ce u Coškoj, kad su oni tu — faktor, koji se neda brisati sa lica zemlje, kao ni Srbi — bra- ća naša — a brojniji od nas u Boki Kotorskoj? Kako ignorirati Srbe u Boki, u obćini kotor- skoj, pa i u samome Kotoru, uz toliko njiho- vih društava, koja ne životare, nego danomice napreduju? Kako može n. p. prof. Šegvić i igno- rirati »Srpsku Štedio mici u Kotoru?...... — Kad na to po mi se samo pitamo, je li ikad oblilo rumenilo prof. Šegvića, i nije li možda sama sotona kroz njegova usta pro- govarala, kad je ono na skupštini kazao: ,Don Marko, (Vučković) govori ti to tvojoj marvi“, biva Škaljarima? Nije na, bilo zakulisnog rada, poštovani Šegviću, nego je predhodni, dakako nejavni, re- zultat razpravljanja zastupnika hrvatske i srb- ske stranke iznešen pred skupštine odnosnih birača, da ga prouče i eventualno odobre; a kao što u ,Srbsku Čitaonicu“ niesu bili pozva- ni svi srbski birači obćine kotorske, niesu u ,Obćinski Dom“ ni svi hrvatski birači. Prof. Segvić zna da je to običaj svugdje u svietu, ali njemu je nadasve da ozloglasuje, da sumnji- či, da ruši. Skupštini, — na koju je pismeno bio pozvan veliki broj birača, (a dokazi su nam na stolu), — prisustvovalo je jedno stotinjak osoba, a razpravljalo se mirno i dostojanstveno sve dotle, dok prof. Šegvić nije u svome govo- ru kazao, da Bokelji nemogu da budu Hrvati, nego jedino po nauci Ante Starčevića. Nastade dakako graja, a kad se on stao pravdati, da nije htio vrijedjati bokeljske Hrvate, odvraćeno mu je pošprdno: Sofizam! Sofizam! A samo onda, kad je Segvić stao isticati, da je na smrtnoj postelji Ante Starševića prisegao, da će, gdje god bio, braniti hrvatstvo. obćinski mu je taj- nik g. A. Ostojić doviknno ,i u Spiću“, jer je znao, da je Šegvić iz prva dizao drvlje i ka- menje proti austrijskom slavlju u Špiču; jadao se što ,Kotorska glazba“ sudjeluje toj ,naru- čenoj komediji“ (Šegvićeve su rieči!) a iznenada otišao je sam u Špič i tu držao »Patriotski“ govor, i to na ime ,Hrvatskog Doma“! — Srbi i srbski patriotizam, poštovani g. U- redniče ,Hrvatske Krune“, ne plaši ozbiljne ko- torske Hrvate; oni su samo fabrinuti radi ku- kavičluka i svojeglavosti nekih ter nekih svojih sumišljenika; oni se najviše boje tobožnjih ra- dikala mržnjom zadojenih, koji nudjaju Srbima 18 viećnika i 3 prisjednika, jedino uz uvjet, da se provede geslo njihove sićušne politike ,, Van Dobroćani“; ali se Srbi — na čast im bilo — na to ni ne &svrću. — 7 Nego gosp. Šegvić nije tu samo danas, da podmeće klipove izmedju kotorskih Hrvata. Kad su otrag 9 godina lična mržnja i separatizam stvorili bili u Kotoru izborni odbor , Unione cittadina“, naperen lih proti Hrvatima u obćini kotorskoj, desna je ruka tadašnjim ortacima bio ondašnji fratar Šegvić. Nije se dakle čuditi što je ogromna većina skupštinara bila silno uzru- jana proti njemu. A kako i ne bi, kad je sva- koga u živo dirnuo time, što je ono izvalio o nauci Starčevićevoj glede Bokelja, — kad je sve Škaljare nazvao marvom, — kad svak zna- de, da se svuda razmeće svojim odurnim japa- nofilstvom, — kad je dopokon kadar bio za- prietiti, da će uplivom jednoga zastupnika izpo- slovati, da_se ovdješnja. gimnazija premjesti iz Kotora u Šibenik samo za to, što gradjanstvo u obće nije odobravalo, da se zasnuje činovnič- ka potrošna zadruga, sjedištem u Dobroti, A neka pošteni, makar koje stranke, prosude je li hrvatski svećenik i književnik, koji je financi- jalno konštatovao, da u Kotoru imade Srba, smio citovati stihove Vladike Rada o pogledima Turaka i Crnogoraca, koji se tako čudno susre- taju, e se čorbe nebi pomiešale, da im liepo oči u jedan kazan skuhaš, — obrnuv antitezu na Srbe i na Hrvate? Poštovani Šegvić ljuto se prevario u ra- čunu. On je mislio, da će izticanjem takovog hrvatstva, koje niječe Srbe u Boki, povesti za sobom barem većinu skupštinara, ali pošto uzanj nije bilo ni toliko učestnika, koliko je prstiju na jednoj ruci, ogorčen s neuspjeha — a mož- da najviše za to, što se skupština nije razišla — izidje iz dvorane; dočim je nasuprot skupština, iza kako se je načelno izrazila za sporazum sa Srbima, — uz neznatne preinake jednodušno odobrila punktacije zastupnika jedne i druge stranke, Jesu li pak one na štetu hrvatstva u Kotoru i u Boki, suditi će pokrajina kad budu obielodanjene. Pri koncu izpravljanao, da Tripo Grguević nije glavar sela Škaljari, u jesu li ostali Ška- ljari vjera ili nevjera, vidjet će poštovani Šegvić pri dojdućim izborima, gdje će se sjajno doka- zati da Hrvati i Srbi u poštenom sporazumu mogu nešto i mimo volje stanovitih mutikaša. Ostale neistine, kojima vrvi dopis iz Kotora, nećemo pobijati, ali kad smo jednom načeli, spravni smo, da se i dalje ogledamo, bude li to potreba. = \o/+. Sedmični pregled. AUSTRO-UGARSKA. U nedjelju na Gr- gurevo social-demokrati i radnička sveza beč- kih radnika prirediše veliku povorku do een- tralnog grobišta na grobove palih radnika go- dine 1848. Sve je prošlo sasvim mirno. — Dosadanji engleski poslanik na; točki dvoru pošao je u mirovinu, a na mjesto njega došo je novi Edvardo Goshen. — Eksekutivni odbor ugarske sjedinjene opo- sicije držao je sjednicu, Tu se govorilo o adre- si koju, bi sabor imo upraviti na kralja kao i o optužbi Tisinog ministarstva. Zaključci pako ću se riješiti iza kako bude riješena kriza, a nade je, da će kriza bit u brzo riješena. Košut je objelodanio članak gdje veli, da narodu pripada pravo, da sam odregjuje u voj- ničkim stvarima, da može dozvoliti novake i obrediti uvjete, pod kojim ih dozvoljava. Zato narod ne će dozvoliti niti poreza niti novake prije, dok ne dogje do svoga prava. — RUSIJA. ,Večernja Pošta“ primila je u- kor radi pisanja protiv vlade, te joj je uskra- ćena dozvola za prodaju pojenih primjeraka. U Locu je zatvoreno više osoba radi zad- njih nemira a megju njima jedan odvjetnik, tri liječnika i 12 učenika realke. Oružništvo je kon- statovalo, da su tamošnjim nemirima naj:iše krivi židovi. U kotarima Sokolov i Blah:. pojavila se revolucijona četa, koja provaljuje u dvorove ve- likih posjednika, te im diže živo i velike svote novaca a to sve za revolucijonarne svrhe, te sile služinčad i radništvo, da ne smiju više ra- diti. ITALIJA. Fortis je izjavio svojim politič- kim sumišljenicima, da je kod sastava kabineta naišao na velike neprilike, kakovim se nije ni u snu nadao. Glavnu poteškoću da mu zadaje ispunjenje listnice za jadne radnje, no ipak da se nada, da će moći predložiti kralju čitavu mi- nistarsku listnicu. Dekan lombardskih senatora, stari grof Camozi, upravio je na predsjednika senata list, u kome javlja svoj istup iz senata, u koji se ne će prije povratiti, dok iz Senata ne bude isključen Engel. A Engel je vrlo bogat čovjek pripadnik slobodnog zidarstva, koji je kod zad- njih izbora kandidovao u Trevilju, ali je izgu- bio, jer je pobjedio kandidat katoličke stranke. Ipak mu je raznim makinacijama uspjelo da bude proglašen zastupnikom i kao takav 'sjedo' je za dva mjeseca u parlamentu, dok ga nije komora poradi prevara kod izbora isključila. * * * Rusko-japanski raf, Ruski i japanski gubitci. Kako vijest Ojame glasi Rusi su ostavili na bojištu 26.500 mrtvih a osvojili su Japanci 2 barjaka, preko 70 topova, 60.000 pušaka, 150 živežnih kola, 1000 vagona i 200.000 šrapnela i množinu dru- gih stvari. A i vojska japanska pod zapovjed- ništvom generala Oku puno je izgubila. U Okuovoj je vojsci palo preko 15.000 ljudi, a dva su generala jako pogibeljno ranjeni. Mobilizacija. Jeli istina nije li, ne znamo, ali se pogovara, da je Kuropatkin zamolio cara, da ga liši zapovjedništva u Mandžuriji, jor veli da je koli fizički toli moralno iznemogao. (e- neral Sokomlinov se je izjavio, da je spreman, preuzeti upravu vojenih stvari u Mandžuriji, ako knez Nikolajević bude imenovan vrhovnim zapovjednikom. Govori se, da će bit mobilizo- vani XXI i XXXIII vojni zbor, U Carskojem Selu držalo se ministarstveno vijeće, na kojem setje odlučilo, da se Kuropatkin opozove a na njegovo mjesto postavi veliki knez Nikolajević. Odlučeno je, da se mobilizuje još deset vojenih sborova. General Grippenberg bi imao poći u Vladivostok. Treća eskadra. U Suda je prispjela ruska eskadra pod zapovjedništvom admirala Mihan- langova. Ratno se vijeće izjavilo proti miru, i odlučilo, da treća eskadra nastavi svoj put na istok, a da se ne povrati, kako su glasile zadnje vijesti. 14 marta, 2 ure po p. PETROGRAD. — Kuropatkin brzojavlja 11 o. m.: U neprekidnim bojevima ovih posljed- njih dana Rusi su izgubili, što poginulih što ranjenih 50.000 ljudi. Povlačenje s Mugdena bilo je vrlo vrlo teško, Stražnja straža povukla se u potpunom redu zaustavljajući se samo na unapri- jed odregjenim tačkama. I tren je bilo teško vući radi vatre iz topova upravljene proti mandarinskoj costi. Prvi sibirski lovski puk morao je izdržati teških bojeva, jer su na nj pucali i s istoka i sa zapada, Pukovnik je uspio da od puka, koji je 6 0. m. izgubio 1000 ljudi, spase samo 3 oficira, 150 vojnika, zastavu i jednu bateriju. Od Dorpatskoga puka preostalo je samo 169 ljudi i dva oficira. WASHINGTON. — 8 obaviještene strane tvrdi se, da je Rusija pozvala natrag drugu pacifičnu eskadru. s Domaće vijesti. O programu fuzije prima ,Obzor“ od svog dopisnika slijedeće informacije. ,Program fuzije sastavljen je sretno. Dok u jednu ruku recepira podpuno načela hrvatske politike u pogledu na- rodnih aspiracija, u drugu uzimlje u obzir i pitanja aktuelnog političkog rada. Istodobno na način bez prigovora markira svoje stanovište prema vjeri, Srbima i slavenstvu. Na prvom mjestu, dakako, naglašuje sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, smatrajući ga znamenitim kora- kom k oživotvorenju narodnog cilja: da se sve zemlje, napučene Hrvatima slože u jednu sa- mostalnu državnu skupinu. U dielu aktuelnog dnevnog rada program spominje razna pitanja politička, ekonomna i kulturna, koja treba po- četi riešavati čim prije i to sustavnim organi- zovanim radom.. Tu je pitanje unutarnjeg ure- dovnog jezika; izpita položenih na zagrebačkom sveučilištu, izborne reforme, saniranja općinske uprave bez stete autououijii voboljšanja učite skog položaja, gospodarskih i šteauoničkih za- druga, itd. Dakako kao temelj svemu tomu j« stavlja stranačku organizaciju, jer ona daje snagu i sredstva, da se program realizuje. Pra- ma vjeri program se drži načela: ,baška vjera, baška narodnost“, te ne istovjetuje jednu s dru- gom. U pitanju srpskom, program naglasuje, da su Hrvati i Srbi jedan narod i po krvi i po jeziku, nerazdruživo spojeni neprekidno- šću zemljišta, na kojem obitavaju — pa prama tomu stranka će raditi, da se onemoguće razmirice, a da se uvrieži ljubav megju njima na osnovu zdravog i samokupnog rada za opći narodni boljak. Obzirom pak na slavenstvo, program ne iztiče samo kulturnu, već prirodnu zajednicu. Na koncu iztiče se, da će stranka izaći u susret svakomu zahtjevu novih vreme- na, koji bude namjenjen napretku naroda“. Ovo bi bila samo osnova, koja će doći, na odobrenje, prije pred oba hrvatska saborska kluba, a onda pred pouzdane sastanke vigjeni- jih članova jedne i druge stranke. Banovinske stvari. — Punih 6 dana vodila se pred zagrebačkim sudbenim stolom ponovna ra- sprava proti Dr. Potočnjaku radi, smetanja jav- “nog mira počinjena tiskopisom. Dr. Potočnjak kao žrtva lične osvete Khuenove pretrpio je mnogo toga, a samo za to što je Khuena pri- kazao u pravom svijetlu. Već lanjske godine bio je optužen da je napisao brošuru ,Kako se drži...“ pa kad sud nije imao za ti dovoljnih dokaza, riješio ga je, a državno odvjetništvo u- ložilo je ništovnu žalbu. Međutim javio se je auktor spomenute brošure sam, a taj je M. Popović. Nego to ipak nije bilo dosta, da se o- dustane od svakog postupka proti Dr. Poto- čnjaku, pa je ovih dana proti njemu bila ure- čena ponovna rasprava. Premda je, kako je sam Dr. Potočnjak na raspravi izjavio, neka ,tajna ruka“ iza kulisa inscenirala cijeli njegov pro- gon, ipak je po drugi put bio riješen i to radi zastare. Državni odvjetnik uložio je opet proti osudi ništovnu žalbu. — lniejativom popa Zagorca ustrojit će se opet u Zagrebu stara stranka prava, (domovi- naška) koja, kako je poznato, bila se fuzjonirala sa Frankovom frakcijom. Glasilo stranke zvati će se ,Hrvatska“, a meće ga uregjivati, Dr. Harambašić, kako što je tu nedavno ,Obzor“ javio. Pišu nam iz Konavala; Ovih dana je premi- nuo u Grudi u 93. godini dobri i glasoviti sta- rac Cvjeto Bratoš, rečeni Čelo. Uživao je dobar glas svuda, gdje je zalazio kao u Ercegovini, Crnojgori, Boki kotorskoj i u ovom kotaru kao dobar i pošten trgovac. Bavio se je trgovinom, a bio je dobar govornik i nazdravičar u pri- godi, što je pokazao u više prilika osobito pri prolasku visokih osoba kroz Konavle. Bio je i- menovan i Kapetanom-Četnikom za vrijeme na- rodnog ustanka. Svojti naše sažaljenje a = pokojniku kliče- mo ,slava“. — Konavljani. Glavna skupština Društva .Dalmacija“ u Beču. — Upraviteljstvo Društva pozivlje članove na temelju $ 13 pravilnika na II. glavnu redovitu skupštinu, koja će se držati dne 26. ožujka t, g. u 5. sati p. p. (XVIII. Edelhofgasso 13. I) sli- jedećim dnevnim redom. 1.) Izvješće o radu Društva kroz god. 1904. 2.) Društveni računi god. 1004, 3.) Utemeljenjo društvene poslovnice za pro- davanje vina i glavnih dalmatinskih proizvoda. 4.) Eventualni predlozi u korist dalmatinskog uvoza i izvoza, Pišu nam iz Kune, da im potoci (bujice) na- našaju ogromne štete. Potok u odlomku Po- tomje, na koji se svi ogranci potoka slijevaju, "4 iz Trstenika, da prenapunjen je materijala, pa se voda proljeva desno i ljevo te nemilice raznaša zemlju. Prem- da se je o ovomu mnogo pisalo i govorilo, ipak se današnja općinska uprava vrlo slabo brine, da doskoći ovim neurednostima. h linija. — Tuže nam se su gospoda od ,fahr-plana“ u Zadru, kod rasporeda poštarskih linija sasvim zaboravili na Pelješac. Tako n.'p. pismo za Dubrovnik predano u Trsteniku u ponedjeljak u večer, primamo tek u nedjelju. Ovakova ne- urednost naravno da donosi velike materijalne štete osobito Trsteniku, koji je poznat kao mje- sto skroz trgovačko, stoga preporučamo do koga je, neka providi. O potrebi organizacije naših glazbenika.*) — Danas, kad je svaki stališ, pa i onaj najnižega stepena organizovan, da brani svoja prava i radi oko poboljšanja svojih okolnosti, glazbenici ostaju prekrštenih ruka i puštaju da im se o- timlje i ono malo što teškom mukom zaslužuju. Ima megju glazbenicima doduše i takovih, kojima se sreća neprestano smije, te ne znaju za pravo naše patnje i našu borbu. Njima se vas svijet divi, zasiplje ih uprav blagostanjem, takovi glazbenici za jednu večer svoga djelova- nja dobiju više nego li ostali za čitavu godinu svoga mukotrpnoga i savjestnoga rada. Ti glaz- beni kapitaliste su obično. pievači * pjevačice te hiuve2 i s Lauozkinje. Moramo sg doduše diviti njihovom umijenju, ali moramo i priznati da je njihovo umijenje preskupo plaćeno, dok kapel- nicima, učiteljima glazbe i baš često puta oni- ma, koji su te virtuoze odgojili, fali najpotrebi- tije za udoban život, kojega su zaista zaslužili. Što tek da kažemo o članovima raznih orhe- stara, bilo kazališnih bilo filharmoničkih? — 'Ti ljudi uprav kukavno živu. Mnogo puta, više zasluži običan radnik, nego li takov siromašni umjetnik, koji je morao svršiti četiri razreda koje srednje škole i onda se barem šest godina mučiti i učiti na konservatoriju. Tko i malo znade, kako je na konservatorijima težak i na- poran studium, tko je ikad vidio ona blijeda i izmučena lica, po najviše siromašnih idealista, koji su se posvetili glazbilih iz ljubavi za u- mjetnošću i tko je malo zavirio u taj muko- trpni život, mora da proplače nad sudbinom, koja te ljude u životu kašnje čeka. A oni su ipak duša svega. Pa nije dosta da su naše plaće slabe, da se naše kompozicije ne hono- rišu, nego još k tomu moramo da trpimo sva- kojake nadriglazbenike ili glazbene fušere, koji nam otimlju i ono malo, što nam po pravu spa- da. U ostalom dosta smo i sami tome zlu krivi jer imamo zakone, koji naša prava, ako i ne potpuno ali ono ipak dosta, brane. Zašto se ne organizujemo, da na temelju tih zakona, tražimo ono što nas ide, da brani- mo svoja autorska prava, da priječimo javno djelovanje glazbenih fušera, koji nam protuza- konito otimlju kruh, da nastojimo oko poboljša- nja naših materialnih okolnosti, te napokon da se brinemo i za starost? Sto nas samo u sta- rosti čeka? Što nas čeka ako obolimo ili inače postanemo nesposobni za rad? Imamo li mi gdje ćemo se zaklonit? Imamo li koga, što će nam u bolesti priskočit u pomoć, ako izgubimo radi nje službu? Imamo li svoj penzijski fond? — Ne! Nemamo ništa i nemamo nikoga što se za nas brine. S toga treba da, dok još možemo, skočimo na noge, te da se organizujemo u dru- štvo, kojemu će biti zadaća, naše interese bra- niti te se za sve ovo brinuti. U Zagrebu doduše opstoji u društvu hrv. književnika i glazbenička sekcija, ali ona kao sekcija jednog društva ne može se smatrati u pravnom smislu kao organizacija te kao takova ne može, niti djelovati. Svakako je za sada do- bro da su naši glazbenici barem tamo okuplje- ni, a moramo se pobrinut da još ovoga ljeta sazovemo u Zagrebu skupštinu naših glazbe- nika iz svih naših zemalja, te da tamo udarimo temelj ,Društvu hrv. glazbenih umjetnika“. Mi smo se stavili u dopisivanje sa českom organizacijom, te nam u tom pogledu osobito laskavo ide na ruku g. B. Kašpar, poslovogja saveza českoslovanskih kapelnika, ravnatelja hora, organista i glazbenih učitelja, koji nam u tu svrhu s najvećom pripravnošću sve potrebite upute daje. Molimo sve naše kolege da nam se pi- smeno ob ovom izraze, te ćemo malo kašnje iznijeti konkretni predlog o organizaciji i ko- načno pozvati svih na skupštinu ili kongres u Zagreb. Zar i kod nas naprednjačka stranka“, — Pod tim naslovom napisao je g. D. Vice Medini u ,Narodnom Listu“ članak u povodu onoga što smo mi u br. 6 našeg lista pisali pod naslovom Hrvatska napredna stranka u Banovini“. Ovom prilikom piše zagrebački ,Pokret*:; »G, Medini upravo se snebiva nad even- tualnošću, da bi so i u Dalmaciji mogla ustro- *) Umoljeni, donosimo ovaj članak iz Glazbenog vje- snika“ što izlazi na Rioci, to molimo i ostale novine, da ga. obzirom na potrebo naših glazbenika pršetampaju.