. ,zgrade. U tu svrhu komisija je morala pobići kuću, pa bi bila grehota sada, kada gradi, ne graditi tako, kako građevni propisi zahtijevaju. Općina naređuje, što treba, i radi se naprijed. Kuća se pokriva i dolazi do znanja općine, da usprkos »prostranosti kuće“, koja je zahtijevala, po samomu mni- jenju prota, da se mješte drvenih stave gvozdene grede, krov se stavlja, a da se grede među sobom ne vežu. Što je općina, kao građevna vlast, mogla učiniti ? Narediti s istoga razloga, s“kojega je naredila, da se stave gvozdene grede; i to, da se grede krova među sobom vežu. To je i učinila, a na to je u ,Pravoj“ izašao čitav članak pod naslovom: ,Klika — sila, općina — inad*. Tu se najprvo nastojanje općine, da sud ostane u gradu, krsti inadom protiv g. Jelića. Inad je itšto se nije dopustilo pr. širenje groblja na Dančama. Iz inada se napalo na Dr. Roka Mišetića — kad? kako? — pa se je iz inada napokon zabranilo i g. Matičeviću da gradi kuću kako on hoće. A što ne bi bio inad? — Pustiti Jeliću da gradi kako hoće, a služi se općinskom vodom, koliko hoće. Pustiti da se cijeli grad pretvori u groblje, a g. Matičeviću zbog par pišljivih forinta, da gradi na način, da krov padne i pokopa čeljad u kući. Kad bi sve to općina dozvolila, onda bi možda našla smilovanja u očima Jelića, Matičevića et comp. Neka gospoda ipak se varaju, kad cijene da će ovim načinom zastrašiti općinu u vršenju svojih dužnosti. Neka zapamte, da ona ne vrši vlast u ime Petra i Pavla, nego u ime puka, koji je birao ljude svoga po- vjerenja: A taj puk ne pozna ni gospara Iva ni prota Nika, nego pozna samo građa- ne, koji su među sobom potpuno jednaki i iu pravima i u dužnostima. Općina ne može dopustit, da ono, što siromah ne bi smio, ibude slobodno gosparu Ivu i protu Niku samo za to, što su njima na raspolaganje stupci ,Prave Crvene Hrvatske“. Neka slo- bodno pišu, sudit će — puk. Na badnji dan u večer. — Ove je godine bilo osobito živo, a to je bilo očeki- vati, ko zna napetost, sto od neko doba vlada u Dubrovniku. Drske uvrijede i psovke što ih svake subote izaspe ko iz vreće . Pra- va“ na mirno građanstuo, počimlju da _iza- zivlju reakciju, a to se očituje ko obično u sličnim prilikama. Ko mač podiže, od mača pogine. U noći badnjega dana idu po starom običaju veće ili manje skupine ljudi da ko- dendavaju, Kolende su se ovoga puta pretvo- rile u političke iskaze. ,Pravaši“ imali su da iskažu svoje poštovanje ,prvaku stranke prava“ Dr. Roku Mišetiću, pa pošto su tu dužnost pijeteta izvršili, zasjeli sa njih jedno pedeset u kafanu općinsku. iza ponoća banuli pred kafanu ,naši* u četi od oko 200 ljudi. Dok su ispjevali hrvatsku pjesmu, dotle bilo mirno, a kad se oglasi odmah zatim srpska, pravaši“ ugrijani oduševljenjem badnjega dana počeli provokacijama. Suvišno bi bilo kazivati, kako su ,pa- trioti* iskazali tom prilikom svoj jal na sve ono, što je hrvatsko i srpsko. Na sve rječetine, kojima je ,Prava“ naučila svoje vjerne, protivna je strane odgovarala samo s poklikom : Živio Crnica! Živio Strussnoff, a to je ,čiste“ tako rasplamtilo, da su se zaboravili, pa počeli vikati: Živio Frank“. su dakako oduševljeno prihvatili te je i u Dubrovniku Frank ,dožifio jednu « feliku ofaciju“, kako se izrazila jedna čista perjanica. 'Taj tragikomičan prizor trajao je jedno po sata t. j. dok je policija ispraznila kafanu. Jesmo li u Dubrovniku? — Na Stjepan dan u večer veselio se gospodin tajnik trgovačko - obrtničke = komore Josip Onickijević u Maslača, kad k njemu pristupi radnik N. Bielovučić te ga zamoli za jednu riječ na samu. Sto su govorili, ne znamo, a okolni su vidjeli, kako je Bjelovučić udario dva tri put po licu Onyekijevića, a kad se ovaj htio branit kišobranom, oteo mu kišo- bran pa lupnuo dva tri put po glavi, dok ga nije razbio. Uzrok je ovomu napadaju po onomu, što čujemo politika“. Bjelovučiću se zamje- rilo, što mu je Onyekijević kazao da on nije s njima zbog toga, što mu općina daje radnje pri svetkovini sv. Vlaha. Čajemo da Onvekijević, pripovjedajuć ovo, svršava pitajuć se: Jesmo li ovo u Du- brovniku 2? Jedan je šaljivdžija na to primje- tio: Nijesmo, nego u Pravoj Crvenoj Hr- vatskoj. A u toj ironiji kruta je istina. Ne ostati bez po- Dubrovnika, može, gospodine Onyckijeviću, sljedica u društvenom životu kad svake subote ,,Prava“ uvrijedi osobno po pedeset ljudi. Ne može se ne osvetiti ma svojim začetnicima ona hajka, koju je ,Pra: va“ podigla na sve, što je hrvatskoga i srp- skoga u. Dubrovniku dižući otare zlatnim kumirima. Onomadne demonstracija biskupu, na_ba- dnji dan gungula u općinskoj kafani, na Stjepan dan napadaj na Onvekijevića — sve ovo bilježi naša kronika u ne puno petnđest dana. Osim ovoga ona bilježi glasovito pismo Mišetića načelniku i još glasovitiju poslanicu Jelića, odgovor Dr. Martechini te napadaj Dr. Mišetića na Supila. Vele je ovo za Dubro- nik, a ko je krivac? a ko je uzburkao ove strasti, tako da Dubrovnik sliči logoru, a ne gradu, gdje je jedan građanin upućen na drugoga? Tomu valjda ne ćemo biti uzrok mi, koji smo sve uradili, da dođe do sloge izme- đu Srba i Hrvata i do sporazuma sa Tali- janašima. Onaj, koji še tomu opro, koji je iznova zavitlao zuhlju bratske nesloge, onaj valja da nosi i posljedice za svoj grijeh proti rođenom građu. On nema pravo, da se tuži, što je nastalo stanje, koje su htjeli izazvati. Sjeća li se ,Prava“, kad je puk pozi- vala da nas kamenuje ? Ko je plaćao? — Prava“ slavi po- bjedu kod izbora u Zadruzi, ali ni jednom riječi ne poriče, da e za nju trebalo zatajiti listine i upisat u zadrugu na desetke novih članova. Htjeli bismo znat, ko je platio, jer upisani, kao što imamo dokaza, nijesu. Oni su samo primili namiinicu Guski je čestitao Frank na pobjedi. Zašto je Prava“ brzojav donijela matim slo- s vima? Taku novost vrijedilo je tiskat, da U) J i svak vidi, na odličnom mjestu. Za one, koji ne čitaju ,Novoga Lista“. — Sječat će se čitaoci, što smo od- govorili ,Pravoj* na njezino zadirkivanje e obveznicama našega lista. Ona vikla da žive u kleveti i laži, odgovorila je — poslije da- ljega muka — da g. Frano Supilo nije po- tvrdio one laži“, a da bude još ujevodosto- janija javno je pozvala g. Supila ,j6 li, ka- da i u kojemu lista pozvao na naplatu po- sjednike akcija ,C. H,* i dok se on ne o- zove i ne dokaže tu tvrdnju, ostati će ista podla laž*. Nego se jo g. Supilo — proti očekiva- nju ,Prave“ — ozvao! On kaže među o- stalim : : Istina je, da je Frano Supilo u »No- vome Listu“ javno pozvao posjednika ne pakcija“, jer tih nije bilo, mego posjedmike obveznica, koji su mu preko jednog provi- zornog odbora (koji se je odmah razišao, čim mu je svotu uručio) dali svotu od ne- što preko 1000 forinti za pokrenuće ,Urve- ne Hrvatske“, da mu dotične obveznice iliti priznanice pošalju na Rijeku, a on da će im odmah poslati novce. To je bllo štam- pano u 44. broju ,Novoga Lista“ dne 18. siječnja god. 1902., na drugoj strani, u dru- gom stupeu, gdje svak može naći. Tu je Supilo rastumačio, kako je on list — nakon 10 godina izlazenja — (a to je sasvim poj- mljivo za jedan mali tjednik u malome gra- du) ostavio ne samo bez ikakva imetka, nego so golemim defie?tom. Za tim je kazao da je taj list ustupio odboru dubrovačkih Hrvata za 1000 for., ne radi dobitka, nego da mu tako bar nešto pomogna isplatiti ovaj deficit. Umolio je one, koji su gornju svotu dali, da ga pričekaju, dok ovu 1000 for. naplati, kroz 5 godina, kako je_bilo u- Ali tko ne će da čeka, neka se te će biti odmah govoreno. javi i primnicu pošalje, isplaćen. Od onda evo pet godina. Supilo još do danas nije dobio ono 1000 for. od Hrvata oko Crvene Hrvatske“. Nađatim prijavilo se nekoliko Hrvata, koji su poslali svoje primnice i Su;dio ih je svih isplatio. Nema nijednog čovjeka, koji bi mogao dokazati, da je, pritanicu poslao" ili isplatu tražio, a“ da novce dobio nije! Svi, koji su poslali, dobili su. Suviše Supilo ja za deficit (Crvena Hrvatske“ is- plaćivao god. 1900., 1901., 1902. i 1903. godišnje po 1200 kruna dubrovačkom. tis karu gosp. Dragutina Pretneru. Dakle u 4 godine ukupno 4800 kruna, a to ga je ko- štalo novih privacija i prenapornog rada i 'oskudievanja. Gosp. Drag. Pretner u Du- brovniku može posvjedočiti, da je te novce primio, kao što Supilo može javno posvje- dočiti, da bi .Crvena Hrvatska“ kroz ono 10 godina bila deset puta morala prestati, uza svu Supilovu do nevolje i oskudice u- loženu požitvovnost i štedljivost, da , nije bilo vrlog ovog Hrvata i patriote gosp. Pre- tnera, koji je toliko čekao i list dalje tis- kao. Njegovo ime moraju dubrovački Hr- vati, koji onom radu imaju dosta da zaliva- le, sa poštovanjem da spominju. Na ovo čemo dodat: Kako je nama sve ovo dobro bilo po- znato, poznato je bilo i ljudima oko ,Pra- ve“, Bona fides* s njihove je strane u- isključena, pa kad vidimo, da se prekuhava stara kaša, moramo promisliti, da se radi o kakvoj novoj infiamiji i argusijadi. Vedremo, a u toliko) ćemo, ufamo se, imat prigode čuti ,prvaka stranke prava“ Dra Roka vit. Mišetića. 3 Da razumiju oni, koji hoće. — Nar. List“ odgovorio je ,Dunu“ koji ga je prekorio što ne brani katoličke svećeni- ke od napadaja ,Crvene“ : Što se tiče katoličkih svećenika, proti kojima piše ,Crvena Hrvatska“, reći nam je. da pokle se tu ne radi o napadajima na i- nokupno svećenstvo, nego samo o njekim erkovnjacima u Dubrovniku, koji neće da razumiju onu istinu, koju je neki dan ona- ko lijepo ,Dan* izrekao, naime ,da nas ra-