Br. 29.
U DUBROVNIKU, 20. Jula 1905.
DRVENA MRVATSK
Godina XV.
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i |
om: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstco: 10 kruna i po-
kovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-
I
|
soata s poš
tarski troš
šžaslo polugodište.
_ludavuatelj: i odgovoru ni | urednik Dr. =
Dubrovnik, 18. jula 1905.
U nedjelju su bile dvije izborne skup-
štine, ,Pravaši“ su zborovali u Zadruzi, a
bilo ih je, kako nam kažu, ni punih 30. ,Hr-
vatska stranka“ sastala se pako u , čitaonici“.
Na javni poziv priopćen u našem listu pri-
stupilo ih je tačno 43. Istina je, da se nikoga
nije napose zvalo, kako su to činili , pravaši“,
ali kad od 700 birača Hrvata na skupštine
dogje samo 70, to je znak čudnovate apatije
koja se uopće u Dubrovniku opaža u svim
pitanjima javnog interesa. To ne sluti na
dobro! Kad je bilo demostrirati proti pro-
fesurima, gragjanstvo je pokazalo više inte-
teresa nego sada, kad se radi o tomu, da se
bira općinsko zastupstvo, kakvo dolikuje tra-
ika... Dosljedice se ovoga
krtica
s
zaslužuje“.
U ovakovoj općenitoj. apadiji Mo
,Hrvatskoj stranci“ teško stvoriti odluku
o nastajnim općinskim izborima, jer ma ko-
liko joj ležalo na srcu, da na općinu do-
gju ljudi uma i volje nadasve u ovim
časovima, kad se u Dubrovniku opaža neki
življi ekonomski pokret, ona opet nije mogla
svojim radom pomoći, da se zaraza dalje širi,
tim više što bi pristajuć na izbore bila po-
rekla samu sebe. Ona se je s prva početka
stavila na to stanovište, da općinski izbori
nijesu politički nego administrativni. Općinama
treba doista sačuvati njihov narodni karakter,
jer je općinska autonomija najčvršća potpora
za slobodno vršenje ustavnih prava, ali unu-
tar tih granica treba s jedno strano, da svim
strankama bude dozvoljeno raditi na uhar
gradu, a s druge strane treba da one sma-
traju taj rad gragjanskom dužnosti, kojoj se
ne smiju otimati iz razloga udobaosti. Inače
mora se opet doći do stranačkih općina, a
tada općine ne odgovaraju više svojoj svrsi,
Zbog ovih uzroka bilo je za stanovište,
koje je u izborima imala uzeti , Hrvatska
stranka“, od presudne znamenitosti zaključak
srpske stranke, da se usteže od izbora. Tre-
balo je usljed toga sastaviti opet stranačku
DeGiulli.
općinu, a to se je protivilo onomu, što je
stranka u više navrata javno očitovala. P4
i da se pod pritiskom prilika htjelo preći
preko toga, razdor megju dubrovačkima Hr-
vatima i opća apatija nije mogao , Hrvatsku
stranku“ sokoliti, da na sebe uzme teški te-
ret, za koji drugi ne će ni da čuju.“
U Dubrovniku ima dvije stranke megju
Hrvatima. Što , Hrvatska stranka“ traži, to joj
povjest kaže, a što , pravaši“ hoće, to još nitko
u Dubrovniku nije razumio, a bojimo se, ni
sami oni. 'To je stranka nezadovoljnika, kojoj
su svećenici stavili na dispoziciju svoj uplivi
svoju štampariju, pećatajuć je tako kako kle-
rikalnu. Drugi su se naprotiv uhvatili demo-
kratizma, kako pijan plota, nalazeći da je to
najpodanije sredstvo za rušenje. Inače tu ima
i čistih i nečistih. Jedan drugoga pobija i pri-
ječi da prevlada, a te toli razročne elemente
pu inad.
<
očiti 3
i
IM 4 PA
oni nijesu dohrf« sadi:
odnemognu. To nije stranka po
je omrčiti i nijetiti nezadovoljstvo. Pu samoj
dakle naravi nemoguće je bilo pomisliti ua
faktično postoji, stupajuć u izbornu borbu
nHrvatska stranka“ bila bi joj dala samo
prilike, da nastavi svoje zazorno djelovanje i
okuži, što je još zdravo. Puštajuć im napro-
tiv prilike, da sami ukažu, što mogu i što va-
ljadu, gragjanstvo ćo moći, da sudi. Odluka
je ta smjela. ali je umjesna zbog prilika, koje
u Dubrovniku vladaju.
e \of a
Izbori u Konavlima.
Koliko je općina stara,
zavada izmegin Cavtata i Konavala. Razlog je
u tom, što se Cavtaćani smatraju gragjani pra-
ma Konavljanima, te zaljubljeni u sami sebe
njihovoj: brojnoj snazi.
puste, a Cavtaćani bi se za inad s toga i po-
turčili, Dok su Konavle bile u autonomaškim
rukama, Cavtaćani su znali junački podnositi
za narodnu stvar najraznovrsnije veksacije moć -
suradnju sa takovom straukom, a kako ona“
toliko jo stara i |
Pojedini broj 20 para. |
et y
e
nego oporbe, koja ne bira sredstva, kad joj | svećtiistvok
\
traže za sebo u općini upliv, koji ne odgovara |
To Konavljani neće da
nih pretura. Svakomu je poznat glasoviti pro-
cos braće Vragolova. Ali kada je hrvatska
stranka zaslugom pok. Maguda Melje u Ko-
navlima nadvladala, Cavtaćani se odmetnuše u
Srbe. Za to što se sada hoće ovu borbu pre-
kriti tobožnjim nastojanjem, da dogje do sloge
megju Hrvatima i Srbima, to je samo izlika. U
koliko ga ulazi Cavtat, borba je i sada onakva,
kakva je prije bila, lokalna borba o premoć
jednoga mjesta nad drugim. Hrvati su dubro-
vački o tomu na čisti, a cijenimo da i Srbi
znadu, o čemu se radi.
U ovoj borbi Cavtaćanima je dobro došlo,
što su se u samim Konavlima pojavile razmi-
rice, koje mogu pogubno djelovati po mir u
kraju, koji je jednom slovio zbog svoje sloge.
*oslije smrti zaslužnog Mata Maguda Melje
biran je bio načelnik čestiti Marko Glavić iz
Poljica, a poslije njega sin Meljin Mašan Ma-
gud, koji je od svoga oca naslijedio ime, ali
nije sve one sposobnosti, koje su Melju činile
uresom pitomih Konavala. Nezadovoljstva je
s toga bilo odmah s početka, ali so to podušilo
za ljubav sloge. Stoprva kad je načelnik Mašan
fagud. Jao zbog neuredna vladanja pod stječaj
4ana zatvora zbog nepažnje
iugasativnici nje-
-—
*
e pi
mms
on na Konavle ne može V
| Pretplata i oglasi plaćaju | se upravi Crvene Hrvatske“ u | Dubrovniku gdje su utužljivi
Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za og
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se “Uredništva. Rukopist se ne vra-
| ćaju, a | nefrankirana_ pisma ne primaju se
ilaši že eia
jara. Oglasi koji se više
Srpska Dubrovačka a Štamparija A. Pasmrića..
ni svojim dobrom upravljati; ali što je Hrvat-
ska stranka cijenila, da se ne slaže njezinim
dostojanstvom, to je mislio kan. Crnica, da nje-
mu pristoji, te mi eto doživljujemo sada čudan
pojav, da narod skupa sa cijelim svećenstvom
u ime morala vodi borbu proti jednoj osobi, a
da jedan kanonik inspirira notice u novinama,
gdje nas pita, kako je to da smo mi proti Ma-
šanu, kad je cijelo svećenstvo proti njemu. To
se gosp. kanoniku čini čudno, a mi potpuno
shvaćamo, za što mu to ne može da ide u glavu.
Ta što on zna za politički moral!
CORAOD
.v .
Sedmični pregled.
UGARSKA. — Javnoje mnijenje u Ugar-
skoj silno uzbugjeno okružnicom koju je upra-
vio ministar presjednik Fejervary ugarskim mu-
nicipijima. U njoj se kaže, da će ministarstvo
obustaviti sve odluke minicipija, da se vladi
zaprječi pobiranje poreza i primanje novaka.
Kad se o toj okružnici raspravljalo u ekseku-
tivnom odboru koalicije, grof Eugen Cizhy izba-
cio je riječ, da se Ugarska nalazi već u potpu-
noj revoluciji. Odbor je pak zaključio, da se
sama. okružnica proglasi protuustavnom —
gkadašnji ministar-presjednik Banfy poziva
stroji u jednu stranku pod i-
md
ga je zaslijepilo načelništvo, pa hoće pošti Vo.
to, da se uzdrži na općini, on se je utekao za
pomoć Cavtaćanima te sklopio s njima savez,
nad kojim se krili kao duh prosvjetlitelj duh
kanonika stolne dubrovačke crkve prepoštova-
nog i prečasnog D. Joza UCrnice. Pogodba je:
Crnica zastupnik, Mašan načelnik, vijeće cav-
tajsko!
Ogni šalio finisce in gloria. Tako eto i u
nas u Dubrovniku, gdje je kakve svagje, tu
ima mjesta kojemu članu prvostolnog kaptola.
U Dubrovniku vidjeli smo jednog kanonika,
gdje baca zublju raskola u hrvatsku stranku;
u Cavtatu eto sada drugoga, da se upliće, prem-
da je mirno mogao stati doma. To bi svakako
bilo od njega bolje, nego zavagjati megju sobom
ljude, koji su jedan upućeni na drugoga — kad
nije htio vršiti svoju dužnost i kao patriota i
kao svećenik, da miri. Mi smo naime sasvim
uvjereni, da do ovoga u Konavlima ne bi bilo
došlo, da su svi uprli, kao što je radila ,,Hrvat-
ska stranka“, da se nesuglasice izglade. Tada
je dakako trebalo žrtvovati Mašana, jer nije do-
lično nijednoj poštenoj stranci, da pomaže kao
kandidata za načelništvo čovjeka, Pt nije znao
udi a
sala Dišnooa, da 160
rat Francuske i Engleške sa Njomačie
evropskoj pogibli izbjeglo se je dakle s odstu-
pom Delcasseovim i ugovorom francusko-nje-
mačkim u pitanju Maroka, koji je ovih dana
bio objavljen u notama upravljenim od ministra
presjednika Rouviera njemačkom poklisaru Ra-
dolinu.
RUSIJA. — Japanci su posjeli ostrvo Sa-
halin te tim po prvi put stupili na rusko ze-
mljište. Na južnom dijelu Sahalina, Japanci su
se naselili već svrhom 18 vijeka, ali ga nijesu
formalno uzeli u posjed. Godina sedamdesetijeh
vodili su se o tomu pregovori izmegju Rusije
i Japana. Japan je zahtijevao, da mu se ustupi
onaj dio otoka koji je na jugu pedesetog stup-
nja, a kad na to Rusija mje htjela pristati,
Japan se god. 1875 odreće sasvim Sahalina, a
u naknadu dobije one kurilske otoke, koji su
do tada pripadali Rusiji.
Vrlo je znamenito, što će u pregovorima
za mir Rusiju zastupati Witthe, jer se to sma-
tra znakom, da sE sao traži mir. Za
Podlistak.
Upliv kršćanstva na razvitak svjetske historije.
(svršatak). (3
Drugo sasvim novo čim kršćanstvo obdari
svjet, jest do (tad nepoznati nazor, da je indi-
viđualna savjest sebi svoja te neodvisna od
države. Isus reče: ,Dajte caru carevo, a Bogu
božje“ a to proizvede veliku promjenu u mišlje-
nju i ponašanju ljudi, koj. ne podregjuju već
posebnoj državi ili narodu svetinju religijozno-
ga uvjerenja. Dok se ovako spram države oman-
eipirala savjest, oglasi se do sad nešto nečuve-
no, razlika dviju vlasti, crkovne i svjetovne, A
to je jedno od kardinalnih načela, na kojima
počiva moderna civilizacija. Kršćanstvo ruši za-
jednički spoj, viče proti caru, koji je pontifex
maximus, djeluje blagotvorno, proturujući na
čelo o slobodi savjesti i nastavi crkve i države,
a tim promjenjuje historiju u temelju. Poli-
teizam staroga vijeka, kao svaki bio širok i
otvoren vanjskim nazorima, u obredima širok i
isprepleten, no jalov, u nauci isprazan, Takav
širio se i sljubljivao se sa svakom vjerom, oso-
bito Rimski politeizam, a latinska ćud bojažlji-
va i mirna prama ostalim vjerama. Na taj na-
čin dogjoše u Rim Serapid i Bida majka Be-
rekintska, iz Persije Mitra. Rimljanin bijaše
slobodan da sebi stvori svoje politeistično uvje-
nje, a ta se sloboda krećala na širokom polju
privatno religije, na koju se ne obazire država,
a po tom stvarao so vjerski patriotizam. Kršća-
ni rastavljali vjeru od državo i pali u omrazu,
Učilo kršćanstvo pokoravati so i zlim vladarima,
ali unaša u vidu uvjek cjelokupno čovječanstvo
i ničim neomegjašeno kraljestvo loga. Ona i-
maše zadaću da spasi cjelokupno čovječanstvo,
zato bijaše univerzalna ne skučena u uži krug
patriotizma, ne skučena kontroli vlasti, niti vo-
lji careva. 1 diže so Rim na nju, osovi svu
svoju moć a čista i nopobjegjena izide savjest
mučenika iz bjesno oluje, vatro i gvožgja Rim-
skoga. Kršćanstvo naučavalo što pomnijo so-
cijalnu pravdu uz prezir bogatstva. Kidalo pre-
ponu kasta. Uzdržalo se ipak od naprasite re-
volucije, koja bi značila uzkomošati iz temelja
društvo, zadrijeti u sav red narodno ekonomije
i vlasništva. Ovo ne bijaše doista novo ali novi
bijaše način pripovjedanja. No viče ono razja-
reno u kletvenom proroštvu židovskom, niti
usamljeno čami u 4irčkoj ili u Rimskoj knjizi,
već kao silna struja prodire u svijet, da dru-
štvo staro ruši a novo udešava. Još danas mo-
ralna odgovornost jakih i bogatih naprama sla-
bima i ubogim kroza svijet se pronosi, Ideja
jednakosti rada sa nadanjem u besmrtnost iz-
jednači kršćane, udari temelj, koji se ne osniva
više na učio stare filozofije o zajedničkoj
pažnji, nego na jakom temelju zajedničke lju-
bavi &;#s4 i ljubavi prama Bogu, tih dviju kar-
dinalnih tačka porodka. Na taj način kršćan-
stvo utuče formalističku ideju židova, umekša
lakomost, zagje u oficine robova, da ih izvede
na svijetlo jednako stvoreno za sve. Kršćanstvo
dalje dubokom ljubavlju gledalo društvo, ćudo-
rednost obitelji, pazilo i stalo cijeniti brak. Uro-
dilo dobrim plodom, jer se iza Mesaline i Agri-
pine javiše žene više čiste. Preokrenulo ono
poredak obitelji, razrušilo bračnu postelju polu-
libeota ukinulo suložništvo. A isticalo se ono u
tome sa znamenitim ljudima Baziljem, Gregori-
jem Najijanskim, Hrizostomom, Martinom 'Tur-
skim, Anastazijem, Ambrozom i popom Hiero-
nimom. Ispovjedalo kršćanstvo duboko milosrde
i pojam jednakosti sviju ljudi pred jednim Bo-
gom, otcem sviju, a ublaživalo sve više i više
načelo gragjanskoga rimskoga zakona o punom
pravu ošebnom. Ukidalo ono materijalističko
quiritarno pravo, a dizalo više pravo ljusko.
Vlastništvo i vlast rimskoga oca pada, tamnice
ne smiju biti više mučilišta, rob mora biti čo-
vjek, a ne trgovačka marva, predmet pojava, žig
osugjenika od ,metalla“ ukida se, Za ubojstvo
roba odgovara se kaznenome zakonu podignute
svjesti. Bezplatne gostione za siromašna putni-
ka, bolnice za nemoćnike diže kršćanstvo. Na
ožiečtio proprištu riječi i ik retorike i
RE latinsko knjige neumorno rade kršća-
, Kršćanska misao hudi zaspalu umjetnost,
o je barbari porušiše. Osjećanje kršćansko,
novom energijom, živo a sve više općenito uzelo
podavati govoru na mahove i iskrenosti i na-
ravnosti, prema šupljini meduha carske Arka-
dije. Kršćanstvo diže duhove. Eto na taj na-
ćin diže se ova nova vjera u putinih sa dosad
pripovjedanim zakonima države, religije, svjesti
ćudoregja, osobne odgovornosti, ljubavi i pojma
društva, iskrena i sveta da čuva civilizaciju i
kulturu. A primaše se ona srca naroda, dokaz
njeno ljepote i veličine. U V. vijeku Rimljani
su s kraja na kraj kršćani. Još je ostao koji
estetičar, formalista, zatucan konservativac, još
koji čobanin i seljak dalekih kotara. Za vrijeme
Nerona bijaše u Rimu kršćana ,multitudo in-
gens“. U Julijanovo vrijeme ide to bolje, oso-
bito kod ženskih. Hristjanstvo se kosilo sa
tjesnogrudim shvaćanjem starovjerskog patrio-
tizma u Rimu, no dok svojom ljubavlju grljaše
sve narode, naslanjalo se ipak na grčko-rimsku
civilizaciju i raslo i umnožilo se. Trebalo je
ipak još jedan vijek da svijest kršćanstva pre-
dobije konservativnu okorjelost. Ali 313 u Mi-
lunu zarudi zora velikoga dana. — Ne taj na-
čin rašireno kršćanstvo zvalo svojom veličinom
barbare, da unište do sad nevaljalo carstvo.
REESE NR sise
mi ONE ENIM S EI
GA VI ROĐ KK OIKAII