Br. 14. U DUBROVNIKU, 6. Aprila 1905. Godina XV. GRVENA MRTATS IM Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-I Igarsku, Bosnu i Hercegovinu s pošt: šasto polugodište. x po om: na godinu. 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo Dubrovnik 6 aprila 1905. U svomu pismu upravljenom D.ru Čin- griji, — onom prvom, a ne ovom dru- gom — svećenici tvrde, da bi oni posta- li ,brukom svećenstva u drugim biskupija- ma naše hrvatske domovine“, kad bi mu- čali na naše pisanje, U tim je riječima u- ključeno priznanje onoga, što smo u nekoli- ko navrata istakli, a to je, da je klerikalizam razapeo svoje mreže po svim hrvatskim dio- cezama, te zastrašivanjem misli ugušiti protu- pokret megju samim svećenstvom, koji se amo i tamo bojazljivo javlja, sad pod jednom sad pod drugom formom, ali uvijek pun ob- zira prama hijerarhiji, koja bi htjeli štediti. Sve ovo dogogjajima u Dubrovniku daje neko osobito značenje. Ne bi bilo uopće ni došlo do prijeloma u Dubrovniku, da su pri- like u cijeloj hrvatskoj domovini drukčije, a što je klerikalni pokret upro sve svoje sile baš u Dubrovnik, znak je, da je ovdje tre- balo nešto po što po to omesti, pa štetovalo pri tom i hrvatstvo ovih strana. Radi se o nastajnim općinskim izborima. Na te izbore morali bi Srbi i Hrvati u cije- loj pokrajini ići složno, te tako prelomiti sa već ukorijenjenim strančarenjem u našim op- ćinskim upravama. Pitanje općin& smatralo se u pregovorima, u koliko su se o tomt vodili, pitanje skroz ekonomno, te osigurava- juć manjinama zastupstvo u općinskim vije- ćima htjelo se staviti upravama općinskim neku kontrolu, a da se ne tiče u općinsku autonomiju, taj alem kamen u našem ustav- nom životu. Do ove misli ne bi se sigurno bilo do- šlo, da su poliličke opreke megja Srbima i Hrvatima onakove, kao što su negda bile, jer je strast zla vodilica u prosugjivanju od- nošaja, a i nakana da se manjinama osigu- ra u općinama zastupstvo, kao i političko približenje sa Srbima, nijesu uzroci, nego po- sljedice. Uzrok je pravi svemu ovomu, što je kod Hrvata, a nadamo se i kod Srba, pre- vladao u shvaćanju političkih prilika drugi: duh, što ni jedni ni drugi ne će više da žr- tvuju svoje narodne interese za ljubav dru- gima, a kad je to uvigjanje prodrlo, prestala je isti čas i napetost izmegju jednih i dru- gih, pa se počelo shvaćati, kako je uz malo dobre volje moguće interese jednih dovesti u DeGiulli. sklad s interesima drugih. Za to vidimo, da se sporazum smatra kao gotov, premda do raspravljanja o sporazumu nije još ni došlo. S drugim riječima sporazum je stvar, koja se uslijed promjene prilik& sama po sebi na- meće, a koju ne mogu omesti spletke čisto- klerikalne, jer to nija nikakvo djelo pojedi- nih ljudi, koje se može odobriti ili zabaciti, već posljedica cijeloga preokreta u mišljenju i shvaćanju, a do toga je preokreta dovelo žalosno iskustvo zadnjih decenija. Samo s toga, što ne vide promjene, mo- gli su se čisti i klerikalci uobraziti, da će oni prijetnjama i pritiskom zaustaviti prirodni razvitak ovoga pitanja, Da to postignu, treba- lo je iznova promijeniti Hrvate ili učiniti, da se ono što se dogodilo, nije dogodilo, a t0 nadilazi moć običnog čovjeka. Novi narodni pokret, koji smo mi mogli pratiti od svoga začetka, raste nečuvenom brzinom i žestinom; Potrebu njegovu uvidjeli su u početku samo pojedinci, a sada je već počeo zahvaćati ma- se te buditi narod iz onog drijemeža, u ko- je ga je pravaštvo bilo uljuljalo, pričajuć mu priče o pravu, kao da mare jači za pravo slabijega. Prama nutarnjoj snazi preokret», napre- zanja jednog Liepopili-ja u Dubrovniku a Šegvića u Kotoru, radnja je pigmeja. Ovi naroda -ne mogu škoditi, a neće škoditi ni sebi jer nemadu što da izgube. Ako ko ima izgubiti, izgubiti će svećenstvo, koje se dije- lom zaslijepljeno, a dijelom zavedeno, stavlja u slažbu tugjinske misli, te koje 4e narod činit odgovorno za sve. Caveant cottištles! =a Popovski odgovor. Locuti sunt labiis et moverunt caput Psal. Davidov., Blažena iskrenost! Nakon puna četiri mje- seca naši popovi odgovaraju Dru. Čingriji. Da li su iskreni, kad mu izrazuju zahvalnost što je njihovo pismo objelodanio, dvojimo, kad vi- dimo, kako ih je sva ozbiljna naša štampa izim , Narodnog Lista“ osudila. Kažu da promjena stanovišta našeg lista, na koju su oni mislili, nije se odnašala za za- govaranje sloge sa Srbima, nego napadaje na vjeru. Tijem upadaju u pogrešku, koju smo im više puta spočitnuli, jer naš list nije nikad na- padao vjeru. Znamo da se na žalost klerikalna stranka, na koju se je ciljalo, često zamjenjuje Pojedini broj 20 para. ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske* Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za og i i | puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- u Dubrovniku gdje su utužljivi lase 20 para. Oglasi koji se više se. mztn——m—————————a—=———<——m=—=<m<—<m—————u—<=—<—=mSmĐe_.V<=——— Izlazi svakog Četvrtka. vjerom, ali to mogu samo oni, koji su i daleki pojam pravi Isukrstove vjere izgubili. Pa koje dokaze iznose za tu svoju tvrd- nju? Naše riječi, da mi nad narodnim inte- resima ne priznavamo drugih, pa bili in- terosi Besa, Pešte ili Rima; ali kad po- sljedne izjednačujemo sa prvim, očito je da smo mislili na političke interese rimske kurije a ne na one katoličke vjere. Kako je uzaludna rabota da nas se pri- kaže protivnicima vjere, tako je uzaludno i oprav- davanje, da pitanje sloge sa Srbima nije prvi uzrok svim ovim žalosnim dogogjajima. Najbo- lji je dokaz tomu postupanje njihovog kolovogje Dum Antuna Liepopili i u odboru za dogovore sa Srbima | prigodom proslave ,Gundulićeva“ barjaka i svukuda i svagda, gdje se je prilika desila. Isto jedtako neiskrenost kad se kaže, da potpisatelji odgovora ne primaju instrukcija ni iz Beča, ni iz Rima. Da ih direktno ne primaju može biti da je istina, ali to ne isključuje da sa svojim radom ne meću izvan svake sumnje, da oni tu akciju, koja teži za tim da osu- jeti svaki sporazum, podajući hrvatstvu neki vjersko-politički značaj i tražeć da kao stranka samostalno postupa, odlučno podupiru. A to čine očito kad njihovim vogja- ma i njihovoj štampi, radili oni što mu drago, hoće da se ne prigovara pod izlikom da to vri- jegja vjeru. Pak za to ne odgovara istini onaj pasus njihovog pisma gdje kažu: mi ne tra- žimo nikakav povlasni položaj ni za nas ni za pojedine struje, tražimo samo da se sa 030 \ieešvd i strajama na miješa vjara..|. jer to faktično čine, kad rad Posilovića, Stad- lera, Jeglića i Mahnića i njihovih listova hoće da očuvaju od javne kritike, kao da su to o- tajstva njihove vjere, u koja obični ljudi ne bi smjeli da tiču, činili oni i pisali što ih je volja. Za to se nije Dr. Pero Čingrija izvinio kad im je javio da ne može uplivati na ,Cr- venu Hrvatsku“ da piše u njihovom smislu, jer da bi tim ista postala klerikalnim listom. A i slijepi vide da sva njihova pisanija teži za tim, da opravda što se opravdati ne da, biva da, dok je njima dopušteno napadati na sve i na svakoga u svojijem novinama, njihove prepo- štovane osobe i njihove poglavice i njihova gla- sila trebalo bi štediti za to samo, što su po- povska i onda kad budale. Neka nam dopuste da im rečemo ovo. Znamo da megju njima ima i dobrijeh ljudi, koji- jem stoji na duši narodna stvar, a ipak nemaju srčanosti da se opru terorizmu jednog abnor- malnog čovjeka, koji ne sanja drugo, nego kako bi pod popovsku papuču skučio vas svijet. Bilo bi vrijeme da ti ljudi vide, gdje ih slični ele- menti vode i kakvu uslugu čine samoj vjeri, kad ih slijede. Nek promisle dobro da slabost i malodušnost — tu ne može nego pogoršati Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. stanje, jer ako su oni zadovoljni tim, da trpe tugji jaram, mi drugi to trpjeti ne možemo i ne ćemo, nego ćemo pobijati svačiji rad, koji cijeni- me sebičan i nenarodan, bio to popovski bio nepopovski, bio krštenih ili nekrštenih glava. ORBDCAT Klerikalci ili liberalci“. +*. Pod gornjim naslovom donosi Prava Cr- vena“ od prošle subote uvodnik, t. j. dajemo mu takav naziv, jer je na uvodnom mjestu. Ina- če to je pisanija puna nesmisla i netačnosti na- vlaš podmetnutih, koja je valjda kadra da za- vede neuke i naivne, ali sigurno ne čovjeka, ' koji prati naš javni život i koji ima samo malo vlastitoga suda. U tom nam se članku osim ostalog pod- meće da grdimo vjeru. — To je naprosto infa- mija. — Neka nam taj ,nesvećenik“ navede i cigla dva retka, kojima smo mi vjeru grdili, ne samo katoličku, već kojugod drugu. Ali mi smo sigurni, da nam takovih dokaza ne će donijeti. Mi iz principa ne diramo u ničiju vjeru, i jer ju smatramo stvarju savjesti svakog pojedinca, i jer nijesmo zadahnuti vjerskom intolerancijom. Ali dakako nijesmo klerikalci, ne ćemo da pripadamo toj sekti, koja je očita protivnica svakog napretka, koja svojim podzemnim ro- varenjem može samo da pogubno djeluje na razvitak našeg naroda. Mi nijesmo vezani rezo- lucijom prvog katoličkog kongresa, kojom se hrvatski narod stavlja pod vodstvo episkopata, a hrvatstvo i katolicizam proglašuju se identič- nima, pa, da se poslužimo riječima .nesvećeni- ka“ ne damo, ,da nas vode kao marvu užetom oko vrata“ — i ne ćemo da tom rezolucijom budemo vezani, jer znamo da je protivna sva- koj aspiraciji našeg naroda. Moramo ovdje na- glasiti da ipak nijesmo neprijatelji svećenika, dapače, mi se ponosimo muževima, kao što su bili Pavlinovići, Pulići, Vodopići itd. ali oni nijesu bili klerikalci, oni nijesu plovili ultra- montanskom strujom, koja teče sa izvjesnih središta — oni su bili narodni ljudi, koji su za svoj narod radili i trpili, a o klerikalizmu nije- su nikada ni sanjali. Mi smatramo sve ljude, ma kojem stališu pripadali, ravnopravnima, pa uprav s toga ne možemo trpjeti privilegovanih kasta. Ko se bavi javnim poslima, mora da se podvrgne javhoj kritici, a ko se kukavno ponaša, taj nek bude ožigosan, pa zvao se on i nadbiskup Stadler. Klerikalei vele da hoće slogu! Jest, al kakovu — kod njih nema popuštanja, za njih sloga znači: moraš raditi onako, kako mi budemo htjeli. Ne možemo i ne ćemo mirno da gledamo, kako klerikalizam, pod plaštem hrvatstva, preo- timlje mah, kako se širi, a vidljiv mu je pravac Zagreb, Sarajevo, Spljet, a sada Dubrovnik. Kraj tog simptomatičnog pojava ne možemo Podlistak. Jules Verne. U zatišju prirode, okružen bezbrojem ek- sotičnih biljka, pod dojmom veličine nebeske i svemirske vaselene, u sanji o zlaćanim zvjez- dama, u užitku mrmošanja srebropjenih vala, jednom rječju u fantastičnoj sferi naravi, pro- živjeo je zadnje dane i umro otac, stvoritelj i nositelj najveće, najoriginalnije, najbujnije fan- tazije, auktor nebuloznih, maginarnih romana, sin romantike i misticizma, genijalni Jules Verne. Kao da je htjeo ostati vjeran do skrajno- sti, do kraja žića onoj velebnoj ideji, koja ga je zadahujivala, koja mu je pokazivala put, na kojem se beru lovor-vjenci. A jeli mogao, možda, da i uradi inače o- naj, koji je bio personifikacija, onoga što ne ob- stoji, što se tek umišlja, onoga što duša stvara, onoga carstva, u kojemu kraljuje boginja slatke " fantazije? Je li mogao Jules Verne, da i za je- dan čas ostavi mističnost naravi, neba i mora, tog polja njegove književne duše, polja koje mu je pribavilo veliku slava? Ne! nije mogao.... Rogjen u Nantesu g. 1828 izučio je prve pučke škole i gimnaziju u svome rodnome gradu, gdje je već iz mladosti pokazivao neobični talenat i veliku stvaralačku dušu. Kašnje, poslje dovrše- nih gimnazijalnih nauka, pogje u Pariz, da se posveti pravu, koje pak u najzadnje i napu- sti. Možda da je postao odvjetnik, ne bi nikada bio vrjedan civilni branitelj, a možda pak u par- benom postupku bio bi uspio sa raskošnošću svoga stila i svoje fantazije. U to je vrieme Francuska a na čelu joj, duša svjetskoga mozga, Pariz slovio kao eldo- rado na polju ljepe knjige. Od vremena re- naisanse, pa dalje preko frivolne knjige Fra- ne I, preko robinjice Ljudevita XIV i preko veličine ideja ljudih prosvjetne literature, prešla je bila Francuska i navješćivala novi pravac, koji ako so je do sada i bio pojavio, to ne- imaše izričite karakterizacije, pravac naime ro- manticizma. Koliko je ovaj novi smjer u knji- ževnosti uplivao na mladoga Julesa, svjedoči bezbroj onih pisama, koje on piše svojim pri- jateljima i u kojima, na neki način, suzama po- mješanim veseljem raduje se tome a i žali, što on nije u kolu pokretača. Još se nije mogao usu- diti, bilo ga je strah, a ne imagjaše tko da ga potakne, tko da otkrije u njemu svesilnu ge- nijalnost... I zbog toga uprav traži on sreću svoga početničkog književnog rada. U početku nastupa na daskama pozornice, dapače često puta na daskama šantana bučnoga Pariza, pi- šući librete, drame i conplote. Fiasco svečani! , i Jules Verne zamukne. Boljelo ga je to, silno boljelo .... Ali kao što ranjeni oro, spu- stiv se na visoku hrid, ne pušta s vida modre nebeske visine, neso skupljenim silama hiti o- pot k njoj, tako i Verne ne klone duhom, nego pomlagjenim silama koraca naprijed .... Vidio jo, da za nj nema smisla ovaj realni, zbiljski svijet, da on nije prorok zvan, da ruši poroke ljuske vidio je da na daskama slave nema, baci se on tada na drugo polje, polje fantazije i uspije... Život Pariza, putovanja, koja ga učiniše velikim geografom, astronomija, proučavanje u- trobe zemlje stvoriše krug njegove knjige, po- kazaše u pravom svjetlu njegov um. I jednog dana, dok je u svojoj redakciji sjedio urednik tada najpoznatijeg pariškog ilustrovanoga lista, stupi u sobu Verne i prikaza mu svoj roman .Put okolo zemlje“. Kad je bio doštampan, kri- tike ga jednoglasno pohvališe. Put je bio otvo- ren, publika je bila Verneova, slava njegova započe .... | od tada svojim romanima pozna- tih naslova steče priznanje i književničku veli- činu. Dizao je on publiku na krilima svoje fan- tazije u nedogledne, napristupne kraje. Opijao ju je mističnim bajkama, ucvjerojatnim pripovje- stima, opisanim živim stilom, jakom, intensiv- nom bojom poznavanja svemira i prirode, na- kićenu eksotičnim arabeskama ugodne ,Tisuć i jedne noći“, I on se je čitao ugodno i milo, priklanjao se je srcu i ušima i tepao fino i slatko o nječemu, što djeluje kao sok bambusa, kao morfij i opijum, o nječemu, gdje čovjek u- živa ko u antiochijskim vrtima dafina, kao u krilu boginje Ašere, o nječemu, što uspavava dok usta govore, izvrstno, lijepo .... Nije bio, kako njeki hoće romantik, bio je velik i mirisav kao parfinirana demagodkinja, fantasta i to originalni. Ni jednoj školi nije pri- padao, stajao jo sam za se negdje između neba i zemlje i ružama svoje mašte opijao svakoga, tko je u ruke uzeo, da čita njegove romane, djecu, koja ga stvoriše velikim i zbog kojih da- vno mu učeni svijet kliće: Slava: S. Perišić.