OMETATI Dubrovnik Strossmayeru. > Općina dubrovačka izdala je prigodom smrti velikog Strossmayera ovaj proglas: Dubrovčani ! Osmi dan ovog mjeseca, na tri ure tri- |. desti časova po podne, ispustio je u Djakovu Svoju Veliku Dušu, prvi sin Hrvatske do- movine i jedan od najznamenitijih ljudt na- šeg vijeka. Sve je veličanstveno u životu tog ne- običnog muža. Velike prosvjetne zavode, što drugi puci sdruženim silama podižu, bodi- gao je on sam. U politici bio je odan narodnom načelu, ali duboki pogled njegov shvaćao je stvari u opsegu, do kog ne dopiru kratkovidni ljudi. Strossmajer bio je veliki značaj za to, što u cijelom svom radu nije poznao inog pravila do čiste savjesti, o koju se nije ni- kad ogriješio. Zagreb, Pešta, Beč i sam Rim to nam svjedoče. Njega žali Hrvatska, cijeli slavenski jug i sve Slavenstvo. I Dubrovnik, kojeg je pro- šlost on duboko cijenio, treba da mu se o- duži, ako i skromno, kako današnje prilike dopuštaju. Dudrovačka općina za to pozivlje Vas u hram svetoga Vlaha na Božiju službu, koja će se držati u subotu na 10 ura prije podne u spomen Velikog Pokojnika. Dubrovnik 12 aprila 1905. Načelnik Pero Čingrija. Čim se je gradom pronio glas, da je Stros- smayer ispustio svoju plemenitu dušu, općina i sva hrvatska i srpska društva izvjesili su u znak žalosti svoje zastave na po stijega. Na- čelnik Dr. Pero Čingrija otposlao je na ime grada i u ime kluba hrvatske narodne stranke slijedeće brzojave: Prepoštovanom Kaptolu Djakovo Dubrovnik pridružuje se žalosti cijelog hrvatskog naroda, koji u Strosmajeru gubi svog najznačajnijeg i najodličnijeg sina, duboko ga- nut što je vječna providnost to dopustila u o- vom sudbonosnom času, kad puk njegov više no ikad trebao bi njega načelnik Čingrija. Prepoštovani Kaptol " ' Djakovo. Na ime kluba narodne Hrvatske stranke dalmatinskog sabora, u ovom teškom času kad Hrvatska gubi svog najodličnijeg sina a ideja bratske sloge i uzajamnosti najodličnijega za- govornika, primite duboki izraz naše neizmjerne osti. Presjednik kluba Narod. Hrvatske Stranke Pero Čingrija. Donosimo i brzojave, kojim su sva hrvat- ska društva u Dubrovniku izrazila svoje sa- učešće: Prepoštovanom Kaptolu Djakovo. Dubrovačka hrvatska čitaonica odaje svoje poštovanje lijesu velikog Hrvata, u komu je providnost združila plemenitost srca s velikim umom, značaj s ljubavi prama domovini na slavu imena hrvatskoga. prava. Kaptol Djakovo. Općoj tuzi radi gubitka velikog Stros- smayera pridružuje se Hrvatska Rad. Zadruga. Prečašni Kaptol Djakovo. Sveopćoj tuzi Hrvatskog naroda pridru- žuje se Hrvatsko Pjevačko Društvo .Gundulić“, Prečasni Kaptol Djakovo. Uz cijeli hrvatski narod i slavenstvo plače velikog čovjeka, velikog Hrvata, velikog biskupa Hrvatski Sokol, Kaptolu Djakovo. Dubrovačka Hrvatska Općinska Glazba petresena nemilim gubitkom šalje duboko ža- lovanje P resjednik. Nad grobom J. Jurja Strossmayera. Bilo je vrjeme, kad je Hrvat plaki Ostavljen sudbi, zaberavi svjeta Dignutu zgradu, sruši ruka jaka, Krvlju Hrvata kroz tisuću ljetA.... Ljubav je žarka Europe vele . Pjevala himnu moču satrvena, Razuma silna, boginje nam 2. I reče: ona tek je odsad sjena.. Na proplancima tad se gori javi , \Prirode život, svjeta uskrsnuće, \MeT teški misli rastra smrtnoj! savi Svesilno biće, surice žarko, vruće. . I zasja sjajno na mramornoj ploči, Ko žarki bljesak, kad na nebu sinu; Ponosan genij biskupa se koči: Oj! ,Sve za vjeru i za domovinu“! Ko silni ord što se k nebu diže, Dok gudura mu domaja je mila I jakim ljetom pod oblake siže, Dok orkana mu igračka je sila; Tako si i ti ponosan se digo, O divni starče! kroz olujnu buru, Nehtijuć trpjet tugji, teški igo 1 smjel si čeko tvoga žića uru...... * * * I čujem opet gdjeno Hrvat plače, A s njim u kolu Slavije nam majka, Adrije grudi nadižu se jače, Vltava pita: bjel' to samo bajka?... Slavije s Juga zar će zgorit plamen, Što tvoja nam ga zapalila duša?... Prosvjete zar će srušiti se kamen, I nastat opet crna, noćna tmuša?.... Ne, neće! žarki plamen jošte gori, Prosvjete plod se razlio u r'jeke, A po njem psalam svećenika ori, Oh! tvoj je starče, živjet će uvjjeke.... * 3 * I vidim sjenu, med čempresim se krade, Obnemogla je, shrvala je muka, Čempresa cvilju priča svoje jade, Po spomenicim dokle tapka ruka. Oh! traži nješto, za izvorom hlepti.... Satrven kleče... Bol ga teška minu... Bjelina ploče pri mjesecu trepti... Oj! ,Sve za vjeru i za domovinu“!.... Dubr: 10 V. 1905. i $. P. Žalost za Strossmayerom. Sa svih strana dolaze vijesti o saučešću prigodom smrti Strossmayerove. Zagreb je na osobiti način odao poštu velikom hrvatskom meceni. Svi hrvatski listovi izdali su posebna izdanja, kazalište je zatvoreno, u Streljani je bio gragjanski sastanak, a ,Jugoslavenska akademija“ držala je svečanu sjednicu. Pogreb. . i Mrtvo tijelo Strossmayerov bilo je u ne- djelju balsamovano. Biskup leži na mrtvačkom odru odjeven u ponfikalno odijelo, te će u dvo- rani biti izložen do četvrtka popodne. U petak u 9 sati u jutro biti će tijelo posvećeno i sa- hranjeno u djakovačkoj katedrali. »Moja je savjest čista“. Za ideju Slavenstva Strossmayer je mnogo toga pretrpio. Kad se je u Kijevu slavila 500- godišnjica pokrštenja Rusa on je otposlao br- zojavni pozdrav, koji je bio pobudio silnu sen- zaciju i radi kojega se je bio zamjerio onima gore, jer jer monarhija bila u ono doba u na- petim odnošajima s Rusijom. Kad se je sastao s kraljem u Belovaru, kralj mu je to pred ci- jelim klerom spočitnuo, na što mu je Strossmayer odgovorio: ,Veličanstvo moja je savjest čista“. Strossmayer Mecena Koliko je Strossmayer u razne svrhe raz- dijelio to se neće nigda tačno znati, jer je on to činio po onoj: da ne vidi lijeva. Po prilici računa so da je, osim redovite godišnje potpore Akademiji, razdijelio u crkvene svrhe okolo 4000.000 K. u potpore 430.000 a u kulturne svrhe preko 1,300.000 K. Strossmayerova pisma o koncilu i papizmu. ,Miinchner Neuste Nachrichten“ donosile su u broju 477. od 13. listopada 1900. izvadke iz listova, koje je pisao biskup Strossmayer po- slije vatikanskoga koncila različitim učenjacima kao profesoru Reinkensu, Dillingeru, / lordu Aetonu i drugima. U listu na Reinkensa veli biskup, da stoji u oporbi i sa Bečom i sa Pe- štom, te da ga silom žele maknuti sa njegova mjesta. O vatikanskom koncilu izjavljuje, da mu je manjkala svaka sloboda, potrebna za pravi koncil u tako velevažnoj odluci, što je imala da obuhvati savjest i mišljenje cielog katoličko- ga svieta, ,Nema te sile, veli biskup, koja bi svietu mogla dokazati, e je koncil bio slobodan i neovisan. Nemoguće je, veli, da će Bog bla- gosloviti djelo, koje je uspjelo na takav način i gdje su se tako ogrješili o staro katoličko pravilo : a semper, quod utique, quod ab omnibus“. O svjetskoj vlasti papinoj veli bi- skup u tim listovima na prof, Reinkensa: ,Ovaj kukavni krič, da ugled papin gubi bez to jadne krpe, koju nazivlju zemaljskim posje- dom, pravi je nesmisao. Pape bili su kroz sto- svećenika, ljeća bez posjeda, pa su ipak sačuvali svoju neovisnost. Dajte crkvi jednoge Lava (461) ili Grgura Velikoga (606), pa ćete vidjeti, da će si znati pribaviti ugleda u svietu.“ U listu na Dillingera veli dalje: ,Prava je sreća po mom , mišljenju, da je papa izgubio dominium 18 (t. j. vremeniti posjed), koji nije bio drugo, nego nutrimentnm superbiae et medium ecele- siae libertatem opprimendi (t. j. sredstvo oho- losti i uništavanja crkvene slobode)“. Tako je biskup Strossmayer pisao, dok je papa Pio IX. prokleo tvrdnju: ,Gubitak svjetskoga gospod- stva, što ga posjeduje papinska stolica, dopri- nesao bi vrlo mnogo slobodi i sreći crkve“. Ove su dvie izjave tako znamenite, a u nas tako malo poznate, da nam je upravo dužnost iznieti ih pred naše obćinstvo, da vide i kato- lički Hrvati, kako je mislio u tim ozbiljnim stvarima njihov biskup. ,Svoje uvjerenje brani- ću mirne duše i pred licem Gospodina“, piše biskup dalje, osjećajući jamačno zamašno djelo- vanje svoje tvrdnje. Nadalje nastavlja biskup: »Ako ikada, to je danas dužnost svakoga pra- voga katolika, da dovikne poput apoštola na- mjestniku sv. Petra odlučno: ,in veritate evan- gelii non ambas!“ (t. j. ne ideš po putu evan- gjeoske istine)... A za nas Hrvate prezname- nita je i ova misao: ,Što se tiče moga naroda i njegove budućnosti, to mi se čini, da će se jednoga dana odreći rimskoga despotizma. Spomenik Strossmayeru. Gragjanski odbor grada Zagreba zaključio je, da se novac, koji je namjenjen za vijence na odar velikog biskupa, upotrebi kao prvi do- prinos za podignuće njegova spomenika u Za- greba. Slika Strossmayerova. U Zagrebu g. Petar Jakovljević dao je izraditi sliku velikog Strossmayera i to na platim-bromit papiru, sa amerikanskim strojem poljepšavanja. Cijena je slici I. vrst K 18; II vrst (viša) K 22 Janjina, 10 aprila. Čim se doznalo za smrt velikog vladike Strossmayera, i općina i mjesna čitaonica, zabavno-poučno društvo ,Zvonimir“, u znak opće narodne žalosti izvjesiše zastave na po stijega i izraziše brzojavno žalovanje bi- skupskom kaptolu u Djakovu, a brzojaviše i neki posebnici. Jučer na večer u društvu ,Zvo- nimir“ pri izvanredno sazvanoj skupštini, pre- sjednik ,Zvonimira“ gosp. Dr. Vinko Mardešić saopći družinarima preminuće velikog vladike, *| iskaže 'u kratko, što je on bio za hrvatski na- rod, i pozove družinare da mu uskliknu: Slava! Iza toga najavi, da je zamolio gosp. N. 2. Bje- lovučića da izvjesti o životu i radu velikog po- kojnika. Gosp. N. Z. Bjelovučić, potpunim po- znavanjem predmeta i riječitošću, kojom se o- dlikuje, iskaže na dugo najprije životopis pokoj- nika, a onda se osvrne na njegov rad kao patriote, učenjaka i dobročinitelja. Govorio je sa zanosom a govor je trajao preko jednog sata. Đružinari, kojih je bila puna dvo- rana, slušali su sa zanimanjem govor gosp. Bjelovučića, te mu odobravali i ponovno na svrhu usklikli: ,Slava Strossmayeru“ ! EN... D. V. M. našega je mišljenja u pogledu potrebe zbliženja izmegju Srba i Hrvata. On vidi, da dalje ovako ne može da ide, te da kavga- juć se megju sobom i jedni i drugi radimo za drugoga. Sve sile, koje se u takovu borbu po- troše, mogle bi se upotrijebiti u stvari koje bi koristile jednim i drigim, moglo bi se uspješno stati na put sjevernim susjedima, te tako od- vratiti od sebe pogibelj isisavanja, a što je gore i odnenarogjenja, Sve to D. V. M. zna, jer je iskusio ono, što smo i mi iskusili... . pa ipak nije s nama, a dijeli ga naše ,naprednjaštvo“, koje po nje- govim riječima ruši temelje kršćanstva, te s to- ga moraju proti njemu biti svi svećenici, i ka- tolički i pravoslavni, jer je pogibeljan i jednim i drugim tim, što vrhovnim sudijom ljudskih djela proglasuje ljudski razum. Radićeva seljačka stranka, premda je i ona antiklerikalna, zauzela je stanovište protivno. Ona štedi kršćanske o- sjećaje hrvatskog naroda, za nju je mjerilo, ka- ko je neko u Hrvatskoj Misli“ pisao, u prosu- gjivanju ljudskog djelovanja razum prosvijetljen vjerom, a tomu D, V. M. begeniše. Mi nijesmo teolozi, pa se no ćemo ni u- puštat u teološka raspredanja. Moglo bi nam se naime lako dogoditi, da nam izbjegne još koja ,riječ“, zbog čega će opet graknuti na nas, da podkopavamo temelje kršćanstva, a nama nije do toga da opet stvaramo u narodu umje- tne razlike. Ali nam se sama nameće opaska, da bi razum i razum prosvijetljen vjerom mogao biti jedno te isto, ako je narod hrvatski jedne vjeroispovijedi. Ali tako nije, Hrvata ima i ino- vjeraca i malovjeraca, pa stranka, koja bi se ravnala razumom ,prosvijetljenim vjerom“. od- bila bi od sebe sve te ljude, te mješte da se zajazi jaz megju Hrvatima i Srbima, taj bi jaz postao još dublji, a k tomu bi se od nas otugji- li Mahamedanci, koje je i onako otugjila jezu- itska politika Vrhbosanskog nadbiskupa. Pitanje dakle u svojim posljedicama nije teološko, nego sasvim političko. Prihvaćajuć_ naime to načelo, dalo bi se hrvatstyu neko oso- bito vjersko obilježje, te bi se uzakonilo ono, što je tražio katolički kongres u Zagrebu. Što je još gore, katoličko hrvatstvo pretvorilo bi se prirodnim razvojem u klerikalno hrvatstvo, jer bi svećenstvo uzimalo za sebe pravo, da auten- tično tumači, što zahtijeva razum prosvijetljen vjerom, te nam ne bi preostajalo drugo, nego da se pustimo sedlati, ili da svi idemo u popo- ve, te tako iskupimo sebi pravo da se i naša čnje u javnom životu. Nama je jako teško vjerovati, da je D. V. M. uočio sve ove pogihli, koje bi nastale, kad bi smo prihvatili njegovo stanovište, i po same narodne ideje, koje on rijetkom odlučno- sti propovijeda. On se istina tješi, da bi ka- toličkom sveštenstvu tada pružilo ruke pravo- slavno, i da bi onda oni skupa poradili, da se narodni ideali oživotvore, ali to je prosta obmama. Pravoslavlje nijesu stvorile razlike u dogmatima, jer teško da bi se kogod i u sre- dnjem vijeku bio odlučio na takav korak, kao što je odijeljenje od Rima, prepirući se je li qui ex patre filioque procedit ili samo qui ex patre, da tu nijesu bili veliki politički: ra- zlozi. A ti razlozi postoje i sada, i ako u dru- goj formi. Pravoslavna je crkva narodna, rim- skokatolička internacijonalna, pa dok ili prva ne postane internacijonalna, ili druga narodna, rad oko jedinstva crkva ostat će samo rad sa- njalaca. pa bio on kolikogod hoćeš po sebi plemenit. Ovo su činjenice, kojih zamašaj razum , pro- svijetljen vjerom“ možda nemože da uoči, jer mu je propaganda fides preča od jedinstva Srba i Hrvata. Ali za to predbacivati jednoj stranci da je protuvjerska već stoga, što se je stavila na stanovište, koje megju sinovima jednoga na- roda ne dopušta, da jedno vjersko osvjedočenje vrijedi više nego drugo, te traži da je vodi zdrav razum, koji je svim religijama zajednički, — cijenimo da je sasvim neopravdano. Rexli bi smo dapače, da već što se ti glasovi dižu, do- kazuje potrebu takove stranke. I Pa koje dokaze donosi D. V. M., «e(su naprednjaci stranka, naperena proti kola erkvi? On kaže .Pokret- je pisao ovo, Gaj _ rekao ono, Radić misli ovako, a oni drugi ' o. nako. Kad bi mi na taj način ekscerpirali ,Dan-“, ,Vrlivosnu“, ,llivatsku Stražu“ i druge novi- ne, došli bismo po svoj prilici da još gorih za- ključaka, a kad bi pak vadili dedukcije iz o- noga, što su pisali, pokazale bi se mnoge mi-, sli, koje na prvi mah izgledaju religijozne, jer se religija spominje, uprav protivne duhu kr- šćanstva. Ali po onomu, što jedan piše, ne mo- že se suditi svijom, ter je vrlo nekorektno što D. V. M. tako postupa, jer on uzimlje u obzir samo ono, što on smatra protuvjerskim, a ne mari za sve ono drugo, što dokazuje da napred- na stranka nije naperena proti nikakvoj vjeri, pa ni proti katoličkoj. On ne uzimlje u obzir tu činjenicu, da izmegju njezinih pripadnika ima i jako dobrih katolika, koji više vjeruju nego mnogi i mnogi klerikalni matadori, a ni- komu ne pada na pamet, da ih u tomu priječi i ne di, da svoje mišljenje javno očituju. Ako uz njih ima i ljudi protivnog mišljenja, to je baš za to, jer se je htjelo stvoriti jednu stran- ku, koja bi okupila oko sebe sve nezavisne e- lemente jednog političkog mišljenja, pa kojoj vjeri ili nevjeri pripadali, te kojima ne smeta, da im susjed drukčije misli. Stvoriti takovu stranku zahtijevali su op- ći narodni interesi, ona ideja narodnog jedin- stva Srba i Hrvata, koju D. V. M. zagovara. Da je u opće i bilo moguće, mi nijesmo mogli čekati, da se istočna i zapadna crkva sjedine, i da jedna crkva okupi složne Srbe i Hrvate a da Muhamedanci zabace svoju vjeru i pristanu uz nas. Trebalo je odlučno preskočiti vjekovne prigrade, koje su nas lučile, a to se je jedino mo- glo poštujući svačije vjerovanje, ne dajući se u službu političkih interesa nijedne vjere, tražeći ono, što nas sjedinjuje. Napredna stranka nije bila protupopovska po sebi, ali su joj načela isklju- čivala povlasti svečenstvu. Sada je ona dakako antiklerikalna, jer su je takovu prilike stvorile, ali to još ne znači da je protupopovska, kako nije ni protuvjerska za to, jer narodnim intere- sima daje prednost pred interesima Rima. Svećenici — pa i D. V. M. — rado te stvari miješaju, a još radiji su prikazali stvar tako, kako da smo mi izazvali klerikalni pokret, Taj je po njihovu mišljenju samo reakcija na naprednjačke nepodobštine. Mogli bismo nave- sti činjenica, koje to najbolje pobijaju. Eno vam katoličkog kongresa u Zagrebu, koji je hrvat- stvu htio dati vjerski značaj, eno vam afere Sveto-Jerolimske, gdje se je u borbu povuklo hrvatstvo, a radilo se samo 0 interesu svećen-