God. XV. U DUBROVNIKU, 16. prosinca 1906. Broi 56. CRVENA HRVATSKA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Gijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino- zemstvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se = predbrojen i za došasto polugodište. POJEDINI BROJ 10 PARA. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Crvena Hrvatska. U zadnje doba bilo je u više navrata o nama govora u domaćim listovima. Priliku je tome dalo na- stojanje mnogih, da u ,Hrvatskoj stranci“ nađu nekakve razlike u mi- šljenju i radu pogledom na najno- vije političke zgode. Dok se s jedne strane htjelo nas prikazati kao jedine novine , Hrvatske stranke“ u Dalma- ciji, koje nepokolebivo stoje na teme- lju riječke resolucije, s druge strane nam se prebacivalo, da hoćemo & tous prix sporazuman rad sa Madžarima, pa i kad bi Hrvati pri tomu štogod izgubili. Prvo nije istina, a nastajni će izbori da pokažu, kako nije isprazna riječ, da je ,Hrvatska Stranka“ u pogledu općih političkih pitanja složna i u cilju i u sredstvima, koji do nje- ga vode. A glede drugoga dozvolit ćemo sebi neke opaske. Govoriti da mi hoćemo a tous prix slogu sa Madžarima jako je smi- ješno, nadasve kad nam se kao po- vod podmeće nekakva mržnja na Beč, koja bi nas bila zaslijepila tako, da ne raspoznavamo vlastitu korist. Mi te mržnje nemamo, jer, nemamo ni uzroka da koga mrzimo! Kad bi baš upitali svoje srce, više bi u njemu našli zavisti, nego mržnje, više divljenja, nego prezira. Kako oni rade, tako bismo morali raditi i mi, kad bi bili ljudi, te kad bi onu slijepu i nerazumnu mržnju na sve, što je tuđe, zamijenili razu- mnom ljubavi prema svojem. Ta bi nam ljubav sigurno pokazala put, da izađemo iz ovoga škripca, u koji nas je rinula tuđa sila i naša neraz- boritost. . Dobro će dakle bit, ako senti- mentalizam ostavimo ia stranu, a gledamo stvari, kako jesu. U nas još uvijek traje prepirka o riječkoj re- soluciji, kao da to nije gotov čin, koji je dao sasma protivan smjer po- litici hrvatskog i srpskog naroda u našim krajevima. Posljedica je toga da stranke protivne resoluciji svoj rad još uvijek udešuju na taj način, kao da bi resoluciju imale omesti, & stranke prijatne resoluciji, ne razume donekle zamašaj vlastitog svog djela, koje od njih traži sasma otvoreni i odrešiti rad u određenom pravcu. Stvorili smo riječku resoluciju, & kad smo je stvorili, treba da idemo prav- cem, koji nam ona određuje. Suvišno je dakle sada pitanje, hoćemo li Ni- jemce i Madžare, jer smo to već bi- Štamparija DeGiulli i dr. rali, a jedini nam je posao sada izvući iz ove' situacije, koju smo sami stvo- rili, svu onu korist, kojoj 'se možemo i moramo nadati. To opravdava potpuno našu od- lučnost, koju nam spominju i proti- vnici i prijatelji. Naše je uvjerenje, da kao narod ne možemo s nje ništa izgubiti, ali mogli bismo ništa re do- biti, kad bi se u ovim odlučnim ča- sovima pokazala u našim redovima kakva neodlučnost. Mostovi su za nama prekinuti, dakle naprijed. Ne plašimo se mi, da taj ,napri- jed“ dovede narod do toga, da on ne uzmogne natrag. To bi se moglo dogoditi samo ljudima, koji sada vode, strankama, koje su se izložile, a ni- kada narodu, kojemu je resolucijo- naška politika dala ustavne slobošti- ne pa će moći u svakom slučaju da prede ako ustreba i preko nas i preko svijeh drugijeh, kojima rad ne bude ovjenčan uspjesima. Mi dakle apstrahiramo od svojih osoba i sada- šnjih stranaka, nas ne tare briga ko će doći iza nas. Neka dođe ko hoće, ali dok narod nije uskratio povjerenje ljudima, koji su stvorili riječku resoluciju te mjesto njih po- slao druge, dotle ne smiju ovi ma- laksati u branjenju i zagovaranju onoga, što su svojim potpisom utvrdili. To vodi naše zastupnike, pa vodi i nas, koji smo prvi među hrvatskim listovima u pokrajini podigli glas proti onoj struji, koja je 30 god. gnja- vila hrvatski narod, a da nije bilo ni najmanjeg vidljivog uspjeha. To se dakako ne mili protivnicima, nji- ma je trn u oku naše otvoreno i odlučno zagovaranje one _ politike, koja je već u godinu dana pokazala više plodova, nego njihov rad kroz tolika decenija. Ali nas ne tare briga, što oni misle, nego što narodu kori- sti. Sint ut sunt, aut non sint. Riječka resolucija imat će uspjeha samo tada, kad njezini zagoviiratelji budu spravni povući sve konsekvencije iz eventu- alnog neuspjeha. Pismo iz Zagreba. ' Zagreb, 12. XII 1906 Riječka rezolucija, djelo Kuenovo — Adresna debata. — U sjednici od petka kod adresne debate uzeo je riječ sa strane či- stih, suradnik ,H. Prava“ I. Peršić. Da či- tatelji upoznadu raspoloženje frankovaca pra- ma koaliciji, donašam ovdje nekoliko odlo- maka Peršićeva govora; ,Dalm. zastupnici su u Dalmaciji ono, što su ovdje bili ma- < \ ROPUBLIKA HRVATSKA % : A i VIME Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisi uredništvu lista. Za izjave. priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para. Oglasi, koji se više puta štampaju, po po godbi uz razmjeran popust. Nefrankirana pisma ne primaju se. ' đaroni. Dalm. zastupnici došli su do upliva pomoću Austrije. Današnju koaliciju sači- njavaju kuenovci. Riječku rezoluciju sastavio je sam Kuen, koju je Košut kamarilac pve- ko Supila nametnuo dalm. zastupnicima. Obsjena je dakle da je kuenovština pala. Istom sada procvala je prava kuenovština, koja je mnogo pogibeljnija od dosadašnjih kuenovaca, za to ćemo se i mi (Frankovci) odlučnije. boriti proti današnjoj vladi. U današnjoj sjednici nastavila se je ras- prava o adresi. Uzima fiječ Babić-Gjalski, koji u adresi ,čistih* vidi pjesmu, ditiramb a politika nije pjesma, već teška i kru- ta radionica. Dotičući se riječke resolucije dokazuje potrebu sloge sa Srbina (Klegović viče; abzug vlasi!) Bujici germanskoj, koja je osobito u Slavoniji maha prozela ne mo- žemo odoljeti bez zajedničkog rada sa Sr- bima (Elegović viče: dolje Beograd, živjela Austrija !) Pol kraljevine osvojili su švabski Bolji j& najgori židov, nego najbolji Srbin). Sujet adrese ,či- / židovi (Elegović opet viče : stih“ koju je sastavio novopečeni frankovac Kršnjavi, jest ,nagodbam esse delendam*. A kako će se rušiti ta nagodba? Valjda je tu onaj Frankov tajni ratni plan, koji pod- sijeća na legendu o onome austr. generalu, koji se je prije bitke uvjek pozivao na taj- ni plan, a kad je bitku izgubio priznao je da plana u opće nije ni imao. Zašto da se dajemo dalje opsjenivati od Austrije. Zar nas nije poučila krv Zrinjskih i Frankopana što se imamo od nje nadati ? Govornik završu- je da će kao narodnjak glasovati za adresu koalicije. Naši dopisi. Korčula, 10 prosinca 1906. Na 25 prošlog mjeseca mjesno ,Pjevačko društvo sv. Cecilija“ priredilo je za svoje članove glazbeni koncerat sa prestavom i time otvorilo zimsku sezonu. Program je bio raznoličan a sastojao je od pjevanja, tamburanja i orhestre, te na svrhu naši dijetanti odigraše jednu šaljivu igru. "Tako je naše najsimpatičnije društvo, iza nekoliko počinka, nastavilo svoj rad na opće zadovoljstvo. Svaka tačka programa vješto je izvedena te se dopalo slušatelja, što je pokazalo trajno povlađivanje. S tamburicam i pjevanjem ravnao je društveni učitelj gosp. Ignjac Svoboda, koji od više godina vrši tu službu požrtvovno a na opće zadovoljstvo, tako te je znao steći ljubav i poštovanje kod svojih učenika a priznanje kod ostalih za svoj rad, koji je uvijek nagrađen bio dobrim uspjehom. Or- hestrom pak ravnao je kapelnik mjesne Hrv. Glazbe“ Gosp. V. Vačkač, koju je uz velike poteškoće a jedino iz ljubavi prama glazbi i društvu, on isti ustanovio.