Br. 18. U DUBROVNIKU, 4. Maja 1905. Godina XV. GRVENA MRVATSK o je listu uns unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem wu kuću; za | Austro-[ Igarsku, Bosnu i tog lom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- | tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- Hercegovinu 8 pošt šasto polugodište. | Poječini td 20 O Pretplata i i i oglasi plaćaju se » upravi Crvene Hrvatske“ Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju 'se čaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. u Dubrovniku gdje su utužljivi a za oglase 20 para. Oglasi koji se više Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Geli i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Izlazi svakog Četvrtka. Srpska Dubrovačka. Šiamparija. A. _Pasarića. Jučerašnji ,Narodni List“, kao organ hr- vatske stranke, donio je proglas na narod i program utanačen u zboru hrvatskih zastupnika u Spljetu dne 27. pr. mj. Proglas ćemo donijeti drugi put, danas evo programa: Saborski klubovi Narodne Hrvatske Stranke Prava u Dalmaciji, ujedinjuju se pod imenom ,Klub hrvatske stranke na temelju ovoga Programa I. Hrvatska stranka stoji nepomično na stanovištu sjedinjenja kraljevine Dalmacije s kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom na te- melju narodnog i državnog prava, smatrajuć ovo sjedinjene znamenitim korakom k oži- votvorenju vrhovnog narodnog cilja, koji teži na to, da se sve zemlje napučene Hrva- tima ustavnim sredstvima slože u jedno sa- mostalno državno tijelo. u. Hrvatska će stranka nastojati i raditi : a) da se krijepi hrvatska svijest u Dal- maciji; osobito širenjem pučke prosvjete i organizacijom narodne snage na političkom i gospodarstvenom polju ; b) da se hrvatskom jeziku prizna i za- jamči gospodstvo u učioni, u javnim uredima, kao i u javnom životu u Dalmaciji, te da se zemlja riješi prevlasti talijanskog i obrani od namećanja njemačkog jezika u državnim ure- dima; e) da se prema zahtjevima vremena, a na temelju pravičnosti promijene postojeći izborni zakoni ; d) da se promiču sve grane narodnog gospodarstva, najpače poljodjelstva i pomor- gtva; posebice da se Dalmacija spoji želje- znicom preko Hrvatske sa monarhijom i da se glavne luke našeg primorja privežu Bosni i Hercegovini, prirodnim njezinim zalegjem ; e) da se općine urede na način, koji će sve to bolje štititi i unapregjivati probitke narodne, ne dirajuć pri tome u autonomna prava zajamčena im postojećim zakonima; () da se usavrši i proširi javna obuka osobitim obzirom na poljodjelstvo, obrt i tr- govinu; Podlistak. List. Talijanski s pjevala: Ada Negri. Sitna knjiga b'jela sa pečatom crnim Iz daleka svi'jeta, Preko pustih sela, preko okeana, Kano ljudska miso lakokrila — lj'eta. Pitaju ju morski tihim šaptom vali: ,Je V ljubavi puste Tužni grob i veo taj tvoj pečat crni?“ Ona leti muče preko gore guste. Pitaju ju vjetri: ,Povraćaš li radost, Il bol iznenada. Cjelov živih usta, il navještaš samrt?* Ona nit se sm'ješi, niti im se jada. I leti i leti, prek? doli i gori, Po danu i noći: Kano kobna ptica, koja natrag ne će, Kano komad duše predan sudbe moći, Nitko ne će nazrj'et tajnu joj duboku. — Tko bi mogo znati? Možda bolnog srca onaj tužni: s bogom! Ili kose drage — nosi — uvoj zlati. Možda prerezane žile kaplju krvi Žarke, mlade nosi, g) da se našim učenicima omogući i zajamči naobrazbe na višim školama u hr- vatskom jeziku, Ill. Hrvatska stranka, poštivajući svačije vjersko čuvstvo, drži se načela, da se vjera ne smije spajati ni mješati sa narodnošću, tako da razlika vjeroispovijesti ne može i nesmije biti zaprekom složnog narodnog rada. IV. Hrvatska stranka smatra da su Hrvati i Srbi jedan narod po krvi i jeziku, neraz- druživo spojeni zemljištem, na kojem: obitavaju te će prema tome raditi da se uklone i one- moguće razmirice, a da se uvriježi ljubav megju njima, na osnovu zdravog samokupnog rada za opći narodni boljak. Y. Hrvatska stranka nastojati će, da se megju slavenskim narodima goje bratski osjećaji uzajemnosti te dosljedno da u sla- venskom svijetu steče sućut, opravdanim zah- tjevima hrvatskog naroda. VI. Hrvatska će stranka ići u susret svakom zahtjevu novih vremena, koji bi stajao u skladu sa dobrobiti i napretkom naroda. * * * Dne 26 i 27 pr. mj. imali su sastanak u Spljetu klubovi hrvatske narodne stranke i stranke prava na dalmatinskom saboru. Od zastupnika hrvatske narodne stranko bili su nazočni Dr. P. Čingrija, Dr. Ivčević, Dr. Katnić, V. Milić, Dr. Zafron, J. Carić. V. Matas, A. Radić, Dr. Štambuk, Dr. Grgić, L. Borčić, Dr. Maugjer i Dr. M. Čingrija, a od stranke prava Dr. Trumbić, Dr. Arneri, J. Biankini, Dr. Du- libić, Dr. Marović, V. Perić. Zastupnici Ribičić i Dr. Verona izpričaše svoju otsutnost, želeći sjedinjenje hrvatskih klubova, dok zastupnici čiste stranke prava“ nijesu sudjelovali kod vi- jećanja. Zastupnici su vijećali naj prije posebice u svojim klubovima, a onda, na 27. imali su za- jedničku sjednicu. Na toj sjednici članovi ovih klubova ko- načno prihvatiše program, na temelju kojeg se ujedinjuju u jedan klub pod imenom ,klub hrvatske stranke“, a koji gore iznosimo na čelu lista. Tom su klubu pristupili PO obih Ili plač i molbu sagušteno duše, Koja, prem novina, praštajuć bol snosi. I leti i leti. — Pa večeri zimske Doletila s tija, U sobicu mračnu, u sobicu gluhu Jedne žene, koju ljubav svu ispija. Zasinu joj oči, lice obli rumen, A srce da piiče Bl'jedom i dršćućom od ljubavi rukom Neodlučno, sad će, da listak izvuče. , Ne! — Ručice, bl'jeda sitna i drhtava, Sad je ura kobna. — — Samo jedan časak, jedan časak jošte Počekaj, ručice pohlepna i drobna! Šibenik Preveo: Adolf Makale. Život. Sa ružama zore rane malo čedo na svjet palo, Pa se nekud mutna oka besvijesno zagledalo. Osula ga majka mila svojim toplim cjelovima, Osula ga zora rana svojim rujnim biserima. — — I leglo je prvog puta u podrtu kolijevku, Dok mu babo sanak zvao uz sladjanu uz pop'jevku. Ali ne će sanak zlati da mu prede svilne pregje, Prve suze besvjesnice otvaraju njegve vjegje; Pa se glisa prvom pjesmom - prvom pjesmom plačem ljutim, klubqva, izuzam ,čiste“, koji su bili do sada u klubu stranke prava. Klub se je konstituirao i igitorao predsjednikom D.ra P. Čingriju, pod- presjednikom Dr. A. Trumbića, a tajnikom Dr. Dulibića. Klub je odlučio izdati proglas na narod, kojim se javlja sjedinje, klubova i utemeljenje jedinstvene stranke pod imenom ,Hrvatske stranke“ uz organizaciju, što će se provesti čim prije na sastanku stranke, koji će biti sazvanje zaključilo se je da će Narodni List“ biti za sada glasilom ,Hrvatske stranke“; a izrazila se je želja, da izmegju .Narodnog Lista“ ,Jedin- stva“ i ,Crvene Hrvatske“ bude vladati spora- zum i složan rad u smislu programa ,Hrvat- ske stranke“. * Pošto su Dr. Čingriju i Dr. Trumbić priop- ćili, da su oni nazad nekoliko mjeseca, kao pred- sjednici kluba hrvatske narodne stranke i stranke prava, primili od srpske stranke pismenu po- ruku, u svrhu da bi prigodom nastajućih općin- skih izbora postupali sporazumno Hrvati i Srbi, klub je odlučio odgovoriti srpskoj stranci, da želi, da se u onim općinama gdje su Hrvati i Srbi pomiješani, sporazumno obave općinski iz- bori, prepuštajući pojedinim mjestima, da urede potankosti tog sporazuma. Zaključilo se je ta- kogjer preporučiti Hrvatima, da se u pojedinim općinama, gdje vladaju megju njima nesugla- sice, sporazume i slože za nastajuće izbore. Ovo je bio tijek pregovora, koji su doveli do ujedinjenja i proglašenja ,Hrvatske stranke“ u Dalmaciji. Važnost ovog dogogjaja već smo istakli u zadnjeia broju 2C. H.% a u narednim ćemo se brojevima opet na nj povratiti. Za danas pozdravljavamo novu ,Hrvalsku stranku“ na- dajuć se, da će ovako sjedinjene sile donijeti koristi narodnoj politici. Sei. Slavenski kongres u Opatiji. Kad se je sredinom prošlog vijeka razma- hala idea nacionalna, oživila je i spoznaja sla- venskog jedinstva. Ta je spoznaja dala neumrla djela literarna kod svih slavenskih naroda. Mic- kiević, Kolar i Gaj bili su uzorni predstavnici kulturno-literarnog smjera, Šafatik Vuk Ka- radžić i drugi glavno su obilježje dali svom slavenskom osvjedočenju u formi jezikoslovnoj. Pa dok su literarna djela stvarala oduševljene slavenofile, dotle je slavensko jezikoslovlje stva- ralo dobre ali hladne slaviste, jezikoslovce, koji za dalju ideju slavenskog zbliženja nijesu ma- rili, gubeći se samo u komparativnoj naučnoj filoloziji bez ikakovih daljnih tendecija. Od te dobe naučnog oduševljenja do danas nemamo A uz srce još ione, ljudskim mrazom a žetržaniia. Sa ružama zore rane malo čedo na svjjet palo, Pa se nekud mutna oka besvijesno zagledalo, Njegvo srce knjiga tajna, netaknuta, nepisana, Stranice joj jošte čiste, ko latice n liljana. Za njeg jošte tuga crna, što nabire čelo znojno, Pod zemljom se negdje skriva i sanjari tu spokojno. Za ujeg jošte jal i zloba, trud i muka i bol sveta. Pod pečata sedam znakom šute grada sred ukleta. Za njeg jošte sreća pusta tek ko zvjezda nebom trepti, Što će možda i do smrti da mu srce za njom hlepti. Ne osjeća čuvstva žarka, ko ni suze što ih roni, A smijeh mu negdje luta po safirnoj vasioni. — Njegvo sree knjiga tajna, netaknuta, nepisana, Stranice joj jošte čiste, ko latice u liljana. Ispred njega život stao, kao, stinga od kamena — I ne pušta s njeg pogleda ko ni zvljere sa svog pl'jena. Pa mu perom, ko mač ljuti, još nevine grudi para - I bilježi zamišljeno u knjigu mu; — sred njedara. Bit će ono oštro pero dubok redak urezalo, Kad je čedo nerazumno ponajprije zaplakalo. A život se samo smije nekud zlobno i pobjedno, Pa u malo nevinašce šuteć peri oko ledno; I gladeć mu vlažno lice suzice mu one pije, A iz kuta netko uz sm'jeh kliče: ,Puste ironije!“ Pred njime je život stao kao sfinga od kamena — I ne pušta s njeg pogledu, ko ni zviere sa svog pl'jena. ništa pozitivna na polju slavenskog kulturnog jedinstva. Bilo je sporadičnih časova gdje se je moglo misliti na evoluciju slavenske misli, no do danas nismo doživili nešto dostojno velika sveslavenskog osvjedočenja. Godine 1848 bio je prvi slavenski sasta- nak u Zlatnom Pragu. Stanko Vraz bio je pot- presjednik tog sastanka, koji je godinu dvije kašnje imao odjeka u Moskvi, kamo je i česki rodoljub Rieger sa drugovima prisustvovao. Ve- likonjemački furor vidio je u tomu veleizdaju austrijskih Slavena i stvar je u začetku bila ugušena, dok nije pred šest godina opet bio obnovljen taj sastanak u Pragu u formi žurna- lističkog kongresa. Tih žnrnalističkih kongresa imali smo u našoj monarhiji eto do sada četiri, no oni nisu ispunili ono što su obećali i što je od njih bilo očekivati. Mnogo su doprinijeli zbli- ženju i upoznavanju slavenskih žurnalista u našoj monarhiji, no za široku slavensku ideu nisu ništa važna stvorili. U zadnje doba novine nam javljaju da će peti kongres slavenskih novinara biti u Volo- skom — Opatiji. Nas veseli da je opet naša domaja izabrana, eda primi cvijet slavenske in- teligencije, samo žalimo, što će — po priprava- ma — i ovaj sastanak biti više zabavan no koristan, realan i uspješan. Na programu su glavno izleti po primorju i Plitvičkim jozerima, a goruća slavenska pitanja su na drugom redu. Mi bi na ovom mjestu preporučili, da se više pazi na stranu ideje, nego li na stranu forme i zabave. Ako, iko to slaveaski novinari u prvom redu trebaju dobrih informacija o slavenskim * potrebama. Što je ono što Slavene spaja u vez nacionalnog srodstva? To je velika sličnost nji- hovih jezika, običaja, predaje i historije. Svi ti činbenici daju Slavenima impuls, da se što više zbliže, ako ne politički, a to barem kulturno. No mi tog zbliženja ne vidimo u ničemu, doli u jedinim simpatijam, a te su premalene, da bi mogle zadovoljiti veliku misiju, koja nam je od prirode usagjena. Za to mislimo da bi slaven- ski kongres, što se do koji dan ima sastati u \ oloskomu, na našem ubavom Jadranskom mo- ru, morao voditi račun u prvom redu o sve- slavenskoj ideji, Koja u prvom redu morala bi ići za tim, da na sličnim sastancima pozove sve ogranke slovenske, neisključujući pod ni- pošto Slavene iz Rusije, Srbije, Bugarske i Cr- ne Gore, Slavenski kongresi austrijskih narod- nosti nisu potpuni, oni su više ejepkanje za- jedničkog slavenskog rada, a mi moramo na- stojati ili raditi savršeno svi skupa ili u opće necjepkati se. Ako nam je jedan sveslavenski sastanak u monarhiji nemoguć, to nije nam ne- moguć u Rusiji i drugim slavenskim slobodnim aš čedo. Uz njeg život uvljek istim krokom stupa: U. desnoj mu pero oštro, a u lievoj žiči klipa. Pa u srce kada ono svojim perom dublje sjekne, Zemsko čedo u plač brizne i iz duše dna almekne. A kad čedo iznemogne i beznadno k zemlji klone, Na utjnhu zuč mu daje iz kristalne čaše one. Pije čovjek otrov ljuti, a život se samo smije, Pa ga grli, i ko vampir po malo mu krv ispije. Je V omu život u tu knjigu što o sreći napisao? O, a tko bi ljudskom srcu u dubine pogledao! Raste čedo. Uz njeg život uviek istim krokom stupa: U desnoj mu pero oštro, a n Fjevoj žiči kupa. Raste čedo. — Slučaj htjede i izbra ga za radnika, Pa ga smjesti u dubine mjedenoga od rudnika. — Radi čovo, a uz njega svejednako život stoji — Svake noći čiste strane u knjigi mu onoj broji. Pa kada mu jednom našo već i zadnju stranu piinu, K našem čovi oznojenom ,cina žena“ hitro sumu. Presta život pisat knjigu ispisanu njegvom krvi — I čas isti hrid se sruši i čovjeku glavu smrvi. Tad životu Samrt mignu: — on se ribei jednoj vrati. Smrt marljivo zapečati. Klonule su čovi niške, pa bez duše na tle pao, A radnici šaputali: ,I to se je Život zvao!?“ - - - U to knjigu — srce mrtvo — Šibenik Adolf Makale.