Br. 28. U DUBROVNIKU, 13. Jula 1905. Godina XV. IRENA IMATSKA Cijena i je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa a donašanjem : u kuću; za Austro- Ugarske, Bosnu i R 9 štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predivan i za do- Mersgoso s poštom: na godinu 10 krun&, na po godine šasto polugodište. kruni. Za inozemsteo: 10 kruna i po- _ Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ico DeGiulli. Pojedini broj 20 para. “Izlazi svakog Četvrtka Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 4 ćaju, | a a nefrankirana pisma ne primaju se : Pretpls ata ći oglasi. plaćaju se ea Crvene Hrvatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi 0 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran e Dopisi šalju se t odaššiva Rukopisi se ne vra- _ Srpska , Dubrovačka a Šianiparija ; A. Pasarića. Dubrovnik, 12 julija 1905. Vjerujemo piscu članka: ,Uzdržanje Austrije ujedno je uzdržanje Njemačke“ kad kaže, da Njemačka ne misli na pripojenje Austrije. ,Grožgje je kiselo“, kazala je lija, kad ga se nije mogla dočepati. To bi naime izazvalo takav preokret u Europi, da Nje- mačka mora tražiti lakši način, da se do- mogne svoga cilja, te preko austrijskih ze- š imenovanjeduje cijelim istokom. U tu svrhu je stvoren trojni savez, u tu svrhu Česi imadu u njemačkom poklisaru na beč- kom dvoru neumoljiva protivnika, «a t“ svrhu sada eto Njemačka prijeti Ugarskoj oruža- nom intervencijom u slučaju, kad bi da- našnja kriza u monarhiji dovela do toga, da na mjesto jedne budu na ilu današnje austro- ugarske faktično dvije države. Kako nas u prosugjivanju odnošaju vodi obično strast, tako će se bez sumnje naći i kod nas ljudi, koji će uživati u novoj ovoj neprilici Ugarslaš što se je tobože na- šao netko, da i Madžarima pokaže zube, ali ova prijetnja upravljena je ne samo Madža- rima nego i nama i svakomu, koji ide za tim, da se današnje stanje u monarhiji pro- mijeni, pa je upravo smiješno, kad vidimo t. zv. stranku prava, gdje na sva usta pro- povijeda o slobodi i nezavisnosti velike Hr- vatske, a u isto doba pruža ruke Beču proti Madžarima, kao da će Nijemci, koji ne do- puštaju ugarsku državu, dopustili Velika Hr- vatsku. Naša pomoć došla bi Beču u sto dobrijeh časa, ali bi dobitak ostao za njega, a za nas bi se obistinilo teško proročanstvo našega Kazali: Po čudnome novom pobratimstvu Spojit će se sa tvojim narodom, Postanut će gostom najmilijim Da što nije s Ugrom ni s Tatarom, To s ljubavi, to s gosničkim pravom, To celovom Judinim učini ...... Ovako se je mislilo god. 1862., kad se je na Grobničkom polju okupilo, što je bo- ljega u Hrvatskoj bilo, a 43. godine iza toga eto vidimo, gdje se ,čadno novo pobratim- stvo“ ponavlja te se mi spravljamo u borbu proti narodu, koji je napokon jedini u Au- striji znao oR RIA sA Nijemeu. Znamo dobro, da je ta pesnica i nas tištila, ali i kad bi za sve ono, što se je u Hrvatskoj zadnjih decenija dogagjalo, zbilja morali kri- viti Madžare, oni nijesu nigda s nama trgo- vali onako, kako vidimo da sada Beč trguje za nemadžarskim narodnostima u Ugarskoj, kad obećaje koaliciji da će proširiti prava madžarskog jezika kao jezika pukovnija. Ova mala epizoda kaže nam bolje od drugih razlaganja, čemu se možemo nadati od Beča, kad bi došlo do toga, da Madža- rima mora udovoljiti proti nama, On bi nas bez promišljanja žrtvovao, isto kako je bio spravan žrtvovati i nemadžarske narodnosti, neka 1 one iz potaie upiru u nj oči, kako i neki naši političari. Madžari bi nas naravski u tom slučaja rado progutali, samo ..% bi mogli. Mi se s toga ne smijemo pouzdavati ni u koga, ali iko iz toga izvagja, da je najbolje stati rukama u džepu i čekati, za- boravlja, da bi se Beč i tim zadovoljio. On je dosta jak, da odoli Madžarima, kad ne bi dobili saveznika, a nas bi kasnije nadario, kako zaslužujemo. Taktika uzdržavanja može biti samo donekle dobra t. j. samo dotle, dok se ne ukaže prigoda, da se upletemo. »agodan čas“ riječ je Klaićeva, ali Klaića ni njemu slična na žalost više nema- mo, da ga uhvati te ne pusti proći. To je opći utisak od svega, što čujemo i vidimo, a ipak je očito, da smo ,zgodnom času“ jako blizu, te da nam se dapače sam nameće. Ovoga puta ne će doći do g. 49., jer je Madžarima dobro u pameti Vilagoš. Onda su ih bile ruske bajonete, a sad bi umukli pred njemačkim. Mješte oružja imada drugo sred- stvo, da prisile Beč na popuštanje, a to je njihov ustav, koji im daje pravo, da u tren zaustave državnu mašinu, nu za to im treba Hrvata, jer ugarska-hrvatska nagodba — kakva je, da je — pruža bečkim prijateljima u Zagrebu prigode, da odvrate milo za drago. To je tajna, za što Madžari snube Hrvate. Združeni sa Hrvatima oni su jaki, da uspje- šno nastave borbu; odijeljeni od njih, odije- ljeni su od mora, u vječitoj pogibli napadaja sa strane. Beču, ne uzmogne li nas imati uza se, dosta je, da se ne prtimo: Pešti je sto da nas ima, M bi tim kopira Beču svaki utjecaj u Ugarskoj, a može nas imati samo, kad bi se skršila u banovini kuenovština; Beč naprotiv na njoj gradi svoju moć. Na ovo zadnje osobito upozorujemo ! Kuenovština je zemlju dovela do truhlosti, te ako želimo sebi dobra, prva nam briga mora biti, da nje nestane, te zemlji podamo za- stupstvo, koje će zbilja biti izraz mišljenja naroda. Sa današnjim saborom u Zagrebu provesti sjedinjenje mogli bi se samo, kad bi se svi predali u službu Beča, a to se ne isplaćuje. Koliko je dakle u interesu Madža- ra, da u slučajnim pregovorima ne imadu posla s Khuenovim kreaturama, toliko treba da i mi to nastojimo. Kad se to dogodi, tad se sloprva možemo dogovarati s Madžarima. Ove, što sad vidimo, da se zbija, i što bi još moglo biti, kad Justh dogje u Zagreb, samo je izmjena misli, žznia u ostalom dokazuje, da izmegju Hrvata i Mauž.za može, dapače i mora, doći do sporazuma. Neka ism stigne još koja poruka iz Berlina, pa će, nadamo se, u tu mogućnost vjerovati i..... zast. Perić. Bos; ODAO Demostracije proti gimaaziju. I drugovdje se je dogodilo, da je tko pao na ispitu zrelosti, a da je gragjanstvo pristalo uz obitelj U tom nema ništa osobita; kadkog može biti i opravdano, ili dajbudi razumljivo, ali ono, što smo u petak i u subotu doživjeli, prelazi granice demonstracije, koja u koliko ide za tim, da vidljivo iskaže osjećaje, svakomu mo- ra biti dopuštena, a prevrnulo se je u ogrože- nje lične slobode, koje treba da dolično osudi- mo. ,Danas meni sutra tebi“ staro je pravilo, te kako se čeljad nijesu znala u ovoj prigodi držati u granicama pristojnog protesta proti to- božnjoj nepravici, tako se ne će moći i u dru- goj, te mješte gospodstva razbo:a, u Dubrovni- ku će zagospodovat nepromišljenost i oni koji na nju računaju. Razumijemo da je g. Jeliću žao, ali mi ipak vjerujemo, da mu sin na ispitu nije odgovorio, jer je nemoguće vjerovati protivno, t. j. da su se učite- lji urotili sa upraviteljem i nadzornikom za inad g. Jeliću. Da je pravorjek učiteljskog zbora pravedan ne sumnjamo, ali je drugo pitanje, je li bilo razborito ovog puta odstupiti od pravednosti i to ne iz obzira prama Petru i Pavlu nego prama samomu zavodu. Jer je zbilja čudnova- to, da učenik, koji je bio oslobogjen od svih predmeta osim tri, pada na godinu dana. Izne- nagjenje je bilo takovo, da se dade protumači- ti, što je mladost, megju kojom sin g. Jelića ima i ličnih prijatelja, promislila u prvom času na zlo, pa je svojem mišljenju dala bučnog iz- raza, kad je g. Jelić navalio na upravitelja D.ra Posedela. To je bila iskra u barut, i tad smo svojim očima vidjeli nešto, što onim, koji ne znadu dubrovačke prilike, već sude po vanjšti- ni, izgleda čudnovato, da se je moglo u opće u Dubrovniku dogoditi. Više stotina je čeljadi de- mostriralo, dijelom tvorom, dijelom svojom pri- sutnosti, a gdje si se okrenuo, čuo si skoro sa- mo negodovanje i čugjenje. To je dokaz neza- dovoljstva dubrovačkog gragjanstva sa školskim prilikama u Dubrovniku, ali je nepravedno za to kriviti pojedine osobe. One nijesu krive, što učenici izlaze iz gimnazije porušena zdravlja, nezadovoljstvom, koje ima u sebi sve oznake nervoznosti, a koje se dakako u prvom redu očituje proti učiteljima, jer njihove slučajne po- greške vide, a otrov piju neopazice svakog da- na sjedeć po nekoliko sati u zagušljivim i tje- snim prostorijama. Uznik mora biti nezadovoljan svojim tamničarom, pa kolikogod bio ljublježiv. Da je svršilo na onom, što je bilo u pe- tak, ne bismo — ponavljamo — mogli sve o- pravdati, ali bi smo barem mogli razumjeti. Na u subotu smo vidjeli na raboti ljude, koje smo * vični vidjeti, kad treba kakav protesi gragjan stva izopačiti. Bilo je očito, da so je htjelo ne- reda, i u tu se svrhu širile dobro smišljene la- ži. Govorilo se je, da je načelnik demonstraciju odobrio, da se je kot. poglavarstvo ustručavao poslati žendarmeriju, i dok se je na taj način s jedne strane obećavala nekažnjivost, s druge se je strane bunilo vijestima, da so je ispit pre- kinuo, da ih je 17 isključeno zbog demonstra- cija iz zavoda. ,Prava“ mješte da miri; donijela je sibilinsku vijest, koje se je mogla tumačiti, kako hoćeš, a u diskorsu se je rugala upravi- telju Posedelu. Tim je načinom uspjelo doma- tati u Gruž 200 ljudi, izmegju kojih je dobar kontigenat dao mjesni , Progresso“. Koje su po- sljedice bile javljamo potanje na drugom mje- stu, a bilo bi i do gorih došlo, da se sami u- čenici nijesu osvijestili, te razumjeli kamo ih agitatori vode. Dogodilo se, ali ovakove stvari ne smiju se ponoviti. Dubrovnik je bio naučan dostojno dati izraza svom nezadovoljstvu, a no napadati jajima — još k tomu namijenjenim drugom — prvoga profesura, kojega sretneš. Ovakovi do- gagjaji mogu imati nedogledne posljedice. Dužnost je školskih vlasti, da im predu- sretnu, odalečujuć uzroke nezadovoljstva, a du- Podlistak. Upliv kršćanstva na razvitak svjetske historije. (nastavak) (2) Velika, neizmjerna je moja simpatija za tu Grčku, za Atenu njenu, ne Atenu Pizistrata, nego Atenu Perikla, Velika je moja simpatija za onu Atenu, koja je u sce, silom atrakcije, prikupljala životnu snagu čitave Grčke, kolo- nija sredozemnoga mora, užigala je na plame- nu užarenog ognjišta, da je opet razaspe diljem Grčke. Sljevalo se tu i sticalo sve što je umni- jega i divotnijega stvarao duh grčki, a svijet daljina hrlio da vidi čudo svijeta. Rob se otre- so neprekidnog robovanja, slavio dan Bacha, dan svoje slobode. Boginji pravde palile se lu- či, a čovjek, savjest, dostojanstvo njegovo po- nosno stalo na žrtvenik, okrepu svijeta.... Razljevao se, kao po širokom polju rijeka no- seći blagodat i plod, duh genija Tidije, Ana- kreona, Praxitela, Skopasa i drugih. Olimp se tresao, tama filozofije, misterij mithologije bi- vao jasniji, riječju Anaxagora, koji je kidao vel što je pokrivao do sad slavnu republiku i malo je fililo, e bi filozofija njegova srušila silu bo- gova, a priznala jednog. A ipak upoznao jo on prvi iak i svoga. _ Bolje je jer inače nebi nikad divili se duhu Sokrata i drugih .... 1 pleme- nito djelo državnika i umnika izrođi so silom demagogije u sikonstvo i plaću, za koju plati sloboda Grčka, ostaviv za sobom veličinu ge- nija svoga, utrtu stazu, proparani veo politei- zma, kojeg ćo raskidati ideja kršćanstva. I ka- da so je raspala država Alexandra Velikoga, Rimljani moćni i jaki postadoše gospodari i njegove trojake državo, a s njima primiše kul- turu Grčku a ona postade učiteljicom Rimljana. A Rim ne toliko na polju knjige, koliko na polju svjetskoga gospodstva, dizao se i ra- sao. Dea Romana i pax romana, sila legija koja jo nosila mahomice latinizaciju u osvojene krajeve, bezbroj cesta koje su kao kliještim na putevim stiskalo rimske kolonije, bogatsvo fo- ruma ad astra, dika Trajanova stupa, raširena trgovina, sloboda misli i djela, nikad nepodi- gnuta katedra retorike niti ikakve znanosti u- dariše temelje veličini Rima. Ali s tom veliči- nom začimala je i njihova trzavica, koja je svr- šila primjerom istoka i Grka. Plebs stiskana i gnjavljena do skrajnosti, ulice napunjene robo- vima i libertima, gospodari sa obiljem klijentele a na ustima im spionaža u rukama mjesto lik- torskih šiba, ubojno oružje, spravno da skoči, plaćeni na obranu gospodareva života, veliki i neprestani ratovi, koji snašahu bogatstvo u Rim, cohorte ispunjene barbarima, kolonije na- seljene istim onim koji promicaliu ćuvstvo ro- dene grude dalekih predjela, u legijama za- povjednici barbari mrzovojni na stari, matori Rim, u soburama gladiatori žedni krvi a gladni kruha, Rimljani sami bez ponosa i ozbiljnosti, na prijestoljo štit i mač pretorijanaca a na nje- mu povoljna osoba ovjenčana diademom cara, izjednačena sa ubojicom kršćanskog života, no- pravednost latifundija učini od Rima kuću od- krivenu, nad krovom koje bijesne olujo i vihri pripravni, da ju srušo, Godine 476 silna ruka varvara Odoakra srušt posljednjeg rimskog ca- ra Romula Augustula, a Rimljani zabezeknuti nad nečuvenim dosad činom što se sruši i po- treso stožerima svijeta država, koja proživi A- lexandra, državu Arapa i Džingiskana, vjero- vahu i dalje u svoju veličinu. A vijekovi i na- rodi iza njih stadoše da ispituju uzroke dosad nevigjenoj propasti, počešo od Gibona i Mon- tesquia pa sve do latinsko-gormanske škole i uvijek traže uzroke u velikoj rastrovanosti i pokvarenosti Rimskoga življenja, traže ih u anemiji i historiji u bolesti raka, u nedostatku podizanja svoga načelnoga eo, u riječima Pavla i Horaca u prispodobi današnjim Kinegiurov u ispraznosti srca u maskiranoj logičnosti. Tu u- piru svoj prst i tu, kažu, bijaše gnjilo, to je uzrok propasti veličine Rima. A kako se i ka- ko varaju. Uzrok ovoj propasti leži negdje dub- lje, u nečemu više, taman u onoj ideji, koja noda, i imperativnom silom, kaže i govori, da se u toj iskvarenosti ne smije tražiti uzrok, jer je ona bijaše ispravila ali i pomogla ras- tresti i srušiti otkrivenu kuću Rima, a ta ideja, bijaše ideja novo pripovjedane vjere, vjere kr- šćanske. Prvi put se sukobiše ovdje u povjesti dva svijeta, jedan teritorijalno a drugi moralno jak, svijet paganizma i krstjanstva, oba željna i pripravna da vladaju, da osvajaju, da proši- ruju svoje gospodstvo: Petar i Nero. Ko će od njih nadvladati ? Sigurno onaj koji imade jače, zdravije uslovo svome životu. Paganizam u nje- govoj ideji vidili smo do sada, vidili smo ga u njegovom djelovanju. On se je u pojavi idola- trije, indolopoklonike, provejavao i pokazivao kroz svu povjest staroga vijeka, klanjajući se sad prirodi, sad smatrajući tu prirodu dobrom koji on ravna. I bila je ideja paganizma jaka jer sama bez sekta bez novih vjera. Bila je_o- na jaka dok se je narod tek razvijao, dok su mu duševni vidici bili maleni, a čim“je rasla | |