kao što sam od prve povjerovao, shvatio i
odobrio salto mortale dugačkog urednika,
izdavača i vlasnika ,Slavenske Misli“. Ipak
sam htio turiti prstu ranu i dadoh se u po-
tjeru za jednim brojem ,ružićasto“ ožutjelog
lista. I dok sam tršćanskim
kafanama i prodavaonicama sve mislim, ko
to piče mjesto jakića, jer znam, da su mu
glavnim urednikom Škare, a dopisnici no-
vine, koje prima u zamjenu. Dakle biće
Prava“, Pravo“, Kruna“ ? Kad ja u ne-
ku kafanu, a don Ante srče crnu kafu uz
neke oficire! Razbuljio sam oči. Do jučer

hodočastio po

nije mogao da trpi sablje..... Napokon
sam se edlučio u tiskaru Polića. Bezobra-

zno se sprijateljih sa slagarom ,S. M.“ i
ovaj mi pokaže rukopise. Svetoga mi Pan-
talije ne bjehu to škarorezi, nego hieroglifi-
čni rukopisi. I Jakić piše! I sjetih se da-
vne polemike između Tresića i Jakića. Prvi
je neko doba uređivao ,S. M.“, pa pošto
nije tukac, nego razuman čovjek, brzo je
upoznao sve novinarske sposobnosti don
Antine i u onoj polemici dobacio mu je
zgodno; i kad bi Jakić pred mojim očima
napisao članak, još bih mislio, da ga je prije
od nekud naučio. — Jok, gosp. Tresiću! 1
Jakić će napisati članak, ali samo &la ,No-
vi Jelačić“.

Jakić je postao velikoaustrijanac, jer se
Rusija približuje Beču. Beč se boji Madžari
i treba vojske proti njima. Hrvati moraju
očekivati sve od Rusije. Ova prijateljuje s
Bečom, dakle protivna je Madžarima. dakle
i Hrvati moraju biti uz Beč, a protiv Pešte.

Kad bi nam ko drugo sugerisao tu lo-
giku, možda bi i o njoj vodili računa, ali
dok nam austrijske evanđelje propovijedaju
Frank, Kršnjavi, pak Jakić sa svojim Va-
rešaninom, to moramo odmah biti na čistu
da imademo posla sa krivim prorocima. Ja-
kić veli, da nema posla sa mjesnim “Il Sole“!
Ali barem meni, koji ovo pišem, neće po-
reći, da nema posla sa Savom Ivanovićem,
ex književim adjutantom i prof. Pjerotićem
A upravo ove su delije desna ruka ,Sole-a“.
Još nešto, ,Il Sole“ je najbjesomučniji po-
stao proti hrv. novom kursu otkada su nam
iz Kotora poslali ovamo komesara Mahkov-
ca. Ovaj je i ovih dana bio, ili je još, dolje
na jugu u osobitoj misiji. Sada sve od Je-
dnom i ,Sl. M.“ ustaje protiv novog kursa
a sve začinja brigom za rusko prijateljstvo,
dok su do jučer Jakić i Škare mu bili o-
svjedočeni, da će novi kurs preporoditi i
izbaviti Hrvatsku. Može li po ovome biti
sveze između ,S. M.“ i II Sole“ ?

Biće vrijedno, da okarakterišem Jakića
kao političara :

Pred par mjeseci javno se je izjavio u
jednoj ovdješnoj kafani ovako: Boga mi,
ovako se ne može dalje; najbolje bi se ispla-
tilo preći u socialiste. To je J. rekao, kad
je u Rusiji revolucija bila došla đo vrhunca,
a sugovornik mu je primjetio: Vi izdajete
Rusiju — — sada! Možda je radi toga. J.
takav demokrata, da mu nije zazorno dru-
govati sa jednim Savom Jovanovićem, koji
žive jošter jedino od želje da se osveti Knje-
zu Nikoli iz osobnih razloga! Sveslavenski
najraskiji, najsrpskiji Jakić i Savo Jovano-
vić!!!

Eto to su vam vodje i vojska genera-
lissimusa Varešanina.

Jakić veli: ne vjeruj patriotizmu Rusa,
kojega hvale slavožderi. Bili mi smijeli reći :
ne vjeruj u patriotizam Hrvata, kojega ne

samo hvale slavožderi, nego s kojima isti i
tikve sadi? To se doduše može odnositi na
veliko austrijance i djelomice na rezolucijo-
naše na Beč i Peštu, ali nam zdravi razum
i sami plodovi nove politike vele, da je za
Hrvate naravniji savez sa Magjarima. nego
li sa Bečom. Pogledajte ljude, koji su na
strani rezolucije i one koji šuruju s Bečom.

Čingrija i Frank, Barčić“ Potočnjak i
Kršnjavi, Milić, Trumbić i Jakić, Gjalski,
Medaković, Šurmin i Pjerotić, Savo Ivanović!
Poredita pa sudite!

Rezolucijonaš.

 

Listak.

+ Simon Gregorčić. — U Gorici

umro je jna 24. prošloga mjeseca najoblju-

bljeniji i najbolji savremeni pjesnik sloven-
ski Simon Gregorčić. Simon Gregorčić ro-
dio se god. 1844 u Vrsnu pod Kinom u
općini Ljubušna, a polazio je pučku školu
u Gorici, te kasnije sjemenište u Kobaridu,
gdje je svoje nauke svršio g. 1868. i postao
kapolanom. Godine 1873 bio je premješten
u Rifeuber a od god. 1881. do 1902. živio
Je kao vikar i poslije kao umirovljenik na
Gradišču blizu Pivačine. Ondje je bio kupio
mali posjed, sazidao kućicu i živio samo za
svoju pjesmu. Poslije 1902. preselio se u
Goricu, gdje je živio do svoje smiti.
Cudna je bila sudbina ovog slovenskog
svećenika — pjesnika duše vatrene, srca
žarka, duha bistra i otvorena, kojemu je
cio svijet bio cvjetnasto polje, gdje je hrao
milo cvijeće — svoje pjesme. Njegov pole-

tni duh morao ja da tjera silnu borbu sa

ograničenošću, koju mu je narinula staleška
dužnost. Pjesma, za koju je živio, u kojoj
je uživao teško se je dala spojiti sa služ-
bom svećeničkom. Nastala su trvenja među
njegom pjesničkom dušom koja je željela
slobodu, koja je zazirala od himbe i neis-
krenosti i okolinom, koja ga je upućivala
na resigraciju. Gregorčić bio je i odviše
pjesnik, a da bi se dao skučiti pad jaram,
koji bi vezao svu njegovu žarku volju, sva
nježna čuvstva i burna čuvstva njegova,
bujnu maštu izabranog pjesnika. U toj bor-
bi među staleškim dužnostima i dužnostima
prama svoj razvitoj individualnosti on je,
barem prividno, podlegao je očima od sebe
žio je umirovljen, a mirovina mu je bila
neznatna. Kao svećenik bio je umirovljen.
Ali i pjesme su mu donijele i neke dobiti,
te se je tako dostatno opskrbio, da može
čedno preživjeti. Provodio je život skroman
pun ljubavi za svoju rođenu grudu, za je-
zik naroda svoga i za sve ideale dobrote i
istine. A međutim su pjesme njegove letje-
le od usta do usta i nema gotovo doma u
čitavoj slovenskoj zemlji, gdje se ne bi 1e
pjesme znaie i gdje se ne bi uz kakav na-
rodni pripjev pjevele.

Slovensko pjesništvo izgubilo je smrću
Simona Gregorčića svog najsavršenijeg pje-
snika, a čitava zemlja oplakuje svog pjesni-
ka gubinca. U tuzi, za neumrlim pjesnikom
svojoj braći Slovenskoj pridružuju se iskre-
nim saučešćem i Hrvati.

 

Dopisnica uredništva.

_Gg. J. i Ž. Beč. — Žalimo, ali priposlanu iz-
javu nije nam moguće štampati.

Gospodi dopisnicima, — Izostalo radi nestašice
prostora u ovom broju. doći će u drugom.

G. Dr. Roku vit. Mi etićn — Mjesto, Vaše
pismo nije za naš list, pogriješili ste adresu, obra-
tite se ,Pravoj«. .

    

Svila za plesove

od 60 novč. naprijed po metru, zadnje no-
vosti. Šalje se u kuću franko i peć plaće-
nom carinom. Bogati uzornik odmah. Tvor-
ničar svile Henneberg, ZURICH.

 

 

disaćih organa, ka-
šlju,nahladama, pro-

Proti_ Katarima

muklosti, drugim grlenim bolestima sa stra
ne liječnika upotrebljava -se uspjehom

 

samečljili pomiješane sa“ vrućim "fmlij skom.

Djeluje blagotvorno, osvježujuće ilJutažujviće,

pomaga odijeljenje sluza, te je najbolje pro--
kušano u takovim slučajima.

 

 

 

£ (i stion. oatriiv i

G
ii

\\ (že
NSA

«(NM
Call

| oh

Dobija se svuda.

Brizay Kalman Beč NI/2, Liuwengasse hr 2,

 

Škotova emulsion

 

 

 

je u svojoj vrsti uvijek ista, jer se za nje-
zmu priredba upotrebljuje samo najbolje,

što se može novcem vještinom i marom pri-
baviti. Jedino najfinije je medic. Norveško
ulje od bakaljara prerađuju. se za Skotovu,
emulsion a također idrugi sastavni dijelovi
uvijek samo od najprve vrti. Odatle dolazi,
da je tako izvaredna moć hranivosti i oz-
dravljenja u Skotovoj emulsioni našla pri-
znanja kod gospode liječnika, od .kojih je
mladu i staru za slabost svake vrsti kao iz-

vrsno  hranivo srestvo — toliko pe bila
prepisana. Skotova emulsion kud i kamo
nadilazi u svojoj djelotvornosti obično ulje

od bakaljara.

Ribar sa velikim bakaljarom je
znak garancije pravom Scottovom pro
izvodu.

Pozivom na ovaj list i priposla-
njem 75 fil. u pošt. biljezima šalje bo-
ce za pokušaj franko

FRANZ STEINSCHNEIDER, apotekar
Beč, IV, Margarethenstrasse 31/ 132

Cijena originalnoj boci K 2.50.

Dobavljivo u svijem ljekarnama.

 

£.

lr j

stracije lista.

»dogge“ čiste pas-
mine prodaje se. U-
pitati se kod Admi-

   

m =——

VERS LEKIKON

 

najnovije iz-

Na SRE SVIM i . danje, svesci
I do XX na prodaju. Obratit se ad-
ministraciji lista.

TVORIO svoju novu

u vlastitoj kući na Gundulićevu
Petar I. Orepić.

    

trgu.

   

mmmm——————m———— e