s Njegovim imenom. A Starčević ? Zar nije i on rekao: ,narod hrvatski pro- seć Austriju postade prosjakom, klanjajući se Austriji on postade robom.... meramo ispovjediti, da Austrija nastoji i nađalje s nami se služiti u svoje svrhe“... Eu. Pristaše frankovske čiste stranke prava poznati su kao srbožderi i antislavenofili. To im ništa ne priječi da se gotovo u sva- kom broju svojih glasila pozivlju na Kva- ternika. Po tome bi tkogod mogao misliti, da je i Kvaternik bio autislavenofil, a kad tamo sve obratno. Kad ono u hrvatskom saboru pade ri- ječ o oživotvorenju srpske vojvodine, iza kako se je izmijenilo više govornika usta Kvaternik, te naglasi, da ,samo najtješnji savez srdaca i politički između hrvatskog i srpskog naroda jest najsigurnije jamstvo za bolju budućnost obijuh naroda“ pak zatim pini ćemo braću našu Srbe u postignuću goruce njihove želje i njihovih prava pot- pomagati“ ... Kvaternik dakle ne mrzi Srbe, nego su mu oni braća, pa zna dapače da u poli- tičkom savezu s njima; leži sreća i Hrvata i Srba. Današnjim zakupnicima Kvaternika Srbi su ,bratija, vlasi, vizantinci i t. d.* Biće i to dosljednost. Nego gle, Kvaternik i dalje ide: daje novčan doprinos za jugo- slavensku akademiju,, a ni jedne riječi ne izusti proti jugoslavenskom imenu. v, Od g. 58. do 61. Kvaternik putuje po Rusiji, Italiji, Švicarskoj i Francuskoj. U Rusiji dobija državljanstvo, te dolazi u do- ticaj s Aleksandrom II., kao što u Francu- skoj s Napoleonima. On ih naštoji zaintere- sovati za Hrvatsku, dokaznjuć im kako je upravo njihov interes da bude Hrvatska sa- mostalna. U ovom svom radu u inozemlju pripravlja Kvaternik put onom svom zlosre- tnom pokušaju, te ga je riješio života. Već spomenusmo, da je Kvaternik bio megacija Starčevićeva ,,Bog i Hrvati“. Gore što navedesmo očito nam to govori. Eugen je bio odveć uviđavan, a da bi mo- gao i promisliti, da su se Hrvati kadri sa- mi osloboditi, pak za to je i tražio save- znika. I zaista u novovjekoj povjesti BEvro- pe, ni jedan se narod ne oslobodi bez saveznika. 'To mnogi ne će da razume, a najmanje oni, te se tobože dive i obožavaju Kvaternika..Ja sam uvjeren, da bi Frank i družina mu, kad bi bili savremenici Kva- ternika, prvi ga optužili radi šurovanja s Rusijom i Francuskom. Ne zaboravimo da glasila čistih žesto- ko se opetovano oboriše na 'Tresića, Smo- dlaku i Supila za to, jer su ovi nastojali upoznati strani svijet s Hrvatima. A ,Hr- vatsko Pravo“ išlo je i dalje, ono je već izmišljalo i otvorene urete, koje da su spre- mili hrvatski delegati sa srpskim poslani- kom u Beču. Jadni Kvaterniče, kako te sla- bo upoznadoše. VI. Koncem mjeseca rujna g. 1871. po svr- šenim izborima, u kojim sjajnu pobjedu iz- vojeva narodna opozicija, nesta Kvaternika iz Zagreba, da malo kašnje podigne sa svo- jim drugom Vjekoslavom Bachom ustanak na kordunu ogulinske pukovnije u Rakovi- ci: Krajiške čete utukoše ustaše, pri čem i vođe ustanka, Kvaternik i Bach pogiboše. Svi neuspjesi ustavne borbe i reskripti previšnji u kojima su se radikalnije težnje sabora prikazivale tuđim slovu nagnali su Kvaternika da pokuša ono, za čim je on odavna težio, te čemu je u inozemlju pripravljao puteve. Tamo ga na dvorovima ne htjedoše čuti jer bijaše pot- puno osamljen. A ni Mazzini ni Covour, ni Ipsilanti ni Kolokotronis ne bi bili uspjeli, da ne imađahu uza se na desetke sebi ra-* vnih, a što je glavno vas slobodniji dio svog naroda. Tako lako bijaše predobiti svi- jet za se, a i Talijani i Greci bijahu dobro poznati, dok se Hrvate poznalo u toliko, što se je iskusilo, da su dobri austrijski vojnici. Kvaternik je i zadnjim svojim činom htio pokazati, da Hrvati nijesu samo tuđi, da li i svojih pravi vojnici; a oni koji taj čin osuđuju neka ne zaborave da smo 48. g. spasili Austriju da nas zatim 67, g. pre- da Madžarima. Od tada će se Hrvati morat boriti proti Beču i Pešti, slobodnijim za- ključcima sabora ne će se dati potvrda, a pobjedi narodne opozicije odgovoriće se ras- pustom sabora. U takom mutnom zraku o- - čajni pokušaji samo su analogni učinci ne- zadovoljna duha, koji je uzaludno četvrt vijeka čekao kad će ga se razumjeti, dok se konačno ne odluči na prevrat. Tko je tome uzrok ? Oni te nas smatrahu vječnim pandurima, koji nas okovane tisnuše Mad- žarima u krilo, te tim baciše onu jabuku krvi iz koje bi slijedilo robstvo obadvajuh“. Kad će hrvatski narod razumjeti te ri- ječi, te odrinuti od sebe one lažne proroke, koji dok u Velikoj Austriji vide Veliku Hr- vatsku zaklinju se na umnog Kvaternika ? . K. zakona ' Pisma iz Zagreba. > Zagreb, 26. studenoga 1906 U preključerašnjoj saborskoj sjednici nastavljena je rasprava o izvješću peticio- nalnog odbora. Sa strane D.ra Horvata i drugova podnešen je na sabor Pprešni pre- dlog o podignuću upravnog sudišta. Nakon svestrane debate, koja je odnijela mnogo vremena, odklonjena je prešnost većinom glasova, a osnovu se je uputilo na z. vladu. Zatim je zast. Novak interpelirao o drža- vnim šumama, koji povodeći se za ostalim frankovačkim govornicima, odalečio se od predmeta, te onda na dugo i širiko predi- katornim tonom govorio 0 svemu i svačemu pa je razumljivo pisanje zagr. dnevnika, da čisti“ svojim obstrukcionističkim govorima kane i dalje smetati koaliciju n pretresanju i provađanju ustavnih reforma. I tako čisti“ još uvijek pospješuju rad obstrukcijom. Kad se umore galameć, onda smetaju iznašanjem i drugim obrazloživa- njem zastarjelih zak. osnova, samo da - raz- vlačeć rasprave prikrate vrijeme onim nar. poslanicima, koji kane zbilja nešto zrela-i korisna donijeti. Da će ,čisti“ svoj rad u tom pravcu nastaviti, dokaz je vitez Fle- gović, koji je energično lupnuv šakom po stolu svoje pristaše iznenadio, da će om u buduće ,držati red“ u sabornici — valjda dotle dok inu ranjeno kavalirstvo ne zaci- jeli. I ta velemožna gospoda, dok u saboru podupiru na svoj način rad, pišu takove članke u ,Hrv. Pravu“ da švatko koji dru- gih novina ne čita mora vjerovati, e bi ,či- sti“ u 24 sata stvorili Veliku Hrvatsku, kad ih nebi slavoserbi smetali. Treba priznati, da su frankovci mono- polizirali svu umjetnost za opsjenivanje prostote. Zagreb, 27. studenoga 1906. Kiipenick u Zagrebu — Skupština soci- jalne demokracije — CČavrakova okružnica u hrv. saboru. — Čitav grad govori o novom Ropenicku, kojemu je uspjelo uz kaptol na- samariti ćak i ,najfećeg žifućeg“. Našao se jedan varalica, koji je saznavši da se u Za- grebu snuje o Velikoj Hrvatskoj a radi za Veliku Aaustriju, razumio da može na laki način do novaca. Zaodjenuo se je imenom ministerialnog savjetnika, pa brzojavio iz Beča nadbiskupu, da dolazi u Zagreb u vr- lo diskretnoj misiji, kao poslanik samog mi- nistra vanjskih posala. Na brzojavu se pot- pisao O. Berger vitez od Waldenegga. Kad je kopenički junak, prispjevši u Zagreb u- vidio, da ne će uspjeti kod nadbiskupa, izjavio je, da mu je poznato, da je Dr. Frank vrlo lojalan dinastiji, pa da želi s njime konferirati, a Dr. Frank veseo, što mu božja providnost šalje novoga Argusa, nije čudo da mu je nasjeo. A*naš ti lažni ministar, pošto je izmamio 1800.kruna za otkriće tajnih planova, podbrusio pete. Ne- go ban, kojega je lažljivi ministar također pohodio posumnjao je u njegovu identičnost, te odredio potjeru za njim, rezultat koji bio. je taj da je g. min. savjetnik u Pešti pre- poznat i uapšen. ,Najfeći žifući“ može u svom tajnom ratnom planu još jednu bla- mažu uvrstiti. 38 Sinoć su socijalisti držali javnu skup- štinu, kojoj je prisustvovalo oko dvije hi- ljade osoba. Izjaviše se, da ih program da- našnje vlade potpunone zadovoljava, a ono što bi im koalicija htjela dati, da to fran- 4