Br. 82. U DUBROVNIKU, 10. Avgusta 1905. Godina XV. GRVENA MRTATSKA_ = Cijena je listu unaprijeda: ' za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, vo DeGiulli. Pojedini broj 20 para. — Izlazi svakog Četr rrtka. TE Pretplata i i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatsko* u Dubrovniku Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran LIRA Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- je su utužljivi 1, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više _ Gaju, a nefrankirana _pisma ne primaju Srpska Dubrovačka Šiamparija A. Pasarića. Dubrovnik 9 avgusta 1905. Sirenski glasovi. — Magjarsko so novin- stvo bavi sa izjavom jednog lirvatskog političara, koji bi imao biti veoma upućen. Taj je političar izjavio, da u slučaju raspada liboralne inagjat- ske stranke možemo biti pripravljeni na veliko dogagjaje. Bečki dvor naime ostaje u današnjoj svojoj pasivnosti, dok ima oslona u liberalnoj stranci i Hrvatima. , Magyar Orszag“ primjećuje na ovu izjavu: » Poznajemo osnovu Beckovu, koji se je zagrozio, da će stvoriti jugoslavensko kraljevstvo, Ugarsku razdijeliti po narodnostima u pokrajine i u- ključiti ili u austrijsku državu, ali Magjari se ne boje nikoga i ničesa, jer to bi bila politika revolucije, bomba ozgora, koja bi usinrtila aten- tatora.“ Eto opet glasa, da će nam Beč stvoriti veliku Hrvatsku, ako se pokažemo mirnim i pouzdanim elementom postojeće državne zajed- nice, jer, kako kaže Tomašić, proširiti će se sigurno prije prava onomu narodu, koji je pouzdan stup monarhije i njenog mir- nog razvitka, nego li onomu, koji čim nastane kriza već postane turbulentan. Tim bi uspavankama htjeli da u ovomu času uspavaju Hrvate, obećavajući im sve, što može sklopiti razigrana mašta najvećog radikalea. Grehota samo, da su ta obećanja po svojoj na- ravi takova, da im niko ne može vjerovati. Ako Beču smeta magjarska država, zaista bi mu još više imala smetati hrvatska, a vrhunac je naivnosti promišljati, kao da bi Beč mogao preći preko Magjara na dnevni rod. Da je to bilo moguće, bilo bi se dogodilo god. 49. Čemu su služile Beču hiljade ljudi, koje su ostavile svoje kosti po plodnim poljanama Ugarske? On je tada slavio pobjedu, a ni punih 20 godina kasnije kapitulirao je pred Doakom. Pobjeda? Kako ,Nar. Lk.“ javlja, izbor je u III. tijelu za obnovu šibenske općine svr- šio pobjedom Stojićevo stranke. Ona je dobila 2327 glasova a udružena oporba 878. Ne ćemo kazati da nam je svejedno, stoji li na čelu općini u Šibeniku gosp. Stojić ili gosp. Ilijadica, ali toliko cijenimo volju bisača, da bismo pri- gauli glavu pred uspiehom izbora, kad ne bi bila opravdana sumnja, da so taj uspjeh postigao sredstvima, koja nijesu dozvoljena u nijednom slučaju, a najskoli ne megju ljudima, od kojil jedni i drugi kažu, da pripadaju ,Hrv. stranci“, Da sudimo o pravoj snazi stranaka, koje su se borile, ne smijomo gledati konačni uspjeh, nego razmjer glasova onoga časa, kada je Dr. lHjadica odstupio od izbora. To sa je uprav do godilo u petak, ali pouzdanih vijesti nemamo nego samo od četvrtka. "Toga dana javljaju Smotri“ iz Šibenika: ,Općinska je stranka do- biia 1223 glasa, lljadič.na stranka 777; svega je odbiveno 848 glasova“. Ko sna čitati. t. j. ko ima iskustva u izbornim borbama, tomu je jasno, da jo lljadičina stranka bila faktično u većini ili jako blizu nje, a da ju je sturala u manjinu izborna komisija. U Šiboniku se dakle dogodilo nešto slično kao kod glaaovitih du brovačkih ,maccellate*, a proti tomu treba da ustanemo u ime javnog morala. Čitamo po novinama, da je stranka llja- dičina hodila na izbore pod zastavom hrvatskom srpskom i dalmatinskom. To nije dobro, ali što je to pred ovakim izbornim zloporabama? Mi bismo se litjeli prevariti, ali zaludu sebo uvje- ravamo o protivnomu, kad su tu brojke, koje jasno govore, što so je u Šibeniku dogagjalo i to na žalost prad očima uz i pristajanjo tajnika Hi vatskog Kluba“, Osa zadnja činjenica diže borbi značaj lo- kalni. Ona svjedoči, da u Danskoj ima mnogo truleža, pa so s toga bojimo, da ovi dogogjaji ne uzimadu nedoglednih posljedica. Dvoličnost, koja im je bila poglavito obilježje, dokazuje, da fuzija stranaka boluje neiskrenošću, Ovo nam je teško konstatovati, ali je na žalost gola istina. Intrigama poduprtim sa sta- novite strane htjelo se je prekazati kao pregršt nezadovoljnika oporbu sastavljenu u velikoj ve- ćini od nekadanjih isključili iz svakog poslima. A sad nek vide oni, kojih se stvar u prvom redu tiče, kakav je to način, kakva je to politika i kuda so tim cilja?! + Pred odlukom! Nastajnog se ponedjenika sastaje ,Mr- vatski klub“ u Dubrovniku, da se porazgo- vori, koju bi akciju imala povesti Dalmacija, da za Hrvate ne progje izgubljen ovaj zna- meniti čas u povjesti Austrijske monarhije, kad se je madžarski narod digao, da riješi pitanje, hoće li i nadalje služiti uskom krugu osoba, koji su uzeli u zakup austrijski pa- triotizam, ili će se probuditi na nov, samo- stalan život. Ta težnja Madžara krije za nas velika pogibelj. Uz današnje naime državo- pravne sveze, mi smo se barem mo- gli uticati komu za pomoć. Ova nije nigda bila izdašna, ali je ipak dvor u svoje svr- he donekle branio ,vjerne“ Hrvate. Tre- balo mu je naime janjičara, da mu Mad- žare drže na uzdi, pa ako je i sažimao oči, kad bi Madžari vrijegjali nagodbu, u temelj- ne odnošaje nije dopuštao ticati. Ali kad bi u sadašnjoj borbi, predvladali Madžas, oto nomija banovine, kakva je sada, ne bi 1no- gla uzdržati njihove bahatosti i trebalo bi da dijelimo sudbinu nemadžarskih narodnosti u Ugarskoj. Ovu pogibiju ne tajimo, ali iz toga se ne smije izvoditi, da nam se je pridružiti narodnjaka te je na silu sudjelovanja u općinskim Beču. To bi značilo produžiti agoniju. Mi naime niti živemo, niti umiremo! Za život nam nedostaju uvjeti, a ne puštaju nas mri- jeti, jer im možemo služiti. Tom se ulogom ne možemo zadovoljiti; naše nastojanje treba da bude upravljeno na to, da sebi izvojštimo u monarhiji mjesto, koje nas ide po .prirod- nom i povjesnom pravu, a to ne možemo postignuti, ako nam udes nemadžarskih na- roda u Ugarskoj bude , podne rogato“, kojim majke djecu straše, da se za pripeke ne u- sude iz kuće, Pogibelji treba pogledati u oči, tad nije tako strašna, kako se prečinja, kad čujemo o njoj pripovijedati. «Narodni List“ je formulirao naše zah) tjeve ovako: sjedinjenje, financijalaa samo- stalnost, imenovanje bana na prijedlog hr vatskog sabora. Ne ćemo se upuštati u ras- pravljanje, da li je ovaj izbor iz snopa hr- vatskih zahtjeva sretan ili nije, ali svak će nam priznati, da nam madžarski bijes ne bi bio tako pogibeljan, kad bismo u sjedinjenju i potpunoj autonomiji imali sredstvo, da se branimo. Treba dakle tražiti puta i načina, da to postignemo, a kako nam ni Beč ni Pešta ne će dati ništa od svoje volje, cijelo pitanje vrti se oko toga, koja sredstva ima- mo u vlasti, da gospodu prodrmamo te ih sjetimo, da smo i mi živi. To ne mogu ni članci po novinama ni zborovi privatnih o- soba, hrvatsko pitanje treba da iznesu na ta- pet — sabori u Zagrebu i u Zadru, Sabor dalmatinski ima i volje i spreme, da to učini, ali to ne možemo kazati o sa- bora u Zagrebu, Tu gospoduje stranka, 0 kojoj po dosadašnjem ponašanju ovlašteni suo sumnjati, da joj nije milo ni to, što se o hvvatskom pitanju piše i govori, pa se za to nadasve u zadnje doba čuju glasovi, da bi tu stranku ili trebalo prisiliti, da promijeni m u —m“mE> C_> I iii SSD svoje držanje, ili sasvim mimoići. Ovo po- sljednje nije u opće moguće. Ne može se mimoići stranka, koja raspolaže vladom i sa- borom. Tu stranku treba da sruši, ko ne će, da joj priznade vodstvo. Nagagjati se s njo- me u nadi, da bi mogla promijeniti svoje dr- žanje, moglo bi dovesti do toga, da progju dragoejeni časi, a da na posljetku sve osta- ne na onomu, na čemu je sada. Do ovoga zaključka dovodi te prošlost i sadašnjost te stranke. Ona nema u svojoj povjesti svijetle stranice. Gdjegod je otvori- mo, svukud nalazimo puzanje pred višim, bi- ješnjenje prama nižim. Osobna sloboda, sloboda štampe za njezine strahovlade propala je, po- rota je ukinuta... .. Tko sve ovo u zavidnom optimizmu naziva časovitom zabludom, te ne vjeruje u ,misiju“ Madžaronaca, treba da ga razuvjeri ono, što vidi da se sada u Ba- novini dogagja. Stranka, koja se proti pro- tivnicima brani zapljenama, sama sebe osu- gjuje. Ona pokazuje tim barem to, da se gr- čevito drži vlasti, i da je za nju kadra žr- tvovati i ono, što ne bi smjela. -U njezinu ponašanju ima nešto tako od- vratne, da te instiuktivno od nje odbija. Nu i kad bi uspjelo to čuvstvo zatomiti pa kad bi se i nju zvalo na zajedničke dogovo- re, a ona se tomu odazvala, nastaje veliko pitanje, tko bi vodio akciju, koju bi zbor odlučio povesti. ,Narodna stranka“ zahtije- vala bi to vodstvo za sebe, a ne znamo, ka- ko bi joj taj z'hitjev mozao odbiti, kad si joj pozivljuć je na dogovore priznao ,pošte- no“ namjere. Tako bi hrv. zastupnici iz Dal- m«cije samo pomogli utvrditi rasklimanu vlast Tomašićeve družine, da još dugo gniječi svaki slobodni pokret u Hrvatskoj, a even- tualno taj regime prenese i u Dalmaciju. Politički ne znamo bili Hrvati štogod dobili jer kako ,narodna stranka“ očijuka s Bečom, a Hrvatsku vežu bilateralni ugovori sa U- garskom, mogli bismo uspjeti u našim tež- njama samo u slačaju rovolucije, koja bi te ugovore raskinula. Na ovo je upozorio već zastupnik Trum- hić u svojim člancima ,0 programu“, koji su ugledali svjetlo u ,Naroduom Listu“ pri- godam proglašenja fuzije hrv. stranaka u Dal- maciji, ,Crv.- Hrv.“ već je jednom navela te riječi, ali je potrebito, da to opet učinimo: »Akose hoće pokrenuti pitanje reinkorporacije, sa- bori hrvatski i dalmatinski ne mogu mimoići Ugarsku, već se moraju s njome sporazumiti o predmetu. To pro- izlazi me samo odatle, što se nagodba ugarsko-hrvatska u pogledu Dalmacije pozivlje na prava sv. ugarske kru- ve, nego još iz faktične činjenice, što u današnjoj ugar- sko-hrvatskoj zajednici Ugarska vodi glavnu riječ i vrši odlučan upliv. Samo uz sporazum Dalmacije sa Hrvatskom i U- garskom, moguće je danas povesti akciju u svrhu rein- korporacije. Dalmacija i Hrvatska nemaju snage, da reinkorporaciju izvedu bez privoljonja Ugarske. Ugarska s Hrvatskom no bi mogla takogjer to postignuti bez pri- voljenja Dalmacije, jer ova ima biti saslušana o uvjetima reinkorporacije. Povodom krize, koja je mnogo se piše i govori o pitanju Dalmacije. zavladala u Ugarskoj, Nu ako se neće ostati samo kod riječi, već #e hoće doći na djelo, valja uvažiti činjenice, dana da se Dalmacija može sjediniti sa Hrvatskom, ako na to pristanu sabori zadarski i zagrebački i zujednički ugarsko-hrvatski sibor u Pešti, te sva tri složno povedu konkretnu akciju, koja će moć svladati evovinalnu opor- bu austrijskog carevinskog vijeća.“ Ovi razlozi krste politiku , narodne stran- ke“ — ako je iskrena=— politikom pustolova. Ozbiljan političar ne računa revolucijama ni odoždo ni odozgo, jer prije nego do toga do- gje, i narod i njegovi glavari kušaju sve, da joj izbjegna. Tu revoluciju u ostalom Beč ni kakove jesu, a činjenica je bjelo- —- = — m = — = mmm —- - ne može činiti bez Hrvata, a najveće je lakou- milje tjerati narod u neizvjesno, kad mirno možemo postići možda više, nego bismo po- stigli u poremećenju svih, zakonom utvrgje- nih odnošaja. Ovakovu politiku ne samo ne smiju pomagati hrvatski zastupnici iz Dal- macije, nego joj se moraju upravo protiviti. Ona bi mogla bili jedino ultima ratio, t. j. Hrvati bi mogli pomagati Beč samo, kad ne bi bilo baš nikakve nade, da može izmegju nas i Madžara doći do pametna sporazuma. Taj sporazum zahtijeva i demokratsko nače- lo, načelo ,narodne samoodluke“, kako se Dr. Trumbić izražava, jer nas ponizuje, da nam bečka kamarila kroji haljine, kad se sa- mi možemo za sebe misliti, S ovih uzroka hrvatskim zastupnicima iz Dalmacije ne ostaje drugo, nego stupiti u dogovore i zajedničku akciju sa opozicijom u Zagrebu. Ta bi se akcija, kad zagrebačkim saborom gospoduju ljadi nama protivni, za sada po svoj prilici ograničila na to, da se utanači, što uprav narodne hrvatske stranke traže, a snagu i poleta bi joj mogli dati sto- prva uspjesi novih saborskih izbora u bano- vini. Ostane li ma onomu, na čemu je sada, Dalmacija barem ne će biti nikomu pred na- rodom prala lice i tako prejudicirala oporbu, a uvijek će biti na vrijeme, da prama uspje- hu izbora udesi svoj rad. Poteškoća sastoji u tomu, što se i u samoj opoziciji pokazuju struje, koje su je podijelili u dvije odijeljene grupe. S jedne strane vidimo povrstane naprednjake, prista- še ,Novoga Lista“ i opozicijonalne Srbe, a s druge klerikalce i čiste, ,Pravaška stranka“ — to je oficijelna oporba — koleba amo tamo. Osa bi htjela koaliciju svih oporbenih stranaka, ali Srbi ne će gdje su ,čisti“, a pklerikalei“, gdje su naprednjaci. Da tomu iz- bjegne utekla su se je ekspedijentu, koji nije opalio. Ona je urekla sastanak zastupnika, a kako ni naprednjaci ni opozicijonalni Srbi nijesu zastupani u saboru, oni su ostali eo ipso isključeni. Istina je, da bi se mogla ukazati potre- ba, da zastupnici kao zastupnici, a ne kako predstavnici stranaka dadu kakvu izjavu ili učine kakav taklični korak, ali i takav zajed- nički rad zastupnika — je li mu sada ze- man? — imao bi biti rezaltanta sporazu- ma izmegju stranaka. Ovoga pravila mo- rala se je ,strunka prava“ držati tim vi- še, što se je, ograničujuć sastanak na same zastupnike; isključilo dvije stranke, koje se nije nikako smjelo isključiti. One su doduše stavile zahtjev, da u koaliciji ne će ,čistijeh“, ali i kad bi to bio osobni hir, a Dr. Frank, kao osoba, i ,čisti“, kako stranka, ne bi bili dali povoda, da ih se ljudi klone, moralo se je promisliti, do čega bismo došli, kad bi iz- nova započelo stare svagje izmegju Srba i Hrvata. Što ne bi u koaliciji bio Dr. Frank, zbilja je prem mala šteta prama velikoj ko- risti, koja i Srbi i Hrvati osjećaju od sre- gjenih odnošaja izmegju jednih i drugih. Da se je došlo do ovih neprilike, uzrok je, što u nas općenito vlada vjera u potrebu sloge“ izmegju Hrvata. Ako te sloge nema, tad nitko ne će da radi ništa, a ako je ima, tad isto ne radi ništa, jer cijeni, da je svo- ju izvršio, kad je program potpisao. U ime nje zovu se i Frank i Madžaroni u koalici- ju, a ni ne pita se, je li to uopće moguće i