htjeli u tome naći. Eugen je načelni pro-
tivnik Austrije, ali ne Madžara. On u po-
sljednim ne nalazi nikakve ozbiljne pogibli
za Hrvate, nego — kao i Starčević — i
ono zlo, što nam je dolazilo iz Pešte sva-
ljuje na Beč. Svoj već spomenuti slobodni
predlog iznesen 61 g. svršava. Kvaternik
s gvim riječima: ,slobodno uređenje odno-
šaja Krune i države hrvatske napram Au-
striji, savez obrane s ugarskom državom“.

Eto Kvaternik priznaje da su Hrvati i
Madžari upućeni jedni na druge: nek stvo-
re savez oružja, a proti kome? Pustimo da
nam Kvaternik sam reče. Iste godine bra-
neći svoj predlog od napadaja Mirka Bogo-
vića izusti i ove znamenite riječi: ,moj
predlog isključuje za sva vremena mogu-
ćnost, da se Austrija može uplitati u poslo-
ve Madžara i Hrvata, priječi ju, da baci
među nje jabuku krvi, iz koje bi moralo sli-
jediti robstvo obadvajuh“.

Ova je misao upravo osuda današnje
frankovske politike. U vrijeme kad su pri-
like dozvolile Hrvatima da u miru urede
svoje odnošaje s Madžarima, čisti bi valja-
da hotjeli, da se vodi s posljednima politi-
čki rat, ne uviđajuću ni ono što je Kvater-
nik. nazad 35 g. spoznao bio naime, da je
taj politički rat ona dobaćena , jabuka krvi“.
Kvaternik nam zna_još štošta znamenita pri-
čati. U trećoj obrani svog predloga otvore-
no se usprotivi svakom dogovaranju s Au-
strijom i njenim narodima, jer u Beču za
nj ne postoji do posvećene kraljeve osobe.
Tako, a drželi se toga oni te sanjare o ne-
kakvoj ,Velikoj Hrvatskoj u Velikoj Au-
striji“ ? Ta valjada za njih nije kompeten-
tan Kvaternik, osim kad im je masu varati
trgujući s Njegovim imenom. A Starčević ?
Zar nije i on rekao: ,narod hrvatski pro-
seć Austriju postade prosjakom, klanjajući
se Austriji on postade robom.... meramo
ispovjediti, da Austrija nastoji i nađalje s
nami se služiti u svoje svrhe“...

Eu.

Pristaše frankovske čiste stranke prava
poznati su kao srbožderi i antislavenofili.
To im ništa ne priječi da se gotovo u sva-

kom broju svojih glasila pozivlju na Kva-

ternika. Po tome bi tkogod mogao misliti,
da je i Kvaternik bio autislavenofil, a kad
tamo sve obratno.

Kad ono u hrvatskom saboru pade ri-
ječ o oživotvorenju srpske vojvodine, iza
kako se je izmijenilo više govornika usta
Kvaternik, te naglasi, da ,samo najtješnji
savez srdaca i politički između hrvatskog i
srpskog naroda jest najsigurnije jamstvo za
bolju budućnost obijuh naroda“ pak zatim
pini ćemo braću našu Srbe u postignuću
goruce njihove želje i njihovih prava pot-
pomagati“ ...

Kvaternik dakle ne mrzi Srbe, nego
su mu oni braća, pa zna dapače da u poli-
tičkom savezu s njima; leži sreća i Hrvata
i Srba. Današnjim zakupnicima Kvaternika
Srbi su ,bratija, vlasi, vizantinci i t. d.*
Biće i to dosljednost. Nego gle, Kvaternik
i dalje ide: daje novčan doprinos za jugo-
slavensku akademiju,, a ni jedne riječi ne
izusti proti jugoslavenskom imenu.

v,

Od g. 58. do 61. Kvaternik putuje po
Rusiji, Italiji, Švicarskoj i Francuskoj. U
Rusiji dobija državljanstvo, te dolazi u do-
ticaj s Aleksandrom II., kao što u Francu-
skoj s Napoleonima. On ih naštoji zaintere-

sovati za Hrvatsku, dokaznjuć im kako je
upravo njihov interes da bude Hrvatska sa-
mostalna. U ovom svom radu u inozemlju
pripravlja Kvaternik put onom svom zlosre-

tnom pokušaju, te ga je riješio života.

Već spomenusmo, da je Kvaternik
bio megacija Starčevićeva ,,Bog i Hrvati“.
Gore što navedesmo očito nam to govori.
Eugen je bio odveć uviđavan, a da bi mo-
gao i promisliti, da su se Hrvati kadri sa-
mi osloboditi, pak za to je i tražio save-
znika. I zaista u novovjekoj povjesti BEvro-
pe, ni jedan se narod ne oslobodi bez
saveznika. 'To mnogi ne će da razume, a
najmanje oni, te se tobože dive i obožavaju
Kvaternika..Ja sam uvjeren, da bi Frank i
družina mu, kad bi bili savremenici Kva-
ternika, prvi ga optužili radi šurovanja s
Rusijom i Francuskom.

Ne zaboravimo da glasila čistih žesto-
ko se opetovano oboriše na  'Tresića, Smo-
dlaku i Supila za to, jer su ovi nastojali
upoznati strani svijet s Hrvatima. A ,Hr-
vatsko Pravo“ išlo je i dalje, ono je već
izmišljalo i otvorene urete, koje da su spre-
mili hrvatski delegati sa srpskim  poslani-
kom u Beču. Jadni Kvaterniče, kako te sla-
bo upoznadoše.

VI.

Koncem mjeseca rujna g. 1871. po svr-
šenim izborima, u kojim sjajnu pobjedu iz-
vojeva narodna opozicija, nesta Kvaternika
iz Zagreba, da malo kašnje podigne sa svo-
jim drugom Vjekoslavom Bachom ustanak
na kordunu ogulinske pukovnije u Rakovi-
ci: Krajiške čete utukoše ustaše, pri čem
i vođe ustanka, Kvaternik i Bach pogiboše.

Svi neuspjesi ustavne borbe i reskripti
previšnji u kojima su se radikalnije težnje
sabora prikazivale tuđim slovu
nagnali su Kvaternika da pokuša ono,
za čim je on odavna težio, te čemu je u
inozemlju pripravljao puteve. Tamo ga na
dvorovima ne htjedoše čuti jer bijaše pot-
puno osamljen. A ni Mazzini ni Covour, ni
Ipsilanti ni Kolokotronis ne bi bili uspjeli,

da ne imađahu uza se na desetke sebi ra-*

vnih, a što je glavno vas slobodniji dio
svog naroda. Tako lako bijaše predobiti svi-
jet za se, a i Talijani i Greci bijahu dobro
poznati, dok se Hrvate poznalo u toliko,
što se je iskusilo, da su dobri austrijski
vojnici.

Kvaternik je i zadnjim svojim činom
htio pokazati, da Hrvati nijesu samo tuđi,
da li i svojih pravi vojnici; a oni koji taj
čin osuđuju neka ne zaborave da smo 48.
g. spasili Austriju da nas zatim 67, g. pre-
da Madžarima. Od tada će se Hrvati morat
boriti proti Beču i Pešti, slobodnijim za-
ključcima sabora ne će se dati potvrda, a
pobjedi narodne opozicije odgovoriće se ras-

pustom sabora. U takom mutnom zraku o- -

čajni pokušaji samo su analogni učinci ne-
zadovoljna duha, koji je uzaludno četvrt
vijeka čekao kad će ga se razumjeti, dok
se konačno ne odluči na prevrat. Tko je
tome uzrok ? Oni te nas smatrahu vječnim
pandurima, koji nas okovane tisnuše Mad-
žarima u krilo, te tim baciše onu jabuku
krvi iz koje bi slijedilo robstvo obadvajuh“.

Kad će hrvatski narod razumjeti te ri-
ječi, te odrinuti od sebe one lažne proroke,
koji dok u Velikoj Austriji vide Veliku Hr-
vatsku zaklinju se na umnog Kvaternika ?
. K.

zakona '

Pisma iz Zagreba. >
Zagreb, 26. studenoga 1906

U preključerašnjoj saborskoj sjednici
nastavljena je rasprava o izvješću peticio-
nalnog odbora. Sa strane D.ra Horvata i
drugova podnešen je na sabor Pprešni pre-
dlog o podignuću upravnog sudišta. Nakon
svestrane debate, koja je odnijela mnogo
vremena, odklonjena je  prešnost većinom
glasova, a osnovu se je uputilo na z. vladu.
Zatim je zast. Novak interpelirao o drža-
vnim šumama, koji povodeći se za ostalim
frankovačkim govornicima, odalečio se od
predmeta, te onda na dugo i širiko predi-
katornim tonom govorio 0 svemu i svačemu
pa je razumljivo pisanje zagr. dnevnika, da
čisti“ svojim obstrukcionističkim govorima
kane i dalje smetati koaliciju n pretresanju
i provađanju ustavnih reforma.

I tako čisti“ još uvijek pospješuju rad
obstrukcijom. Kad se umore galameć, onda
smetaju iznašanjem i drugim obrazloživa-
njem zastarjelih zak. osnova, samo da - raz-
vlačeć rasprave prikrate vrijeme onim nar.
poslanicima, koji kane zbilja nešto zrela-i
korisna donijeti. Da će ,čisti“ svoj rad u
tom pravcu nastaviti, dokaz je vitez Fle-
gović, koji je energično lupnuv šakom po
stolu svoje pristaše iznenadio, da će om u
buduće ,držati red“ u sabornici — valjda
dotle dok inu ranjeno kavalirstvo ne zaci-
jeli. I ta velemožna gospoda, dok u saboru
podupiru na svoj način rad, pišu takove
članke u ,Hrv. Pravu“ da švatko koji dru-
gih novina ne čita mora vjerovati, e bi ,či-
sti“ u 24 sata stvorili Veliku Hrvatsku, kad
ih nebi slavoserbi smetali.

Treba priznati, da su frankovci mono-
polizirali svu umjetnost za  opsjenivanje
prostote.

Zagreb, 27. studenoga 1906.

Kiipenick u Zagrebu — Skupština soci-
jalne demokracije — CČavrakova okružnica u
hrv. saboru. — Čitav grad govori o novom
Ropenicku, kojemu je uspjelo uz kaptol na-
samariti ćak i ,najfećeg žifućeg“. Našao se
jedan varalica, koji je saznavši da se u Za-
grebu snuje o Velikoj Hrvatskoj a radi za
Veliku Aaustriju, razumio da može na laki
način do novaca. Zaodjenuo se je imenom
ministerialnog savjetnika, pa brzojavio iz
Beča nadbiskupu, da dolazi u Zagreb u vr-
lo diskretnoj misiji, kao poslanik samog mi-
nistra vanjskih posala. Na brzojavu se pot-
pisao O. Berger vitez od Waldenegga. Kad
je kopenički junak, prispjevši u Zagreb u-
vidio, da ne će uspjeti kod nadbiskupa,
izjavio je, da mu je poznato, da je Dr.
Frank vrlo lojalan dinastiji, pa da želi s
njime konferirati, a Dr. Frank veseo, što
mu božja providnost šalje novoga Argusa,
nije čudo da mu je nasjeo. A*naš ti lažni
ministar, pošto je izmamio 1800.kruna za
otkriće tajnih planova, podbrusio pete. Ne-
go ban, kojega je lažljivi ministar također
pohodio posumnjao je u njegovu identičnost,

te odredio potjeru za njim, rezultat koji bio.

je taj da je g. min. savjetnik u Pešti pre-
poznat i uapšen. ,Najfeći žifući“ može u
svom tajnom ratnom planu još jednu bla-
mažu uvrstiti. 38

Sinoć su socijalisti držali javnu skup-
štinu, kojoj je prisustvovalo oko dvije hi-

ljade osoba. Izjaviše se, da ih program da-

našnje vlade potpunone zadovoljava, a ono
što bi im koalicija htjela dati, da to fran-

4