carem prolivenom krvi prestala. Pozivlje napokon voj- sku, da se i ona pridrdži narodu. U tom proglasu, koji je na hiljade rasturen megju ruskom vojskom, riješava vojnike prisege vjeruosti te proglasuje sveti rat proti vladi. Liberalni pak odbor, čiji sn članovi i vrlo ugled ni članovi ruskog naroda, izdao je manifest, u kom se kaže, da je vlada narodu rat navijestila, pa za to mo- ra cijeli narod poduprijeti radnike, koji se bore za op- će dobro. U ruskoj Poljskoj. bojati se je ustanka; re- volucijunarci, koji su se bili u potonje doba razbjegli po Evropi, hrle sad u domovinu, hribre narod na što žilaviji otpor. Što je pak najznačajnije, desilo se kad- kad pri sukobu vojske s radništvom, da je vojska us- kratila posluh i nehtjela pucati. Ovi dogogjaji pokazuju nam da doista Rusija pre- življuje takovu krizu, koja bar sada teško da izagje na korist ruskog naroda Rusija aije pred katastrofom. ka- ko to hoće Rusiji neprijateljska stranka, jer bi bilo lu- do i misliti, da ruski narod može propasti. Mi znamo za cara, da je plemenit i vrlo dobrih namjera, što po- kazuju zadnji njegovi manifesti i cijenimo, da bi on bio već davna dao ustav ruskom narodu, ali je previše okružen birokratskom ukočenošću, a u zadnje doba uprav op- sjednut od reakcijonaraca, kao što je Pobiedonošćev, koji mnogo uplivaju na njegove odluke. Tako se po Londonu pogovara, da amerikanski poslanik dvoji, da car znade točno za sav užas dogogjaja u prošlu nedje- lju te hoće da pogje osobno do čara, da mu kaže svu istinu. f Birokratizam, koji bez ikakvog nadzora tišti ruski narod. kriv je uopće svim nevoljam, koje su Rusiju u potonje doba stigle. Pod naslovom ,Rat i birokracija“ pisao je u ruskom listu »Pravo“ prof. na kijevskom sveučilištu Knez Evgenij Trubeskoj vrlo lijep članak koji je u Rusiji bio pobudio veliku pozornost i silno djelovao na javno mnijenje. Za bolje poznavanje uzro- ka današnjih dogogjaja dobro će biti, ako iznesem čitaocima glavne tačke ovog njegovog članka. Naše draštvo, veli. ne mogaše stajati na straži općih narodnih interesa stoga jer ne imaše za to po- trebnih organa i jer to nije spadalo u nje- govu kompetenciju. U njem se sustavno uzspav- ljivala narodna svijest i dok ona spavaše, bdila je nad njom sve sudeća i svemoćna birokracija! Njoj bijaše povjereno naše opće rusko djelo; njezina dužnost bi- jaše, da nas čuva i da nas pazi. ona je morala pred- vigjeti i ostraniti od nas svaku opasnost! Pa kako je predvigjela ? Dogogjaji na dalekom istoku odgovoriše na to pi- tanje | Doživljujemo poraz za porazom! Ni jojska ni mornarica naša nije pretrpjela poraza To bijahu porazi ruske birokracije. Misliti inače značilo bi svaljivati krivnju na našu proslavljenu vojsku, a to bi bilo ne samo nepravedno nego i zločinski. Uspavlju- jući društvo birokracija se je samo dala hipnozi sane- ne društvene okoline, te se u njoj upravo utjeloviše glavne naše društvene mane, naša apatija, naša lijenost i bezbrižnost. Birokracija je tražila neprijatelja, no iz- vanjskoga dušmanina nije ni zamjetila, jer je svu svo: ju pozornost obratila na drugu stranu. Ona sebi utvaraše, da je neprijatelj unutar držav- nih granica. Takovim neprijateljem bijaše svat& \ e svrke Ike; vu a, koji imadjahu slobodno uvierenje, te do zapovjesti svoje savjesti držahu više nego do biro- kratskih propisa, birokracija je ašutkala sve one, koji mogahu za vremena upozoriti na pravu opasnost i iz- nijeti istinu do prijestolja. Birokratizam sa svojim geslom: divide et impera, ne grozi nam samo izvanjskom nego i unutrašnjom o- pasnosti. On rastvara i disorganizuje samo umjerene slojeve našega društva. Skrajne stranke zahvatiše u svoje ruke svu organizaciju kao monopol. Hvala našim tiskovnim zakonima i djelovanju naše cenzure, ti skrajni elementi imadu danas i monopol slobodne riječi: dok su naime umjereniji ljudi prisiljeni šutjeti, jer ne mogu izreci svojih misli u javnim časopisima, poplav- ljuje tajna štampa ulice a njezin upliv ne imajući ni kakove zapreke, na očigled raste , . , U ovom teškom času ruske povjesti. kad se borimo sa strašnim izvanj: skim neprijatljom, valia nam se prije svega pobrinuti nika Rafa Gučetića, i Pjerina, imitacije Plautovih Menaechmi, sačuvaše nam se samo otrašci. Ovaj ogroman književni rad, nastao u tako ma- lo vremena, možemo protumačiti samo držeći na umu, što sam pjesnik kaže o Dundu Maroju, po opsegu najvećoj svojoj komediji. »lI ne scijente, da se je vele truda, ulja, knjige i ingvasta oko ove ko- medije stratilo. Šes' pometnika u šes' dana vi su zdjeli i sklopili«. Ovakove su igre većim dijelom prave prigodne pjesme: mladost bi se sastajala u družine, sada da zabave o pokladima građanstvo, a poslije toga okrjepe sebe zajedničkom večerom, a sada da razvesele pir koga druga; da bi i to svr- šilo gozbom, kaže satir u Skupu: »hrane se, kad se ki (od družine) oženi«. U tim prigodama maitre de plaisir bio je naš D. Marin. U godinama, kad je čovjek najviše raspo- ložen za šale na račun drugijeh, vrstan muzičar, čo- vjek, koji je dosta vidio i okusio — živio je on ži- votiom svoga vremena. Dubrovnik je baš tada počeo osjećati slasti i lasti talijanske preporodne kulture počivajuć na blagu, koje je štedljivost vijekova bila nagomilala. Nije bilo ni izdaleka oblačka, da zastre vjeru u trajnu sreću, nije ništa moglo očito slutiti skori nazadak, a zabrinutost starije generacije, koja je istinktivno vidjela u obijesnom ponašanju mlado- sti znak propadanja, smatrali su mlađi običnom ma- nom starosti, koja u svemu novomu vidi zlo. U ta- kovu je stanju čevjeku potreba nživanje, jer nečim — pa bila to bolest, ili radost — treba da ispuni svoj život, pa pije obličke iz čaše, koju mu dan pruža. Toj potrebi, koju je samo vrijeme nosilo sa sobom, podlegao je i Držić, tim prije, što ga je lta- lija bila već naučila uživati, no on je ipak ostao Dubrovčanin od glave do pete, te je uz Vetranića | \ . municije, niti je oko njih bilo ma čijih za unutrašnji mir u domovini, Naše društvo i naše či- novništvo ne smiju biti dva neprijateljska tabora... Ovako uvaženi ruski profesor optužuje rusku bi- rokraciju i s ratnih neuspjeha na dalekom istoku i s opasnosti bune u samoj domovini, koja u istinu sada kao da prijeti. * * x Rusko-Japanski rat. Japanci su se, kako se javlja, počeli u Mandžu- riji ozbiljno micat, Kinezi pripovijedaju, da su oba kri- la — istočno i zapadno — japanske vojske dobila va- žnih pojačanja. ,Petit Journal“ pako prima vijest, da, ta pojačačija iznašaju 40:000 momaka, i to od vojske koja je .Port Arthur opsijedala. Kinozi bježe ispred Japanaca. Puni su svi obliž- nji brežuljci kineskih pribjeglica. Ono 35.000, koje su Japanci u P ort-Arthuru za robili, već su skoro svi privezeni u Japan. Wilhelmina“ ime je nizovemskom parobrodu, ko- ji su Japanci uhvatili u blizini Cučime, a koji je plo- vio pun ugljena iz Kardifa put Vladivostoka. Tiadjosi brežuljak. koji ostaje na desnom krilu Japanaca, zaposjeli su Rusi, uz dosta prilični gubitak svojijeh. Baltička eskadra se nalazi usidrena kod otoka Nossibe. Admiral se Roždentvenski izrazio jednom stra- nom novinaru, de ne vjeruje, da će japanski brodovi u današnjim okolnostim, poduzeti ikakve navale. Osugjen je na.11 godina robije jedan Englez i. menom Colija, jer je prodao Englezima japanske voj- ničke tajne. Hulska upadica. Počele su sjednice ob ovom pred - metu, te jo dosad bilo saslušano više svjedoka. Svi svje- doci složno izjavljuju, da ribarske lagje niti su imale ratnih lagja. Jedan svjedok upitan, može li se torpedinijera u tmici pomiješati s ribarskom lagjom, odgovori da ne može. jer su forme bitno različite. General Saharov javlja, da su ruski dobrovoljni strijeloi kod Čalantaja napali na japanske predstraže i protjerali ih, pri čem je 18 Japanaca poginulo, a od Rusa nijedan, osim što je jedan vojnik bio ranjez. Japanski pomorski vojdni odio je zaključio. da će sastavit novu eskadru za osobitu službu. Hrvati i Hrvatice! “Kupujte žigice družbe : E Sv. Cirila i Metoda! | e Domaće vijesti. + Fra Gabro Puratić preminuo je na 21. 0. mj. u Makarskoj. Pokojnik je bio odličan rodoljub i uzoran svečenik. U početku narodne borbe bio je desna ruka znavanja | + Vjekoslav Cezar vit. Pavišić preminuo je u 82 godini života u Gorici. Pokojmk je bio rodom iz Ma- karske, te je već kao djak u spljetskom sjemeništu po- kazao izvrsni talenat. U Augustinijanskom zavodu u Beču postane doktorom kanonskog prava a malo zatim rofesorom i nastojnikom c. k. istočne akademije u Beču. Kao školski nazornik u Dalmaciji zagovarao je i izvojštio ponarogjenje naših pučkih škola, a najviše je doprinio utemeljenju hrvatskog učiteljskog Preparandi- ja u Arbanasima, Odgojen u duhu onoga vremena za- volio jo talijanski jezik, pa je u njemu mnogo toga i napisao, ali i oko raširenja našeg jezika učinio je do- sta, kao što nam svjedoči njegova: ,Uputa za učenje hrvatsko-srpskog jezika“, Radi svojih rijetkih svojstava bio je odlikovan redom željezne krune, a od Pape bi imenovan ,Apoštolskim mitronosnim prabilježnikom“ i pučnim prelatom“. Njegovi mrtvi ostanci bit će na vlastitu želju pre- nešeni u Makarsku. gdje će biti sahranjeni u obitelj- jedini pjesnik, po kojem možeš suditi i Dubrovniku onih zemana. To nam najbolje svjedoči njegov književni rad. Hoćeš li vidljiva izliva njegovih osjećaja prama rod- nomu gradu, evo ti prologa »Tirene«. Kakvim se pje- tetom on tu sjeća svojih predšasnika, pjesnika Džo- reta Držića i Šiška Menčetića Vlahovića! A kakvim počitanjem govori o svetom remeti na školju! Kad pjesni ljuvene taj spijeva kraj mora, Zamuknu Sirene i vile od gora kliče Vučeta, a Obrad dodaje: Blažen se rit možeš, Duhrovniče, svima, pokoli tač sloveš pjesnive takima. Kako te liposti vrh mnozih gradova, tač svakom milosti višnji Bog darova! Ali se dubrovački ponos još bolje vidi u taktu, ko- jim pjesnik otkriva mane svojih građana. Sarkazam i smijeh sasiplje on iz pregršti na Kotorane, koji se Dubrovčanima nijesu sviđali, spomene li pak Dubrov- nik, vidi se obzirna ruka liječnika, koji ne će da go- re povrijedi ranu, koju liječi. On mn. pr. često slika starije ljude, ali te slike ne pobuđuju u tebi ni smi- jeha, ni odurnosti, kako slični tipi u Plautovim ko- medijama, On ih izvađa na pozornicu, da im kaže: »Od lude djece čuvajte dinare, er se je ovezijeh ko- medija nekoliko arecitalo nazbilj u vašem gradu, ko- je su svršile u trađediju — er nije svak srjeće dun- da Maroja !« Vidi se iz ovih riječi, kako se pjesnik trsi biti aktuelan. Građu, pa bila originalna, ili uzeta od Ta- lijanaca ili Plauta, hoće uvijek da prilagodi mjesnim prilikama. S toga su mu komedije*pune života, pra- va slika Dubrovnika onih zemana. Ali koliko je vje- ran crtač značajeva i prilika, toliko je i pjesnik, ko- ji sam stvara prama svojoj svrsi. A to nije povratiti Dubrovnik starinskoj jednostavnosti[življenja. i zapri- Kat u Pull s upaju W skoj grobnici. Laka mu bila zemlja a svojti naše sa- učešće ! Slavenski novinarski kongres sastat će se ove go« dine u Voloskom koncem aprila. Pišu nam iz Stona, 26/1. 1905. Dne 17. 0. m. preminuo je u Dubrovniku naš dični starina M. P. otac Aigjelko Passeri, kamo je otišao da se podvrgne jed- noj operaciji i baš u onaj, dan kad je mislio da se opet povrati u svoj mili Ston, Bog ga pozove k sebi. Za380 i riše godina bio je u našoj blizini, u Malom Stonu kao dušobrižnik, a zadnjih godina Vikar u ovom samo- stanu, te je bio svakomu poznat, i zato svak žali nje- govu nenadnu smrt! Dne 23. bile su mu držane sve- čane zadušnice u ovom samostanu od M. P. oca Kazi- lari uz prisutnost pokojnikovih prijatelja i znanača; a i naš Prepoštovani nadpop u znak prijateljstva otpje- va) mu je sv. Misu. Vječna mu pamjat ! Sastanak bi:kupa. Papa Pio X. pozvao je biskupi iz Hrvatske i Dalmacije na sastanak u Rim, koji će biti po svoj prilici poslije Uskrsa, na kojemu bi se imalo zauzeti nekakvo konačno stanovište u pitanju glagolice i zavoda sv, Jeronima. Pišu nam iz Sinja: U nedjelju dne 15. tek. mj. paema jur odobrenom društvenom pravilnika, bi držana prva redovita skupština ,Hrvatskog Sokola“ u Sinju. Skupštini je prisustvovalo do 150 članova, & dostatan ih broj nije mogao prisustvovati radi zaprijeke. U Upravni Odbor jednoglasno bijahu imenovani: starešinom Krunoslav Tripalo, namjesnikom Dr. Uroš Marović, bilježnikom Josip Perković, županom Šimun Vidić, blagajnikom Ivan Škomrlj a poslovaćima Nikola Romac i Petar Kolak-Prlj. Vogjom bi izabran Vicko Grabovac a zamjenikom Jakov Bradić. ' Rodoljubi, te im je do bugjenja uspavane hrvat: ske svijesti u ovoj varoši, radošću pozdravljaju usta- novu , Hrvatskog Sokola“, kao i imenovanu mu upravu, vogju i zamjenika, pa se pouzdanjem od njh nadaju, da će svojim rodoljubnim radom nastojati, e da Sinjski Sokol u ničem ne zaostane za bratskim društvima, ši- rom domovine. Khuen-Hedervary ministar za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu se pronose glasovi iz službenih kru- gova, da će dosadašnji ministar Burian postati po- slanikom u Carigradu, a na njegovo mjesto imao bi doći pokojni bau — Khuen-Hedervary. Banovina će sigurno zavigjati Bosni. Znali smo i prije. Ljubljanski ,Slovenac“ doznaje iz pouzdana izvora, da Piccolo“ prima od austrijske vlade 36.000 K godišnje potpore. Da nije to malo za onolike usluge ? Iz novinarstva. Državno odvjetništvo u Zagrebu zabranilo je daljnje tiskanje i raspačavanje Karlovač kog ,Svjetla“ radi toga, što list nije imao kaucije a ipak se bavio politikom. — Dr Ivan Lorković istupio je definitivno iz ure- dništva ,Narodne Obrane“, čije je uredništvo preuzeo g. Milan Šarić. List će i dalje izlaziti s istim progra- mom i u istom pravcu. Izbori u Puli. Na 21. o. mj. svršio je izbor za \reće tijelo. Pobjedili su Talijanci, a Hrvati su dobili j da_ je ovo prvi put što više radi slabe organizacije ostali u manjini, ouda ba$ gornje brojke ne mogu nego tješiti i poučiti, da za svaku borbu treba najprije dobre organizacije. Banovinske stvari. Proračunska rasprava koja je ovih dana na dnevnom redu hrvatskog sabora pokazuje nam pravu sliku naše mizerije. Večina se rastapa, ku- jući u zvijezde Khuenovu i Pejačevićevu upravu, a opo- zicija mješte da upotrebi prigodu ove rasprave, pa da iznese sve potrebe i nevolje, koje tište hrvatski narod, mješte da podvrgne kritici djelovanje n(lobre i pošvene uprave“, gubi se s interpelacijama o proglašenju blaže- noga Marka Križevčanina narodnim svecem. Proti ,uva- gjanju magjarskih škola, o sjedinjenju hrvatskih zem a- lja, o uspostavljenju porote u tiskovnim parnicama, o slobodi glasovanja, i o drugim uajelementarnijim potre bama, nema nikoga — čast rijetkim iznimkama — ko bi progovorio, ali ako u kakvoj zabitnoj varoši fali je- dan dimnjičar nagje se odma, ko će o tom interpelirati i svoju interpelaciju čitavu uru razlagati. Nemamo ni- ječiti ga u prirodnom razvitku, kako bi bio rad Ve- tranić. M. Držić sam na sebi osjeća, da to nije mo- guće, pa bi htio, da barem uščuva, kad se sve mi- jenja, ono, što može tu promjenu učiniti nepogibelj- nom -— staru, »skladnost« dubrovačku. »Skladnost« ne smijemo pak zamijeniti bon ton- om. »Skladnost« je samo slaganje djelovanja ljud- skoga sa nutarnjim životom čovječjim, a kako je čuv- stvovanje i mišljenje obično posljedica odgoja i tra- dicija, bilo porodičnih, bilo gradskih, »neskladan« je i onaj, koji čini nešto nedolično odgoju i -tradicija- ma kuće i grada. »fikladnost« dakle nije ništa apso- lutno, nego sasvim relativno, prama stanju i prilika- ma pojedinca. Kad se »gospar« zaboravi u srdžbi, postane »neskladan«, a čobanin je u istom slučaju samo »divlji«. »Sladnost« je dakle tako ovisna o ro- du i zvanju, da tko kuša ponašati se onako, kako se njemu ne pristoji, postane smiješan. Smiješan je za to Vlah (u Ljubavi Venere), koji dolazi sebi u gradu tražiti ženu, a stidi se kmetske kćeri; smiješan je Mi- ljenko (u Tireni), koji luduje za vilom, a ova ljubi samo »uzmožne« pastire; smiješan je i starac Grižu- la (u IV. komediji), koji hoće mladu djevojku ili pe- dani Krisa (u V. komediji), koji mješte da miruje kod svoje žene i pravi latinske pjesme, ide u pusto- lovine; smiješan je napokon i Tripče (u V. komedi- ji), koji više vjeruje riječima drugoga, da mu je Man- de vjerna, nego vlastitim očima, te se tješi riječima: »Kad svak veli lezi, a ja da ležem!« Na njih se Dr- žić svom žestinom obara, te ima li što zagrižljiva u njegovim igrama, to sve ide na račun ove smiješne neskladnosti. U želji da pojedinca odvrati od toga, Marin je drug svim ostalim pjesnicima, samo je put .drugi, kojim hoće da do toga dođe. Senat je stvarao za- kone, da se odupre »modi«, koja je i siromaha vo- & šta proti tomu, da se u saboru iznašaju potrebe poje - dinih mjesta ili izbornika, ali kad se radi ovih propu- štaju one, bez kojih je cijelom hrvatskom narodu zlo, onda nam se cijeli saborski rad prikazuje kao ,gšeft“ pojedinih zastupnik&, kojim nastoje da ugode pojedinim izbornicima, da tako očuvaju svoje mandate. Ako je ova proračunska rasprava ogledalo našeg puarodnog života“, kao što su neke opozicijonalne no- vine tu skoro pisale, da bi morala biti, i kao što bi u istinu trebalo tako da bude, jadan je tada doista taj naš ,narodni život“ ! — Radi izbora u Ugarskoj otišla je gotovo sva voj- ka iz Zagreba, a večinom i iz drugih mjesta. U Zagreb je stigla jedna pukovnija iz Maribora, da vrši službu. Pišu nam iz Ljubljane; Ovih dana imali smo ri- jetku priliku vidjeti na našoj pozornici poznatog hrvat- skog umjetnika i ravnatelja zagrebačkog kazališta g, Andriju Fijana i to u klasićnom ,Hamletu“ i modernoj igri ,Učitelj Lanovec“. Gospodin je Fijan i ovom pri- godom posvjedočio onaj glas, što ga je stekao kao gost svih većih slavenskih kazališta. Slovenske gospogje po- klonile su ovom prigodom vrlom umjetniku krasnu spo- men-knjigu koja mu je bila predana na pozornici. Novi klorikalni list u Sarajevu, kojemu je zago- varatelj vrhbosanski nadbiskup Dr. J. Štadler, te se sa- da sprema biti narodnim vogjom, iza kako je onako sjajno u svetojeronimskom pitanju svoje lice osvjetlao, čini se, da će početi izlaziti početkom mjeseca svibnja, premda su mu uskratili suradništvo najodličniji sarajev- ski Hrvati, čim su doznali, da će novi list imati kleri- kalno obilježje. Dalmatinski su biskupi po obavijesti ,Novog Li- sta“ na novu godinu čestitali bivšem namjesniku Han- delu! Iznimku je učinio šibenski biskup g. V. Pališić. Što od nas hoće klerikalizam? U , Katoličkom Listu“ M. Stepinac priopčuje raspravu, u kojoj piše o smrti kralja Zvonimira i njezinim posljednicima. Po istraživanju izlazi, da je kralj Zvonimir po svoj pri- lici bio umoren, a onda, zaključuje pisac, naravno nas Hrvate čeka teška božja kazna i mi moramo prinjeti pomirnu žrtvu na pomirenje uvrijegjenog božjeg veli- čanstva. Pomenutom piscu je sada zadaća riješiti to grozno pitanje, na koji bi se uačin od prilike izvesti dala napomenuta expijacija. Klerikalizam nas dakle čini odgovornim za umorstvo kralja Zvonimira! Da se ljudi čudom čude trebalo bi im pročitati i nešto drugo u istom listu, što isto tako dobro karak- teriše mnogobrojne zahtjeve, koje ih na nas stavlja klerikalizam. Pod naslovom ,Rimska crkva i francu- ska država“ kaže se da je papa Grgur XVI slobodu savjesti proglasio apsurdnom, a slobodu štampe kugom. Pisac se pita. kakova je sveza moguća izmegju Rima i modernih država? Rim je dobro, odgovara, a države su zlo, Rim je život i istina a države su laž i smrt. Kako da paktira? Umjesto da vlasti budu poslušne i da se ne svagjaju sa orobljenom kraljicom, treba da joj prah ljube s nogu njezinih. Crkva nije slobo- dna, dok ne zapovijeda! Jugoslavenski klub na carevinskom vijeću vijećao je na 23. o. mj. sa parlamentarnom komisijom mlado- češkoga kluba. Oaa kluba odlučili su zauzeti neutralno zvove m rt Pr sivekju — saa živi taktiku. Mladočesi a po svoj prilici i češki radikalci, povući će svoje prešue predloge, te će se barem pri- vremeno obustaviti opstrukcija. Zauzimanjem zastupni- ka Sušteršića obečali su Mladočesi, da će poduprijeti akciju za slovensko sveučilište u Ljubljani. Svim ljubiteljima “gimnastike i 3okolašima pre- poručujemo strukovni časopis ,Sokol*, koji uregjuje Dr. F. Bučar. ,Sokol“izlazi jedanput na mjesec na dva zi a stoji na godinu sa poštarinom K 3, a za djake _ tidoq a bw savava seže »Nešto se iza brda valja“. Pod tim oaslovom jav- lja ,Osvit“ kako' neka ,velika gospoda“ agitiraju po Bosni proti njemu izmišljajući da ,Osvit“ ima ovih da- na prestati, pa da je za to dužnost svih, da porade oko novog lista, koji bi imao osvanuti u Sarajevu. Očito je da će klerikalizam i u Bosni i Hercegovini pomutiti slogu izmegju Hrvata različite vjere, a sve za ljubav .Drangu“. ,Ta. naš je narod — piše ,Osvit* od vajkada poznat da je srcem i dušom odan vieri, pa je dila, kud i bogataša. U uspješnost toga sredstva Dr- žić kao da ne vjeruje. U Stancu Vlaho se boji »ha- sasa«, a Miho će mu drastično: »Useru hasase! Ter što će hasasi? Od Place čuvaj se, indje svudi lazi !« Zakoni su dakle tako malo priječili noćnike, da idu bez svijeće oružani po gradu, kako i »pakli« i »gro- bovi« u pjesmama Vetranićevim. Trebalo je pregnuti te pobijati zlo istim sredstvima, kojim se i širilo. Vremena, kad su Čoroje, Vila i Turica zabav- ljali Dubrovčane, bitisala su; sada su svi bez razli- ke tražili otmenije zabave i tijelu i duhu, a trebalo se pobrinuti da zabava ove vrsti bude zdrava hrana duhu požudnomu za uživanjem. To je znao jedino Držić: bio je to jedan od onih rijetkih ljudi, koji kao da su stvoreni za posrednike. Vlastita su ga nagnu- ća vukla k mlađima, a ljubav ga i počitanje veziva- la za starije; ne odbijajuć ove, radio je za one; bio je prijatel; Vetranića, koji se svom prirođenom že- stinom obarao na novotarije, a je li bilo pira i smi- jeha, eto i Držića. Bio je ujedno magister elegantia- rum i magister morum; za to mu je rad, uz knji- ževnu vrijednost, koja i danas traje, znamenit i ka- ko kulturna pojava 16. vijeka. ku +. * Zadnje godine života M. Držića nejasne su nam, kao i prve. Godine 1550. umire mu otac, a g. 1552. majka Anuhla, koja mu ostavi uživanje četvrtog di- jela prćije i svega ostalog, što ima; poslije smrti nje- gove to je imalo ići brata mu Vlaha ili djecu njego- vu. No kao da se Marin ni kao zreo čovjek nije na- učio pametno gospodariti, jer 5. novembra 1561. u- stupi sve to bratu — za dugove. Što je kasnije bilo, ne znamo; samo nam je njegov bezimeni biograf za- bilježio: »Mori a Venezia a di 2. magio et fu sepe- lito nella chiesa di san Gioanpolo«, — ni.