Br. 20. U DUBROVNIKU, 18. Maja 1905. Godina XV. GRVENA NRVATSKA Cijena je listu unaprijeda:: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i “ o zna godinu. 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemsteo: 10 krut štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu protplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- Hercegovinu s poštom šasto polugodište. Pojedini broj 20 para. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo Dubrovnik, 17. maja 1905. Spljetski je zbor utanačio zajednički pro- gram. Tim je utemeljio , Hrvatsku stranku“ u Dalmaciju, kojoj pripadaju svi oni, te uz taj program pristaju. Pristaše su pak sami po- zvani, da stranku urede, te je učine sposob- nom za rad. To se pak može postići jedino, sakupljajući se po mjestima u zborove, da se prebrojimo i utanačimo, kako se treba vladati u mjesnim pitanjima, da pak poslije svi skupa preko ljudi svoga pouzdanja dje- lujemo u vodstvu stranke. Ovo je trebalo prvo svega istaknuti go- voreći o nedjeljnoj skupštini, koja se sastala na poziv Dr. Pera Čingrije. Taj izborni do- govor bio je i početak organizacije te onaj odbor, koji je izabran da vodi izbore, pozvan je u isto doba, da prama napucima spljet- skog zbora vlada sa ,, Hrvatskom strankom“ u Dubrovniku, i to baš u časovima, koji mogu biti odlučni za njezin daljni razvitak, sve dok se ne dogje do stalne organizacije. Ne možemo a da ne izrazimo svoje zadovolj- stvo, da se je stvar uputila, i to baš ovako uputila. Imali smo naime više prilika, da prisu- stvujemo sastancima dubrovačkijeh Hrvata, ali je ovo prvi put da smo vidjeli na okupu toliko ljudi, nadahnutih jednom misli, sprem- nih da se žrtvuju i izlože za stvar. Raspra- va, koja je slijedila exposee našeg prvaka Dr. Čingrije, pokazivala je u isto doba i od- lučnost, da se stane ua put ljudima, koji la- koumno hoće da zapletu Dubrovnik opet u gragjanski rat, i želju, da se svi Dubrovčani, kojima je do koristi rodnog grada, sakupe nasložan rad. ,,Hrvatska stranka“ ne odbija nikoga, ona svakomu nudi svoju ruku, ko » dolazi da radi, a ne da ometa. Nu ona je ujedno i stranka, koja stupa u život puna nade u pobjedu ideja, koje zastupa, te će znati odbiti sve podmukle pokušaje protivni- ka, da je spriječe u njezinim odlukama. Ona ne zna zakona, nego koji je sama sebi sta- vila: svetinju narodnih ideala, a može raditi samo s onijem, za koje znade, da ih ne vodi mržnja na tugje, nego ljubav prama svojemu. * Sada pak da se osvrnemo na pismo u- pravljeno D.ru Peru Čingriji od nekakve pra- vaške stranke u Dubrovniku te na pisanje Prave Orvene Hrvatske“ da razjasnimo što ti ljudi hoće i čemu se nadaju. Da su začetnici fuzije cijenili, da se općem kaosu u političkom životu hrvatske Dalmacije može doskočiti prostim sporazumom klubova, koji su do nedavno postojali, ne bi sigurno ni zagovarali fuziju. Fuzija je morala dovesti do jedne stranke, jer je samo to moglo zaprije- čiti nestašicu vodstva, koja se općenito osje- ćala. U tom su smislu i članovi kluba pri- mili naputke od spljetskog zbora, a kad se kaže, da poslanici nijesu bili vlasni prijeći na provizornu organizaciju stranke, da tu fu- ziju valja da najprvo odobri narod, i drugo tomu slično, pokazuje, da ljudi, koji to pišu, ili ne pojimlju, kako stranke nastaju, ili ho- će da tim pokriju druge ciljeve, Svak je vla- ' stan utemeljiti nova stranku, kad samo na- gje pristaša; ali kad sebi to dopuštaju ljudi, koji nijesu ni sebi ni drugim dobri, valjda će to pravo imati i zastupnici naroda, koji su po svom položaju za to, da bdiju nad na- rodnim dobrom. Ko ne će da ih slijedi, slo- bodno mu je, ali je smiješno, a u isto doba DeGiulli. vrhunac preuzetnosti, zahtijevati, da se ne prijegje na ustroj vlastite stranke, jer nijesu neki zadovoljni, a još smiješnije, dapače i podmuklo, tražiti pristupa u stranku, koja se ustraja na temelju jednog programa, a ne pristati bezuslovno uz taj program. Kažemo, da je to podmuklo, jer nam se čini, da ta- kovo ponašanje ide za tim, da drugim pu- tem, a ne otvorenom borbom, osujeti ono, što stranka hoće da postigne. Ovako promatrajući, pismo t. zv. ,,pra- vaša“ i pisanje ,Prave Crvene Hrvatske“, da je Dr. Pero Čingrija morao pozvati sve Hrvate na dogovor, a ne samo one, koji o- dobravaju fuziju, nije ništa drugo, nego sta- ra igra, koju mi u Dubrovniku dobro pozna- mo. U ime ,sloge“ htjelo se je izigrati ,slo- gu“, te nam narinuti kao vogje ljude, za koje je odziv pozivu na nedjeljnu skupštinu dokazao, .da ih hrvatski izbornici ne će. Htje- lo se stvoriti takovu stranku, koja ne bi bila stranka, jer bi potezao jedan na jednu a drugi na drugu stranu. To učesnici nedjelj- ne skupštine nijesu mogli dopustiti, jer su više siti natezanja sa ljudima, koji su podi- gli u Dubrovniku zublju razdora, baš u do- ba, kad se ostala Dalmacija miri i okuplja na bratski rad. Ciljajući na ovaj razdor, ,Prava“ piše: «Istom se sada naši protivnici uvjeriše, da je proti njima vas puk, da su ostali osamwlje- ni vogje bez vojske“. Kad je tako, pitali bi- smo ih, za što oni nijesu doveli taj puk na sjednicu u Čitaonicu? Kad su sigurni, da je narod s njima, nije im se bilo ničesa bojati, imali sa doći. Tako bi bio svak učinio, a da su oni dušom prigrlili ideje fuzije, oni osa- mljeni vogje, koje spominju, bili bi im ja- mačno poslušniji vojnici, nego mnogi i mno- gi njihovi. Ali oni to nijesu uradili, voljeli su baciti se iz daleka kamenom. Znali su, da će baš ona probugjena svijest dubrovačkih birača, o kojoj govore, do potrebe osuditi, kako treba, političko demagoštvo. Bojali su se istine, da ne izgube i ono malo pristaša koje zavaravaju propovijedajuć im o svojem tobožnjem demokratstvu i sipljući zlobu na rad ljudi, koji su svoj život posvetili rodno- mu gradu i narodnoj stvari. »Ko su ti pravaši“ ? — pitali su se u ne- djelju skupštinari slušajuć njihovu poruku. I mi pitamo, jer je s fuzijom pravaške stran- ke nestalo. Istina je, kako imamo ,,Pravu Crvena Hrvatsku“ tako može biti i ,prava stranka prava“, ako se prohtije libelistima oko ,Prave“, ali s tim ljudima nama ne mo- že biti ništa zajedničko. Znali smo, da ne će bit milo, što se je hrvatska stranka pojavila, ljudima, koji su dobro upotrebljevali bezvla- gje, da razviju svoju razornu djelatnost; ali da će se tako zaboraviti te doći i do toga da kunu čeljad, da ne pristupe skupštini, te ih vežu poštenom riječi, da ne idu, jer su valjda znali da ih razlozi nijesu uvjerili, to- mu se nijesmo nadali. Nu ako se dogodilo nama što nijesmo očekivali, nijesu ni začet- nici ovih pulcinelada postigli uspjeh, što su se nadali. Hoće li ih to osvijestiti, da u zad- nji čas svrnu, sumnjamo, ali neka znadu, da i ustrpljenstvo ima svojih granica, a da de- magozi obično sami plate, što su puku skrivili. Moguće da izmegju pravaša“ ima i drugih, koji uprav cijene, da imadu uzroka Izlazi svakog Četvrtka. ea | = Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi | Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za o 20 para. Oglasi koji se više ase puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. tužiti se, ali za ,Hrvatsku stranku“ kao dai ne opstoje, kad se puštaju zastupati od ljudi, kojima ne možemo s naše strane dopustiti vodstvo u nijednoj gragjanskoj stranci. Josip Onyekijević i Vlaho Kelez mogu ne razumjeti da šakači i prestanomi ne mogu biti vogje stranke, barem ne one, s kojom bi hrvatska stranka mogla ugovarati, ali to treba da nji- hovi pristaše razumiju, a ako ne razumiju, dužnost je drugih, da im to kažu bez obzira na to, je li komu ugodno i shodno sakrivati se za njima. SiS. Jedno pitanje. Na dostojanstvenom sastanku pristaša , Hrvatske stranke“ koji se je u nedjelju na večer držao u či- taonici ma poziv načelnika, nije bilo niti jednog svećenika. Što je uzrok tomu ? Ili hrvatska stranka nema megju svećenicima u gradu Dubrovniku niti jednog pristaše, ili svećenici dubrovački postadoše pasivni u politici, kao što obećavahu u svom pozna- tom pismu na Dr. Čingriju ? Prvo nije, jer mi znamo da u Dubrovniku megju svećenicima imade i pristaša hrvatske stranke, a drugo još manje, jer ono isto poslije podne baš jedan božji sluga, propovijednik mira i ljubavi, kaaonik prečasni i prepoštovani Dn. Ante Liepopili, dlđ& m. stane crkve, inscenirao je u Zadruzi drugu skupštinu pod etiketom pravaškom, na kojoj je prostim demagoštvom, odvraćao svjesne i mirne gra- gjane, koji su za slogu, da ne idu na sastanak u čitaonicu i tražio od njih poštenu riječ, da poći ne će. Kad je pak vidio da većina prisutnijeh nije voljna da služi stafažom mi njemu ni njegovim in- spiratorima, i da mu je legja okrenula i skupštinu ostavila, sastavio je drugu poslanicu na D.ra Pera Čingriju, u kojoj daje naputke skupštini u čitaonici, na koju nije imao srca da pristupi, kako da se vlada; a da farizejizam, koji ga je cijela prežeo, bude potpun, sakrio se u tome iza Oniskijevića predsjednika i Keleza tajnika. To nas ni najmanje ne boli jer svak bira pro- čelnika, kakva zaslužuje, a još nam se manje mari što radi Dn. Antun Liepopili, jer smo mi s njim kao i s njegovim madalniteljima davno obračunali, on za nas nije čovjek da ga ozbiljno uzmemo, jer ko jedno govori, drugo misli, a treće čini, mi mu ne vjerujemo, pa koliko se god on kleo i preklinjao. Mi bi mogli o njegovom postupanju čudesa pripo- vijedat, ali ne ćemo jer nije vrijedno, neka mu bude dosta ono, što o njegovoj dvoličnosti isti sveće- nici piša. Nego ćemo samo pitati: može li se trpiti i je li u interesu vjere, crkve i svećeničkog dosto- janstva, da jedan energumen u svećeničkoj odori pravi svu ovu bruku i u Dubrovnik uvodi gragjan- ski rat; da jezuvitskim medom na ustima pripo- vijeda uvijek o slozi i ljubavi, a sije razdor i mržnju ne samo megju gragjanima već i megju pristašama jedne stranke; da se baca kamenom a skriva ruku iza legja Oniskijevića, koji svoju katiku inaugurira polijetajuć šakama na poštene i mirne gragjane ? Do koga je neka nam odgovor poda. A mi ovo pitanje javno postavljamo, jer nas na to sili patriotsko i čovječje čuvstvo, što u gru- dima osjećamo, sili interes naroda, čast ovog grada, koji, ma koliko god zla vidio, znao je uvijek oču- vati svoje dostojanstvo, pa i u napunu borbe iz- megju Srbi i Hrvati, nije pao u ono blato u koje ga sada jedan Liepopili vuče. ora Iz novina. Pitanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom bez sumnje je ne samo narodno-političko, već i ekonomno, i to i za nas i za drugo. Ne će biti nemilo čitaocima, ako im iznesemo, što iz toga izvagja pisac članka: za reguliranje carin- ske rastave, u br. 129 ,Novoga Lista“. Činimo to tim radije, što po načinu pisanja izgleda, da Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. to nije jedan od prostih članaka, već nacrt, ka- ko pisac promišlja buduće odnošaje megju Ma- džarima i Hrvatima. ,Novi List“ kaže izričito, da nacrt nije njegov, ali nadodaje; ,Kad bi se hrvatska većina znala otresti bečkog upliva, koji ju danas dominira, onda bi dolje izloženo moglo sačinjati neku bazu uvjeta u zajedničkom radu sa Madžarima, koji bi bio konsekventan njezinom načelu i tradicijam“. Svakako bi bolju figuru činili, nego što je sada čine, priznat ćemo i mi, premda se inače — a suvišno je i kazati — ne možemo složiti sa piscem. Ima ona priča o tisuću i jednom razlogu. Onomu je jad- niku prvi razlog bio, da nema novca, nama, da Madžare po teškom iskustvu poznamo, a hrvat- skoj većini ne vjerujemo. Pisac dakle sebi stavlja za pitanje, što će biti sa Dalmacijom u slučaju carinske rastave te dolazi do zaključka, da bi Dalmacija u tomu slučaju bila za Austriju kao izgubljena, jer bi mogla općiti s njome i s Bosnom samo preko tugjeg carinskog područja. ,Već 1 sada može se mirne duše ustvrditi, da će u slučaju carinske rastave dalmatinsko i bosansko pitanje ostati ne samo gospodarski, nego i politički od neiz- bježive aktuelnosti; doći će naime takov realno — politički prisilni položaj, da se njihovo rije- šenje ne će absolutno moći odgagjati.“ Za riješenje stavlja se pisac na ovo stano- vište. ,Uvjet eksistencije za Ugarsku i Bosnu je taj, da ne budu izolirane od obale, nego da imaju, ma bilo to i posredno, odgovarajuće obalno područje. Uvjet ogzistoncije za Dalmaciju jeste, da ne ostane tek ,cesta uz more“ nego da ima neko zalegje. Za Austriju pako nije uvjet egzi- stencije, da ostanu Bosna i Dalmacija u carin- skom području s njom, jer ona ima dovoljno obale“. Dok su Austrija i Ugarska u carinskoj za- jednici, sukoba izmegju gospodarskih interesa nema, ali u slučaju rastave eto sukoba, koji nalaže, da se pitanje definitivno uredi. Ugarska treba u tom slučaju da pomogne ,staviti Hr- vatskoj na tapet“ do sada latentne državopravne tražbine hrvatskoga dijela državne zajednice, biva reinkorporaciju Dalmacije, U daljnoj kon- sekvenciji opetuje se isto s obzirom na Herceg- Bosnu, ali uvijek putem sjedinjenih ugarsko- hrvatskih zahtjeva u korist sklopa zemalja Stjepanove krune. Nakon toga, što je u tome postignut sporazum sa Austrijom sklapa Ugar- ska zajedno s Hrvatskom sa Austrijom jedan definitioni državni ugovor. Istodobno sa ratifi- ciranjem tog ugovora (ili prije toga) sklapa Ugarska sa Hrvatskom novu nagodbu, kojom biva Hrvatska teritorijalno povećana sa Dalma- cijom i Herceg-Bosnom, koje zemlje povjeravaju jedinstvenoj upravi autonomne Hrvatske. Hr- vatskoj garantira Ugarska povećano teritorijalno područje te autonomni narodno-ekonomski raz- voj, uz uvjet da povećana Hrvatska sa Ugar- skom zajedno sačinjava prama inozemstvu i na- dalje jednu nerazdruživu državnu zajednicu, što će se i prama nutrnjosti dokumentirati nekojim zajedničkim poslovima“. * x * U malo riječi dosta je rekla beogradska ,Po- litika“ pozdravljajuć srpsku, bugarsku i hrvatsku omladinu u Zagrebu. Ona piše: Hrvati, narod naše krvi i našega jezika, stav- ljen pred čeljusti Dranga, prvi na udarcu german- ske navale stoji, već toliko vekova kao prva sla- venska straža! Svi udarci, i silni i česti, na nj pa- daju, a oseća ih ceo jugoslovenski svet.... Poraz, koji pretrpi Hrvatstvo, odjekuje širom celoga Bal- kana, isto onako, kao što su uspesi njegovi ponos svih Jugoslovene. Srbi, koji su hrvatska braća u najnežnijem značenju te reči, osećaju tu vezu više no iko drugi. Sudbina njihova — to je naša sudbina. Braneći Hrvatstvo oni štite Srpstvo, a udruženi otpor nji- hov najbolja je odbrana jugoslovenske budućnosti.“ = \ni- ge mutu mRNA OO AMO SAI