kao što sam od prve povjerovao, shvatio i odobrio salto mortale dugačkog urednika, izdavača i vlasnika ,Slavenske Misli“. Ipak sam htio turiti prstu ranu i dadoh se u po- tjeru za jednim brojem ,ružićasto“ ožutjelog lista. I dok sam tršćanskim kafanama i prodavaonicama sve mislim, ko to piče mjesto jakića, jer znam, da su mu glavnim urednikom Škare, a dopisnici no- vine, koje prima u zamjenu. Dakle biće Prava“, Pravo“, Kruna“ ? Kad ja u ne- ku kafanu, a don Ante srče crnu kafu uz neke oficire! Razbuljio sam oči. Do jučer hodočastio po nije mogao da trpi sablje..... Napokon sam se edlučio u tiskaru Polića. Bezobra- zno se sprijateljih sa slagarom ,S. M.“ i ovaj mi pokaže rukopise. Svetoga mi Pan- talije ne bjehu to škarorezi, nego hieroglifi- čni rukopisi. I Jakić piše! I sjetih se da- vne polemike između Tresića i Jakića. Prvi je neko doba uređivao ,S. M.“, pa pošto nije tukac, nego razuman čovjek, brzo je upoznao sve novinarske sposobnosti don Antine i u onoj polemici dobacio mu je zgodno; i kad bi Jakić pred mojim očima napisao članak, još bih mislio, da ga je prije od nekud naučio. — Jok, gosp. Tresiću! 1 Jakić će napisati članak, ali samo &la ,No- vi Jelačić“. Jakić je postao velikoaustrijanac, jer se Rusija približuje Beču. Beč se boji Madžari i treba vojske proti njima. Hrvati moraju očekivati sve od Rusije. Ova prijateljuje s Bečom, dakle protivna je Madžarima. dakle i Hrvati moraju biti uz Beč, a protiv Pešte. Kad bi nam ko drugo sugerisao tu lo- giku, možda bi i o njoj vodili računa, ali dok nam austrijske evanđelje propovijedaju Frank, Kršnjavi, pak Jakić sa svojim Va- rešaninom, to moramo odmah biti na čistu da imademo posla sa krivim prorocima. Ja- kić veli, da nema posla sa mjesnim “Il Sole“! Ali barem meni, koji ovo pišem, neće po- reći, da nema posla sa Savom Ivanovićem, ex književim adjutantom i prof. Pjerotićem A upravo ove su delije desna ruka ,Sole-a“. Još nešto, ,Il Sole“ je najbjesomučniji po- stao proti hrv. novom kursu otkada su nam iz Kotora poslali ovamo komesara Mahkov- ca. Ovaj je i ovih dana bio, ili je još, dolje na jugu u osobitoj misiji. Sada sve od Je- dnom i ,Sl. M.“ ustaje protiv novog kursa a sve začinja brigom za rusko prijateljstvo, dok su do jučer Jakić i Škare mu bili o- svjedočeni, da će novi kurs preporoditi i izbaviti Hrvatsku. Može li po ovome biti sveze između ,S. M.“ i II Sole“ ? Biće vrijedno, da okarakterišem Jakića kao političara : Pred par mjeseci javno se je izjavio u jednoj ovdješnoj kafani ovako: Boga mi, ovako se ne može dalje; najbolje bi se ispla- tilo preći u socialiste. To je J. rekao, kad je u Rusiji revolucija bila došla đo vrhunca, a sugovornik mu je primjetio: Vi izdajete Rusiju — — sada! Možda je radi toga. J. takav demokrata, da mu nije zazorno dru- govati sa jednim Savom Jovanovićem, koji žive jošter jedino od želje da se osveti Knje- zu Nikoli iz osobnih razloga! Sveslavenski najraskiji, najsrpskiji Jakić i Savo Jovano- vić!!! Eto to su vam vodje i vojska genera- lissimusa Varešanina. Jakić veli: ne vjeruj patriotizmu Rusa, kojega hvale slavožderi. Bili mi smijeli reći : ne vjeruj u patriotizam Hrvata, kojega ne samo hvale slavožderi, nego s kojima isti i tikve sadi? To se doduše može odnositi na veliko austrijance i djelomice na rezolucijo- naše na Beč i Peštu, ali nam zdravi razum i sami plodovi nove politike vele, da je za Hrvate naravniji savez sa Magjarima. nego li sa Bečom. Pogledajte ljude, koji su na strani rezolucije i one koji šuruju s Bečom. Čingrija i Frank, Barčić“ Potočnjak i Kršnjavi, Milić, Trumbić i Jakić, Gjalski, Medaković, Šurmin i Pjerotić, Savo Ivanović! Poredita pa sudite! Rezolucijonaš. Listak. + Simon Gregorčić. — U Gorici umro je jna 24. prošloga mjeseca najoblju- bljeniji i najbolji savremeni pjesnik sloven- ski Simon Gregorčić. Simon Gregorčić ro- dio se god. 1844 u Vrsnu pod Kinom u općini Ljubušna, a polazio je pučku školu u Gorici, te kasnije sjemenište u Kobaridu, gdje je svoje nauke svršio g. 1868. i postao kapolanom. Godine 1873 bio je premješten u Rifeuber a od god. 1881. do 1902. živio Je kao vikar i poslije kao umirovljenik na Gradišču blizu Pivačine. Ondje je bio kupio mali posjed, sazidao kućicu i živio samo za svoju pjesmu. Poslije 1902. preselio se u Goricu, gdje je živio do svoje smiti. Cudna je bila sudbina ovog slovenskog svećenika — pjesnika duše vatrene, srca žarka, duha bistra i otvorena, kojemu je cio svijet bio cvjetnasto polje, gdje je hrao milo cvijeće — svoje pjesme. Njegov pole- tni duh morao ja da tjera silnu borbu sa ograničenošću, koju mu je narinula staleška dužnost. Pjesma, za koju je živio, u kojoj je uživao teško se je dala spojiti sa služ- bom svećeničkom. Nastala su trvenja među njegom pjesničkom dušom koja je željela slobodu, koja je zazirala od himbe i neis- krenosti i okolinom, koja ga je upućivala na resigraciju. Gregorčić bio je i odviše pjesnik, a da bi se dao skučiti pad jaram, koji bi vezao svu njegovu žarku volju, sva nježna čuvstva i burna čuvstva njegova, bujnu maštu izabranog pjesnika. U toj bor- bi među staleškim dužnostima i dužnostima prama svoj razvitoj individualnosti on je, barem prividno, podlegao je očima od sebe žio je umirovljen, a mirovina mu je bila neznatna. Kao svećenik bio je umirovljen. Ali i pjesme su mu donijele i neke dobiti, te se je tako dostatno opskrbio, da može čedno preživjeti. Provodio je život skroman pun ljubavi za svoju rođenu grudu, za je- zik naroda svoga i za sve ideale dobrote i istine. A međutim su pjesme njegove letje- le od usta do usta i nema gotovo doma u čitavoj slovenskoj zemlji, gdje se ne bi 1e pjesme znaie i gdje se ne bi uz kakav na- rodni pripjev pjevele. Slovensko pjesništvo izgubilo je smrću Simona Gregorčića svog najsavršenijeg pje- snika, a čitava zemlja oplakuje svog pjesni- ka gubinca. U tuzi, za neumrlim pjesnikom svojoj braći Slovenskoj pridružuju se iskre- nim saučešćem i Hrvati. Dopisnica uredništva. _Gg. J. i Ž. Beč. — Žalimo, ali priposlanu iz- javu nije nam moguće štampati. Gospodi dopisnicima, — Izostalo radi nestašice prostora u ovom broju. doći će u drugom. G. Dr. Roku vit. Mi etićn — Mjesto, Vaše pismo nije za naš list, pogriješili ste adresu, obra- tite se ,Pravoj«. . Svila za plesove od 60 novč. naprijed po metru, zadnje no- vosti. Šalje se u kuću franko i peć plaće- nom carinom. Bogati uzornik odmah. Tvor- ničar svile Henneberg, ZURICH. disaćih organa, ka- šlju,nahladama, pro- Proti_ Katarima muklosti, drugim grlenim bolestima sa stra ne liječnika upotrebljava -se uspjehom samečljili pomiješane sa“ vrućim "fmlij skom. Djeluje blagotvorno, osvježujuće ilJutažujviće, pomaga odijeljenje sluza, te je najbolje pro-- kušano u takovim slučajima. £ (i stion. oatriiv i G ii \\ (že NSA «(NM Call | oh Dobija se svuda. Brizay Kalman Beč NI/2, Liuwengasse hr 2, Škotova emulsion je u svojoj vrsti uvijek ista, jer se za nje- zmu priredba upotrebljuje samo najbolje, što se može novcem vještinom i marom pri- baviti. Jedino najfinije je medic. Norveško ulje od bakaljara prerađuju. se za Skotovu, emulsion a također idrugi sastavni dijelovi uvijek samo od najprve vrti. Odatle dolazi, da je tako izvaredna moć hranivosti i oz- dravljenja u Skotovoj emulsioni našla pri- znanja kod gospode liječnika, od .kojih je mladu i staru za slabost svake vrsti kao iz- vrsno hranivo srestvo — toliko pe bila prepisana. Skotova emulsion kud i kamo nadilazi u svojoj djelotvornosti obično ulje od bakaljara. Ribar sa velikim bakaljarom je znak garancije pravom Scottovom pro izvodu. Pozivom na ovaj list i priposla- njem 75 fil. u pošt. biljezima šalje bo- ce za pokušaj franko FRANZ STEINSCHNEIDER, apotekar Beč, IV, Margarethenstrasse 31/ 132 Cijena originalnoj boci K 2.50. Dobavljivo u svijem ljekarnama. £. lr j stracije lista. »dogge“ čiste pas- mine prodaje se. U- pitati se kod Admi- m =—— VERS LEKIKON najnovije iz- Na SRE SVIM i . danje, svesci I do XX na prodaju. Obratit se ad- ministraciji lista. TVORIO svoju novu u vlastitoj kući na Gundulićevu Petar I. Orepić. trgu. mmmm——————m———— e