re Br. 8. U DUBROVNIKU, 25. Februara 1905. Godina XV. CRVENA HRVATSKA Hercegovinu 8 polugodište. DUBROVNIK, 24. Februara 1905. Kad bismo tražili boljega dokaza neuspješno- sti onakove borbe, kakvu smo nedavno u Dalma- ciji vodili, boljega ne bismo našli od žalosnoga pri- zora, koji nam pruža naša trgovačko-obrinička komora. Ne bi bilo potrebe, da ona uzme sebi za ugled trgovačke komore u većim gradovima, koji su industrijalna središta u svojoj zemlji, ali neka pogleda barem, što rade njezina spljetska i zadar- ska družica. Drugi listovi imadu sreću, da svako malo vremena jave, što trgovačke komore rade, a mi smo prisiljeni nabrajati, što naša nije uradila, a morala je. U zadnje se doba i govorilo i pisalo dosta o premještajima pošte u gradu i Gružu. O tomu nije još rečena zadnja riječ, ali kako čitaoci već znadu, o čemu se radi, prelazimo na drago, gdje nije po srijedi samo pitanje udobnosti za dubrovačko gra- gjanstvo, nego se radilo o najvećim ekonomskim pitanjima Dubrovnika i njegove okolice. Nekoliko trgovaca obratilo se na našu trgo- vačko-obrtničku komoru, da ona pokrene posao o ustanovljenju jedne trgovačke škole. Bio je učinjen i projekt, po kojemu bi trebalo, da se trgovačka obrtnička komora brine samo za lokal i rasvjetu. Ovaj podnesak nije bio ni donešen na raspravljanje na sjednicu komore. Zašto, ne znamo, jer nam je teško promisliti, da je Dr. Mandolfo omeo cijelu stvar, što je na podnesku našao potpisa ljudi sebi nepočadnih. Općina Slano obratila se bila na obrtničko- trgovačku komoru, kad se sklapao trgovački ugo- vor & Italijom, da se zauzme za produkciju ulja, koja je nadasve u dubrovačkoj okolici glavni pro- izvod. Nijesmo čuli, da je trgovačko-obrtnička ko- mora učinila.t tom smislu kakov korak. Bit će i taj podnesak otišao ad acia. Zašto, ne znamo, jer nećemo promisliti, da ga je ta sudbina stigla samo za to, što je načelnik Slanoga čovjek neza- visan, koji u druge diple sviri nego oni, koji vedre i oblače u komori. Nu sigurno će biti veliki politički razlozi, a ne kakvi privatni inadi, potakli oašu trgovačko- obrthičku komoru, da se ne zauznie, da bude sklop- ljen trgovački agovor sa Crnom Gorom. Ti razlozi imadu biti mnogo jači od nesnosne skupoće, koja je zavladala u Boci kotorskoj, odkad je granica visokim daćama zatvorena, koja se skupoća osjeća posredno i u nas. Spominjemo političke razl ge, jer se ne usugjujemo promisliti, da naša trgovačka ko- mora smatra, da bi prešla svoj djelokrug, kad bi u ovako visokoj stvari ona, koja je tako nizko pala, rekla svoju. a Treba li da ovim činjenicama nadodamo ka- kvih komenata kad same najbolje dokazuju, da ljudi, koji su na kormilu, ni u samim ekonomskim pitanji- ma ne znadu se uzdići nad svagdanje inude. Do če- ga pak dogje, kad se radi o kakvom narodnom po- litičkom pitanju, gdje bi komora, kako zbor neza- visnih ljudi, morala izreći svoju, pokazuje najbolje to, što je dopustila, da joj predsjeda grof Caboga i onda, kad se odjelio od ostalih zastupnika u spo- ru sa bar, Handelom. Poslije svega ovoga ne čudi- mo se više nićemu — ni tomu, što su nam javili, da se trg. obrtnička komora daje zastupati u in- dustrijalnom vijeću u Beču od jednog njemačkog židova. Zašto to, kad u Beču ima Hrvata i drugih Slavena, znat će najbolje Dr. Mandolfo. —vAlv— Instaurare omnia in . . . servitute. Kadgod smo u našem listu spomenuli zagre- bačke naprednjake, spljetski se je ,Dan“ strašno mrgodio, a kad smo u zadnjem broju priopćili čla- nak o tomu, mrko se je lice prečasne gospode raz- vedrilo. ,Eto smo sad bar na čistu — pišu oni — ovdje nam ne treba dalje sumnjati o naprednjaštvu Crvene Hrvatske“, U svoje doba bili smo upozo- i rili, kako , Crvena“ odavna piše u smislu liberal- Lo Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i i poštom: va godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo itarski troškovi. Ko ne vrati list; kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto : 10 krun& i po- nom, a sad nam je jasno, da je ona i onda radila po programu naprednjaka i ako prikriveno. Sad pi- tamo, pred ovom pojavom, što moramo uraditi i moraju li svijesni katolici suditi ,Crvenoj Hrvat- skoj“. Ne ostane drugo, nego ono isto uraditi, što bismo uradili s vukom u ovčjoj koži*. Kad se pišu ove riječi, treba biti jako naivan, jer inače bi se morao pišaći nasmijati sam sebi. Da je naše stanovište svakomu bilo jasno te ga nije trebalo, da ga stoprva sada otkrivamo, to mo- gu svjedočiti ,svijesni“ katolici, koji su nas već ostavili. Ali za njihov sud jako malo marimo, a za nas je mnogo znamenitije, što misle katolici, kojim nijesu u rimskim kolegijima pamet solili. Cijeli katolički pokret, što ga ,Dan“ vodi, farizeizam je najgore vrsti, jer drugim imenom ne- možemo nazvati to, kad se hoće da prikaže, da su sada nastala pogibeljna vremena po kršćansku mi- sao, te da je sada potreba nekakvog katoličkog po- kreta, a da je nazad deset godina nije bilo. Ljudi ne mijenjaju svoja uvjerenja tako lako. Tko sada ne vjeruje, nije vjerovao ni nazad deset godina; tko sada naprednjački i liberalno osjeća, osjećao je tako i prije. Kako je dakle sada nastala ta pogibao za katoličanstvo i zeman gori od onoga, kad su Turci na nas navaljivali, a prije deset go- dina te pogibli nije bilo ? To bismo htjeli da filozofi i teolozi okulo ,Dana“ malo razjasne, e da ba- rem umire savjest svojih vlastitih pristaša. Nama nije potreba razjašnjenja, kad pogledamo samo ge- nezu ovoga katoličkog pokreta. »lustaurare omnia in Chtisto“ to je geslo, ko- je jo: Dan“ uzeo za sebe, a wine (loga piri se mrž- nja megju jednokrvnom braćom. Mi rado prizna- jemo, da je u životu katoličkomu u našim strana- ma bilo potreba nekih reforama, ali te reforme tre- balo je da se ograniče na same crkovne odnošaje. Da su na primjer biskupi poput Nakića, Stadlera i Posilovića tražili našu pomoć, da crkva katolička ne bude više sredstvo u rukama svake vlade, svi bi- smo najodlučnije to zagovarali, ali to je baš ono, što »Dan“ neće, jer ruka ruku pere, te dok vodi bor- bu proti nama u ime gesla ,lnstaurare omnia in Christo“, u isto doba vidimo njegove pokrovitelje, gdje puzu i čekaju milosti od vlade, da ih izvadi iz slijepe ulice, u koju su se sami svojom nesmo- trenosti zatukli. Dokaze nam za to sam ,Dan“* pruža, kada preštampava ,zanimiv“ članak ,Slovenca“ organa slovenačke katoličke stranke. U tomu se članku hvali ona nesretna politika, koja bi od nas htjela učiniti nekakav most za njemačke hlepnje na Bal- kanu. Ta nas je politika dovela do žalosnog stanja, u kome se nalazimo. Proti njoj ustaju svi Hrvati, koji imadu malo ponosa, samosvijesti i narodnog duha, a tu politiku preporuča ,Dan“, komu je ge- slo ,Instiurare omnia in Christo“. Zaista bi se Hr- vati ponovili, kad bi slušali njegove svjete, ali ne In Christo, nego in servitute, Što se tiče opaske , Dana“ da smo mi ovce u vučjoj koži, primjetićemo samo, da nam je vučja koža mnogo milija od magareče, koju ostav- ljamo ,Danu* i njegovim sljedbenicima. —vejds— Pomućeni pojmovi. Izvrgavamo se pogibelji, da nam prijatelji reku, da ,Danu“ davamo više znamenitosti nego zaslužuje, ali ipak ćemo iznijeti, što ,Dan“ misli o političkim |strankama. U članku Budimo na čistu piše on ovo kao na odgovor Ecelesiasticus-u ,Narod- noga Lista“ : ,O shodnosti i potrebi jedne posebne kato- ličke stranke u opće, napose kod nas, ima različitih mrenja. Mi nijesmo naučni, kako ecelesiasticus dijeliti sentencije; ono što nije u sebi ili u poslje- dicam očevidno zlo, nemožemo i nesmijemo a prio- ri osuditi; s toga baš nemožemo i nesmijemo osuditi nit jednu posebnu katoličku stranku, tim više, dok nam je poznato, da mnogi duševni, umni i proni- cavi ljudi za nju vojuju, Najviše bi se moglo biti proti naziva ili imenu slične stranke, pošto to neki mogu Izlazi syako subote. | Pojedini broj 20 para. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- i frankirana pisma ne primaju se. zlo shvatiti, ali nipošto, ako smo pravi katolici, proti tome, da političke stranke budu u djelu katoličke u pitanjima religiozno-moralnim, koja se tiču samo vjere ili se tiču i vjere i politike, te da takova pitanja budu riješena za nas po načelim naše vjere, Zna se da su zastupnici političkih stranaka, pozvani u današnje doba više puta u parlamentu da riješe i skroje dotične za- kone glede nekih pitanja, koja se tiču i vjere i politike n. p. ženidbe kršćana, uzgoja kat. djece, prava i slobode crkve, it.d. it.d, a mi pitamo ecelesiasticusa, ako je katolički ecclesiasticus, da nam odgovori, kako bi on iziskao od kat. zastupnika, da ovakova pitanja budu uregjena ? Ako bi iziskivao, ko što bi morao iziskivati, da za katolike budu riješena po načelima katoličke vjere, nije li to miješanje vjere s politikom ? ,Ne može se dakle posvema u svakoj prigodi odi- jeliti politiku od vjere, jer imade nekih pitanja, koja su mješovita t. j. koja obično spadaju u područje Crkve, ali veoma interesuju i državu, a koja treba za kršćane urediti po načelima kršć. vjere. »A glede ostalih pitanja, koja su samo čisto politička, nikome ne pada na pamet, da u njima mi- ješa vjeru sa politikom, nego se pušta i ostavlja sva- kome, da raisli i radi, kako drži da je najpoštenije i najbolje za narod. Tako uprav vidimo u djelu da radi njemu toli mrski njemački Centrum, koji je za kultur- kampfa a i kašnje, spasio i izvojevao toliko pobjeda na korist katoličke vjere u Njemačkoj, a predložio to- liko korisnih socijalnih zakona na korist svih držav- ljanja kojemudrago vjere. Naš list ne misli s ovim zagovarati ovu ili onu kat. stranku, nego samo razjasniti pomućene pojmove.“ A sad neka nam kažu čitaoci, jesu li što ra- zumjeli? ati - Upit zastupnika J. &Biankini i družine, prikazan u sjednici dne 6. veljače 1905 zastupničke kuće carevinskog vijeća u Beču na ministra bogoštovlja i nastave Dr. pl. Hartela, o zgradi dubrovačke gimnasije : Povjestničar, koji bude pisao povjest prvih 100 godina austrijske uprave u Dalmaciji, neće moći uz ostalo, mimoići ni žalostnu činjenicu, da se u sve to doba država nije pobrinula, da sagradi jednu uzornu gimnaziju i da su u opće kroz cio jedan vijek mal ne svi srednji zavodi dalmatinski bili smješteni u zgradama nezdravim i nepristojnim. Budu li pak naši potomci pobliže doznali, u kakvim su se zgradama nalazile po- četkom XX. vijeka realka spljetska i gimnazija dubro- vačka, morat će c. k. vladu uprav okrstiti varvarskom. Podatci, koji su ovih dana prodrli u javnost o zdravstvenom stanju dubrovačke gimnazije, prava su grozota. U drugom smislu, Spielberg nije bio tako uža- san. Spominjemo samo, da se gimnazija nalazi u trošnoj manastirskoj zgradi na nezdravu položaju, u zabitnoj tijesnoj ulici pridušena kućama s nekoliko strana, a s južne zatvorena visokim zidovima, da nema dostatna prostora u školskim sobama, ni dovoljne svijetlosti ni provjetrenja, da su u samoj zgradi i okolo nje sterin- ski grobovi, da zahodi okužuju cijelu zgradu i da učenik s Gornjeg Konala, koji ide dva puta na dan u svoj razred ma drugom podu, mora učiniti više nego 1000. stepenici. 8 toga nije se čuditi, ako kroz jedan sami mje- sec u kojem razredu bude do 500 sati izostajanja i ako više puta u školi, radi bolesti, nema ni polovicu učenika. S toga nije se čuditi, da je u manje od 85 go- dina izumro cio učiteljski zbor gimnazije dubrovačke i da nijedan učitelj u 85 godina nije doslužio pri ovoj gimnaziji potpunu službu od 830 godina, a ni od 25 godina. Ali se je u velike čuditi, da vlada jedne kulturne državo trpi i samo za čas ovakove varvarske odnošaje i da dopušta, da se kvari zdravlje i uništuje eksisten- cija učenika i učitelja. Nesnosno današnje stanje c, k. gimnazije u Du- brovniku još više je zamjerno, kad se znade, da je stara republika dubrovačka imala svoju lijepu i zdravu zgradu za srednje škole, Collegium Ragusinum, ali da je tu zgradu prisvojila vojnička vlast i preobratila u vojničku bonicu. Sve nastojanje općine i drugih faktora, da se Collegium Ragusinum povrati svojoj prijašnjoj svrsi, bijaše uzaludno. Općina dubrovačka ponudila je tada prikladno zemljište na Taboru za gradnju nove gimna- zije, ali školska uprava tu ponudu nij> uzela u obzir. Pri takom stanju stvari, nama ne preostaje drugo, nego najenergičnije prosvjedovati proti smrtonosnim skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- odnošajima na dubrovačkoj gimnaziji i upitati N. P. gospodina ministra za bogoštovlje i nastavu : I. Je li Vaša Preuzvišenost voljna svu svoju paž- nju posvetiti nezdravoj zgradi dubrovačke gimnazije, u kojoj očevidno propadaju i učitelji i učenici? II. Obzirom na neotklonivu i prešnu potrebu nove gimnazijalne zgrade u Dubrovniku, je li Vaša Preuzvi- šenost voljna zauzeti se, da se još u proračun ove godine vanredno ustanovi u tu svrhu prilična svota, kao prva isa ukupnoga troška? Upit. zastupnika J. &Biankini i družine, prikazan u sjednici dne 6. veljače 1905 zastupničke kuće carevinskog vijeća u Beču na ministra unatrnjih posala grofa Bylandta za dvor i arhiv dubrovački. U sjeonici dne 25 siječnja 1898 dalmatinskoga as- bora primljen je jednoglasno slijedeći predlog : »Neka se visoki sabor obrati na visoko ministar- stvo unutrnjih posala, eda bi blagoizvolilo primiti pre- dlog e. k. vijeća za arhive glede smještenja i pridru- ženja arhiva u Dubrovniku, glede imenova;ja stalaoga i usposobljenoga arhivara, i u isto doba isposlovati,fda se cijela zgrada kneževa, to jest tako zvani Dvor, pro- glasi narodnim spomenikom u svrhu, da |se arbivi i znanstvene zbirke u nj smjeste“. Komu je i malo poznata slavna prošlost Dubrov- nika i dubrovačke republike, shvatiti će odmah važnost ovoga predloga, sa iznanstvenoga, umjetničkoga i pa- triotičkoga pogleda. Arhivi te drevne i slobodne države, o kojoj se može kazati. da je nekakav unicum u svjetskoj po- vijesti, početkom prošloga vijeka, poslije [okupacije a- ustrijske, upali su u ruke dijelom političke, dijelom sudbene, a dijelom financijalne vlasti. Dragocijeni doku- menti tih arhiva bili su razbacani bez reda ji bez po- mnje, a mnogi su na žalost ,i ukragjeni, te ih je za vazda nestalo. Kakva je to šteta za znanost u opće, dosta je kazati, da po mnijenju 'strukovnjaka, do dubrovačkih arhiva nema u Europi drugih izvora, iz kojih bi se moglo crpiti boljih podataka za proučavanje stare po- vijesti Istoka, osobito za vrijome srndnjega vijeka. Du- brovačai arhivi nijesu samo bogata ruda za [upoznava- vauje divnih ustanova grada i republike, nego i trgo- vačkih i političkih odnošaja cijeloga Balkana. Da je sve to pusto zuanstveno blago mal ne za cio jedan vijek prepušteno sudbini, prebacujući ga od nemilih do nedragih ruka, te da je i dio toga blaga za uvijek izčeznuo, sramota je za kulturnu državu. to se pak tiče tako zvanog Dvora, i taj zaslu- žuje bolju sudbinu. U dvoru je za toliko vjekova sje dio vrhovni glavar slobodne repuplike, tu su kroz vje- kove zbor zborila vlastela dubrovačka, čuvajući i bra- neći rietkom mudrošću neodvisnost i slobodu male, 'ali moguće države. I sa umjetničkog pogleda Dvor zaslužuje osobite pažnje. Po mnienju engležkoga arheologa Ewansa, to je dragocjeni spomenik sredovječne gragjevine mletačkoga stila pomješana sa gotičkim. Važnost toga spomenika uvidila je i sama c, k. vlada, koja ga je u zadnje do- ba dala temeljito popraviti znatnim troškom. Ali da ta monumentalna zgrada mora da i una- prijed služi za stan e, k. kotarskoga poglavara, za sje- člište poglavarstvenoga i drugih ureda, to nikako ne ide; to vrijegja čustvo pieteta prama velikoj prošlosti Du- brovnika i ne odgovara zadaćama jedne kulturne dr- žave. Dvor bi se po općoj želji imao proglasiti narod- nim spomenikom, te bi se u njemu moglo najbolje ču- vati spomenuto blago starih arhiva dubrovačkih i dru- ge znanstvene zbirke. Stoga nam je dužnost upitati N. P. gospodina mi- nistra unutrnjih posala I. Jeli Vaša Preuzvišenost voljna narediti, da se monumentalna zgrada — tako zvani Dvor — u kojoj je za toliko vjekova sjedio u Dubrovniku vrhovni gla- var slobodne istoimene republike proglasi narodnim spo- menikom i da se u nj smjeste i pridruže svi stari dra- gocjeni dokumenti bivše republike dubrovačke, u smi- slu davnog predlogs €. k. vijeća za arhive i -jednoglasno- ga zaključka sabora dalmatinskoga dne 25. siečnja 1898, 11. U slučaju, da Vaša Preuzvišenost ne bi htjela udovoljiti toj pravednoj želji grada Dubrovnika i za- stupstva cijele Dalmacije, jeli voljna kazati nam razlo- ge, koji bi se tomu suprotivili ? REPU