Be, 12.

U DUBROVNIKU, 23. Marta 1905.

Godina XV.

 

GRVENA MRVATSKA.

 

ž Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-l 'garsku, Bosnu i |
a ercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruni
tarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- |

šasto polugodište.

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo

runa i po- \

DeGiulli.

Pojedini broj 20 para.

Izlazi svakog Četvrtka.

| Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku
| Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para s)
| puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-
| ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se

je su utužljivi

po retku, a za oglase 20 para. glasi koji se više

 

 

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića.

 

Primamo i rado priopćujemo:
Gospodine Uredniče!

Pokle je u 1. broja ,Prave Crvene Hr-
vatske“ g. Antun kan. Liepopili štampao, da
sam se ja izvinio kad bijah zamoljen da
današnjem razdoru doskočim, usilovan sam,
da prikažem svijetu predigru, koja se je ne-
daleko vremena nazad, kod nas odigrala.
Inače bila bi opravdana sumnja, da sam
navlaš pustio da se dogodilo zlo, koje je
tobože do mene stalo da zapriječim. Za to
Vas molim da objavite ovdje priklopljena
pisma. To radim još i za io, da po mogu-
6nosti učinim kraj. svakoj daljoj neizvjesno-
sti, što mislim da je nužno, eda se tako
jednom svaka zabuna pojmova odstrani i
svak bude u stanju da zna, na koju će stranu
okrenuti.

Primite gosp. uredniče izraz mog  oso-
bitog poštovanja

Vama odani
Pero Čingria

Dubrovnik, 21 marta 1905.

 

Veleučenom Gospodinu

< Gosp. PERU*Dr. ČINGRIJI
poglavici hrvatske stranke u
DUBROVNIK.
Veleučeni Gospodine!

Kako priznatom i uvaženom poglavici hr-
vatske stranke u Dubrovniku, slobodni smo pri-
kazati neka gravamina, o kojim cijenimo, da
se imamo pravo potužiti.

Još za uredništva g. Milana Marjanovića,
a i po njegovom odlasku, kad je ,Crvena Hr-
vatska“ bila predana u ruke druge osobe (ne-
kolicina nas vlasnika istog lista još izvjesno ne
zna u čigovim je list rukama), gledalo se je i
gleda se u stupcima toga lista, da se omalova-
ži i napada ono, što nam je najmilije, to se je
krupno zabrazdilo, a da se izore ljutu neslogu
i pogubni jaz izmegju nas klera i svjetovnjaka
Hrvata.

O preokretu toga lista u političkom smislu,
nećemo da govorimo, jer: kolikogod i to žalili,
ipak to bismo mogli donekle i podnijeti; ali o-
tvoreno kažemo, velouč. Gospodine, da ne mo-
žemo nikako podnašati pogubni vjersko-moral-
ni preokret toga lista, koji i ako uzdržavan u

dobrom dijelu od klera, te istomu ima ne malo
zahvaliti ako se je osnovao i uzdržavao, ipak
zna pisati na ovaj način:

.Klerikalna struja je izopačila i proklela sva našu
literaturu sve do molitvenika (Crv. Hrv. br. 40 str. 8.

pod naslovom ,Matica Hrvatska“).*

,Mi nad narodnim interesima ne priznavamo dru-
gih interesa, pa bili to interesi Beča i Pešte ili Rima
Ko hoće sloge na ovom temelju evo nas uvijek spravni-

jeh, ko je neće, neka nam o njoj ne govori...... reba
zaviriti što se pod Frankovim i Posilovićem Hrvatstvom
krije (Crv. Hrv. br. 42 str. 1. u uvodnom članku)“.

Vrhbosna hoće Maticu za popove (br. 42. str. 3.
pod naslovom: Matica Hrvatska)“.

Svećenici bi željeli vidjeti Maticu kao društvo de
propaganda fide (br. 42, str. 8. pod naslovom Matica Hr-
vatska)“.

,N. J. H. prima, da je Papa Pio X. izrazio veliko
udivljenje čak simpatiju napram Japancima. E krv nije
voda: talijanac je (br. 45. str. 2. pod naslovom: Japanci
i Pio X.)*

»Klerikalna stranka izdaje list ,Hrvatstvo“. Ovo je
stranka koja uči, da se hrvatski narod mora dati pod o-
krilje i vodstvo rimskoga pape, da popove i biskupe mo-
ramo slušati ne samo u vjeri, već i u životu, pa i u po-
litici (br. 45 str. 2. pod naslovom: ,Hrvatske stranke u
Banovini“).

.I u Dubrovniku se čita ,Hrvatstvo“, Naši ga Je-
zuviti dijele po gradu svojoj pastvi“ (br. 42. str. 3. pod
naslovom: ,Sitnice“),

.Mi joj (katoličkoj stranci) naprotiv želimo svaku
nesreću“ (br. 40. str. 1. pod naslovom: ,Katolička stran-
ka prava“).

Česti su, žestoki i neopravdani napadaji
na neke zaslužne hrvatske biskupe i na listove
, Vrhbosna“ i ,Hrvatstvo“. Istina, ,Crvena Hr-
vatska“ to pokriva farizejskim plaštem, jer do-
naša tobože iz drugih listova, ali tim što tim
navodima ne prigovara, nego ih opet prinaša,
dokazuje da odobrava svu tu pisaniju.

Očito je, veleuč. Gosp. da, bude li se na-
predovalo takovom stazom, nama svećenicima
Hrvatima neće preostati drugo nego: ili na svu
tu pisaniju mučati, da postanemo brukom sve-
ćenstva u drugim biskupijama naše hrvatske
domovine, ili se, i ako teškim srcem, odijeliti
od onih, koji neće ni malo da uzmu u obzir
čvrsto naše, njima dobro poznato uvjerenje.

Što so tiče političkog rada i poimence ka-
toličke štampe u Banovini i u široj Hrvatskoj
na obranu vjerskih i moralnih načela, poticao
taj rad od Hrvata svećenika ili od svjetovnjaka,
mi svećenici dubrovački do sada nijesmo radili
drugo nego pozorno samo pratili sve to pojave,
kaono ti ljudi, kojim je vazda dobrobit katoli-
čanstva i hrvatstva na srcu ležala i leži.

Nema daklo razloga, da nam se to prosto
praćenje pojava u široj Hrvatskoj u grijeh u-
piše, te da nas se samo radi toga ubraja pod
jedan ili drugi umišljeni stijeg .,klerikalstva,
popovstva, katoličkog strančarstva“, Lasno se
je svakomu uvjeriti, da smo mi svećenici, za-

zirući od svakoga inada, nesloge, pocjepkanosti,
separatizma, jaza izmegju nas i svjetovnog ele-
menta, uvijek nastojali oko dobre sloge svijeh
Hrvata u Dubrovniku i oko uporednog marnog
rada, znajući mi, da je takova sloga korisna i
potrebna za svestrani, pa dakle i socijalni i po-
litički razvitak i napredak ovog dijela hrvat-
skoga naroda, kojemu pripadamo i za čije dobro,
što više možemo, nastojimo da radimo.

Lasno se je takogjer uvjeriti o namjeri i
fiastojanju druge, nama svećenicima protivne
strane, biva da se ta nesloga, pocjepkanost, se-
paratizam, jaz izmegju nas i svjetovnog elemen-
ta — što mi svakako izbjegavamo — na sve
moguće načine što prije u djelo privede i u
javnosti prikaže.

Bilo bi od nas nesmotreno, da Vašemu
Gospodstvu, progovorimo, što da se učini u o-
vom& poslu. Svakako nešto treba inaditi, ako
se neće prisiliti nas, da ostavši ipuk dobri i
ako pasivni Hrvati, odstupimo od onih, koji bez-
obzirnim i očitim načinom napadaju nama naj-
svetije stvari i časne nam osobe i starješine.

Molimo na svrhu V. G. da izvoli sve ovo
uzeti na dobrohotno znanje i obzir, te nastalo-
mu preokretu, koji se je od nekoliko vremena
počeo opažati, na put stane.

Čekamo takodjer od V. G. dobrotnu ob-
znanu o koracima, koje ste u ovom predmetu
poduzeli. Inačije postupanje učvrstilo bi još više
naše mišljenje, da se nas svećenike dubrovačke
smatra od omete ili bolje od škode u hrvatskoj
dubiovačkoj stranci.

+ + SGvješedi smo pak, da će VG. muževno
znati svemu doskočiti, te se sa zaslužnim poči-
tanjem nazivljemo

Vašega Gospodstva

Dubrovnik 12/u 1904.
Mato Pišta vikar

D. Pero kanonik Bielić Prof. Fabris
Ivo kan. Ipšić Ante Liepopili Dekan
D.n P. Sardelić D.n 4. Črnica
D.n N. Gjivanović
D.n Vlaho Barbić
D.n Ivo Marinović
D.n Baldo Botta
D.n V. Taljeran

D.n Mato Vlahušić
D.n Jako Vukičević
D.n Ivan kan. Fabris
Burić D.n M. Gavranić
Zlovečera D.n Niko

Na ovo bi odgovoreno kako slijedi:
Prepoštovana gospodo!

Povjerenje koje sto mi pokazali, upravlja-
juć mi Vaš cijenjeni list nad. 18 t. m. zahtijeva
da Vam izrazim najprvo moju osobitu zalival-
nost, pak, i ako je to posve mučna stvar, da
Vam dadem iskren odgovor, kako ozbiljnost
predmeta zahtijeva.

Pošto ne spadam megju vlasnike , Crvene
Hrvatske“, obratio sam se na neke od njih, da
me obavijeste o stvari. Rekoše mi, što sam već
znao, da nakon gosp. Marjanovića privremeno
uregjuje ,Crvenu“ gosp. Čedomil Medini s od-
govornim urednikom gosp. Vlahom Kelezom, a
da u istoj pišu jos neki naši mladi ljudi. Rekoše
jošter, da tu skoro, na želju nekijeh vlasnika,
bio ih se sastao priličan broj, ali da su se tako
razilazila mnijenja, da se nije došlo do nikakva
zaključka. Nego progjimo na samu stvar.

Nekon žalosnih hrvatskih dogogjaja ,Cr-
vena Hrvatska“ promijenila je svoje stanovište
prama Srbima, zagovarajuć narodnu slogu. To
mislim da sačinja onaj preokret u politi-
čkom smislu, o kojem je govor u Vašem cije-
njenom pismu.

Taj preokret, kako ja shvaćam stvari, od-
govara današnjem stanju, dapače postaje poli-
tičkom nuždom za svakoga onoga, koji je uvje-
ren da se mi nemamo nadati od nikud pomoći,
pak ako hoćemo da doskočimo našim protivni-
cima, da treba da im se svi, koliko nas ima
Srba i Hrvata, složno opremo. To mnijenje, koje
sam i kao zastupnik u saboru istaknuo, plod je
mojeg najdubljeg osvjedočenja i mal da ne cje-
line narodnih zastupnika Dalmacije, toli u po-
krajinskom saboru, koli na carevinskom vijeću.

Naravna je stvar da onim, koji iz našeg
razdora živu, preokret što je nastao, nije po ćudi.

Za to je iz Beča preko Zagreba podignuta
akcija, valovi koje doprli su i do nas, koja teži
za tim da osujeti svaki sporazum, podajući hr-
vatstvu meki vjersko politički značaj, te tražeć
da kao stranka samostalno postupa.

Odatle, po mojoj misli, proističe ono, što
se danas kod "nas zove klerikalna struja, koja,
i ako se temelji fa_osnovu vjerskih osje-
ćaja, po samoj naravi stvari, ne smije imati
nikakav povlasni položaj, te treba da se izloži
kritici struja njom protivnih, na isti način kako
su ove njezinoj izložene. ,

Tvrdnja, da su česti, žestoki, neopravdani
napadaji na neke zaslužne hrvatske biskupe,
čini mi se da je nešto pretjerana. Istina je da
se ,CUrvena Hrvatska“ kad i kad dotakla poli-
tičkog rada nadbiskupa zagrebačkog i sarajev-
skog; dopuštam da je tu bilo rečeno i što ne-
ugodna za ona dva visoka crkvena dostojan-
stvenika; ali se to ne da izjednačiti s napada-
jima na vjeru, jer klerikalna stranka nije
vjera, pak kako svaka druga mora biti pri-
pravna na kritiku rada svojijeh pripadnika,
bez obzira na njihov stalež ili visoki položaj
izmegju mogućnika.

Ako je istina, kako jest, da svećenik tre-
ba da najprvo bude svećenik, istina je opet da,

 

Podlistak.

Kako je pok. J. Koharić zamišljao

svoga ,Damjan Juda“

Poslije propasti bizantinskog carstva, a
osnutka novog latinskog carstva, sila je mleta-
čka postala takova, da se je gradovima dalma-
tinskim, pa i Dubrovniku, bilo pokloniti oholoj
zaručnici mora jadranskoga.

Dubrovčanima je bilo kasnije teško pri-
znati, da su se na silu pokorili Mlečićima, a
kako gospodstvo njihovo u Dubrovniku za pu-
nih 150 godina nijesu mogli zatajati, prikazi-
vali su stvar tako, kao da su sama vlastela
pozvala Mlečiće, da ih oslobode od tiranije nji-
hova druga Damjana Jude.

Porodica je Jude zbilja živjela u Dubrov-
niku sve do 15. vijeka. Ima li kakve realne
podloge u pripovijedanju o našem Damjanu, to
se ne zna. Evo što o tom dogogjaju pripovije-
daju dubrovački hroničari.

Damjan Juda bio je veoma bogat i oblju-
bljen od puka. Kad dovrši godinu knezovanja,
izabraše ga po drugi put knezom, a on se u-
zoholi te nijo više ni sazivao vijeća, da bira
novog kneza, već je gradom vladao neograni-
čeno oslanjajuči se na prosti puk i neke druge
svoje privrženike. Kako je ta tiranida potrajala

 

više od dvije godine, sami njegovi srodnici od-
metnuše se od njega, a na čelu im Piro Beneša
Damjanov zet. U njegovoj su se kući sastajali
poglaviti urotnici, te budući da nijesu mogli
drukčije, odlučiše pitati pomoć u Mletaka. Sam
Beneša odo u Mletke kao u trgovinu. Mlečići pri-
stadoše, ali pod uvjetom, da Dubrovčani primo
Mlečića za kneza.

Jednoga dana osvanuše pred Dubrovnikom
dvije: mletačke galije, a na njima Beneša i dva
mletačka poslanika (po nekim Mlečić carigrad-
ski patriarha). Beneša ode do tasta i nagovori
ga, da pogosti poslanike. Poslije objeda ode
Damjan na galije, da vidi darove, što ih nose
caru u Carigrad, Netom stupi na lagju, otisne
se galija od kraja, a Damjan razumjevši izdaju,
lupne glavom o drvo, te se sruši mrtav, :

Damjan Jnda dubrovački je Marin Follicro,
kojega je sam Byron opjevao u svojoj pozna-
toj drami. Pok. Koharić, baveći se dubrovačkom
povjesti, opazio je, kako bi se gragja, koju nam
hroničari pružaju, dala lijepo obraditi u trage-
diju, pa se sam bio odlučio na taj posao. U
tomu se svjetovao sa dramaturgom hrvatskog
kazališta Dr. Nikolom Andrićem, te mu je po-
slao nacrt svoje drame, koji je sada Dr. Andrić
izdao u Nar. Nov. u podlisku posvećenu pok.
Kohariću, kojemu je naslov; ,U spomen ne-
znana dramatičara“.

 

Cijenimo, da će biti čitaocima milo, ako

im taj nacrt saopćimo;
,Damjan Juda“.

Prvi čin odigrava se (g. 1202.) u dvora-
ni kneževskog dubrovačkog dvora. Upravo se
izabire knez. Vlastela dubrovačka našla su se
u teškom položaju: pobunili,se pučani u gra-
du. Gladna je godina, a vlastela udarila narod
s velikim nametima. Uz to je još i druga nevo-
lja. Mlečani baš netom osvojili Zadar i svaki
čas očekuje se, da će osvanuti križari (oni od
četvrte križarske vojne!) na mletačkim brodo-
vima pod dubrovačkim bedemima. U plemstvu
su dvije stranke; jednu vodi Leonardo Mleča-
nin, i ova je spremna da Mlećanima otvori
vrata i da s pomoću mletačke vlade obuzda pu-
čane. — Druga stranka na čelu joj Mate Červa,
bivši junački knez dubrovački, opire se tome
i zahtjeva, da se grad spremi na borbu. Ali,
kako da se to učini, kad se eno pučani skupili
pred kneževskim dvorom, a vika njikova ,Ho-
ćemo Damjana Judu za kneza“ dopire u dvo-
ranu velikoga vieća!

Pod dojnom ove vike voljna je većina
vieća izabrati Damjana za kneza. I šalju gla-
snika po njega, da dogje u vieće, On dolazi;
oni mu nude kneževsku ćast, ali on je odbija:
ne može on da zaboravi plemstvu, što mu je
učinilo. Damjan se naime bio oženio s pučankom

 

i zato ga vlastela izturila iz vieća. A kad se
je on kssnije sasvim priljabio pučanima, iza-
gnaše ga iz grada, te je trideset i pet godina
morao lutati po svijetu i trgovati, pa se je po-
vratio tek onda, kad se je englezki kralj Ri-
kard lavljega srca — u čijoj se službi nalazio
i Damjan — olujom natjeran navratio se u Du-
brovnik. Vlastela ga prime u grad, ali — kao
pučanina. Zato se Damjan jedva jedvice dade
nagovoriti, da primi kneževsku čast, i to samo
pod jednim uvjetom: da sva vlast bude samo
u njegovim rukama (bez obzira na plemićko
vieće) sve dotle, dok Mlečani prijete gradu. 1
ako teška srca, dozvoliše mu plemići i to. 1 on
sjede na kneževsko prijestolje. Prva miu je za-
povjed: da se biskup Leonardo Veneto progna
iz grada. Zapovjed se mjesta izvršava. Druga za-
povjed: da se iz tamnice puste svi pučani, koji
su zatvoreni radi duga. Treća: da se i pučani
oboružaju radi obrane grada od Mlečića. Čuje
se veselo klicanje naroda ispred dvora. Ulazi i
poslanstvo pučana, da pozdravi novoga kneza,
Damjan odvraća pučanima, pozivajući i narod
i vlastelu, na složan odpor suprot prevarnih
Mletaka,

Drugi čin. Taraca ispred stana Damjav-
Jude na gradskim bedemima s krasnim izg
dom na Lokrum i na široko more. Drag-

Damjanova, stoji u ljubavnom razge