gtjav srpskoga kralja Petra, koji je velikom biskupu zaželio, da poživi još dugo ,na ponos bratskog hrvatskog naroda“. Društvo umjetnosti zaključilo je ovom prigodom izdati spomen: plaketu, koja će ma jednoj strani biti urešena jubilarovim portretom od našeg kipara Rudolfa Valdeca, a na drugoj strani kom pozicijom drugog hrvatskog kipara Roberta Frangeša. Broncana ploča stajati će 15, srebrna 30, a pozlaćena | 50 kruna. Zagreb, Osjek, Valpovo i ostali gradovi u Hrvatskoj proslavili su na dostojan način rogjen-dan našega mecene. — Iza generalne debate prešao je ovih dana hrvat- ski sabor na specijalnu debatu 0 proračunu. Megju podnescima došao je na red i prešni pre- dlog zast. Dr. Mažuranića i drugova o postupku proti D.ru Franku Potoćnjaku, koji je već na početku sabo- ra bio podnešen, ali se nije mogao "staviti na dnevni red, jer nije bilo u saboru predlagatelja. Presjednik ni- je dozvolio, da se predlog pročita. jer da je takvim to- nom sastavljen, da bi bio prisiljen predlagača |ukoriti i predložiti na isključenje, kad bi ponovio, što je u pre- dlogu spomenuto, Dozvolio je samo, da predlagatelj na koncu sjednice obrazloži prešnost. — Neke magjarske novine donjele su vijest, da je neki pouzdanik hrvatske opozicija došao k jednom čla- nu eksekutivnog odbora koalirane magjarske opozicije, te ga uvjeravao u ime hrvatske oporbe, da u Hrvat- skoj ne vlada absolutno nikakvo neprijateljstvo ni mr- žaja proti Magjarima; Hrvati da su pristaše magjarske državne ideje i da priznavaju supremaciju Magjara. U- jedno izjavio je taj pouzdanik, da hrvatska oporba #e- li ugovarati sa koaliranom oporbom u Ugarskoj. — Sumnjalo se, da je taj pouzdanik oporbe bio Dr. Fraik. (Kud će suza, nego na oko!). Megjutim, kad je u jednoj saborskoj sjednici zast. Kovačević iznio tu stvar pred sabor, ustao je .najveći živući“, pa je, kako kaže ,na- še dično“ mirno i hladno odbijao osvadu Kovačevićevu, dokažujući, da je on zadnjih dana bio prisutan svakoj saborskoj sjednici. Priznao je ipak da je njegov sin išao ovih dana u Peštu k odvjetniku Polony-u (ćigov je otac zastupnik koalirane magjarske oporbe), ali radi nekih privatnih posala, (?) nu ipak, da nije šnjim ni govorio, jer ga nije našao kod kuće. I takoje čisti Jozef još jednom pokazao, što mu leži na duši, a ipak naći će se, inaće dobrih Hrvata, koji će vjero- vati njegovoj čistoči, i koji će ga proglasit žrtvom ,ob- zoraške“ klevete. Prosit! Dalmatinski zastupnik o položaja u Ugarskoj. Bečke novine donjele su izjavu jednoga hrvatskoga za- stupnika iz Dalmacije na carevinskom vijeću 0 sada- njem položaju u Ugarskoj. ,Neću da pretjetem — re- kao je zastupnik — zaključke i nazore pozvanih za- stupnika u hrvatskom i zajedničkom hrvatsko ugarskom saboru, ipak mislim, da je došlo vrijeme, da se osnovi od g. 1867. koliko se tiču kraljevine Hrvatske, Slavo- nije i Dalmacije, točno ispitaju, interpretiraju i pod- vrgnu ponovnom zakonskom uregjenju. Bez sumaje će se kod pitanja glede većine u zajedničkom saboru pita- ti i Hrvate, te za me nije nikakvo pitanje, da će 2a- stupnici havatski položiti najveću važnost na ustanov- ljenje pravnog stanovišta kod uregjenja nagodbenog pi tanja. Pitanje je personalne unije .u ostalom za hrvat- ske političare riješeno sa priznanjem pragmatiške sank- cije, koje je uslijedilo deset godina prije, nego je to učinila Ugarska. Što se pak tiče utjelovljenja Dalma- cije i državopravnoga položaja Bosne, čini se, da nije daleko vrijeme, kad će i ta pitanja biti legislativno ri ješena povoljno po Hrvate. ,Jugoslavonska korespondencija“. Ako južni Sla veni žele zbilja raditi za zajedničku, bolju budućnost, treba najprije da se megju sobom dobro upoznaju. Do sada sve ono, što smo jedni o drugima znali, crpili smo najviše iz tugjeg novinstva, koje je više puta bilo ili krivo informirano, ili stvari tendencijozno iskrivlji- valo. Da se pomogne tomu nedostatku osnovao je u — Imat ćete se kad izljubit i izgrlit, bilo bi vri- jeme, da idemo put kuća, bit će ljudi možebit i gladni, ali nadasve umorni i sni, progovori stari Marko. Ali se i on okrene na stranu, jer mu se niz sijedu bradu prosu biser-suza. Sjeti se starac, kad su ono nazad dva- naest godina — 1526. — pošli pod Molunat deset ve- likih brodova, dvije galije, jedna fusta i osamnaest bri- gantina pod zapovjedništvom Marina Zamanje a šnjima zajedno i dvije mletačke galije, da istjeraju More *) iz dubrovačkih voda. Bio je tu i njegov jedinac, baš na Zamanjinu brodu. Pa kad su naši istjerali More, kojim je veseljem on svoga dragog jedinca čekao! Zao je, da nije poginuo od Mora, jer su Mori ispred naših po- bjegli, ali nije zno, da je poginuo od kuge — u kam se uprla! Ove tužne uspomene porodiše onu jednu su zu. Ali kad bi je rasdrobio, koliko bi tuge, nevolje i gorčine u njoj našao! Više sadrži ona, nego sve more, kolikogod ga je na svijetu ! Teško je, da stari mrnar pro- plače, ali kad proplače, njegove su suze povijest svega čovječanstva, koje trpi i pati! Poslušaše starca i uputiše se na buljuke svak put svoje kuće: ondje četvorica, ondje petorica, ondje de- setorica, idu svak sa svojijem milijem. Malo su dana bili rastavljeni, ali svaka je ura bila godina a svaki dan vijek. Koliko je molitava i uz daha bilo upravljeno svetomu Vlahu u ovo malo dara! A sveti ih je Vlaho uslišio i utješio ! — A ko je kako sveti Vlaho, usdahne stari M: r- ko, pak se i on uputi put svoje kućice, * » *. Drugi se dan skupiše sva braća, da odluče, kako će prenijet Gospinu krunu u crkvu i stavit je na staro mjesto. Neki tako, neki ovako, dok napokon ne ugla: više, da će je do prve Nedjelje spremit u kapelsna " bratstva, a u Nedjelju, da će je u svečanom ophodu preko svega sela prenijet iz kuće u crkvu i opet po- stavit, da resi kip ,utješiteljice nevoljnih“. Prvu je Nedjelju iza ovog dogovora bio svečani ophod, kojemu je sudjelovao i sam ondašnji dubrovač- ki arćibiskup Trivulcije, te se kruna postavi na svoje staro mjesto uz neopisivo veselje svega naroda. Josip Onyuzkiowicz *) Croce. Beogradu g. Milan Plut ,Jugoslavensku Koresponden- ciju“, koja će imati svoje dopisnike i suradnike u svim jugoslavenskim centrima, te koja će brzo i tačno iz- vješćivati jugoslavenske i ostale novine o svim važ- nim dogagjajima na slav. jugu. Na taj način upoznati će se južni Slaveni megjusobno a i sjeverno-slavenske i tugje novine biti će obaviještene 0 pravom stanju na slav. jugu. Djelovanje , Jugoslavenske Korespondencije“ ići će i u tom smjeru,. da zainteresuje evropsku jav- nost za tešku borbu, koju vode za svoj opstanak ne slobodni južni Slaveni sa svojim tlačiteljima. U stran- či rskim i prijepornim pitanjima megju Jugoslavenima, ostaje ,Jug. Kor.“ uvjek objektivna, jer bi inače iz- gubila svoj jugoslavenski značaj. Pitanje talijanskog sveučilišta. Tršćanski 1 in. dipendente“ doznaje, da je ministar-.presjednik Gauć izjavio zastupnicima talijanskog kluba Malfatti i Rizzi, da neće nikad riješiti pitanje talijanskog sveučilišta na temelju $. 14, nego da će to pitanje prepustiti parla- mentu, da ga riješi. Još je rekao, da dok bude živ naš kralj da Talijani neće imati svoje sveučilište u Trstu Predstavka dubrovačkog gragjanstva. Općinskom Upraviteljstvu. *) Slavno Općinsko Upraviteljatvo ! Cijelo pučanstvo u Dubrovniku i same javne vlas: ti uvjerene, su da je gimnazijalna zgrada u ovom gra- du strašno nezdrava, bilo za tužne učenike, bilo za uči- telje. O njoj se bez pretjerivanja može kazati, da je ona grobnica učenicima i nastavnicima, te se sama so- bom nameće prijeka potreba, da za/gimnaziju bade na- bavljena nova naročita zgrada. Sadašnja je gimnazijalna zgrada na nezdravu i nepristojnu smještaju, pristup joj je težak, čelo joj je obrnuto put sjevera; stara je to kućetina, vlažna, tije- sna i tamna a zimi prestudena. Nijedna soba, gdje uče- nici stoje skupljeni, nije zgodaa za školu. Najveći broj soba ue može da sadrži četrdeset ili pedeset učenika, kako što bi morala po propisima i po potrebi, jer ci- jela gimnazija ima po prilici 350 učenika, nego malne svaka soba može da sadrži tek deset do petnaest uče- nika. Hodnici su izloženi promahi, stepenice preuske i tamne i nezgodne; zahodi unose smrad u razrede a podi podižu strašnu prašinu, te je vazduh po razredi- ma i hodnicima pun bacila i izvor je bolesti. Ima soba, koje su preniske i onijeh, koje se ne bi bezuvjetno smjele uporabiti za školu bez obzira na broj učenika. Ositi su izmegju jedne i druge sobe pretanki, te pro- puštaju glas; nema valjanih sprava za vjetrenje ; pro- zori su slabi, većina soba je tamna, sve su studene, nema toliko soba, koliko bi ih imalo da bude za škol- sku potrebu a s tijesnoće soba, treba da se drže nez- drave klupe. Da je zgrada nezdrava, dokazuje veliki pomor uči- telja i veliki broj učenika, koji se razbalja. U posljed- njih 35 godina računajući o 1 g. 1868.-9. umrla je tre- ćina svijeh učitelja u službi, a od onih, koji su umrli u Dubrovaiku, svi osim trojice ili četvorice umrli su od plućnih bolesti. Nijedan profesor nije doživio tri deset godina faktične službe u ovoj gimnaziji, a od 15 učenika ove gimnazije, koji su poslije u njoj postali učitelji, umrlo ih je šest, najstariji u 42 godini života. Ogroman je dakle postotak pomora izmegju profesora ove gimnazije; viši je nego trideset i tri po sto. Da učenici takogjer kvare zdravlje, dokazuju veli- ki brojevi njihovih izostajunja iz škole. Po razre lima bude na mjesec do 500 ura izostajanja, a pop:ečno svakog mjeseca preko 100; ukupno u cijeloj gimuaziji u godinu dana ima oko deset tisuća sata izostajanja. Kadgod polovice i više učenika nema u razredu, zbog bolesti, nadasve zimi, kad je oštro vrijeme. To se naj- bolje opazilo ove zime, kad ne samo što je bio veliki broj učenika. koji su bili bolesni, više ih od polovice, nego što je bilo i znatnog broja opasnih plućnih bo- lesti. Izmegju učenika ima pomora, ali o onijem učeni- cima, koji pokvare zdravlje u gimnaziji te iza svrše- nog gimnazijalnog nauka ostanu kržljavoga zdravlja, ili umru, ne vodi se računa. Da je ovo razboljenje učenika i učitelja ponajvi: še posljedica nezdrave gimnazijske zgrade, majbolje se dokazalo ovijeh dana za velike, izvanredne studeni. U gim- naziji razboljela se većina profesora i učenika. U pre- parandiji, gdje je nova, zgodna i zdrava zgrada, nije se razbolio nijedan učitelj, premda većina njih ima više sedmičnih sata škole nego gimnazijalni profesori a u- čenice su se razboljele u relativno mnogo manjem bro- ju. Tako je isto bilo i u nmautici, koja takogjer ima zdraviju zgradu; nije se razbolio nego jedan učitelj. Na ovaj način naša djaca, koja zdrava uljezu u gimnaziju, polazeći ovu kukavnu zgradu, ako ne pogi- nu pokvare teško svoje zdravlje; mnogi prije kon ca godine, treba da ostave s bolesti školu, a mnogi ko ji uljezu zdravih i oštrih oči, postanu kratkovidi u nezdravim i tamnim sobama ove zgrade, Mi nemožemo ovo gledati a da ne nastojimo, da se ovoj pogibiji nagje lijeka. Naša nas djeca bole i naša nas očinska srca gone, da se postaramo za njih, jer će nas, istina, nestati, ali će svijet ostati na našoj djeci, na mladome naraštaju, a treba da om zdrav, a ne kržljav, dočeka budućnost. 'To je naša vruća želja a to je opća korist. Potonje vijesti što su u posljednje doba sa raz- nih strana o kukavnosti ove zgrade doprle do nas vrlo su mas uznemirile, će tražimo lijeka ovomu zlu. Poznato nam je,da je otrag malo vremena Slavna dubrovačka općina, koja je predvigjela naše potrebe, kojoj je poznata kukavnost zgrade, tražila uzalud od vlade, da se pobrine za drugu gimnazijalou zgradu i ponudila joj bila napokon i besplatno z-mljište. S ovih razloga pouzdano se obraćamo Slavnomu općinskomu upraviteljstvu u Dubrovniku molbom, da pozove roditelje gimnazijalaca i druge gragjane ? općin- skog odlomka Dubrovnika i Gruža na sastanak, koji bi odlučio o koracima za. postignuće nove gimnazijalne zgrade u Dubrovniku, +) Ovu je predstavku potpisalo preko 150 obitelji u Dubrovniku. Gradska kronika. + Janko Koharić. Zadnji put vidjeli su ga u ponedjelnik po podne u 6 sata. Iza toga nestade mu traga. Bio je uvjek slabašak, a tomu se pridružila u zadnje doba poremećenost živčanog sustava. Kako je od naravi bio melanholičan, zatvoren. samo te je izra- žaj lica mogao upozoriti na teške nutarnje borbe, koje je morao da pretrpi, a kojima su vijerno zrcalo ono malo redaka, što se našlo tamo amo po njegovoj bi- lježnici. Kako se rado verao po gorama i hridimi, tra- žeći u čistom zraku lijeka bolesti (koja ga je mučila, nema sumnje, da je pao žrtvom nesretnog slučaja. Bio je rodom iz zagrebačke okolice. U Zagrebu je svršio sveučilišne nauke, te srcem i d.šom prionuo uz mlagje elemente, koji su poznavali u njemu pravog poštenjačinu i neumornog radišu. Svršivši nauke kad ga je vlada, poznavajući njegovu neodvisnost, htjela da internira na nižu realnu gimnaziju u Petrinju, tražio je namjestaj u Dalmaciju. Najprije je služio godinu dana kao suplenat na spljetskoj gimnaziji, a poslije u Dubrovniku, gdje je bio imenovan nazad 6 mjeseca pravim učiteljem. Osim. velikih sposobnosti, koje je pokazao kao učitelj, tako da su ga svi učenici štovali i ljubili, bio je vrstan i kao stručnjak. Smatrali su ga kao jedinim od mlagjih boljih povjesničara. Zadnja mu je radnja ,Svrha hrvatskog narodnog kraljevstva“, a u zadnje je doba priregjivao za gimnazije povjesnicu srednjega vijeka. Ueviljenoj udovici, staromu ocu i drugoj svojti neka bude utjeha u ogromnoj nesreći uspomena, koju pokojnik za sobom ostavlja. Žalost njihovu dijele svi, koji su imali prilike, da ga upoznadu. Žalosne vijesti. Kad smo već bili gotovi s proš- lim brojem lista, stiže nam iz Župe tužna vijest, da je tamo nakon podulje teške bolesti preminuo Vlaho Ki- sić, posjednik i općinski vijećnik. Poznavali smo ga kao svijesna i iskrena rodoljuba a njegova je riječ uvijek bila cijenjena. Pokoj mu vječni! U ponedjelnik u jutro otpratiše i prijatelji i poz: nanici na vječno počivalište opće štovanu staricu Luču Pulić: U srijedu bio je sjajan sprovod ggjici Mini pl. Zamagoa, kćeri odvjetnika pk. Mata Zamagne. Rodbini pokojnica naše saučešće ! Gragjanstvu na znanje. Premda nam je vrlo do- bro poznato, da upravitelj ,Hotel Imperiala“ tako rado ne dolazi u susret našem življu, to se ipak nijesmo nadali njegovom bezobzirnom ponašanju prama našim ljudima, kako pokazuje ovi slučaj. te nam jasno oči- tuje, kojim duhom dišu ljudi, koji su tu namješteni. Jedan poslužnik iz Zagreba stigao je u Dubrovnik, da ispuni ispražujeno mjesto. Kad je pokazao svoje svje- dedžbe na hrvatskom jeziku, upravitelj Hotela mu ih odbaci govoreći, da on za takove neće da zna, niti da takove za nj vrijede. Tako se je morao siromašni poslužnik bez ikakve naknade opet vratiti u Zagreb. — Jedan Slovenac. o. k. financijalna straža. Opaska učinjena od naroda Župe dubrovačke ide u prilog i narodu Ko- navoskom, jer i mi prolazimo istim putem, te nas zau- stavljaju straže u Orsuli 2 km. daleko od grada, i pri- sile nas da ondje čekamo po tri sata — od 5 do 8i negda do 9 sati, ato zavisi o raspoloženju straže. Ona neće da se uputi prije, da ne ide 2 puta u grad do podne; tako da i oni, koji dogju poslije rečene ure moraju čekati takodjer uri, jer straža sastoji samo od dva čovjeka, i ako je jedan u gradu, drugi ne može ostaviti mjesto. S toga i mi tražimo da se dopusti slobodan prolaz stvarima, koje su za trošak grada uz buletu, koja se mora povratiti, ili neka straža prati odmah dotičnog do grada bez zaustavljanja Ovako se radi po cijelom svijetu, a ipak mi nijesmo vidjeli nig- dje u nijednoj državi ni u istoj Dalmaciji, zemlji iznimaka, da se zaustavljaju stvari na putu daleko od grada ništa manje nego 2 kilometra, gdje nema [čovjek u što zavući glave ni spremiti stvari, da se ne pokvare. Biti će prosto naplatiti carevo, ali nije u isto doba prosto mučiti dotičnog bez ikakvog valjanog uzroka. Kukavan seljak nek se grči od zime pod Orsulom gu- beći vrijeme, ustrpljivost i što je gore — zdravlje. Nekoliko Konavljana. Dr. V. Lušić-Matković, primarni liječnik okulista iz Zagreba, stići će u Dubravnik dne 7/4., te će bora- viti do 13/3. U Kotoru će borwiti od 14/8. do 15/8. Posljedice zloporabe u Župi. U selu Blatu ima muž i žena, težačkog staleža, sa osmero nejake dje- ce i sve desetero bolovali su od Cabogine groznice već od nazad 4-5 godina. Otac tih nevinih žrtava zanema- renja zanimanih faktora, i ako je teško bolovao od rečene bolesti, morao se je ipak silovati i raditi, da moći prehraniti sebe i svoju djecu. Majka isto tako bolesna. morala je raditi: jedan put smo našli ovu bi- jeduu ženu na putu ležeću u vrućici, gdje ju groznica oborila,kad se vraćala se iz grada, kamo je hodila,da proda nešto povrća. Napokon otac dobio je i drugu nemoć uslijed lijekova, koje je pio za groznicu, i već apsolut- no nije kadar raditi. Bolesnik se zove [Ivan Lucić i moralo mu se je prositi milost za spasiti ih od glada. drža Što kaže od ovog vlada? Zašto vlada pe naplati Cabogi globe, koje je zaslužio radi prekršaja zakona i dade onoj nesretnoj obitelji dotičnu oštetu ? Napokon kada će zakon biti bitnost? — Župljani. Zima. U Župi trpi mnogo narod radi studeni, koja je pogotovo uništila ne samo sve zelje i povrće, nego i travu, tako da i živine trpe glad. Zemlja se je bila gmrzla do 1 metra duboko! Kilogram sijena stoji 10 novčića! Druge godine samo 8 novčića. Kg. crnog braš- na stoji 14 novčića, a druge godine bilo je po 10 nov- čića. Zlo ne dohodi samo! Da je sreća, vlada bi učinila da ne plaća carinu crno brašno što se uvozi u Dalmaciju, n. pr. br. 7. Tako bi pomogla bitno siromahu, jer ona kolikoća prosta od carine, što se uvaža u Dalmaciju, odnosi se u općena pšenicu,od kojejse ponajviše pravi brašno bijelo, koga troši mogući stalež, na način da od te povlastice nema koristi siromahu i suviše ono žito kupe 2-3 tr- govca i sami se okoriste, Ovo vlada može, ako hoće, lako ispitati i uvjeriti se, da je onaj razteret fikicija. U ,Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi“ biti će sutra plesna zabava, preko koje će udarati harmonija Hr- vatske Općinske Glazbe“. Poćetak u 8 sati u večer. Upisivanje za navraćanje vode u privatne kuće započeti će danom 25. ov. mj. u Općinskom Uredu svaki dan od 4 do 6 sati po podne. Mogju umrlim kroz Januar u Župi u prošlom broju bi ispušteno nehote: Grbić Mare 90 god. od iz- ginuća od starosti. Hrvatsko salonsko kolo uči se ovih dana 'u Zadruzi. Progledavanje vina. Ove sedmice je posebno po- vjerenstvo obilazilo po svim skladištima i trgovinama vina, da pregleda vino. Zaista je i od potrebe bilo. Naši diletanti. Čujemo da mjesna Hr%atska Po- zorišna Družina priregiuje u nedjelju 19. o. m. u Bondinom Teatru zabavu s plesom na korist vlastitog fonda. Bilo uspješno! Izgubio se jedan zlatni orećin sa 4 zrna perle, vezane na župsku. Ko je nasao, neka donese na upra- vu ovog lista, bit će nagragjen. Izgledno. O smrti g.gjice Mine pl. Zamagna udi- jelio je gosp. Ilija Miletić za fond bolestnih radnika ,Hrvatske Radničke Zadruge“ Kr. 4. Da počaste usjomenu g.gje Ane Kolić, preminule u Komolcu (Rijeci dubrovačkoj) i gosp. Vlaha Kisića, preminulog u Postranju, udijeliše u isti fond gg. Pasko Grbić Kr. 10, Niko Majstorović Kr. 10 i Stijepo Miloslavić Kr. 10. Pokojnicima rajsko naselje želi, a. gospodi da- rovateljima najtoplije zahvaljuje Uprava ,Hrvatske Radničke Zadruge“. U fond ,Pučke kuhinje“ uložiše, da počaste us- pomenu pok. g. Erminije pl. Zamagna g.g.: Nikša i Ivo pl. Saraca K 20, Dujam Maupas K 3, Kosto Hoppe K & . — Istom prigodom udijeli zakloništu ,Domus Christi“ g. Ilija Miletić K 4. Za fond hrv. pjev. društva ,Gnundulić“ uložiše dva rodoljuba Kr. 2 zbog pozdrava ,Vi“. Pohvalno. O smrti g.gje Ane Kolić i g. Vlaha Kisića udijeliše mjesnom dječijem zakloništu g.g. Pasko Grbić K 10, Niko Majstorović K 10 i Stijepo Milo- slavić K 10. — U spomen pok. ggjice Luce Pulić udijeli D-r M. Wendzilowicz K 20. — O smrti g Albine Opuić rogi. Simonić udijeli g. Dinko Bonetti K. 4. — 0 smrti g.ce Mine pl. Zamagna udijeliše gg.; Niko Kobila i obitelj K 15; Matica Siminiatti K 10, Mato Siminiatti K 10; Sestre Wagner, Mile i. Pepe Marotti K 10; Lene Večeralo K 10; obitelj Mirošević- Sorgo K 10; Enmrik pl. Zamagna K 10; llija Miletić K 4; Dr Salamun Mandolfo K 10. — O smrti g. Izaka Tolentino udijeliše gg.: Martin Radić K 5; Gju- ro Vidak K 5; braća Bibica K 10; Abram Tolentino K 20; D-r Salamun Mandolfo K 10; D-r Abele Serra- gli K 2. — O smrti g.ce Lucije Pulić udijeli obitelj Rajčević K 5. Hunyadi Janos SAXLEHNEROVA NARAVNA GRKA VODA, djeluje blago. Izvrsna proti nahladama, pokvarenoj pro-. bavi, kongestijama it.d. . Sredstvo za uklonit se IN F L U E N C Iz različitih zdravstvenih * izvještaja vidi se, da nas opet influenca namjerava pohodit, te za to mi možemo našim čitateljima toplo preporučit, da se late samo onih sredstava za uklonit joj se, koja su se kao takova vrijednim pokazali; to je kiselica MATTONIJEY GIZSSHOBLER, čija se ublažujuća djelotvornost i liječeća snaga pokazuje u potpunom smislu kod svih kataričnih bolesti disanja i probave. . Trgovina, gospodar- stvo i pomorstvo. , Posebno oarinsko Momo Ovo pitanje je u U- garskoj na dnevnom redu, trajno se o njemu raspravlja i onamošnji političari drže, da će postignuti za čim idu. Ne doduše odmah, a mnogi to još za sad, dok se Ugar- ska gospodarski ne ojača, niti ne žele, ali se aju ocijepiti od ove pole monarkije do koju godinu, tako god. 1910 ili 1912 možda tamo god. 1917. Bečka burza je glede tih ugarskih tendencija rav- nodušna, a i nemože drugčije da bude, pošto istu za- nimaju više dnevni dogogjaji, nego li oni što će se o- stvariti tek kasno u budućnosti. Zanimivo je svakako promatrati cijene ugarskih državnih papira, koji stoje vrlo nisko. Dok austrijski papiri uslijed obilja novaca i u- godnih prilika rastu, ugarski su za dobra 3,/* za njima zaostali u cijeni. To se tnmači upravo nastojanjem Ugarske, da se na gospodarskom polju ocijepi od Austrije, le inozem - stvo, koje rekbi da nema dosta vjere u stalnost ugar- skih financija, nudi hrpimice u Beč na prodaju e vne rente, Bečko:tržište nemože a nije ni sklono, da toliku masu papira, koji se povraćuju iz inozemstva konsumira, te od tuda o u cijevi. Velike zaklade u inozemstvu, banke i e za vodi, koji moraju da paze na svoju glavnicu, kako će ju stalno namjestiti na mnogo ne da mir- gosi Magjari u vatrom. ) s&filo kako to gledaju hladokrvno vni fak- tori u i. Regbi da ovim ima bit prva dažnost, ne da zaštite interese austrijskih naroda, već da favo- riziraju Magjare tako, da Ugarska, kad se bude idi. odpane od Austrije, kao zrela jabuka od stabla. Proti filokseri. Iza S uregjon je u Starom- gradu matičnjak loze, kao jedino sredstvo čik