Br. 31. U DUBROVNIKU, 3. Avgusta 1905. iodina XV. GRVENA MRVATSKA e 1 | a Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u PURAN gdje e REI iadini Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji 80 v Pojedini bro 20 para. puta tiskaju | pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma no primaju se. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i | Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- | štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- \ šasto polugodište. | Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. da Ulozi Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Izlazi svakog Četvrtka. Dubrovnik, 3 augusta 1905. Koalicija svih hrvatskih stranaka. — ,Na- rodni List“ nazvao je sastanak kluba u Du- brovniku historičkim dogogjajem za hrvatski narod. Tako bi moglo i biti, ako se oprečni nazori, koji zbilja postoje u samomu klubu o hrvatskoj politici, sretno izglade te klub upravi, kud ga interesi naroda zovu. A do toga će, nadamo se, doći, samo nas straši pomisao, što bi se gladeći mogli izleći novi jadi to preći na sklapanje kakvih kompromisa, koji bi dali ne- prijateljima povoda, da nastave rovarenje te unaprijed onemoguće snažnu, jedinstvenu akciju, koja jedino može sastanku dati historičnošt. Nekakav sukob — ako je tako dopušteno zvati razlikost mišljenja u istom klubu — pred- vigjamo u pitanju, tko bi se imao pozvati na skupni sastanak u Zagrebu. ,N. L.-u“ lebdi pred očima madžarska koalicija, pa zagovara da se na sastanak pozovu sve hrvatske stranke ne isključujuć ni t. zv. ,narodnu stranku“: neka na taj način Hrvati odrede minimum svojih zalitjeva, u čemu će svi bez razlike bit složni. Ovo u prve izgleda jako jednostavno: kad Mad- žari tako rade, radimo i mil Ali prvo svega Madžari tako ne rade, jer su iz koalicije isklju- čili austrofilsku liberalnu stranku, a drugo po- litika ne trpi analogija. Naš položaj no može se ni u čem uporediti na položajem madžarske koalicije. Ova vojuje proti Beču, a mi valja da se čuvamo i Beča i Pešta; u ,koaliciji“ vodi glavnu riječ ,stranka neodvisnosti“, a mi ne možemo to vodstvo pustili Kliuenovoj gardi, koja bi po broju zastupnika bila najjača, jer znamo, gdje bi nas dovela; madžarskoj koaliciji daje ustav u ruke ubojito oružje, a mi po- litički podijeljeni, politički smo nevoljnici, Pu kad bi i uspjelo, da sve hrvatske stranke, gdje- god je koja, i utanače minimum hrvatskih zahtjeva, što će nam to? Kao da se ne zna, što Hrvati hoće! I sam Tomašić tvrdi, da Dalma- cija virtualno spada Hrvatskoj, ali od proste afirmacije jednoga prava dalek je put do po- stignuća te se uvijek treba povraćati na pita- nje, kako ćomo mi postići ono, što nolorno svi Hrvati žele. Hic Rhodus, hic salta! i Sentimentalizan u politici. Da je Bis- mark štedio ljudske živote, da je Engleška za zirala od nepravice, ne bi sada Njemačka bila ono, što je,ne bi Engleska bila osnovala afričku oblast od ušća Nila do rta Dobre nade. Senti- mentalizam je u politici tugja biljka. On je od omete velikim djelima, jer gdje sreo vlada, tu razum ne može da reče svoju. I o nas hoće, rekli bismo, da sentimenta- lizam zadro zubom, kad se u ovoj stisei, gdje nam se radi o glavi, pitamo, što će se dogodit s nemadžarskim narodnostima u Ugarskoj. Neka bude ono, što ima biti. Koje koristi imadu ne- madžarsko narodnosti od nas ovakijeh! Ako bude nama bolje, mogu kadgod i njima svanuti bolji dani, jer ako s Madžarima želimo spora- zumak, to im ne prodavamo dušu... Rado ćemo pripoznati, da bi bilo i za Hr- vate ugodnije, kad bi u Ugarskoj mjesto Mad- žara vladali udruženi Srbi, Slovaci, Rumunji i Madžari. To bi bio ideal pravednosti, ali pra- vednost u politici vrijedi isto toliko, koliko i sentimentalizam. Mi valja da se naučimo raču- nati s činjenicama, a žalosno je, ali treba konstato- vati, da su u Ugarskoj i Srbi i Slovaci i Rumunji madžarska raja. To je skrivila bezdušna politi- ka kamarilo, kad je na Nijemcima i Madžarima htjela osnovati svoju vlast. Sada joj zgrada puca, ali no pozna Boč, tko cijeni, da će sada iz Beča nemadžarskim narodnostima sinuti is- točna svjetlost. To bi se moglo dogoditi samo, ako bi Beč od svojih tradicija učinio tabula rasa, a kad se to zbude, neće bit više ni Beča, ni Pešte, Kakvi smo! — Sjoćamo čitaoce načina, kako smo Handela otpratili iz Dalmacije. U gla- sovitoj saborskoj sjednici zastupnik Prodan sko- ro da so nije onesvijestio od ganuća, te se sru- šio u naručje Dr. Pera Čingrije. ,H. K.* onda je kubitalnim slovima pisala, kako je bar. Han- del bio nesreća za Dalmaciju. 'Tada smo se kleli i preklinjali, da no ćemo dopustiti, da se eksperimenat sa Handelom ponovi, a Dr. Drin- ković je grmio proti sistemu, barunu, i Tončiću kako drugi gromovnik Ilija, kad su mu se usu- dili tegnuti u mile Vodice. Handel ode.... Requiescat in pace, orilo se niz pokrajinu. Kao da nam je mora spala sa prsi, kad je mjesto njega stao na čelo pokrajine ,naš“ čovjek. Nije od toga prošlo ni godina dana, već se sve zaboravilo, a intrige su započele...... Sada so ljudi u Dalmaciji otimlju, da ne dogju kao načelnici na čelo op- ćine. Ako bude ovako trajat, moglo bi doći do- ba, kad će u Dalmaciji bit potreba ličit —i namjesnika. ASA Il mal de la velada. — U svojoj kari- jeri ,Mali“ je imao najsretniji momenat, kad je došao do zaključka, da je izmegju Hrvata i Srba ta razlika, što Hrvati dočekuju ,visoko- položene“ goste pucanjem iz mužara i sviranjem glazbe, a Srbi prangjijama i muzikama. To nije servilnost. To je pravi... mal de la velada. Mi smo sretni, kad možemo iskazati komu na bilo koji način svoju uslužnost, sretni smo, kad možemo obuć veladu i iščeznuti u salamele- kima. Kad ne bi to radili, cijenimo, da bi se iznevjerili = proverbijalnom gostoprimstvu sla- venskom. Koliko nam se istrošilo velada u ovim dočecima, mogli smo bijelu Hrvatsku obložiti ernom svitom. Ta nam ernina zanago većina pristoji, nego glizbe i muzike, svi oni barjaci i gospodske sofre, kojim su u Sarajevu i — Spljetu dočekali — Sehubcrtbund. Svakom je slobodno trošiti novac u što hoće, te se no ćemo upuštati u račune, što se je korisnije moglo za taj novae dobaviti, kako to čitamo po drugim novinama; ali se je il mal de la velada u nas u zadnje doba pojavio epidemični te ljudi više ni ne razabiru, što jo politički dopušteno, a što nije. Sehubertbund nije poduzeo svoj izlet kako prosti smrtnik, već kao nosilac njemačke misli, a svakoga se do- moroca mora bolno dojmili, što smo ovu pri- godu propustili, a da ga nijesino uvjerili, da slovenski jug nije zgodno zemljište za takove eksperimente, Za to nije bilo potreba demon- stracija, nego malo više dostojanstva. Bezglavje ili što gore. — Nedavno so je bio prosuo glas, da će presjednik ugarskog sa- bora Justh na dogovore u Zagreb. On je me- gjutim bio krenuo u Karlove Vari na ljetni počinak pa su ti glasovi bili umukli, Sada se povratio u Budimpeštu, pa magjarske novine javljaju, da će početkom septembra zbilja u Za- greb u društvu sa nekoliko mlagjih članova Košutove stranke te da će odsjesti kod jednog uglednog opozicionalca. Ovu vijest komentira ,Obzor“ na takav način, da izgleda, kao da ovaj posjet ne želi. Govori naime o razrovanosti u stranačkom ži- votu Banovine, koja je doprla dotole, da se presjednik Justh ne bi imao komu ni obratiti kao službenom predstavniku opozicije, a stupi li u privatno dogovore sa pojedincima, on će čuti samo rekriminacije, koje će ga osvjedočiti, da je most preko Dravo oštećen i da simpatije, koje se sa izvjesne strano iskazuju Magjarima, nijesu drugo nego stranačka manevra. Pisanje ,Obzora* izgleda nam u zadnje doba dosta dvolično; kao da imadu pravo oni, koji i njega vrštaju u vojsku Tomašićevu. Ovo potvrgjujo i doček, koji on pripravlja presjed- niku Justhu, Ovakovo pisanje naime ima samo onda smisla, kad se nastoji a priosi osujetiti sporazum izmegju Magjara i Hrvata. Inače je prosto bezglavje! Mnogo se u nas govori o formulaciji hr- vatskih zahtjeva, kao da poslijo 90-godišnjeg naprezanja okolo programa naši političari još nijesu na čistu, što Hrvatima neophodno tre- buje za samostalan narodni, politički i ekonom- ski razvitak, 'To izgloda nevjerojatno i zato čovjek čitajuć ovake stvari promišlja na sve drugo. Ali ako oporbeni političari u Zagrebu &o toga zbilja još ne dopiru, tada dakako u Zagrebu nema čovjeka, da Justha dočeka. Bo- jimo se, da ga no bude ni onda, kada skupni sastanak svih hrvatskih zastupnika formuliše hrvatske zahtjeve, jer će i tada biti potreba samostalna rada i nagagjanja budi sa Peštom budi 'sa Bečom. mjofa U znaku sloge! »Prava“ nosi u zadnjem broju na pr- vom mjestu proglas na Hrvate, bez razlike stranaka. Zanimaju nas osobe, koje su pro- glas potpisale, zanima nas sam proglas, za- nima nas napokon i komentar, koji je list dodao od svoje! Teško nam je uvlačiti u borbu imena, ali se ovoga puta samo nameće pitanje, koja veza u mišljenju i općenju može biti izmegju svih onih, koji su proglas potpisali? To nije pitanje sporedno. Tko ga zna riješiti, protu- mačio je i genezu ovog pokreta, koji je eto doveo da toga, da se ljudi ojagjeni odvra- ćaju od javnog života. Bilo je naime i dru- gih puta u Dubrovniku stranačkih borba i pokreta, ali nijedan nije imao toliko neiskre- nosti u sebi koliko ovaj. Srbi su narodno- ( politićka stranka već od svoga početka. Bilo je doba, kad su i oni okupili bili okolo sebe sve lično nezadovoljnike u gradu, pa kojoj god stranci i frakciji pripadali, ali jezgru su stranke sačinjavali ipak tjudi, koji su vjero- vali u srpstvo Dubrovnika. Mi naprotiv sada vidimo proti sebi većim dijelom ljude, kojima je »eredo“ veličina svoje osobe ili ,uzviše- no“ zvanje staleša, komu pripadaju. Skupu takovih ljudi, ne možemo pripoznati prava stranke. Oni su za nas samo pojedinci, te se nemadu uzroka tužiti, što se sa Srbima upu- štamo u dogovore kao sa strankom, a od njih zahtijevamo, da nam to omoguće pristu- pom u Hrvatsku stranku. Ljudi, kojima danas upravljamo riječ, dobro znadu, da taj zahtjev nije nikakav hir, nego zdrava politika. Sama ,Prava“ izjavlja. da kad bi se sazvala skupština svih dubro- vačkih Hrvata, da vijeća o fuziji, većina bi se izjavila za nju. A šta bismo tada s ma- njinom? Zar da i ona, premda se neki od nje priznavaju očito ,čistim“, ugje u ,Hr- vatsku stranku“, dajuć možda kakvu deklara- ciju poput one, što su je dali Prodan i Bakota, kad su stupili u pravaški klub? Do- bro uregjena stranka takovih izjava ne trpi. Ona ne dopušta ni mentalnih restrinkcija. Tko u stranku spada, valja da joj bude du- šom i srcem odan. ,Jedan za sve, svi za jednoga“ — ovo geslo vlada strankama. Je- dan drugom ne smije da kopa jamu sipljuć podmukle insinacije, kako smo mi u Dubro- vniku doživjoli. Takove ljude iz ,Hrvatske stranke“ ne goni nitko, oni sami sebe isklju- čaju ne priznavajući načela, na kojim fuzija počiva, Svijem dakle, koji su sada megju ,pra- vašima“, u ,Hrvatskoj stranci“ nema mjesta, a za one, koji bi priznali fuziju, nema uz- roka, da se od nje tugje. Već smo jednom kazivali, kako ne vrijedi prigovor, da zastu- pnici nijesu bili vlasni stvoriti novu stranku. Ali dopustimo za čas, da ,Prava“ ima pra- vo, pa pitamo, je li uputno zbog te pogrješke, koja bi najviše mogla biti formalne naravi, rasklimati ,Hrvatsku stranku“ u cijeloj Dal- maciji. Kad bismo priznali ovaj zahtjev, mi bismo izvrgli cijelu Dalmaciju novim trzavi- cama baš u času, kad je potreba, da svi mi- slimo samo na jedno. To bi graničilo sa na- rodnim izdajstvom, to mi ne možemo učiniti! Mnogo i mnogo je lakše nekoj gospodi pre- gorjeti svoj poštovani ,ja“, i stupiti bez su- višnih rekriminacija u stranku, kamo ih zove dužnost prama gradu i prama hrvatstvu i vjera u načela. U posljednjem je broju ,Prava“ pisala, neka već jednom prestanu sumnjičenja i an- tipatije .... Malo je to, gospodo, sada, kada ste poganim pisanjem u ljudima ohladili oduševljenje, koje ik je jedino poticalo, da na se dragovoljno preuzmu odgovornost za općinu; malo je to, kad ste megju ljudima, koji su se do jučer skupa borili, posijali ne- povjerenje. Ni sami možda nijeste razumjeli zamašaja svega onoga, što ste bili podu- zeli u jagmi za popularnosti, ali kad vidite posljedice, mogli biste barem to razumjeti, da ne mogu pomoći simpatična sredstva. Bolest se je ukorijenila, liječiti je može se samo sa žrtvama. Mi smo vam pripustili ini- cijativu, da taj lijek nagjete, a vi nam dolazite s porukom, da najprvo ,Hrvatsku stranku“ srušimo, pa da gradimo novu. To prelazi granice naivnosti, to je bolesno bulaznenje, po kojemu bi se moglo 'naslućivati, da je ozdravljenje još daleko, jer se još nije pre- punila čaša razočaranja, iz koje svaki čas pinete. Pogledajte samo, što ste htjeli, a što ste postigli. Je li se samo jedna od vaših am- bicija i težnja ispunila? Izgledalo je, kako da vam je zemlja preuska, da ćete se na nebo popeti. ,Mi ćemo već ukazat, što možemo“ šaptale su vam stisnute usni uz zgrčene pe- sti, A sad kad vam nudimo općinu, da izve- dete tramway u općinsku režiju, da izvedete pitanje vode po vašem ćeifu i provedete ka- kanalizaciju grada, da podiguete općinskim novcem biblioteke, unapredite ekonomsko udruživanje ... sada uzmičete, sada i vi po- činjete računati prilikama i vidite, što je proza, što je poezija. Ne rugamo vam se zato — vrijeme nije za raganje — radujemo se dapače, da je osviještenje nastupilo dosta brzo. Ali bi trebalo, da idete korak dalje, i da demokratska načela nastojite ostvariti u »Hrvatskoj stranci“, Ona je sazidana na de- mokratskom osnovu, ona jedina obećava po- bjedu demokratskoj misli. Ovu je dovela u sklad sa narodnim načelom. Jedno drugo is- punja, a na tom treba da gradimo skupa narodnu budućnost. oj. Trst. Sjećamo se starije naše trgovačke gonera- cije, kako bi im u očima sjevnulo, kad bi se u njihovoj nazočnosti spomenuo emporij austrijske trgovine na Jadranskom moru! U taj tren bi se izredale pred njihovim očima uspomene iz mla- denačkih dana, kad su prvi put krenuli tamo s ocem po poslu. Što je Padova za one, koji su tamo svršili svoje nauke, to je za njih Trst, S njim je njima svijet počimao i svršavao. Za njih je bio vrelo dobitka i uljugjenosti; knjiga, iz koje su učili poznavati svijet; naočari, kroz koje su gledali, što se u daljini dogagja. 'To je uzrok, što je kod nas ,autonomija“ našla najčvršće potporište u trgovačkom stalešu, to što se još i sad uzdržava, neka Dalmacija nije više tako za Trst vezana, kako prije. Na- ma su sada otvoreni i drugi puti, da općimo s Evropom; Rijeka ja preteknula Trst u mnogo t SIR AS tRC VA R_- ie RREET tb —m—mm—m=mamm==mm=——>m—=—mm=m==sa=m“sess=s unmae=m=m==m==m=mm=m===mmm=