desnijega sadlatusa“ a to npiravo drzovitom iz- likom da narod treba još jednoga, jer da se kuž- ne bolesti sveto većina umnažaju (u Skradinu pred 15 dana jedan jedini slučaj škrleta) a da jedan sam ne može da odoli. Puste filaa- tropije za nevoljnog liječnika i to najednom. I otako. opet jedna nova laž, jedna nova himba. Međatim neka općinari prime na se još 2800 kr. tereta za prosti osobni. hir a ti groblje, klaonico, filoksero i t, d. čekaj dok utučemo ova filokseru. Hoće li doći do oživotvorenja ovog zaključka to 4ma da ra- sudi prije Zem. Odbor a poslije 9 tisuća opčćinara, čije. je nistrpljenje već došlo do skrajne granice. Slijedeća točka nova prosta osveta, novo zavaranje. Obećana pripomoć gimnazijalcu, sinu vijećnika g. Mate Skore- Marina, bačena ad aeta dok ne okaje poči- njeni grijeh: ne pristupanje kao devetnaesti viječnik na sjednica; a nije. pristupio jer uvjeren o bezdušnosti predloga. + Če- tvrto: imenuje se vijećnik, ljekarnik Coru- bolo za člana novčanog odbora sa drugom dvojicom. polu-analfabeta. e da se tako uz- mogne zapriječiti skupno pregledavanje ako ne odsustvom, to eventualnim insultima za koje je jedan od ove dvojice posvećen. Na taj način uklonit će se neagodna odkrića kao što su bila ove godine dok su bili kao pregledači gy. Corabolo, P. Marin i L Grabo, Ali vršak po višoj naredbi“ provedenih naredaba odrazuje se u ponašanju gradona- čelnika, koji a svojem novom nametantom ma položaju drži mnogo do sebe, ali se dr- žani ne zna, Oduzeo je riječ. vijećniku Coru- bolo, kad je isti pri raspravi o proračuna poslije no što je sa financijalnog stanovišta podvrgao proračun oštroj kritici, litjeo da i sa socijalnog stanovišta kritikuje uzorno ponašanje“ upraviteljstva spominjać denun- ciju sa strane istoga franjevačkom provin- cijalatu da se zabrani boravak u Skradinu, njegovom rodnome mjesta, M. P. O. Luida Maranu — jer da j: buntovnik. Niti cigle riječi neistinite, ali upravo ' istine oni se plaše! Naši izbjegavajući ono što bi oni htjeli da se dogodi e da i u tome azmogna profitirati, ostaviše dvorana prepuštajući sadbina ostalih točaka dnevnoga reda u rukama tjelesne straže nesebičnog i skromnog preporoditelja. najčišće \ hrvatske svijesti, najsavjestnijeg agenta. one treće oline, koja podupire. koplje na kojemu se vije barjak patentiranog“ huvatstva a da prvim zgodnim časom bubne po glavi hrvat- ski narod, tako da mu po mogiićnosti bade za uvjeke odzvonilo. Taj barjak, — naravski uz odštetu — pomaže naprijed goniti i naš gromovnik, uz reservu ipak da ga može opet zgodnijim zamjeniti kad bi ga opet koji drugi biskup Foseo poslao u kakav drugi Rim. Do vidova! ljk. Dubrovnik | u“. 74 Ima dva broja, da ,Dubrovnik“* su- stopice na neki čadni način napada gosp. Dr. Pera Čingrija. Istina je, da sa ti na-. padaji na oko upravljeni općinskoj upravi i njema kao načelniku, ali kad se. bijedi s nepotizma, to već prestaje biti stvajina, do- puštena i korisna kritika, a postajć osobno zadirkivinje, _koje u krugovima , hrvatske stranke“ mora da proizvede neugodino izne- nad \ pejetoči dosta jasno, da se ona smaltra sa- vezničom srpske stranke“, Svi sukobi u * načelnik Rad hrvatske stranke* u Dub vnšku“ vijeća s pravaškom manjinom sano su po- sljedice toga stanovištva, jer u skroz npra- vnim stvarima među većinom i manjinom — izuzimljujući pitanje prodaje ugljena za Go- spom i: proširenja groblja na Dančama -— nije bilo nikakvih razlika. Ako se dakle može govoriti o majorizaciji, manjina je bila majorizirana samo u_ političkim pitanjima n. pr. u izvješenja. zastave srpske na općini. Kako tada »Pravašima, koji imadu n vijeću brojno za- tumačiti. riječi Dubrovnika“ : stupstvo, teško je i nesnosno. postnpanje ve- čine i mi priznajemo seu tegobu njihovu“. Za taj prigovor zaslužuje većina, Koja se zZaložila da izvrši u Dabrovniku zaključke zalarskog protokola, te je na sebe stoga izazvala svu onu bjesomnčnua i odarnu. hajku ljudi slozi protivnih! Zar nije dosta Crnica i Liepopilija, Mišetića i Jelića, već je baš trebalo da se i Dubrovnik“ oglasi te po- mogne — svojim vlastitim protivnicima. Dubrovnik“ istina kaže, da onima, koji misle iz ovog međusobnog javnog obja- šnjavanja izvući za se kapital“, želja se ne će ispuniti. U to vjerujemo i mi, jev i mi cijenimo, da je sloga hrvatska i srpska i suviše velika i čvrsta stvar, da joj ove si- tuice ne mogu naaditi“*, ali će nam dopu- stiti oni, koji su dopustili, da polemika uzme onaj oblik, da slozi ove sifnice ne će kori- stiti. Zaludu je kazivati, da protivnici ne će iz ovoga izvući kapital, kad ga već izvlače. A da.bi zašto bilo? Zbog liječničkih kavga, koje su već svakomu u gradu dozlo- grdile. Vjeruje li najprvo Dubrovnik“ sam sebi, da_se je — kako on piše“ općina iden- tificirala sa D.. Marteehini? U pravljamo ovo pitanje, jer nam se čini jako čudnovato, da do toga zaključka mogu doći ljudi, koji imadu oči, da vide; & ako je baš potrebito, tad ćemo i izričito kazati, da to nije istina. Općina se nije s Dr. Martechini iđentifici- rala, ali se ne može identificirat ni sa Dr. Mišetićem, koji je onako kolegijalno napao Dr. Wendzilovića, ni sa Dr. Milićem, ni sa svim drugim protivnicima Dr. Martechini, pa kako se zvali. Ona samo vidi, što i mi svi vidimo, da zbog ovih prepiraka trpi hječnički ugled i zdravstvena služba. Jer što napokon dokazuje cijela duga pisanija Dr. Mišetića ? — Samo to, da je Dr. Marteehini i Dr. Wendzilović proglasio jednu žensku bolesnu — od siphilis, Dr. Mišetić naprotiv zabilježio je Leuakorhen, a sarajevski liječnici Gonorheu i Siphilis reeens. R Ko je imao pravo? — Niti je to g kazao u svomu ispitu na sudu, niti ćemo kušati rješavati pitanje mi, jer nam dakako fali znanja. Mi samo konstatu- jemo, kako je konstatovao i gr. načelnik, a poruačujenio ujedno i jednim i drugim i tre- čim, da i ako nam ao ljudima nije sve- jedno, da se među dubrovačkim liječnicima pokazuju ovakove razlike u poznavanju Jedne jako obične bolesti, nas se kao no- vine to nimalo ne tiče, Kad bi i jedan dru- gomu razbio glavu, i tad bismo to zabilje- žili samo kao hroničani, a ne bi od toga učinili jedno gradsko pitanje. Razumjet će nas Dubrovnik“, za što ovo govorimo, pa prelazimo ma drugu fešku optužba: imenovanje općinskih činovnika. I tu ga liječnici. ulaze, jer da mije bilo na- tječaja ža liječnika u Župi, ne bi zanago izvjestitelj Dubrovnika“ predbacio većini u vijeću, što je bez natječaja imenovala općin- skim komesarom g. L. Medini, da što brže prekine Rašičin interregnam, i što je bez na- tječaja imenovala činovnikom g. Luja Sulora 3 da tako ispravi staru krivicu nančsenu ovo- mu kao Srbina u doba prijašnjih inada, i što je bez natječaja imenovala zdravstvenim komesarom jedinu u Dalmaciji za to tispo- sobljenu osobu, g. M. Košića, koji je — budi mimogred rečeno — bio ponukan od same općine, da u tu svrhu ide polagati ispite u Beč. U Uz ove prigovore, koje ne razninjijenio, ima dakle jedan, koji razumijemo, a to je. nastajno imenovanje općinskog liječnika u Župi. Najprvo je Prava“ bubnula, da Je te mjesto reservirano Dr. Bendoniju, zatim Dr. Poljaniću, a ovu posljednju versiju prihvatio i Dubrovnik“, koji pri tom, jako neukusno, dodaje, da će Dr. Poljanić biti imenovan mjer se u svojta i rodbinu gospode, koji s toga, će on danas, sutra, oženjen ubrajati i su na općinskoj upravi i jako blizu nje“. Piscu ove patentirane insimuacije, ako možda reflektira na to mjesto, odgovaramo, da kad je uvjeren, da bi on morao to mjesto dobiti po svojim zaslugama, ne bi mu se trebalo uticati insinuacijama. Što se pak tiče tvrdnje, da je to mjesto već komu re- reservirano, to je prosta laž. Vijeće će odlu- čit, kad bude doba, a “ko bude imenovan. biti će imenovan jedino zato. što će ga vijeće i po znanju i po sren smatrati shodnim za Župu. Pisac spominje, da bi trebalo pitati župske odlomke, koga će za liječnika. Opa- zit ćemo na to, da je liječnik plaćen iz za- jednice. Gruž plaća napose svoga liječnika, pa ima i pravo, da bude i saslušan.“ Toga praca Župa dakle nema, a da će se mie stojat udovoljit Župi, to je tako priredna stvar, da nije bilo potreba, da je Dubre- vnikov* izvjestitelj preporučuje » Dubrovnik“ zamjera koješta i discipli- munoj istrazi, koju je općinsko upravitelj- stvo povelo proti Dr. Marteehini na njegov zahtjev. zbog tužaba iznesenih a, Dulre- vniku“. On stavlja nogu naprijed, štono je riječ, pa sumnja hoće li biti vođena nepri- strano. Za one, koji imadu pouzdanja h općinska upravu, biti će, a za gg. Mišetića «t comp. sigurno ne će, Njima bi bila nejri- strana samo onda, kad bi usljed nje Dra Martechini objesili. Otvoreno pismo Dr. A. vit. Mišetića linali smo prilike da sa načelnikom, g. Dr. Perom Čingrijom, govorimo o otvore nu pisma, upravljenom mu od Dr. Roka vit. Mišetića. Pitali smo ga dakako samo za do- godaje, koje g. Mišetić spominje, a odgo- * vore ćemo u kratko priopičiti, da se čitaoci | znadu razabrati u ovoj prašini, koju su gg. liječnici uzvitlali — proti svakom pravilu higijene. i Piiali smo najprvo, što misli o pisinu nopće, Ne razumijem zašte se baš srdi Zi odgovorio nam je. Ja ze mogu pojmiti, kako ne shvaća, da sam ja same pomentio slučaj one ženske, koja je više puta hila poslana u bonica i povraćana. "To se može _ razabrati i po inače zlo stiliziranom proto- kolu nusprave, jer kad bi moja namjera bila kazati Dr. Mišetića ono, što on misli, čemu bi bio i spominjao Dr. Gjivanovića, koji je njemu dao pravo. U ostalom onaj_ smisao, : koji mojoj sadbenoj izjavi podmeće Dr. Mi- šetić, pravi je apsurdum, nesmisaa Iz riječi mojih, sve i da su tačno zabilježene u pio tokolu: Kad hi tužitelj našao jednu bludnicu