Br. 11. U DUBROVNIKU, 16. Marta 1905. CRVENA M Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruni i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. vei Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. | Pojedini broj 20 para. | | Izlazi svakog Četvrtka. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsk Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, & puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopi čaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. tžiodina XV. \TSKA e* u Dubrovniku gdje su utužljivi. za oglase 20 para. Oglasi koji se više isi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića Dubrovnik, 14 marta 1905. Kazali su nam, da program, na kojemu bi se imala provesti fuzija hrvatske narodne i piitvaške stranke ima ostati tajan, dokle ga klubovi ne odobre. Za to nas je začudilo, kad smo u ,Obzoru“ čitali opširno njegov sadr- že;, Tim je već sada postao predmetom jav- nog raspravljanja. Moguće je Otako 1 Đe! Po onomu, što je eto izbilo na javu, vidi se na prvi mah, da je to skladna cjeli- na, nešto sasvim novo, drukčije od starih našilt programa, Naći je doista tamo i amo stvari, koje sjećaju programa narodne stran- ke, a ima opet tačaka, gdje je očit utjecaj pravaštva, ali ono, što ovaj program razli- kuje i od jednoga i od drugoga, to je, što uzimlje u obzir prilike, u kojim živemo. Vi- di se, da su pregovaratelji usvojili, što je u jednoj i drugoj stranci bilo dobro, ali da su uočili ujedno i sve pogibli, koje bi nastale odatle, kad bi smo uza sve promjene, koje vidimo oko sebe, ostali još uvijek na dog- matičnom stanovištu Autuna Starčevića ili na stanovištu nekadanje narodne straoke, koje je bilo u toliko nerealno, što hrvatski narod postoji, te program jedne hrvatske stranke mora biti u prvom redu hrvatski. Možda samo za to, što program stare narodne stranke u Dalmaciji nije bio onoliko hrvatski, koliko je trebalo da bude, našle su ideje pok. A. Starčevića u nas osobito plod- no tlo. To je bilo u doba, kad je cijeli hr- vatski narod stajao pod dojmom državno. pravne pravaške nauke. Pravaštvo je bilo zao- kupilo cijeli javui život u Banovini, proširilo se na Istru i Bosnu-Hercegovinu; Obzoraši sn pred njim kapitulirali, pa i sama narodna stranka u Dalmaciji, oslabljena istupom Bian- kinija i dr. pod pritiskom mlagjih elemenata trebalo je da u mnogom popusti. Skoro svi provincijalni listovi bili su pravaški, a oni, koji nijesu htjeli biti, natjecali su se u radi- kalizmu s njima. Ako ikad, tad je pravaštvo moglo postignuti kakav uspjeh i u Dalmaciji i drugovdje. A kad tamo, imalo poslije sve se to štropoštalo sa svoje visine u blato po- litičkih intriga jednoga Franka, koji se znao ušuljati u milost pok. Starčevića, pripravlja- juć starcu hodočašća i narodne poklone. Ovo je činjenica, koju će zaludu ,čisti“ poricati, a ona je ujedno i dokaz, da nauka pok. Starčevića nije bila jedino spasavaju- ća“, kako je htjedoše da prikažu. U njoj je bio grijeh istočni neračunanje sa prilikama, u kojim živemo. Nijesi znao što baš stranka hoće, jer htjeti slobodnu nezavisnu Hrvatsku, a čekati, da se sama stvori, to je isto kako nehtjeti ništa. S toga se je vas rad ograni- čio na pobijanje srpstva, a Hrvatska je sli- ćila kakovom vrtu frebelijanskom, gdje djeci davaju zastavica da se igraju. Gdje te borbe nije bilo, ljudi su se psovali, a u Zagrebu, kako nije bilo ništa da se izjuve, počele se nadute veličine otimati o prvenstvo u stran- ci na veliku sablazan cijelog naroda, dok ih Frank nije svijeh sramotno istjerao iz tora. Do toga je dovelo stanovište negacije i oskluzivizma, na koje se je bila strauka sta- vila. Ova je tim sama sebi označila granice, preko kojih nije mogla naprijed. U životu stranaka — kako ni u čovječjem — nema počinka; ili stranka stupa naprijed iz pobje- de u pobjedu, ili trgne u nazadak, ali da dulje vremena stoji na istoj veličini, to se protivi samoj uaravi. Tako je i stranka pra- va napredovala, dok cijeli hrvatski narod ni- je predobila, a tad je udrila na se, jer ili je trebalo preći na rad i postići ono, što se je tražilo, ili se razvijati dalje te predobiti za se i nehrvate. Ovo je potonje bilo nemoguće zbog str»n=čkog eskluzivizma, ono prvo pri- lika nijesu dopuštale. Mi ne dijelimo mišljenje onih, koji ka- žu, da je pravaštvo bila prava zaraza za hr- vatski narod. Njemu treba da zahvalimo, što se je hrvatska svijest jače probudila, ali po- slije žalosnih iskustva ustrajati još uvijek na dogmatičnom njezinu stanovištu i vjerovati u nepogrešivost ,Staroga“, to bi značilo nei- mati oči, da vidiš, što se oko tebe dogagja. Pokojni Starčević mogao je provesti svoj ži- vot u sobici, graditi nekakve kule u zraku 0 budućnosti naroda, ali narodu toga ne treba, on hoće da mu sadašnjost bude ugodna, on traži jednu stranku, koju će voditi praktični političari i koja ne će svršiti bankrotom, po- što je 25 godina zavaravala svoje pristaše. Ako s ovog gledišta promatramo pro- gram fuzije, opaža se, kako su ljudi, kojima je bio povjeren ovaj mučni posao htjeli spo- jiti političke i narodne aspiracije hrvatskog na- roda s njegovim kulturnim zahtjevima i eko- nomskim potrebama Dalmacije. Na taj način stvorili su nešto, što diše životom. Po svomu programu dapače dalinatinska hrvatsko stran- ka mogla bi blagoslovno djelovati i na o- stale hrvatske zemlje, osobito ako se prihvati pravedno njezino stanovište prama Srbima, koje program označuje ističuć jezićni i te- ritorijalni kontinuitet hrvatskog i srpskog naroda. Kažemo ,mogla bi“, a tu reservu upotrebili smo samo za to, što i najbolji pro- gram ostaje uvijek samo list papira, kad se ne nagje ljudi svijesnih i obzirnih, da taj program provedu. Ima li takovih ljudi Dal- macija sada u času, kad ih je toliko potre- ba, kazat će nam skora budućnost. PE me Biankini za ratnu mornaricu. Ima više od sedmice dana, da se naše no- vinstvo bavi s govorom zastupnika Biankini u bečkom parlamentu, kojim je tražio pojačanje našo mornarice, da se u slučaju rata uzmogne oprijeti talijanskim poblepama. Na nj su se osvrnuli Jedinstvo“, Novi List“, Pokret“ »Hrvatska Kruna“ i ,Dubrovnik“, a iz njihova se pisanja vidi, kako niko nije zadovoljan, te kako i članak na obranu zastupnika Biankini u ,Narodnom Listu“ nije postigao ni iz daleka ono, što je pisac možda očekivao. VZagovarati u parlamentu, da Austrija učini nešto, što je samo u njezinom interesu, to je hoćeš-nećeš pokazati se austrofil više nego i oni, koji to moraju da budu. Već to moralo je od- vratiti zastupnika Biankini od inicijative, jer je barem on morao znati, da su Dalmatinci više siti stare igre, koja im je samo donijela gorkih i teških razočaranja. Nad našim interesima mi no možemo i ne smijemo pripoznavati drugih interesa, a ako je zastupnik Biankini cijenio, da bi akcija, koju je on potakao, donijela kori- sti hrvatskom narodu a napose Dalmaciji, tada so je teško prevario. Istina je, Dalmaciji ne može biti indiferentno, što se Italija hoće ugni- jezditi na ovoj strani Jadranskog mora, sma- trajući Dalmaciju nekom neotkupljenom zemljom. Proti svakomu pokušaju, koji bi na to išao, ona će naći otpora u samim Dalmatincima, koji znadu, što su i hoće da budu, što su, ali one stotine milijuna, koje bi po mišljenju zastupni- ka Biankini morala Austrija sasuti u ratne bro- dove i na naše obale, kad bi nas i mogla obra- miii od talijanskih pohlepa, vezali bi nas još čvršće ondje, otkle nas bije svaka nevolja. Što znači za naš narod ratna mornarica poka- zuje najbolje Pulj, gdje se jedino njezinom po- moći drži na vlasti ona stranka, proti kojoj bi imala biti naperena oružanja, koja Biankini preporuča. Naše političke aspiracije nijesu nikakva tajna. Mi u jednu hoćemo Hrvatsku. Ako nas nesretne prnike sile, da i mi sudjelujemo u ovoj velikoj komediji, kuju se zbija pred našim oči- ma, nijesmo mi krivi. Krivi bismo bili tek onda, kad bismo te prilike sami stvarali, te na taj način vezivali sebi ruke, da u odlučnom času progju preko nas kao preko ljudi, koji ne mogu i ne će ništa. Ako Austrija hoće utvrditi naše obale, te so osigurati od svakoga iznenagjenja, neka ih utvrdi, kad ima silu u ruci, ali da je naši zastupnici toga sjećaju, nalazimo smiješno i pogibeljno. Pa tko bi platio troškove za to pojačanje. Novee bi dala cijela Austrija, dakle i Dalmacija, a porez u krvi plaćao bi najviše naš primorski puk. Naši bi sinovi uveličavali slavu Austrije, a u slučaju potrebe dogodilo bi nam se, kao lani u Hrvatskoj, da ih pošalju na nas za volju kakvom Khuenu ili njemu sličnom. uf. Sličice iz furtimaškog logora. Hurtimaški iogor prije nego će da otpočiire na lovorikama svojih zadnjih plemenitih djela, imao je da pretrpi malu krizu — u pogibli je da izgubi svog proroka, koji se, kako kažu sprema u Misir. Teška konsternacija u Izrajilju. Ta nije šala izgubiti glavu. Njega plače željeznička udruga, za njim jaduje trgovačka komora, u crno se zavio Balkan, a kako ne će tiskara. | doista uprava tiskare sintetizuje furti- mašku kliku u Dubrovniku. Ona sastoji od predstavnika kapitola kanonika D.n Ante Liepo- pili i D.n Bepa Crnice, predstavnika Štedionice upravitelja Gjura Kovačevića i Gjura Rašice, a nad njima se krili kao peti i predsjednik : pro- rok Mandolfo, A koje zasluge ima taj čovjek za tiskaru? Velike. Spominjat svijeh ne ćemo; jer baš nam nije zadaća, da pišemo biografije velikih furti- maša, spomenut ćemo samo jednu, koja mu je fotografija. Kad su dubrovački Hrvati kupili u Pret- nera štampariju upravo radi ,Crvene Hrvatske“, naumom, da je pretvore u dioničko društvo, dok se za to potrebita koncesija dobije, bilo je od- regjeno, da je trojica na se uzmu, a to bjehu Dr. M. Čingrija, g. Božo Mičić i SMamun Mandolfo. Oni se primiše tog naloga i tiskara započe. Nu kapitala nije bilo. Od 11000 k. skup- ljenih 8000 k. trebalo je isplatiti Pretneru, a sa 3000 k. nije se moglo nabaviti nove strojeve, materijal i započeti djelovanje. Trebalo je z4 to naći novca i za nj jamčiti, a to je trebalo da urade oni, koji su so primili mandata, naravno trebalo se je žrtvovati i riskirati. Veliki patrio- ta Mandolfo izjavi da ne će, što više zatraži od druga dva člana D.ra Čingrije i Mičića, da ga odriješe svako odgovornosti i da mu jamče za svaku štetu. Što oni i uradiše i sav riziko na se uzeše, Mandolfa više u tiskari nije ni bilo, nije ni povirio. Ali dogje koncesija za dioničko društvo. Više nije bilo što da so za stranku riskira; dvjesta kruna dobro uloženih pa profit na iz- gledu. I veliki patriota se opet pojavi. Sjećat ćemo se uvijek konstituirajuće skupštine tiskare, kad je Mandolio u dvoranu stupio na čelu du- brovačkih popova. Mi ne bjesmo podigli land- šturm, bilo nas je 5 jal 6 vjernika bez mantilje i glasovusmo bijelim ceduljama, a popovi birahu Mandolfa za predsjednika .za zasluge“. Što jo poslije slijedilo svakomu je poznato, a konac je bio da se ,C. H.“ morala proseliti u srpsku štampariju, kad nije uspio nadahnuti kolap Vlaha Keleza i Gjura Rašice da su oni gospo- dari lista, na koji ćemo se kolap još osvrnuti. A propos od Rašice. Čitali smo priopćeno Kolinovo i sve smo razumjeli. Samo nam se 0 jedno mozak otupio, pa ne možemo nikako da dokučimo, što je u stvari. Radi se o onom pro- tokolu, u kom stoji, da su Rašica i Kovačević ostavljali velike svote, hiljada, bezkamatno na korist štedionice. Rašica proletarac, izdavatelj socijalističkog nesugjenog Prava, prusumptivni pisac glasovitog članka Novi List u službi kapitala“ preko noći postao kapitalista, koji barata hiljadama kao parama, tako da ih beska- matno ulaže, Svak razumijeva, da malo razjaš- njenja onom protokolu dobro bi stalo, pa se za to obraćamo kapitalisti Rašici, da nam onaj pasus razjasni, a neka nam oprosti na znatiželjnosti, jer smo ljudi, koji u otajstva ne dopiremo, pa bi mogli promisliti, da su one hiljade njegove, kao što je i ,C. H.< njegova i Vlaha Keleza. A sad sa povratimo na furtimaški logor, koji gubi proroka. Da je izgubit čovjeka bilo bi teže, jer drugoga bi teško našli, ali kad se radi o proreku lako, ga je zamijeniti, imadu ih na pretek. 1 pi žici već je stigao u Dubrovnik novi prorok D.ri, Ivo Prodan, da zamijeni Man- dolfa. : Comedia tutta da ridere. Mi D.m Iva poznatno. A ko ga ne pozna! I ovdje mu se klanjamo kao novom proroku na olimpu furtimaštva dubrivačkog. Ali novi- narska kolegijalnost nas sili, \da ga nešto upo- zarima..U Dubrovniku nije teran 2% proroka, ta eto se u Misir sele. Dubrovčani su čudne ćudi, hoće im se origjinala, i neki dan se neko ja- dikovao da ih ponestaje. Nemoj D.m Ivo da te čudo snagje. GDR Tobožnja ,slavosrbština“ u Kotoru. Odgovor ,, Hrvatskoj Kruni“. Kotor, 28. veljače. Organ stranke, koja je valjda i osvjedoče- na, da širi moral dobrim djelima za ovaj i o- naj svijet“, ustupa u svome broju 18 prošl. prvo mjesto dopisu iz Kotora. Tiče se in prima li- nea nas, pa je red, da se na nj osvrnemo, & po svom starom običaju učinit ćemo to sustopice. Običnom neiskrenošću izvjesnih reportera, dopisnik prigovara tomu, što su zastupnici gg. Mato Radimiri i Juraj Carić, te kapetan a umi- rovljeni profesor g. Pavo Radimiri, stali u ime Hrvata, da ugovaraju sa srpskom strankom, ka- ko bi se došlo do kompromisa za nastajuće op- ćinske izbore. Rekosmo ,neiskreno“, pa navlaš za to dodajemo svakom pojedinom odborniku naslov, što ga ide. Tvrdi dopisnik ,Hrvatske Krune“ da ,od- bor“ lani imenovan od skupštine hrvatskih bi- rača, da nadzire i rukovodi sve javne poslove, koji makar kako dolaze u dodir sa hrvatskim interesima, nije bio vlastan, da ugovara sa , Sr- bima“; ali takova tvrdnja nema temelja, prije svega s razloga što svak može da nešto poku- ša, da predlaga, da ugovara, kad je svo na koncu podvrženo naknadnom odobrenju birača. A švak, te nije strašću zasliepljen, mora priz- nati, da je to pravo pripadalo a fortiori spome- nutome odboru, koji je morao da računa sa faktičnim obstojnostima u Boki, sa razpolože- njem u pokrajini, odnosno na sporazum izmedju Srba i Hrvata, te sa koječim drugim, što će prof. Šegvić u svojoj .pronicavosti“ shvatiti, da je bolje premučati. Jest, osim viših razloga čisto političke na- ravi, stotinu drugih razloga, što ćemo ih naz- vati domaćim ili predjelnim, imperativno nalažu bokeljskim, a osobito kotorskim Hrvatima, da živu u miru i slozi sa Srbima. Priznavanje Sr- ba u Boki, uviek na temelju izjave prof. Šegvića, nije prama nauci Ante Starčevića, ali što ćemo, kad su joj dvije trećine pučanstva pravoslavno vjere, pa ono hoće da je srbske narodnosti. Što bi nauka najučenijeg i najrodoljubnijeg češkog povjestničara, kad bi išla za tim da nieče Niem-