Br. 22. U DUBROVNIKU, 31. Maja 1905. Godina XV. M GRVENA KANAT Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i | iš Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruna i po- Poi dini broj 20 para Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- oje ] p puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- šasto polugodište. | čaju, a nefrankirana pisma ne primaju se Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Izlazi svakog Četvrtka. Srpska Dubrevačka Slamparija A. Pasarića. Dubrovnik, 31. maja 1905. Ako nigdje, a ono se kod nas odviše rabota sa riječima. Jedna je takova riječ i , hrvatsko državno pravo“. Ono bi moglo biti dragocje- no pomagalo u borbi proti tugjincima u dr- žavi, kako što je naša, gdje su historična prava zgodna morala, da se prekriju sebične svrhe bečkih i peštanskih centralista, ali sva- ko državno pravo dobija vrijednost i sadr- žinu samo gdje se slaže sa narodnim i eko- nomskim interesima. Banovini bi slabo po- moglo, da prijedini Dalmaciju, hrvatsko dr- žavno pravo, kad bi u njoj još uvijek imali većinu potalijančeni autonomisti, ili kada bi ekonomski interesi Dalmacije isključivali i samu pomisao, da bi nam uz nju bilo bolje. To je istina, koju teško da će poreći i najzagriženiji čisti“. I oni su napokon došli do spoznanja, da je osvajati zemlje u ime kakvog prava, pa bilo to koliko hoćeš ne- pobitno, na prosto smiješno sada, kad se e- konomska pitanja nameću takovom navalom, da ovu njihovu težinu osjeća i čovjek, koji se nigda nije bavio politikom. Narodi su sa- da ekonomske jedinice, koje ako hoću da se uzdrže u svjetskoj utakmici, treba u sebi da imadu u malom sve, što treba za samostalan život, tako da izmegju pojedinih dijelova naroda ne bude takovih opreka, da ih nije moći premostiti. U tomu naime slo- čaju narodno čuvstvo podlegne čuvstvu uz- držanja, te s toga vidimo i dijelove velikog njemačkog naroda — kao što su Švajcari — da vole uz one, s kojim ih vežu ekonomski interesi, nego uz rogjenu braću, koja im ne : mogu da dadu ono, što im dava državna za- jednica, u kojoj stoje. Pa ipak neka sve to znadu, ,čisti“ na svom sastanku u Zagrebu proglasuju izdaj- nikom svakoga, koji govori o jagoslavenstvu, kao da je to sanja, a ne neosporeni zahtjev narodnog života. Za njih dogogjaji prolaze, & oni ne vide, kud nas vode. Oni hoće da o- stanu još uvijek pedeset godina natrag, kad je gospodarstvena politika mogućih država bila još u zametku, te nije još prijetila sla- bijemu gotovom propasti. U to doba mi smo mogli pojmiti naše ,političare“, kad su fi- Podlistak. Hrvati i Srbi. IU Što ih spaja? Da na historiju i politički razvitak jednog naroda utječe tlo, ma kome jo on znao državu da pridigne, a kašnje kad je nje nestalo, da so u svegjernom kontinuitetu kao narodnost u2dr- ži, imademo u političkoj geografiji sijasot do- kaza. Ova svogj ista osnova usadi;i narodu toliko svojstava, da je i narod bez ove osnove nemoguće i pomisliti. Istina, često političke osnove ovog naroda neće uspjeti, ali one će se kao klica uhvatiti tla, tu će bitisati, dok ih zgodnije prilike opeta ne ožive. Holangjano boz Holandije, Švajcara boz Švajcarske, Crnogorca bez Crnegore ne možemo pomisliti. Pa i da bi ove države propale, politička ideja uhvatila bi se tla, tu bi dalje živjela u tradiciji, a ova bi znala okupiti tijekom historije nekadašnje dije- love u novi politički organizam. U političkoj “ideji dakle ne manje od naroda vrijedi tlo. Politička ideja ,Balkan balkanskim naro- dima“ zdrava je, jer ide u prvom redu da tlo ču- va; a u drugom redu, imali bi se razviti državni organizmi prama narodnim individualitetima. pz tal -% nancije hrvatske izručili Madžarima, da ne uzmu na sebe ,odium“ za, pobiranje poreza, a sada ne možemo pojmiti ni one, koji cije- ne, da Hrvatskoj nije potreba saveznika, kao da ona, prva na udara silnog nijemstva, može da uzdrži tu navalu bez pomoći onih, kojih su interesi istovjetni sa hrvatskim in- teresima, te pomažuć Hrvate pomažu i sebe. U pretposljednjem broju spomenuli smo mišljenje beogradske ,, Politike“ o potrebi, da Srbi pomognu Hrvate u borbi proti tugjin- skoj najezdi. Nu ta borba nije samo narod- na, to je u prvom redu ekonomska borba. Kad program ,hrvatske stranke“ u Dalma- ciji spominje jezičnu i teritorijalnu kon- tinuitet, to nijesu prazne riječi, nego konsta- tuje nešto, što nalaže i Srbima i Hrvatima jednake obzire. Promislimo samo, da se je u narod, koji govori hrvatski i srpski umetnuo kako klin negdje u Bosnu narod drugoga jezika. Koliko god bila razvijena svijest o narodnom jedinstvu izmegju Srba i Hrvata nama bi u tomu slučaju ovi narodni parasiti bili u interesima bliži, nego Srbi oko Drine i Morave. Toga srećom nema. Srbi i Hrvati na juga sačinjavaju jednu kompaktnu masu i narodno i ekonomno, neka su politički po- dijeljeni na devet grupa, a što ,čisti“ nazi- vlju isticanje tog jedinstva interesa izdajstvom hrvatskog naroda, to ne umanjuje ni najma- nje znamenitost te činjenice, koja je rječitija nego njihovi protesti. Predstavimo sebi časom budućnost hr- vatskog naroda ovako: Na jugu Monarhije čine Hrvati sa Srbima jaku grupu, koja je možda vezana sa kojom drugom sličnom grupom u Austrijskom podunavju. Na Bal- kanu uz Dunav poredale se jedna do druge srpska i bugarska država, koje se južnim rubom dotiču mora, a sve te grupe čine sva- ka po sebi gospodarsku jedinicu, imajući svaka sve uvjete za samostalni razvitak, a sve sku- pa zajedničke interese, da ih obrane od su- sjeda, od kojih bi svaki za sebe bio jači i od Hrvatske i od Srbije i od Bugarske. Bal- kan na taj način gospodarski organiziran s jedne bi strane gospodovao Podunavjem i jedinim putem koji vodi u Aziju, a s druge strano preko Jadranskog i Egejskog mora Danas, koliko se čita, načelo ,Balkan bal- kanskim narodima“ bio bi i program zajednice. U tome, rekbi da je sintezirana i politička i ekonomska budučnost Hrvata i Srba — barem so tako općenito misli. Balkan je samo geografski pojam; nije niti geografska ejelina, kako je to u prvom članku bilo dokazano. Etnografski je šarena tabla svih mogućih narodnosti. Uz indoevropejce žive i Turani, uz narode i narodnosti, uz za- padnu kulturu i azijsko divljaštvo. Iz ovoga slijedi, da će so tu razviti uz centripetalne i centrifugalne sile. Sve ove etničke i kulturne elemente sabrati, sintetično ih upraviti jednom cilju, to je najteži problem balkanskog pitanja, ali time bi se riješilo i pitanje samo, Tugjinska najezda naišla bi na kompaktni otpor svih bal- kanskih naroda, tako da bi ona postala ne- moguća. Naći zajednički program, to je najteže ali i jedino sredstvo, da nestane borbe izmegju Hrvata i Srba, Srba i Bugara i Balkan bi fak- tično ostao balkanskim narodima. Po mom mni- jenju tome su dva puta: vanjski i nutrnji. Francuski narod je stvorila borba protiv Engleza, ruski protiv Avara a španjolski protiv Maura. Iz opreke prama vanjskom neprijatelju bio bi vezan sa cijelim svijetom te mu ujed- no zajamčena neodvisnost od susjeda. »10 je odviše lijepo“, kao da čujemo, gdje nas prekidaju. ,Da lijepo je“, prihva- ćamo i mi, ali ovo nijesu samo snovi. Kad bismo zamislili kakvo drugo riješenje ,,hr- vatskog pitanja“, mi bismo uvijek zaboravili, da je Hrvatska na Balkanu, i da je njezin udes svezan sa udesom Balkana. Trst i Ri- jeka mogu biti vrata srednje Europe, ali o- bale Jadranskog mora jedino mogu bit prag Balkana, a tijek Dunavu ne možemo svrnut, da ne ide u Oruo More, nego u Beč. Ili će- mo biti uvijek priložak njemačkom svjetskom gospodarstvu, tugjinski kiridžije, ili valja da promislimo na svoju gospodarsku politiku, a kad Hrvati jednom dogju do toga, da se ne upuštaju u borbu za prazne riječi, toj će go- spodarskoj politici označiti smjer položaj ze- malja koje obitavamo, i zajednica interesa. Kad će se to dogoditi, to je teško na- goviještati, 1% kamo li kazati, nu moramo is- taknuti, kalo se u monarhiji sve to jače o- sjeća antagonizam interesa, koji se je osobi- to zaoštrio, kad su Madžari iznijeli na tapet pitanje carinarske zastave. U sporu izmegju Pešte i Ri, odviše se daje znamenitosti, pi- tanju jelika u vojsci, a fo rekli bi naunice sa strane Beča. Beč bi lako pregorio ono malo njemačkog jezika, što je još u Ugarskoj ostalo, da podsjeća Madžare nekadašnjih na- metnika, ali se je uhvatio toga, jer mu je to dobra poluga da zaprijeći drugo, što ga više tišti, a po nagodbi nema prava da zapriječi. Jer nikomu ne će doći na pamet, da Ugar- skoj kako državi ne pripada pravo, da ra- stavu provede, kad hoće. Dogje li do toga, Hrvati će se naći pred novom gospodarskom situacijom, a kako gospodarska rastava nije pitanje nasilja nego gospodarske snage, a te regbi da Madžari još nemada toliko, koliko je potreba, da odole udruženoj Njemačkoj i Austriji, bit će prisiljeni, da i oni traže sa- veznika na Balkanu, a u prvom redu u Hr- vatima. To bi moglo pospiješiti razvoj dogo- gjaja, a pospješilo bi gu sigurno, kad ne bi u nas bilo dosta Franka, koji bi htjeli silom zaustaviti kola, da ne idu, kud ih jedini put vodi, razvijala se kod ujih etnička pripadnost i stvo- rilo se narodno jedinstvo. Ovaj se pojav pono- vio u najzadnje doba u Italiji. Prvobitni zada- tak Hrvata i Srba bila je borba protiv Turana; današnji zadatak Bugara, Hrvata i Srba imala bi biti borba protiv Turana na Bosforu, jer taj azijski narod nema prava na Balkanu i protiv Tvrana na Dunavu, te borba protiv ekonomske tugjinske poplave. Nema veće zapreke organičkom razvitku Bugara i Srba, nego li je azijsko gospodstvo na Bosforu, pod mačem kojega padoše a i da- nas pada dobar dio njihove snage. U Makedo- niji i Staroj Srbiji, a da se Trakija i ne spomi- nje, istrijebio je ovaj azijski osvajač cvijet našega naroda, a na Vardaru, gdje je naša riječ nekoč gospodovala, danas so ona slabo čuje. Muknuv ovoga osvajača, ekspanzivnost Srba opet bi ušla u naravno kolotečine, Arbanasi, izvršioci cari- gradskih osnova, ne bi priječili razvitak jakoga naroda, koji bi se opet dokopao prirodne i hi- storijsk# baze. Trvenje izmegju Hrvata i Srba lagano bi popuštalo, jer bi se napetost na dru- goj liniji razvila. Da i nema drugih narodnih načela, samo ova misao, morala bi na Hrvato djelovati, da žele srpskom plemenu razvitak u MakedoLiji i Staroj Srbiji. Izbor u Petrinji. Već to, da je u prilikama, u kojim se nala- zimo, bio biran jedan Madžaron, baca rgjavu sliku na stranačke odnošaje u Banovini. ,Na- rodna“ stranka ne će tim podići pali ugled pred narodom, koji znade, što predstavlja ono 192 gla- sova skupljenih na imenu Budisavljevićevu, ali za to ne će steći ugleda ni opozicijonalne stranke, koje u jednom kotaru, gdje predvlajgjuju neođ- visni izbornici, nijesu znale zapriječiti, da se do 70 slobodnih izbornika ne ustegne od glasovanja. Ovim ne ćemo da opravdavamo te ljude, koji nijesu znali u času vršiti svoju rodoljubnu dužnost, ali ima pogrješaka, koje se lako mogu razumjeti, a to je baš u ovom slučaju. Znamo, kakav je utisak činila na nas iz daleka agita- cija Stj. Radića, da bude biran proti Dr. Poto- čnjaku, pa možemo promisliti, kako to ima biti djelovalo na izbornike, kada su vidjeli, gdje Ra- dić, kako iz inada, ne će da svoje glasove po- kloni protivniku ni onda, kad je svak uvidio pogibao, da u toj kavzi dobije treći, kojega je izbor trebalo svakako zapriječiti, ako ništa za drugo, a ono, da vanjski svijet ne bude u sa- dašnjem času smatrao ,narodnu“ stranku kako pravu predstavnicu hrvatskog naroda, kad vidi da dobija i u kotarima, gdje inače ne bi smjela. Petrinjski su izbori za to loša svjedodžba političkoj zdrelosti seljačke“ stranke, koja nije znala naći zgodnijeg časa, da se pojavi do ovo- ga, kad je baš. trebolo, da se potuli, eda sa h*- vatski i srpski izbornici uzmognu okupiti oko osobe Dr. Potočnjaka. Mi se ne ćemo sada u- puštati u to, da ocjenjujemo politički rad i spre- mu Dr. Potočnjaka. Premda će teško naći lju- di, da uza nj pristanu, Stjepanu Radiću slo- bodno je bilo sebe cijeniti spremnijem, ali kad je poslije svega onoga, što je dr. Potočnjak u- činio, da slomi Kuenovštinu u javnom životu u Banovini, vidio, koliko je krugovima, koje je Dr. Potočnjak žigosao, stalo do toga, da mu izbor osujete, bila je njegova dužnost žrtvovati sama sebe, da se to ne dogodi. Jer sve kad bi on bio uspio proti Dr. Potočnjaku, u najboljem bi slučaju dobila stranka, koju pokreće; a iz- borom Dr. Potočnjaka ne bi bila dobila nijedna stranka, jer on nije ni ,čisti“ ni ,obzoraš“, ni klerikalae“ ni ,naprednjak“ — ali bi bio do- bio politički moral. Njegov bi izbor značio po- raz sistema u onom kotaru, a možda i početak preokreta u cijeloj Banovini. 'To je svak razumio — osim Stjepana Ra- dića! Dokaz je to, kako u političkom životu svaka nadarenost ne čini čovjeka vogjom. Stje- pan Radić može biti izvrstan agitator, požrto- van rodoljub, smjeli borac — ali to ga je mo- Naravni razvitak Bugara ide prama Tra- kiji putem donje Marice; a time jedno i drugo pleme u borbi protiv Turana me bi išlo istim putem, ali bi hodilo istim pravcem, te se ne bi sukobiti moglo. U onim krajevima, gdje su sku- pa na okupu, prije če da istrijebe nametnika, a tek onda da se u nutrnjosti uregjuju. Na sjevernim i zapadnim granicama Bal- kana imademo još težu borbu. Historija poznava dva imperijalizma: voj- nički i ekonomski. Otkada je ušlo u historiju načelo ,ravnovjesja“ nazaduje i vojnički impe- rijalizam, jer se protiv njega nagju složne evro- pejske vlasti. Prejaki susjed može postati pogi- beljan i slobodi drugih naroda. Nu koliko je prvi više stegnut, toliko se je ekonomski impe- rijalizam jače razmahao sa svim brutalnim po- sljedicama. Slabiji narodi danomice vide, da im izmiče tlo ispod nogu. Bez kapitala, tehničkih sposobnosti, iskustva i energije izloženi su u- darcu jačega. A ova pogibao prijeti Hrvatima i Srbima sa sjevera i zapada. Njihov zajed- nički rad, da mu se opru, nije nikada bio tako potrebit kao sada. Kroz sto kanala uz moderne komunikaci- je, uz tendenciju ,Dranga nach Osten“ prodire njemačko-magjarski imperijalizam do nas. Dok RS SSSSNSSRINONSSISIS NENE s U Yi 3 + is mg