Br. 16. U DUBROVNIKU, 20. Aprila 1905. Godina XV. GRVENA ARVATSKA Herce štarski troškovi. Ko ne vrati šasto polugodište. = Cijena je \ listu unaprijeda:: z za Dubrovnik . sa donašanjem s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine a rta Za inozemsteco: 10 kruna i po- list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- u kuću; za Austro- U Jgarsku, Bosnu i Pojedini 1 broj 20 para. Pret; tplata i oglasi plaćaju so upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dub rovniku. gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Urodništvu. Rukopisi se ne vra- Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Izlazi svakog Četvrtka. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Vjera u politici. Vjera nesmije uplivati na politiku jer, ne- tom se tu pojavi, postaje elementom razdora i mržnje megju jednomišljenicima. Mi ovdi u Dubrovniku imamo o tome ža- lostan primjer. Od početka narodnog pokreta do sada, u tom pogledu, živjelo se prilično mirno. Imalo se megjusobnih obzira; štedilo se svećenstvo, koje je izvan crkve poštovalo slobodu tugje sa- vjesti. Ako je kad i nastala koja protivnost iz- gladila se. Najznamenitija bila je ona s prvom narodnom općinom, kad je 'crkovna oblast pro- glasom, gdje se napadalo na talijansko jedin- stvo, pozvala narod da slavi dvadeset i petu godišnjicu pape Pia IX. Općina je odgovorila javnom izjavom na pučanstvo, da ne će sudje- lovati u tom iskazu, naperenu proti jedinstvu I- talije. Tako je bilo onda u Dubrovniku. Na gla- vi općine stao je Rafo knez Pucić; današnji načelnik bio prisjednik. Izim ovog ostali su svi izumrli i tako bar ne vide današnje sramote. A vrijedi da se napomene, da i mlagji znadu, ko- jim su duhom bili opojeni stari narodnjaci. Onda je bilo više dobra razuma i ljubavi za narodnu stvar, a o anomaliji, da svećenstvo vodi politički pokret u ime vjere, nije niko ni sanjao. Danas nije tako. Napadaji na slobodu sve smjeliji postaju, te je dužnost štampe da se tim bavi. Sloboda misli i riječi, bilo proste bilo ti- skane, jesu uvjet, buz kojeg nema. napretka u ljudskom društvu. Istina jo da čovjek, koji teži po naravi za istinom, kad i kad pado u bludnju, to smatra istinom, što istina nije. Povjest nas uči, da radi pomete vjerskog sa političkim pojmom, ne ri- jetko, sloboda misli smatrala se zločinstvom, a crkovna oblast prisvajala je pravo da ju pro- goni. Vidimo zato, kako:svaka vjera ima svoje slavno:doba, kad je svjetski mogućnici i do- stojanstvenici uredovne crkve progone; a nje sljedbenici postaju mučenici. O tomu samo svo- to pismo daje nam primjera! Nego jednom svladane zaprijeke i pobje- gjeni protivnici, oboružana povlasticama, koje je izvojevala, svaka vjera hoće da se nametne, te svoje ciljeve postigne, kad nemože inače, i ma- čem. Ali tad i svaka sloboda prestaje a sam pop nasilno gospoduje. To nijesu samo riječi nego prava istina. Podlistak. NAD PRERANIM GROBOM MILOGA DRUGA MATA BUCON pravnika. NIĆA -o U prostorima — kamo ljudska misć Nit stiže još — nit stići ikad kani; U prostorima nodostižnih tajna Vječnosti sila mlada to sahrani !... Po prostorima — gdje se pokoljenje Da pokoljenja iz prošlosti niže — Iz mrtva tiela duh se trgnuv bludi, Da bude možda k savršenstvu bliže... Tamo je duh, a mrtvo tielo truhne, Da k cilju dogje tu uz grobne sjene: U svom zametku od prirodo namr'je, Da bude jednom sredstvo tvorbe njene .. Zar tako dakle?... Čovječanstva prahu | U groba hladu mira neimade?.. Kroz sjene tihe čempresova granja Prirode moć zar još se k njemu krade? Ni tvoje dakle salomljeno tielo U nijemom grobu ne će imat mira? Prirodi bit ćeš i nadalje lutka?... * Da vršiš zahtjev njenih kobnih hirh?... Od mrtvog tebe onkraj grobnog muka Priroda što će..., tajna će da bude; 'Tek tužni znamo, da nikada više Med nama vigjet ne ćemo te tude... Nije za to čuda, kad take pretensije izazo- vu reakciju, toli u vjerskom koli u političkom pravcu, pak donesu prije reformu a poslje fran- cusku revoluciju. Ova posljedna još je u svom teku. Ona so razvija, tako da mi vidimo u današnjem društvu, gdje časom predvlagjuje misao jedna- kosti i slobode, a časom stara auktoritativna načela, pod krinkom kojih privilegirane kaste muče se, da na novo dobiju onaj položaj, iz ko- jeg su bile istisnute. Današnja klerikalna pojava, kad nas, što živemo u državi, gdje pod blistavilom forme ti- nja mnogo više sredovječnoga neg modernoga duha, pak svaka natražnjačka struja nalazi svoj oslon kod stanovitih mogućnika, nije neg po- kušaj, da auktoritativna načela opet nadvladaju. Da se postigne kobni cilj potiće se puk, uska- juć ga na prosvjetljene elemente potajno iz za- sjede svakom obmamom. Pak se ti sveti ljudi ćude, kad narod ra- zočaran, uvidiv da sve to nije neg prosta him- ba i pohlepa za svjetovnom moći, obrne im le- gja, te nezadovoljan hrli u socijalistički tabor, gdje, ako ih pitaju možda utopijama, ne zava- gjaju ih tendđencijoznim lažima. Budimo oprezni, ne varajmo se i stojmo budno na obrani, te pošto su se vjera i politi- ka danas tako umjetno priplele, da je sasvim mučno reći, gdje jedna počimlje a gdje druga dospjeva, dužnost je svakog poštenog čovjeka da pomože, da se pojmovi razbistre i jedna od druge tačno razluči. "Ovako jedino služitćemo istini, i oprijet će- mo se, koliko je do nas, da sebičnost kaste i ljudi slavi svojo orgije na iznemoglom tijelu hrvatstva i srbstva, i pod tugjim pokrovitelj- stvom pomaže tugjoj nadmoći bez brige ako Narod plače, jer mu ini puci raadrpišo odjeću u repe, kako mrki milo janje vuci Vor rea . Faktor razdora. U onoj žestokoj borbi, koja se je vodila sa Srbima ovdje u Dubrovniku, mi smo barem cijonili; da nam jo Hrvatima bio dvojaki cilj. Hitjelo 3 u Dubrovniku očuvati hrvatsko ime, a što je' glavno, htjelo so predobiti Dubrovnik za hrvatsku političku misao. Ta misao ide pak Pa pusti duuže, da na oko mrtvo Što s mraza smrti jon bez žara — Bujica suza iskrenih... — al gorkih, Drugova tvojih sada se obara!... Oh! pusti druže, da na mrtvom čelu I blijedim ustnam, mrzlim s vječne studi — Toplina mila — kroz posljednji cijelov I uzdah — dahne s naših bolnih grudi... U sjeni granja žalobnih čempresa; grobnog evijeća mirluhu i krasu — Lomljavi neba — zemlje grdnom trijesu Biti ćeš tugi, al tajnom nećeš glasu: Nek Vječnost snagu bezmjerjima vije; Nek lomi.. krši.. neka sve razara! — Salomit neće — što u snazi svojoj Iskrena ljubav prijatelja stvara.. Ta kroz tu ljubav mrtvi će da živu I onkraj groba — dok i živih bude — : Kroz uspomenu — bivstva prekinućem Ne biva kraj za mrtve... mrtve ljude!... Akademičari iz Dalmacije. pr Znamenitost naših narodnih vezova.*) Iz radova: Jelice Belović-Bernadzikowske. (Nastavak). U Beču se je udružio odbor dama, koji će god, 1906. nrediti izložbu čitmi (Spitzenausstel- lung). U tomu odboru sve su gospogje iz najviših *) Vidi ,Crv. Hrv.“ br, 8 i 18. o, g. za tim, da na jugu monarhije stvori jaku hr- vatsku skupinu. Hoće li do te skupine doći na temelju hrvatskog državnog prava ili narodnog načela, to je sve jedno, jer i državno pravo i narodno načelo zahtijevaju za Hrvatsku u mo- narhiji isti položaj. Razlika može biti samo u tomu, što je hrvatsko državno pravo ekskluzi- vističko, a narodno načelo može oko sebe oku- piti složne Hrvate i Srbe. rama tomu, što smo rekli, nama nije bila borba svrha, nego srodstvo, da otvorimo pute k postignuću naših najvećih narodnih ideala, narod- nog jedinstva, koje ne dopušta ni ekskluzivizam srpski, ni eskluzivizam hrvatski. S toga je jako prirodno, da kad smo u Dubrovniku očuvali ime lirvatsko i kad smo — barem kako smo mi mislili — doveli Srbe do priznanja, da protiv Hrvata ne mogu ništa, počnemo promišljati na način, kako ćemo učiniti korak dalje k našoj meti. Koji je to korak, same su prilike kazivale, jer i ako Srbi protiv Hrvata ne mogu ništa, a ono i Hr- vati bez Srba ne mogu onoliko, koliko bi mo- gli, da su jedini. To se je osobito osjetilo u pre- kolanjskom pokretu, gdje je svak mogao vidjeti, da megju Hrvatima i Srbima vlada taka nape- tost, da ne će skupa ni u pitanjima najvećeg narodnog interesa. Krv se je lila, da se odstra- ni sa banske stolice čovjeka, koji je jednako pogibeljan bio i Srbima i Hrvatima, a za to, što su je Hrvati lili, Srbi su se držali na stra- ni, kako da to nije njihov posao! Samo nam se tada nametalo pitanje, što bi bilo, kad bi se prilike tako izmijenile, da bi složili Srbi i Hrvati mogli što dobiti, a odgo- vor je bio, da so ni onda oni ne bi znali skupa naći, ako so teron no bi pripravio prije. Za to smo potakli misao o dogovorima nadajuć se, ako se i ne dogjo do potpuna sporazuma, da će se barem moći ići uporedo u općim narod- nim pitanjima, kad nestane one zagriženosti, koja je kod ostalog slavenstva bila postala pro- verbijalnom. I D. Antun Lijepopili bio je za dogovore, ali je htio — kako u svom pismu kaže — da se Srbi odreku protivljenja sjedinjenju, bez i- kakve reserve, i to još prije, nego su dogovori i započeli. Ne ćemo ispitivati, je li odmah s po- četka tako mislio, ali kad bi to zbilja tako bi- lo, tad bi značilo, da je na dogovore išao, da ih omete, a ne da zbilja nešto postigne. Ono naimo što je tražio, moglo se je naime postići samo uslijed dogovora, jer nijedna stranka na krugova aristokracije: dvorska dama markgrotinja Pallavicini, princeze Lichtenstein i Metternich, gro- tice Salm, Kalnoky, Festetić, te nekoliko profesora i dvorskih savjetnika. Ta će izložba biti u dvorima austr. muzeja za umjetnost i industriju. Iznijet će umjetnički ragjene čitme iz ovih vremena a uz nje i portrete iz doba 1750-1850. Napominjem to, jer znam, da će ongje biti i gospogja iz naših krajeva, hoće li biti i naši zaista umjetni radovi, to je ve- liki, veliki upitnik? — Da je Bog dao više u nas onako neumornih hrvatskih i srpskih trgovaca, kao što je stari vrijedni Gjuro Cnadak u Zagrebu, Njegov rad lijep je primjer hrvatske trgovine iz narodno-gospodarske prošlosti. On se je za naše na- rodno blago iz ženske ruke vazda zanimao i svuda ga širio ma svjetskim tržištima. A to je ono i za- vrijedilo. Tehnička veza postigla je u naše veziljke ve- liki stepen savršenstva. Gotovo posvada, gdje naš narod živi, bave so njome djevojke i žene — i nadmeću se, koja umije ljepše i bolje. Uz vezove ljubi naš narod i ćilime. Povjest +| tekstilne naše industrije skoro je isto tako stara kao i povjest naša uopće. Instinktivni podvig čo- vjeka, da se brani od vjetra i zime, doveo ga brzo do izuma tkanja. Najprije su se ljudi zaogrtali u životinjske kože, koje su lako dobivali iz lovine, Ali za kolibe nijesu dostojal« te kože, nego su si ljudi brzo po- čeli plesti plecere iz lika i lišća, to su dakle prvi tkalački proizvodi. Kasnije su pleli i upredali živo- svijetu ne će odustati od svog programa, prije nego u opće zna, što protivnik misli. Pa i cijelo kasnije njegovo ponašanje, kad bi i bilo sve onako kako on kaže, potvrgjuje to isto, jer je moralo biti svakomu očito, pa i njemu, da se na onaj način, kako je on radio. ne može izbjeći raskolu megju Hrvatima, nego samo tada, kad bismo mi svi žrtvovali svoje uvjerenje, te listom pristali uz njega. Dum An- tun je istina dosta deklamirao o potrebi sloge megju Hrvatima, ali kad bi se radilo, da se složno što uradi, javio bi se u njemu glas ,na- čela“, koji mu ne bi dao, da popusti. Primio se je — da neke primjere navede- mo — presjedništva u odboru za proslavu po- svete ,Gundulićeva“ barjaka, stavljajuć za uvjet, da se ne smiju pozivati Srbi, a u isto je doba pozivao nas u ime sloge, da sudjeljujemo. Bio je obećao, da će pozvati sjednicu glazbe, da ri- ješi pitanje o pozivu srpskih društava; nekoli- cina nas zahtijevalo je sjednicu ,Zadruge“ u istom pitanju. U prvom slučaju nije držao svog obećanja, u drugom se uprava sakrila za para- grafe, a i to će se bit valjda dogodilo po nje- govu nagovoru, da se radnici ne bune, kako se po njegovu nagovoru — a to sam priznaje — i ostala društva nijesu odazvala pozivu srp- skih društava. Tako ponašanje on cijeni korek- tnim i misli da ga opravdava tim, što kaže, da je doduše bio protivan dogovoru sa Srbima, ali da bi bio pristao, kad bi mi bili uradili štogod razložito. Tko tako misli, taj ne radi ono, što je on radio, taj se ne krije našom kako se je on sakrivao. On se povuče 1 čeka, što če izači; da tek tada ustane, ako nije zadovoljan. Dum Antuna — kao da ima donum ubiquitatis — susretali smo svugdje, gdjegod se proti nama i slozi sa Srbima rovarilo, tobože da miri, a zbi- lja da ustraja pod firmom sloge megju Hrvati- ma novu stranku u isto doba, kad Dra Pera Čingriju naziva pročelnikom hrvatske stranke u Dubrovniku. A kad je mislio, da je u ime hrvatstva sakupio pristaša, koliko je mogao, tad je udario u druge diple, te ih počeo kupiti u ime tobože ugroženog katoličanstva, drznuv se krstiti nas protivnicima same vjere. Sada mu se hoće mira i pokoja, kaže na svrhu svojeg pisma, Kad bi to bilo istina, da smo biskup, činili bi, da zvone po gradu u sva zvona. Ali prije nego pogje saditi kupus, neka svrne okom oko sebe, da vidi djelo svojih ru- ka, razvaline negdašnje hrvatske stranke u Du- tinjske dlake, svilu i bilinska vlakua, to su im prvi ćilimi za šatore (i hasure) i za staranje po podu. Vezovi su našem narodu najdragocjeniji ures i o- bičnog svagdanjeg i svetačkog odijela. Vezovima kite i svoje momke i muževe, pa i djecu svoju. Vezovima kite kuću svoju, postelju i zidove, stolo- ve kod jela, i polaznika kod kolijevke. Njima da- rivaju gosta i svećenika, svatove i ukopnike. Vezovi ih prate u svakoj prilici života, u žalosti i radosti, u svečanim zgodama i kod posla, I svuda od lje- pote tih vezova pada na čitav život našeg svijeta neka poezija, neka sladka romantika, neki pitomi svježi sjaj. Ne možeš se oteti dojmu neke ugodne lagodice, nekog prijatnog blagostanja, dok ti se pred očima kreće čeljad u slikovitoj nošnji naših krajeva; dočim te odmah ujede za srce gladna neimaština, čim ti se približi seljak ili seljakinja u kupovnim lacima, ispranim ili izvještalim, a skro- jenim po odavna minuloj nekoj tobožnjoj ex-modi. I sa narodno-ekonomskog stanovišta vezovi su naši znameniti i te kako! U vezovima očnvala se stara poezija, ona pla- stički opisana poezija iz doba ,stare slave i starih junaka“, a ta izazivlje ganuće puno počitanja i na- rodni ponos: Više mu je zlata pod koljenom, Nog' skorleta čoko nad koljenom. Više mu je voza na grudima Nego tkiva, svoga, što je na drugima. Tako pjeva stara naša narodna pjesma, stara nosilica dike narodne, U našoj ornamentici nema ekscesa u kusa, kao što nema ni ekstravagancije u stilu narodnom.