CRVENA HRVATSKA
Cijena je listu una a za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa asa Bosnu *
: ppdinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo:
Hercegovinu
itarski troškovi. Ko ne v:
polugodište.
DUBINNIK, 20 Januara 1905.
U nas je navi|gledati na staro s nekakvim
ne ćemo kazat prijdom, ali dobrom dozom saža-
ljenja. Kako su, bolmoj, oni mogli živjet onako,
kako su živjeli! Njila veselja mi ne možemo da
shvatimo, njihove t4e ne možemo da razumije-
. mi djecaivoga doba, zadojeni svim
idejama, koje je vrije za sobom donijelo. A ipak
ne treba biti laukor temporis acti, da
uvidiš, da je često f) staro bilo bolje od novoga
te ako je tko vrijedi sažaljenja, u prvom smo
redu mi, koji smo dili, da smo učinili bog zna
kakvo hvalevrijedno ko, što smo još tići golišići
htjeli, da ne bude o8, što je bilo samo za to,
što mjesmo mi to ušli, a nakon malo vremena,
opet se vraćamo na, gdje su stari ostali.
Koliko smo se šili samo, da razrušimo, i
Srbi i Hrvati, ono dino jedinstvo, kojemu je
stara narodna strank&ghvaljivala sve svoje us-
pjehe! Pa dobro! Rdlili smo, a sada? Odaleči-
vamo ruševine te pr&umo i mučimo se, da na-
gjemo one stare teme na kojim je ta zgrada
počivala, pa da naojlidamo zgradu narodnog
osviješćenja. Je li balbalo, da u to herostrat- | če
sko djelo potrošimo ko snage, koju bi mogli
upotrijebiti u drugu Khiju svrhu ? Kazat će nam,
da je trebalo, da tal&de, jer se u megjusob-
nom trvenju jačala ivatska i srpska svijest.
Biće tako, kad govor
Rekriminacije n4riste. Što je bilo, bilo.
Sve da je i zlo bilo, iže sada biti dobro, ako
je narod postao iskuslte ako se budemo znati
drugi put čuvati, da ibademo u istu pogrješku,
te naši potomci opet |.u rušiti, što ćemo mi
“suda le$ROM NiUKom $diti — ako ikad sagra-
dimo! Ta gragja ne biti savršena, te će joj
biti zabave u svakomkt|edu. Manjaka i nedo-
stataka bilo je i u sti$ri stare narodne stranke,
ali su se ti dali uklo nije bilo potreba ru-
šiti ..., da sada izmeradimo.
ROD OOO
riječ
u vjersko-nartom pitanju.“)
U Banovini ustrojile se ovih dana — pored
drugih već postojećih strat i pored , katoličke stran-
ke prava“, koja za prava se nije ustrojila, ali je
sva prilika da će se ustrol- još druge dvije stran-
ke: ,stranka seljačka“, i 4ka naprednjačka“, prva
*) Rado uvršćujemo, da se vh&iko o ovom pi'anju misli
jedan kutolički svećenik.
PODI E AK.
Zidanje crkv&v. Roka.
Slika iz dubrovačkog i XVI. vijeka.
Meštar Baro, zlatar, rat oko kaleža, što mu
Prvi od njih, Sijero m
— Evo nova je godina probrzo će i Veljača a
još odgovora nema. Znaš li tik tamo — i pokaza
rukom put Dvora — misli, h&4nam više doć pot-
vrda ili neće?
Još prije nego je Baro il, da odgovori, oglasi
se Sijerov drug, Česar, i on
—. Lako je za ovu novu g
desetičetvrta pa i peta a namaliyor ne će,
— Nije preše njima, &ko je\, Imaju oni i važ-
nijih posala ove dane, zabavljerinaredbama za grad-
nju novih galija, jer su prekolkako svi znamo,
izgubili 7 velikih galija u onoj \ćnoj vojni Karla
V. proti Alžiru i Tripolu, proghmeštar Frano.
Napokon i meštar Baro p4 glavu, pogleda
onu trojicu, pa reče :
— Nije stvar tako laka kako \ma čini. Potvrdili
bi oni našu matrikulu brzo i dak, zemlju za crkvu,
da nije u njoj one ustanove 0 tj4 osugjerika. Nije
njima tako lasno potvrdit, a da phe znada koji će
biti članovi ovoga bratstva, jerbo ima tješit osu-
gjenika, valja da u tamnicu uljezć, g njim govori,
progovori Baru:
e?
ali će doć i četr-
ljadi. A znate kakva su naša vl
se više ni sami u se. To će bit,
razlog, zašto još odgovora nijesmajii,
— A koji smo ono dan predali spominješ li
se, priupita meštar Frano.
— Ono ti je bilo , ...
bota .... na.
čekaj \ bila je Su
lm mamma o m m 7
list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
U DUBROVNIKU,
10 krun& i po-
pod vodstvom čovjeka, kome se iskreno rodoljublje ne
može zanijekati, g. Stjepana Radića; druga pod vod-
stvom g. D.ra Lorkovića, g. D.ra Heimrla i drugih.
Pišući o njima riječki ,Novi List“, kazaoje da u pro-
gramima rečenih dvaju stranaka nema bitne razlike,
nego da se ,razlikuju tek u tome što seljačka stranka
nije onako i onoliko antiklerikalna kao
napredna“, I zbilja Stjepan Radić izjavio je da ge-
slo njegove stranke nije borba proti ,klerikalizmu“,
kao što je to geslo ,napredne stranke“, nego tek bor-
ba proti ,klerikalnom i liberalnom aristokratizmu“.
G. D.r Lorković pak u svome programnom govoru iz-
rečenom na sastanku napredne stranke u Zagrebu, o
vjerskom pitanju izrazio se ie ovako: ,Baš antikleri-
kalizam nije mržnja protiv popova i crkve, nego je bor-
ba za slobodu savjesti, za slobodu misli, za slobodni
umni, moralni i religijozni razvoj ljudstva. Vojujemo za
religijozni napredak i razvoj čovjeka, kao što vojujemo
za napredak znanosti, umjetnosti, morala i socijalnih
uredaba čovječanstva“.
Imamo dakle sada u programima naših stranaka
nešto što dosada nijesmo imali. One se naime i glede
vjersko-socijalnog pitanja postavljaju na posebno sta-
novište, te se kažu spravne daiu tome pogledu s pro-
tivnim strankama zapodjenu odlučnu borbu. Za stvar
je pak zlamenito to, da_i jedna i druga stranka, se-
ljačka i napredna, jesu za slogu sa Srbima. Što se ti-
Pkatoličke stranke prava“, i ako se još nije ustro-
jila, ipak, sudeći po onome što pišu listovi koji tu
stranku zagovaraju, ona, kad bi se ustrojila, bit će
protivna seljačkoj i naprednoj stranci mal da pe u svim
tačkama programa, pa kako u svemu tako i u ; ogled
aktuelnog pitanja sloge Srba i Hrvati, ona će toj sio-
zi biti protivna, i to, ako se ne varam, ne samo s po+
litičkih nego i s vjerskih razloga.
U zadnjem broju ovoga lista — ogragjući se pro-
ti stanovitom podmetanju — izjavio sam bio da sam
za slogu poštenih nezavisnih Hrvata sa poštenim neza-
visnim Srbima, i to ne samo kako Hrvat, nego i kako
katolički.svećenik, i naveo sam poglaviti razlog vome:
jer sam — rekoh — uvjeren da proti sili narodnih du-
šmana ta je sloga potrebita.
U koliko čujem moja izjava mnogim je ugodna
bila, ali sam stalan da će se bit našlo i takovih koji
će na nju bit zarežali. Ne marim potanko ispitivati
razloge ugodnosti s jedne strane, a režanju s druge,
ali mislim da ću pogoditi, kad rečem da su tome po-
glaviti razlog uprav naši sadašnji žalosni vjersko-
stranački odnošaji, što sam ih gori napomenuo, koji
prijete da u hrvatskom izmučenom narodu, baš u vri-
jeme najgore krize, izazovu takovu trzavicu, kakve još
dosada doživio nije.
S pravom zebnjom u srcu pratio sam i pratim
sve što se kod nas u ovo zadnje doba dogagja i po
novinam piše, a što ne sluti na dobro. Promatrajući iz
prikrajka, daleko od gradskih zadjevica i petljanija,
koje su kadre da čovjeku i pamet i srce pomute, vi-
dim da se je kod nas sve tako uskomešalo i ispremi-
— Na 12 Dećembra, pamtim ja dobro, upane mu
Ćesar u riječ. Mi smo ono predali pred podne, a kad
sam došo doma, našo sam jedno čeljade više u kući:
žena mi rodila sina. To je bilo baš isti dan, za toi
pamtim.
— Pa nije tako dugo, što ćeš, prije nijesu ni mogli
, | odgovorit. Nema nego dobar mjesec dana da smo pre-
dali, umetne Baro.
— Da, tako je, potvrdiše ostala trojica, te pozdrave
Bara i izagjoše iz dućana.
+ " .
Godine 1526. pojavi se nemila kuga u Jakinu,
odakle se dovuče i u Dubrovnik, gdje je silno harala
1627. i 28. Mela je strašno, lijevo i desno, tako da
više nije bilo, ni ko bi mrtve ukopavao. Dapače isti
senat, e da ne izginu sva vlastela, jer ih je dobar dio
već bio poginuo, preseli se u Gruž, i tamo je službu
vršio, u koliko je mogao. Pošto je sv, Roko od kato-
ličke crkve proglašen zaštitnikom i parcom protiv kuge,
Senat se zavjetova, da će sagraditi crkvicu posvećenu
tome svecu, e da bi oslobodio grad ove teške nevolje.
Gornja su pomenuta četvorica bili oni, koji su se
12 Prosinca 1542. obratili molbom Senatu, da bi na
izvršenje svoga zavjeta, darovao zemljište, gdje će se
crkva posvećena sv. Roku, sagradit. Molbi priložiše
matrikulu za bratovštinu, koja bi se u toj crkvi sasta-
jala, a cilj će joj biti: iskazivanje pošte molitvom i
službom bož jom sv, Roku; pregledenje bolestnika ; tje-
šenje na smrt osugjenijeh; ukopavanje mrtvih; kuplje-
nje milostinje i dijeljenje novčane pomoći siromašnim
djevojčicama pri udaji.
.
+ +
U ovom bratstvu nalazimo lijepu i uzvišenu za-
daću, što u nijednom drugom ne nalazimo, biva petu
tačku matrikule, koja glasi: ,0 načinu kako se ima
postupat pri tješenju da lahko umra i kako se imadu
pratit do stratišta oni, koji su na sinrt osugjeni“, (, Del
modo che si ha da tenere in confortare al ben morire
Ialasi area iabole. |
Pojedini broj 20 para.
)
/
#1. Januara 1905.
frankirana pisma ne primaju se
ješalo, i*stranke i ljudi, i načela i osobnosti, da čovjek
već“ ne zna kako da se snagje, kome da dade pravo, a
kome krivo; i, k& da ne bi bilo dosta naših domaćih
nevolja, stranaka i strančići, htjelo se je da nadogje
joštper compir V opera i ,seljačka“ i ,napredna“
i ,satolička pravaška“ stranka iz Hrvatske, da sva-
ka za se i svoje ideje rekrutuje pristaše u već i tako
iskomešanim redovima dalmatinskih Hrvata.
Jer čim novim, pitam ja, hoće da nas s nove go-
dine daruje novoustrojena ,napredna“ stranka, ako ne
boriom proti crkvi i vjeri? Čemu se skupila u Zagre-
bu ta četa mladih ljudi, da kršćanskom našemu naro-
du, jedne i druge crkve, propovjeda načela o ,slobod-
noj savjesti“, o ,slobodnoj misli“, o ,slobodnom moral-
nom i religijoznom razvoju“, kad je svakomu kršćan-
skom vjerniku poznato, da kršćanska religija jest ap-
solutna religija. koju nijesu ljudi skovali, nego Bog sam
objavio; da kršćanski moral jest apsolatni moral. koji
ne podnosi ,razvoja“ niti se može prekivat; da kršćan-
ska istina jest apsolutna istina, koja se ne da ,razvi-
jat“ onako kako se razvijaju zuanosti i umjetnosti, te
da skeptična pitanja: što je moral? što je istina? ne-
madu smisla u duši kršćanskog vjernika ? Bez sumnje,
načela o slobodi misli i savjesti — onako kako ih shva-
ćaju oni koji se nazivlju ,naprednjacima“ — ruše sa-
me temelje kršćanstva. koje, jer počiva na pozitivnoj
Božjoj objavi, odbacuje od sebe svaku misao i svaku
saviest, koja se kosi s evangjeoskim zakonikom; i ne
treba biti ,klerikalac“, da se uvidi, kako borba koja
bi se iz ioga razvila, ne bi bila borba ;klerikalizma“
proti ,liberalizmu“, nego očito borba vjere proti ne-
vjeritvu. Y
A što kažu da njihov antiklerikalizam nije mrž-:
nja proti crkvi i popovima, valja reći da, kad to kažu,
znak je da sasvim slabo poznadu crkvu i popove. Oni
nijesu proti crkvi, nego su za ono proti čemu je
crkva kršćanska uvijek bila, i što, kad bi priznala,
eo ipso prestala bi bitisati. To je dakle prosta igra
riječ. i ništa drugo.
i*druge strano nadobudna katolička strenka.pra.
va“, koju zagovara ,Hrvatstvo“, kao da nas hoće ob:
dariti novom i starom, ali svakako pogoršanom borbom
proti Srbima. Jer dok ,napredna“ stranka zaboravlja
da je našemu narodu od valjkada geslo bilo i jest:
ža krst časni i slobodu zlatnu“, katolička
nDravaška“ stranka kao da smeće s uma da su za ge-
slo ,za krst i slobodu“ na potoke krvi prohjevali i
Srbi i Hrvati; pa, ako ništa drugo, ta je lozinka spo-
dobna da proti navalam bezvjerstva i tugjinstva sa za-
pada, u jedno kolo pribere i pravoslavne Srbe i kato-
ličke Hrvate.
Nastalo je, kako vidim, grdno pobrkanje i mješa-
nje pitanja političkih i aarodnosnih s pitanjima vjers-
km;i kao da se hoće i sa stanovite hrvatske strane
dat pravo pravoslavnom episkopu g. D.r Milašu, koji
ući: da ne može biti pravi Srbin, ko nije pravoslavni.
Tako se stežu i ograničuju Hrvati na same katolike,
čim se potvrgjuju i ukrijepljujn u svojoj zabludi oni
el. accompagnare i condenati a morte“). Ovaj je propis
jeko zanimljiv i zato evo njegove suštine: Starješina
bratstva izabrat će one od braće, koje on bude smatrat
za najprikladnije, da pogju u tamnicu i da tješe osu-
gjenika od časa kad mu stigne osuda ili tri daua prije
nego bude poveden na stratište. Oni ga moraju velikim
marom i nastojanjem sokoliti i tješiti ne stedaći pri
tom nikakva truda, te ne smiju niti časka ostavit osu-
gjenika sama, već se mogu izmjenjivat kako to sta-
rješina odredi. To sve e da osugjenik umre što bolje
utješeu i koliko je moguće više zadovoljan. Kai bude
izveden iz tamnice da ga se privede na stratište, sva
gu braća moraju pratit s križem i obučeni u bratstve-
no odijelo.
Ovo je bratstvo imalo i sro bratstvenu odjeću.
To je ona odjeća, kakvu nalazimo na slikama sv, Roka,
iva: bijelo odijelo s ogrtačem preko ramena, uski
klobuk od feltra, na prsima biljeg s križem i nat
pisom in hoc signo vinces, te male bijele čizme.
U času kad bude straćen osugjenik braća moraju
pjevat litanije, a kad umre svaki brat mora smolit pet
očenaša i pet zdravih Marija za njegovu dušu.
U ovu bratovštinu nije mogao svak biti primljen.
Kad bi kogod hotio postati bratom, valjalo bi,
de se molbom obrati bratstvu. Starješina bi tada is-
tražio, kakav glas molite j uživa i kakvo mu je pona:
šanje. Kad bi se osvjedoćio o njegovu poštenju i dobru
glasu, javio bi njegovo ime Malome Vijeću, Ako bi
ga Malo Vijeće primilo sa dvije trećine glasova, javilo
bi bratstvu, koje bi tad sazvalo skupštinu, te bi gla-
sovalo. Ako bi i pri ovom glasovanju dobio dvije tre-
ćine glasova, stoprv Li tadar bio primljen kao član
bratstva.
Pri primanju u ovo bratstvo postupalo se ovako
strogo, kao u nijednom «drugom bratstvu, baš redi gor-
njih razloga. Nije se, zaišta, moglo svakoga pustit da
ulazi u državne tamnice i da s osugjenicima govori!
Zato i nalazimo u ovoj bratovštini mnogo aristo
kracije i svjetovne i crkovne kao braću. Dapsče tri
re — YES M
Godina XV.
“Protgikia i oglii plaćaju se ij Crvene llevatske* u tiene gdje su utužljivi. Za isja-
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a ze oglase 20 para.
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-
Oglasi koji se više puta ti-
Srbi, koji se drže Milaševe nauke. A jeli to pravo,
je li to razložito ? Zašto da se, pitam, na taj naćin gra-
de nove barikade izmegju Srba 1 Hrvata, da se i dalje
radi vjerske razlike jedan narod u dvoje dijeli, tako da
i u presudnom času, koji možda nije daleko, narod se
nagje nesložan, zavagjen, omražen kako možebit nigda
prije u povijesti ? Ili je zar to sugjeno, da se Srbi i
Hrvati razdijele jedni od drugih kineškim zidom, da
nas zavagjene i razdijeljene tugjin prije pojede ? A ka-
toličkim svećenicima, megju koje se i ja ubrajam, zar
nije naregjeno, da se posebnom molitvom mole ,za
sjedinjenje kršćanske braće“ ? Pa ako se u vjeri i crkvi
prosi od Boga sloga i sjedinjenje — jer ,pred Bogom
nije ništa nemoguće“ — zar da se nagje ko će zamje-
rit katoličkom svećeniku, ako, pred očitom pogibiji
njemačko-magjarskog Dranga, zagovara slogu Srba i
Hrvata, na podlozi gesla i jednim i drugim za-
jedničkog: Za krst časni i slobodu zlatnu !
Ja cijen.m i uvjeren sam da katolička stranka kod
nas (bude li baš potreba da se do ustrojenja takove
stranke dogje), imajući, megju ostalim, zadaćom da po-
radi za sjedinjenje crkava, ne može i ne smije da ima
za geslo: borbu proti Srbima. To geslo može imati sa-
mo: katolička stranka prava, u koju stranku ja ne pri-
padam, niti ću igda pripadati, me zato što je katolička
— jer sam osvjedočeni katolik i katolički svećenik —
nego zato što je ,katolička stranka prava“, priječeći
već samim svojim imenom pristup zatolicima Srbima,
katolicima narodnjacima i u opće svim inače dobrim
katolicima, koji nijesu od ,stranke prava“. Moje je
čvrsto uvjerenje da katolička stranka kod nas, ako ho-
će uspješno djelovati, treba da, ostajući vjerna svome
narodu, otrese se ipak svega što bilo kako podsjeća na
strančarenje. Inače, molim ja Vas, gospodo i braćo,
oko ,Hrvatstva“ i ,Vrhbosne“, da mi rečete: kakva je
to čudna katolička stranka, koja sastoji od samih
»Dravaša“ 2 — Don Vico Medini.
ZELENI IU VIVA
.l
Od-pravaštva do naprediijaštva.
Zagreb, u januara.
Dvadeset zadnjih godina u bauskoj Hrvatskoj nije
drugo, nego —- dvadesetgodišnje traženje zdravoga os-
nova, na kojemu bi se mogao izraditi pravi i uspješni
program za politički rad. Dvadesetgodišnje lutanje, duga
vladavina magjaconstva, porazi svih oporbenih stranaka .
— ne znače drugo, nego da pravi narodni ljudi ...jesu
umjeli naći put, kojim bi udarili. Sve su kušali, sva-
kojakih su stranaka osnivali. Pogledajmo samo na stranku
prava, koju su bili osnovali Kvaternik i A. Starčević.
Pravaštvo se smatralo onom — jedva dočekanom —
čarobnom silom, koja bi nas spasila. Stranci prava
odu'evljenjem pristupi veliki dio naroda. Megju ondaš-
njim pristašama stranke prava nalazili su se ljudi, koji
su u naše vrijeme došli do najvećega ugleda.
Ali nije dugo potrajalo, pa se uvidjelo da su
pravaške ideje odviše idealne i većim dijelom neostva-
arćibiskupa, koji s su sani i više puta bili starješine bra-
tovštine. *)
Koliko je ok ova dužnost braće bila lijepa i
uzvišena, toliko je bila i teška. Nije lako tješit osu-
gjenika, a nije ga ni lako pratit do stratišta, kad se
promisli, da je stratište bilo udaljeno tri kilometra, od
grada, biva na visokom brdu blizu crkve sv. Orsule,
poviše sv. Jakoba od Višnjice.
*
.
*
Mjesec dana po prilici iza gornjeg razgovora pri-
mio je meštar Baro pismo od Maloga Vijeća, te je u
večer istoga dana Franu i Ćesaru — Sijera nije našo
— priopćio sadržaj.
— Malo Vijeće odregjuje da se četiri kućice u bli-
zini crkve od Domina razore i da se na mjestu, gdje
se one nalaze, sagradi crkva posvećena sv. Roku. U
isto vrijeme daje se 600 dukata za troškove gradnje
rečene crkve. To su novci, koje su se godine 1.28.
zavjetovali Miho Marin Menčetić, Jakob Radeljević te
Zano Bartoli fjorentinski konsuo u Dabrovniku, da će
u tu svrhu dati,
— Lijepo, da ne može bolje, reče Frano,
— Može i bolje, Frano. Slušaj: \Ja sam već upiso
nekoliko braće osim nas, i to od jutros do večeras.
— Može li se znat, koji su, upita Ćesar?
— Zašto ne? Svake su ruke, jer želim 4& bude i
gospara i siromaha Nama je čast, da smo zajedno s
vlastelom, a i njima ne će biti krivo, da su uza nas,
a oboje neka bude na višu slavu sv, Roku, što je naš
grad od kuge oslobodio, slava mu i hvala! Evo, ovi
što sam ih danas upiso, vlastela su i radnici.
Izvadi knjižicu iz špaga, te stane čitat;
— Miho Marin Menčetić, Zano Bartoli , . . .
— Prošti, da te ometam, je lito onaj konsuo, upane
mu u riječ Ćeiar?
— Qu glavom.
+) Aureli'e Novarin iz Kremone (1692): Frano Porotti iz
Sasoferata (1650); Plaćido Skop, Sicilijana: (1094).