Br. 30. U DUBROVNIKU, 27. Jula 1905. Godina XV. UNIEMA Cijena je listu unaprijeda : za Dubrornik sa donašan Hercegovinu & poštom: na godinu 10 kruni, na po godine štarski troškovi, i šasto polugodište, Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiwlli. jem u kucu; za Austro-Ugarsku, Bosnu i | 5 kruna. Zu inozemstro: 10 kruna i po- ? sA : ; | Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- | Pojedini broj 20 para. <. pra - g I NATSMA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za 0 su | puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju so Uredništvu. Rukopisi se no vra- | ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. Izlazi svakog Četvrtka. lase 20 para. Oglasi koji se više Srpska Duhruvačka Štaumparija A. Pasarića Dubrovnik, 26. julija 1905. Priopćili smo u zadnjem broju, pismo kardinala Mer: y del Vale generalu reda fra- njevačkog. Na ovo ćemo se danas napose osvrnuti, jer se njim naviješta rat našoj gla- golici. Čitajuć moraš da kažeš: ili je glago- lici odzvonilo ili mora nastati prijelom izme- gju hrvatskog naroda i Rima. Taj se prije- lom može objaviti na različite načine: može doći do otvorene borbe, a možemo se ogra- ničiti i na pasivnu oporbu, ali ni jedno ni drugo ne će proći bez velikih promjena u svemu mišljenju i shvaćanju naših odnošaja sa rimskom stolicom. U ovim prilikama gola historična istina može bolje da razjasni spor nego erkveno- pravnička razlaganja o tomu, je li glagolica pravo naroda ili pojedinih crkava i je li on& zbilja pravo, koje nam ne može nitko dig- nuti, ili povlastica, koju može ukinuti onaj, koji je dao. Povjest nam dakle kaže, da je u vrijeme bana Sedeslava hrvatski narod priunjao uz istočnu crkvu. Njegov nasljednik Branimir, da se očuva političke ovisnosti o Bizantu, primaknu se Rimu. Latinski pak-bi- skupi u Dalmaciji prianjahu svejedno uz Fv- eija. Ti uzroci primoraše papu Ivana VIII, da otme Hrvate duhovnoj vlasti raskolnih bisku- pa. U tu svrhu posveti on , biskupom Hr- vata“ Teodozija Ninskoga, a da ih što više k sebi pritegne, dopusti im staroslavensku službu božju. To pravo nije imala samo Dal- macija, već i posavska Hrvatska, jer god. 873. pozivlje papa bana Mutimira, neka pri- zna svojim biskupom sv. Metoda, kojega je 870. bio imenovao biskupom srijemskim i panonskim. Ovaj crkveni raskol megju Hrvatima i dalmatinskim Latinima potraja, dok ne za- sjedne na hrvatsko prijestolje Tomislav. 'Ta- da se Bizant u strahu pred Simeunom bu- garskim pomiri za čas s Rimom; a po mi- šljenju pape Ivana X. toga časa mesta za Rim i uzroka, da Hrvatima uzdrži ono, što im je Ivan VIII. dao. Crnac je učinio svoju dužnost! Zaredaše tada borbe o glagolicu, koje eto još nijesu svršile. U njima je hr- vatski narod pokazao divne otporne snage, a Podlistik. Aristokracija evropejska duševno bolesna. Kao nikada dan danas opažamo, da plem- stvo, kojemu bi imala biti zadaća prednjačati puku i koracati prosvjetom današnjeg vijeka, radi baš posve obratno! Ovo plemstvo evropejsko duševno boluje, nekako je okržljavilo, no shvaća više uzvišenu zadaću, kcju mu je povjest na- metnala! Gledajmo malko što radi plemstvo u Fran- cuskoj? Tu su sve najodličnije stare plemičke obitelji skroz klerikalne, natražnjačke, pa kažu da pripadaju konservativnoj stranci; njihov je duševni orizonat tako ograničen, da mnogi od njih sanjaju, kako bi divno bilo sutra za- početi križarske vojne u Palestini! Sve to plem- stvo jo pospano i nehajno, te čeka nekakvo čudo, da se povrato stara vremena! Dočim nje gova bi dužnost bila da se svojski brino za domovinu, da posegne u Saboru i tu se bori za sloboštine i napredak francuskog naroda! Progjimo da vidimo kakovo je plemstvo u Njemačkoj; tu borme, Todoro sve to gore! Jun- kerstvo samo se bori proti svakom naprotku modernih aspiracija pučanstva, ono je stup gvozdenom militarizmu, kojim Vilim Il, sanja, kako će on poput Barbarose pljačkati, klati i premda su stoljeća inogla uvjeriti Rim, da Hr- vati ne napuštaju svoje pravo, eto se sada opet sprema na nas. Vodi ga u lom latinsku crkveni imperijalizam, kojega se rimska ku rija ne će da odreče, dok je na to ne pri- sile narodi ugroženi u svojoj uarodnoj i dr- žavnoj eksistenciji. Povjest nam kaže, da su Ilrvati dobili staro-:lovensku službu božju u času, kada ih je Rim trebovao, a znanost nas uči, da je ta služba bila grčkoga olreda. Knjige, iz kojih su u prvo doba glagoljaši Boga slavili, do- nijeli su im glavom slavenski apostoli Ćiril i Metcd, one se nijesu ni u čem razlikovale od knjiga bugarskih i srpskih svećenika, a tekar ih kasnije promijeniše tužni glagoljaši na la- tinski obred, da izbjegnu neprestanom zano- vetanju latinaša. Mi sino se dakle u prvo doba nalazili prama rimskoj kuriji u jedna- kom odnošaju, u komu se nalaze sada grčko- sjedinjeni. Imali smo sroju narodnu crkvu, ali to doba nije potrajalo ni potpuni vijek, a sistematično je latinizauja započelo na svim linejama. Prvo svega smo izgubili svoju cr- kovnu glavu, hrvatskog biskupa u Ninu, a podvrgli nas latinskom nadbiskupu u Spljetu; zatim nas prisilili, da uzmemo latinski obred, akad nije ni to bilo dosta, proglasiše gla- gol'cu privilegijem pojedinih crkava. Na taj način dakako glagolica bi morala iščeznuli, kad ona ne bi bila u srć6u hrvatskog naroda podigla sebi hram, gdje joj se nije potreba bojati zastave. Mletački patriarka& može sve- ćeniko i redovuike ušutkati ,sotto precetto di obbedienza“, ali erkvu ne sačinjavaju samo oni, već i laici, koji imadu oči da vide, ka- ko je došlo do sabora g. 928. i 1061. uHrvatska stranža u Dubrovniku“ i Hrvati u Dubrovniku“. Izgleda jedno, ali jedno nijesu ova dva na- ziva. Prvo je skup ljudi, koji u smjeru odre- gjenom od programa hoće da razviju svoju dje- latnost, drugo može značiti nešto, ako se treba boriti proti onim, koji Hrvati nijesu. Inače sloga pod silu ili od straha pred drugim vodi do ne- rada i neuspjela. osvajati polak Burope, a i dio Azije, Njemu je lozinka: Drang nach Osten! Dan danas ,vjerni podanici Drandeburga“ sačinjavaju najveću za- prjeku, da se osnuje: 4, Fedaracija evropskih di- žava“, jer dok vlada teutonski militarizam ne može biti mira ni napretka u Europi! Grehota, da ta moćna njemačka aristokracija drži u svo- jim pangjama sudbinu eijele Europe, da no slivaća svoju uzvišenu zadaću, a u korist vla- stite budućnosti ! A u Velikoj Rusiji što biva? Tamo rekbi da odvorjanstvo“ koraca stopiuina pruskih jinkera ! Ne što samo nema moderne naobrazbe, nego ljuto mrzi gzaprdnjaket i svo što boljega na zapadu imademo! Drži se čvrsto starinskih pre- sada u svemu, to svakako nastoji da dobije povlastica staležnih na štetu gragjanstva i pu- čanstva! To zasukano i pokvareno rusko ,(dvoi- janstvo“ vrlo je lakoimo za javne službe, bilo u civilnoj, bilo u vojničkoj upravi, te so svagdje namoće Vladi, eda dobije masno plaće a da ni- šta ne zna i ne radi na korist domovine! Naj- očevidniju i na žalost istinitu činjenicu nam pruža: današnji vat Rusko-japanski! "Tko je kriv svim nesrećam ovoga groznoga rata? Ru- sko plemstvo, jer je ono na čelu. vojničko upra- ve; od majora do generala samo plemići, baru- ni, grofovi i knezovi, puni noznanja, neumjereni u jelu i piću, kartaši, i uopće prepuni svih po- Tomu ne troba tražiti dokaza daleko, kad nam ga sama nedavna prošlost dava. ,Hrvati u Dubrovniku“, dok je trebalo boriti se proti Sr- bima, postigli su političkih uspjeha, ali kad je ta borba jenjala, te jo valjalo uputiti rad prama od- regjenoj svrsi, pokazalo se je tolikih razlika u mišljenju i shvaćanju, da je svaka nova tečevi- na bilo u ekonomnom, bilo u političkom pogle- du kopala dublji jaz megju pripadnicima te na- \ zovi stranke, koju bi sad htjeli uskrisiti. Iaz- doru se je moglo izbjeći samo ne radeći ništa i ne uzimljući s naše strane nikakvo stanovište prama pitanjima, koje potresaju javno mnijenje u domovini. Nu tako bismo sami sebe bili osu- dili na polagano umiranje. Program bi bio ostao futa morgana, da u stranku mata ljude, koji se mogu zadovoljiti varavim slikama Jijepe buduć- nosti. Od nas traže, da žrtvujemo, što iz obzira prama sebi i ostaloj Dalmaciji ne smijemo žr- tvovati, a sami treba da izmišljaju, ako hoće da sebi stvore izliku, da postoje! Dok su nas gnja- vili sa ,preznamenitim“ pitanjem, je li Galileo bio mučen od inkvizicije, ili su ga samo strašili, do- tole smo nešto razumjeli. Mi smo naime zbilja dali povoda piscu, da puna četiri mjeseca hrani »Pravu“ svojim .jezgrovitim“ člancima. Ali kad su naš počeli obasipati člancima o demokraciji i prekazivati nas protivnicima puka, morali smo se nasmijati, gledajuć, tko se na nas baca ka- imenom. Hrvatska“ je stranka eminentno demo- kao a stranka, ali ona zazire od demagogije, pod kojimgod se oblikom pojavila. Demagogija daje vlast u ruke ljudima, koji računaju na ma- ne puka, a demokracija, dok štuje u čovjeku čovjeka, opredjeljuje mu u javnom životu mje- sto, kojega ide po spremi, sreu, i radu. Demo- kracija šluje svačije uvjerenje, pa u povodu to- ga zahtijeva, da se svakomu dade prilike, da dogje do njega i da ga slobodno iskaže. U pi- vu svrliu služe škole i širenje prosvjete, što demo- kratske stranke moraju da podupiru, a u drugu stranačka organizacija, bez koje se ne može ni smisliti uprav demokratsku stranku. Ali ove organizacijo treba da zajamče svakomu dolična utjecaja u javnom životu, a ne da budu ujesta, gilje će vikačima uspijevati, da vikom istjeraju i ustraše mirno gragjanstvo. Ovo je zadaća demokracije, a politika, koju »Prava“ tjera, to je politika terorizma. Ona pri- jeti ,pukom“, a iz puka“ je isključila devot desetina gragjanstva. U ime one jedne desetine govore jedno četiri pot osoba, a ostali ili ne mare, što se za njih radi, ili nemadu još snage, da se otina nepozvanim braniteljima. Gragjan- stvo pak dubrovačko — ono devet desetina — roka, a da nemaju ma ni jedne krjeposti! Jao ti ga se narodu, kada imade takovih velikaša; ovdje slobodno možemo reći sa pjesnikom Nje- gušem: Velikaši grdne kukavice, velikaši pro- pale din dirše, velikaši roda izdajice! \ što da kažemo o Austro-Ugarskom plem- stvu? Što se tičo njemačkih pokrajina Austrije, tu je skoro sva aristokracija još gora nego u Njemačkom carstvu, jer prije svoga natražnjačka do zla Boga, onda katoličko bigotska, da bi sutra ti baruni i grofovi mačem u ruci pošli u Rim, da uspostave svjetovnu papinsku Vladu samo, kad bi našli ludih vojnika, koji bi ih htjeli slijediti, 'Takova aristokracija so opire svakoj pučkoj slaboštini te smatra narod kao vola, što mora orati za svog gospodara! Stoga je u narodu to plemstvo omrženo, ali na žalost usprkos svoje zasukanosti vrši, vogjeno od pre- frigani popova, neki upliv u političkom životu Cislitave, a navlastito kod bečkog dvora? U Ugarskoj pak od stare pošteno patrioti- čnoe aristokracije, što se je za slobodu krune Sv. Stjepana god. 1848-49. borila, danas nema skoro više traga i poslije 1867 provladaše Se miti u Magjarskoj, pokupiše stare dvoreo sa barunskim i grofovskim grbovima te dobiše od Vlade plomstvo uz dobre balšiše, To novo vi- soko plemstvo pomiješano sa nižim plemstvom, recimo seljačkim — nije doraslo do visine svoje gleda sve ovo prekriženijeh ruka i nudi naše klerikalne demokrate općinom, želeći da vidi junake na djelu. Tu zabavu ,Hrvatska stranka“ ne smije gragjanstvu zakratiti. ..v . Sedmični pregled. UGARSKA. — Izgleda da u samom mi- nistarstvu ima razlike mišljenja o načinu kako vlada treba da postupa sa municipijima i župa- nijama, koje su vladi uskratili pobiranje pore- za. Ministar Fejervari htio bi anulirati sve te zaključke a drugi hoće da se drže zakona. Od- lučilo se s toga za kušnju anulirati pojedine zaključke, da se vidi kako će to djelovati na javno mnijenje. Počelo se je sa peštanskim mu- nicipijem, ali je načelnik izjavio, da jo naredba ministarstva neizvediva te uputio stvar nadna- čelniku, imenovanu od vlade, da od ministar- stva traži promjenu odluke. Javno mišljenje ci- jele Ugarsko na strani je načelnikovoj te će te- ško vlada ustrajati na tom putu. RUSIJA. — Iznenagjenje je pobudilo pu- tovanje cara Nikole na svomu jachtu ,Polarna Zvijezda“. To se putovanje s neke strane koće prikazati bez ikakve političko znamenitosti, ali kad javljaju da će se sastati sa njemačkim ca- rem Vilimom, ne će biti valjda tako. Velike glavobolje zadaje caru kongres zemstava, koji se ovili. dama držao u Moskvi u stanu kneza Dvlgorukoga. Presjedao mu je grof Heydn, a odma u prvoj sjednici došlo je do dogagjaja, koji najbolje pokazuju raspoloženje duhova u cijeloj Rusiji. Kad se je kongres otvorio dogje policija zahtjevajuć da se učesnici razigju. Pre- sjednik kongresa je izjavio da je to nezakonito, pa so ne čuti dužnim da zahtjev uvaži, a kod je na to policija tražila imena prisutnih začuli su se povici: popišito cijelu Rusiju. Kad se po- licija odaljila, počeo je kongres raspravljati o nacrtu za ,dumu“, koju je ministar Buljigin predložio. Kongres je taj nacrt zabacio, a pre- šao na pretresanje drugih nacrta kneza Trubec- koja, koji jamči zastupnicima većih prava, a ve- že birokraciji ruke bolje nego nacrt Buljiginov. Kongres je zaključio sastati se opet ovo jeseni, a tada će biti zastupani i krajevi i stališi, koji sada nijesu bili. Iz Petrograda javljaju novi atentat. Jodan je mladić skočio revolverom na glasovitog Po- bjedonosceva, ali je bio zaustavljen od pratioca prokuratora sv. Sinoda. U toliko punomoćnik Rusije Witte putuje sa japanskim punoćnicima na dogovore u W asehing- zadaće, a jedino radi u vlastitu korist globeći i guleći seljake, koji pak izgubivši zadnji ko- madić zemljišta u veliko se sele u Ameriku, otkud ne će više vigjeti ni Dunav ni Tisu ni ljubljenu pustu! I u Italiji možemo razlikovati dvojako plemstvo. Tu imamo, požrtvovno patriotičko plemstvo Piemonta, Lombardije, Mletačke, To- skane i Emilije, kojemu današnja Italija mora sahvaliti uskrsnuće i oslobogjenje od tugjin- skog jarma. To plemstvo i danas još shvaća uzvišenu svoju zadaću za dobrobit domovine i uz rijetke iznimko može se reći da je dosta do- bro — ne izvrsno, jer mu fali ono oduševljenje, što su djedovi njegovi imali za otadžbinu, po- činje naginjati na egoizam i merkantilizam, pa s toga bojimo se, da se neće dugo održati na svojoj visini osobito obzirom na zaoštrena soci- jalna pitanja, što u Italiji čekaju hitro riješe- nje. Drugo talijansko plemstvo, bilo bi: rimsko, napuljsko, puljiško, kalabreško, siciljansko i sardinsko t, j. južnačko, Suma imena predjela znače vrst toga plemstva, koje to ime nipošto nezaslužuje, jer no bijaše nikada plemenito, bu- duć je skroz postalo otimačinom i razbojstvom i tako došlo, da zaprema 8/10 obragjenog tla južne Italije. Rekoh, da to nije nikakva aristo- kracija, ali na žalost, brutalnom silom upliviše u javnom životu osobito kod općina, prefektura IR