.

 

,zgrade. U tu svrhu komisija je morala
pobići kuću, pa bi bila grehota sada, kada
gradi, ne graditi tako, kako građevni
propisi zahtijevaju.

Općina naređuje, što treba, i
radi se naprijed. Kuća se pokriva i dolazi
do znanja općine, da usprkos »prostranosti
kuće“, koja je zahtijevala, po samomu mni-
jenju prota, da se mješte drvenih stave
gvozdene grede, krov se stavlja, a da se
grede među sobom ne vežu. Što je općina,
kao građevna vlast, mogla učiniti ? Narediti
s istoga razloga, s“kojega je naredila, da se
stave gvozdene grede; i to, da se grede
krova među sobom vežu. To je i učinila, a
na to je u ,Pravoj“ izašao čitav članak pod
naslovom: ,Klika — sila, općina — inad*.
Tu se najprvo nastojanje općine, da sud

ostane u gradu, krsti inadom protiv g. Jelića.
Inad je itšto se nije dopustilo pr. širenje groblja
na Dančama. Iz inada se napalo na Dr.
Roka Mišetića — kad? kako? — pa se je iz
inada napokon zabranilo i g. Matičeviću da
gradi kuću kako on hoće.

A što ne bi bio inad? — Pustiti Jeliću
da gradi kako hoće, a služi se općinskom
vodom, koliko hoće. Pustiti da se cijeli grad
pretvori u groblje, a g. Matičeviću zbog par
pišljivih forinta, da gradi na način, da krov
padne i pokopa čeljad u kući. Kad bi sve
to općina dozvolila, onda bi možda našla
smilovanja u očima Jelića, Matičevića et comp.

Neka gospoda ipak se varaju, kad
cijene da će ovim načinom zastrašiti općinu
u vršenju svojih dužnosti. Neka zapamte, da
ona ne vrši vlast u ime Petra i Pavla, nego
u ime puka, koji je birao ljude svoga po-
vjerenja: A taj puk ne pozna ni gospara
Iva ni prota Nika, nego pozna samo građa-
ne, koji su među sobom potpuno jednaki i

iu pravima i u dužnostima. Općina ne može

dopustit, da ono, što siromah ne bi smio,

ibude slobodno gosparu Ivu i protu Niku

samo za to, što su njima na raspolaganje
stupci ,Prave Crvene Hrvatske“. Neka slo-
bodno pišu, sudit će — puk.

Na badnji dan u večer. — Ove je
godine bilo osobito živo, a to je bilo očeki-
vati, ko zna napetost, sto od neko doba
vlada u Dubrovniku. Drske uvrijede i psovke
što ih svake subote izaspe ko iz vreće . Pra-
va“ na mirno građanstuo, počimlju da _iza-
zivlju reakciju, a to se očituje ko obično u
sličnim prilikama. Ko mač podiže, od mača
pogine.

U noći badnjega dana idu po starom
običaju veće ili manje skupine ljudi da ko-
dendavaju, Kolende su se ovoga puta pretvo-
rile u političke iskaze. ,Pravaši“ imali su
da iskažu svoje poštovanje ,prvaku stranke
prava“ Dr. Roku Mišetiću, pa pošto su tu
dužnost pijeteta izvršili, zasjeli sa njih jedno
pedeset u kafanu općinsku. iza ponoća banuli
pred kafanu ,naši* u četi od oko 200 ljudi.
Dok su ispjevali hrvatsku pjesmu, dotle bilo
mirno, a kad se oglasi odmah zatim srpska,
pravaši“ ugrijani oduševljenjem badnjega
dana počeli provokacijama.

Suvišno bi bilo kazivati, kako su ,pa-
trioti* iskazali tom prilikom svoj jal na
sve ono, što je hrvatsko i srpsko. Na sve
rječetine, kojima je ,Prava“ naučila svoje
vjerne, protivna je strane odgovarala samo
s poklikom : Živio Crnica! Živio Strussnoff,
a to je ,čiste“ tako rasplamtilo, da su se
zaboravili, pa počeli vikati: Živio Frank“.

su dakako oduševljeno prihvatili te je

i u Dubrovniku Frank ,dožifio jednu

«

feliku ofaciju“, kako se izrazila jedna čista
perjanica.

'Taj tragikomičan prizor trajao je jedno
po sata t. j. dok je policija ispraznila kafanu.

Jesmo li u Dubrovniku? — Na
Stjepan dan u večer veselio se gospodin
tajnik trgovačko - obrtničke = komore Josip
Onickijević u Maslača, kad k njemu pristupi
radnik N. Bielovučić te ga zamoli za jednu

riječ na samu. Sto su govorili, ne znamo, a

okolni su vidjeli, kako je Bjelovučić udario
dva tri put po licu Onyekijevića, a kad se
ovaj htio branit kišobranom, oteo mu kišo-
bran pa lupnuo dva tri put po glavi, dok ga
nije razbio.

Uzrok je ovomu napadaju po onomu,
što čujemo politika“. Bjelovučiću se zamje-
rilo, što mu je Onyekijević kazao da on
nije s njima zbog toga, što mu općina daje
radnje pri svetkovini sv. Vlaha.

Čajemo da Onvekijević, pripovjedajuć
ovo, svršava pitajuć se: Jesmo li ovo u Du-
brovniku 2? Jedan je šaljivdžija na to primje-

tio: Nijesmo, nego u  Pravoj Crvenoj Hr-

vatskoj. A u toj ironiji kruta je istina. Ne
ostati bez po-
Dubrovnika,

može, gospodine Onyckijeviću,
sljedica u društvenom životu
kad svake subote ,,Prava“ uvrijedi osobno
po pedeset ljudi. Ne može se ne osvetiti ma
svojim začetnicima ona hajka, koju je ,Pra:
va“ podigla na sve, što je hrvatskoga i srp-
skoga u. Dubrovniku dižući otare zlatnim
kumirima.

Onomadne demonstracija biskupu, na_ba-
dnji dan gungula u općinskoj kafani, na
Stjepan dan napadaj na Onvekijevića — sve
ovo bilježi naša kronika u ne puno petnđest
dana. Osim ovoga ona bilježi glasovito pismo
Mišetića načelniku i još glasovitiju poslanicu
Jelića, odgovor Dr. Martechini te napadaj Dr.
Mišetića na Supila. Vele je ovo za Dubro-
nik, a ko je krivac? a ko je uzburkao ove
strasti, tako da Dubrovnik sliči logoru, a ne
gradu, gdje je jedan građanin upućen na
drugoga?

Tomu valjda ne ćemo biti uzrok mi,
koji smo sve uradili, da dođe do sloge izme-
đu Srba i Hrvata i do sporazuma sa Tali-

janašima. Onaj, koji še tomu  opro, koji je

iznova zavitlao zuhlju bratske nesloge, onaj
valja da nosi i posljedice za svoj grijeh proti
rođenom građu. On nema pravo, da se tuži,
što je nastalo stanje, koje su htjeli izazvati.

Sjeća li se ,Prava“, kad je puk pozi-
vala da nas kamenuje ?

Ko je plaćao? — Prava“ slavi po-
bjedu kod izbora u Zadruzi, ali ni jednom
riječi ne poriče, da e za nju trebalo zatajiti
listine i upisat u zadrugu na desetke novih
članova. Htjeli bismo znat, ko je platio, jer
upisani, kao što imamo dokaza, nijesu. Oni
su samo primili namiinicu

Guski je čestitao Frank na pobjedi.
Zašto je Prava“ brzojav donijela matim slo-

s

vima? Taku novost vrijedilo je tiskat, da
U) J i

svak vidi, na odličnom mjestu.

Za one, koji ne čitaju ,Novoga
Lista“. — Sječat će se čitaoci, što smo od-
govorili ,Pravoj* na njezino zadirkivanje e
obveznicama našega lista. Ona vikla da žive
u kleveti i laži, odgovorila je — poslije da-
ljega muka — da g. Frano Supilo nije po-
tvrdio one laži“, a da bude još  ujevodosto-
janija javno je pozvala g. Supila ,j6 li, ka-
da i u kojemu lista pozvao na naplatu po-
sjednike akcija ,C. H,* i dok se on ne o-
zove i ne dokaže tu tvrdnju, ostati će ista
podla laž*.

Nego se jo g. Supilo — proti očekiva-
nju ,Prave“ — ozvao! On kaže među o-
stalim : :

Istina je, da je Frano Supilo u »No-
vome Listu“ javno pozvao posjednika ne
pakcija“, jer tih nije bilo, mego posjedmike
obveznica, koji su mu preko jednog provi-
zornog odbora (koji se je odmah razišao,
čim mu je svotu uručio) dali svotu od ne-
što preko 1000 forinti za pokrenuće ,Urve-
ne Hrvatske“, da mu dotične obveznice iliti
priznanice pošalju na Rijeku, a on da će
im odmah poslati novce. To je bllo štam-
pano u 44. broju ,Novoga Lista“ dne 18.
siječnja god. 1902., na drugoj strani, u dru-
gom stupeu, gdje svak može naći. Tu je
Supilo rastumačio, kako je on list — nakon
10 godina izlazenja — (a to je sasvim poj-
mljivo za jedan mali tjednik u malome gra-
du) ostavio ne samo bez ikakva imetka,
nego so golemim defie?tom. Za tim je kazao
da je taj list ustupio odboru dubrovačkih
Hrvata za 1000 for., ne radi dobitka, nego
da mu tako bar nešto pomogna isplatiti
ovaj deficit. Umolio je one, koji su gornju
svotu dali, da ga pričekaju, dok ovu 1000
for. naplati, kroz 5 godina, kako je_bilo u-
Ali tko ne će da čeka, neka se
te će biti odmah

govoreno.
javi i primnicu pošalje,
isplaćen.

Od onda evo pet godina. Supilo još do
danas nije dobio ono 1000 for. od Hrvata
oko Crvene Hrvatske“. Nađatim prijavilo
se nekoliko Hrvata, koji su poslali svoje
primnice i Su;dio ih je svih isplatio. Nema
nijednog čovjeka, koji bi mogao dokazati,
da je, pritanicu poslao" ili isplatu tražio, a“
da novce dobio nije!

Svi, koji su poslali, dobili su. Suviše
Supilo ja za deficit (Crvena Hrvatske“ is-
plaćivao god. 1900., 1901., 1902. i 1903.
godišnje po 1200 kruna dubrovačkom. tis
karu gosp. Dragutina Pretneru. Dakle u 4
godine ukupno 4800 kruna, a to ga je ko-
štalo novih privacija i prenapornog rada i

'oskudievanja. Gosp. Drag. Pretner u Du-

brovniku može posvjedočiti, da je te novce
primio, kao što Supilo može javno  posvje-
dočiti, da bi .Crvena Hrvatska“ kroz ono
10 godina bila deset puta morala prestati,
uza svu Supilovu do nevolje i oskudice u-
loženu požitvovnost i štedljivost, da , nije
bilo vrlog ovog Hrvata i patriote gosp. Pre-
tnera, koji je toliko čekao i list dalje tis-
kao. Njegovo ime moraju dubrovački Hr-
vati, koji onom radu imaju dosta da zaliva-
le, sa poštovanjem da spominju.

Na ovo čemo dodat:

Kako je nama sve ovo dobro bilo po-
znato, poznato je bilo i ljudima oko ,Pra-
ve“, Bona fides* s njihove je strane u-
isključena, pa kad vidimo, da se prekuhava
stara kaša, moramo promisliti, da se radi o
kakvoj novoj infiamiji i argusijadi. Vedremo,
a u toliko) ćemo, ufamo se, imat prigode
čuti ,prvaka stranke prava“ Dra Roka vit.
Mišetića. 3

Da razumiju oni, koji hoće. —
Nar. List“ odgovorio je ,Dunu“ koji ga
je prekorio što ne brani katoličke svećeni-
ke od napadaja ,Crvene“ :

Što se tiče katoličkih svećenika, proti
kojima piše ,Crvena Hrvatska“, reći nam je.
da pokle se tu ne radi o napadajima na i-
nokupno svećenstvo, nego samo o njekim
erkovnjacima u Dubrovniku, koji neće da
razumiju onu istinu, koju je neki dan ona-
ko lijepo ,Dan* izrekao, naime ,da nas ra-