b i z= nimo doma. Oni su imali komisiju, njihovi su pristaše silazili na Grudu kako na gozbu, jer su znali, gdje će; tu su i noćevali.... Pa ipak što je kori- stilo Grudi, da joj je uspjelo da se vode izbori na Grudi, da je Cavtat razvio cijelu svoju snagu, da se je zakon i pravo gniječilo, kad sada treba da prčda pred osudom središnje komisije u Zadru. Ako se može u opće govoriti o kakvoj pobjedi, : pobijedio je Cavtat, koje mu se Gruda sama podala. Ostalo Konavle nema vele da izgubi, a Grudi je na kocki tečevina od sto godina. Daleko od birališta drukčije sudimo nego oni, koje je zahvatila izborna vrućica. Imamo prilike, da vidimo neku čeljad na poslu; znamo što su radili, čemu se nadaju. Zato svjetujemo Grugjane, ako hoće živjeti u miru, kad im Cr- nica dogje po platu, da ga plate onako, kako zaslužuju ljudi njegove ruke. OLOAO Sedmični pregled. FRANCUSKA. — Portsmouth to se ime često spominje u ovo zadnje doba. U gradu toga imena u sjevernoj Americi sastali su se delegati Japana i Rusije, da vijećaju o miru a u engleskom Portsmouthu bratimi se baš sada francusko brodovlje sa engleškim. To bi imao biti vanjski dokaz potpunog sporazuma izmegju Engleske i Francuske. Nu po onomu, što se do sada dogodilo izlazi, da od toga sporazuma ima korist samo Engleška, jer dok je njoj obezbije- gjeno stanje u Misiru, Francuska treba, da se gomba s Njemačkom radi Maroka. UGARSKA. Sredstvo, koje ministarstvo Fejervarijevo misli upotrebiti proti koalaciji, iz- borna je reforma, koja bi se temeljila na općem pravu glasovanja. Koalicija u izbornoj agitaciji služila se je time, da predobije za sebe mnoge biraće, ali sada uvigja pogibiju, koja bi mogla odatle nastati magjarskoj nacijonalnoj državi te ne će ni da čuje o tomu pod izlikom, da neu- stavnom ministarstvu ne može baš ništa do- zvoliti. CRNAGORA. Kako ,Glas Crnogorca“ ja- vlja imalo bi doći u Crnojgori do velikih re- forma. Najprvo se radi o ustrojstvu crnogorske banke knjaz je osim toga naredio da se napiše zakon o štampi, ali po onomu što piše ,Glas Crnogorca“ reklo bi se da baš ne će biti vele liberalan. Najzadnja je vijest da će se na Ceti- nju sazvati narodna skupština, koja bi imala vijećati o državnim prihodima i razhodima. RUSIJA. U amerikanskom Portsmouthu sastali su se delegati na dogovore te izmjenili punomoći, Po onomu što se pronosi japanski bi uvjeti bili za Rusiju dosta teški. Radi se o velikoj ratnoj ošteti, priznanju japanskog pro- tektorata nad Korejom, ustupljenju prava ruskih na Port-Arthur i Dalni, te željeznicu, koja «rodi kroz Mandžuriju do tih gradova. Već kad bi to tako bilo, teško da bi Rusija pristala na mir a pogotovo ne će obistini li se, da Japan stavlja i druge uvjete, koje Rusiju ponizuju. Govori se naime da bi se ugovorom o miru imao ograničiti broj ruskih ratnih lagja na skrajnom istoku. Po svemu se vidi, da Japan hoće da izrabi svoju pobjedu, ali s druge strane teško da'bi ostala Europa pristala na to. Izgleda, da je i sama Engleška savjetovala Japan da bude umjeren. ORCI Naši dopisi. Sinj, 9. Kolovoza 1905. Od nekog vremena učestali dopisi iz Si- nja, u famoznoj ,Hrvatskoj Kruni“. Dopisi su to takova sadržaja da odmah poznaš duševnu slabost dopisnika, koji samo može imati pristu- pa u ,Hrvatskoj Kruni.“ Nije mi svrha, da se osvrćem potanko, na nerazborita navagjanja i na klevete crnih duša, s kojima su uortačena najviše trojica te hoće da pred svijetom omalovaže osobe 'svake hvale i priznanja za mjesto, krajinu i hrvatsku stvar zaslužne. Htjedoh samo da rad svijeta nekoliko riječi ovdje navedem, odbijajuć napadaj na ono, što je danas nama Sinjanima, a osobito Hrva- tima ovog mjesta najmilije. : Osvrtati se na pisaniju ljudi, koji u društvu crvenog prijana, obuhvaćeni maštarskim želja- ma, smišljaju što će stvoriti i čime će se na- baciti, na osobe, koje rad njihova zaslužnog rada možemo samo štovati i ponositi se što ih na čelu javne uprave imamo: odgovarati štogogj osobama, koje u opće svi ozbiljni i izobraženi ljudi izbjegavaju, te ostadoše drugovi samo noć- nih klatara, dajuć brige i posla drugim, to bi za nje bila utjeha. Odgovor na njihove buda- laštine za nje bi bila čast. U zadnjem dopisu ,Hrvatske Krune“, htjeli bi da zavaraju javnost, prikazujuć upravu Sinj- sko Vitežkog Alkarskog Društva nepatriotič- nom, lažnom, koja da je htjela zavarati i u bludnju zavesti Savez Hrvatskog Sokolstva u Zagrebu, nastojeć time, da preporuči rasprodaju srećaka Alkarske lutrije. — Dosta je bilo pro- čitati ovakovu klevetu, da se čovjek odmah u- vjeri, da to Sinjanin pisao nije, da je ono izliv srca, koji sinjski niti misli niti osjeća, jer Si- njanin, pa i čestiti, dobri i pošteni Hrvati uopće, nijesu kadri stvarati i u javnost iznositi ono, što bi moglo i časkom dati povoda, da javnost o našoj Alei, tom najčasnijem Hrvatskom Dru- štvu, slabo misli i sudi. Dopisnicima ,Krune“ jedina je svrha, sa svojim nepromišljenim pisarenjem nanesu dru- štvu neugodnosti i neprilika, te po mogućnosti prouzroće njegovo razvrgnuće, koje je neumornim i patriotičkim radom sadanja uprava zapriječila, otev ga iz ruku autonomaša, za čije vladavine ni- jesu slabašni dopisnici , Krune“ našli za shodno da ga napadaju. — Sve jedno im njihovo pi- sanje kao što uopće sve, što oni rade, ne vri- jedi boba, nema vrijednosti, pa i u ovoj stvari zaludu im posao. Alkarsko Društvo, vjerno uvi- jek svojoj svrhi i unaprijeda će se lijepo razvi- jati na žalost dušmana njegovih, dušmana so- kola, napretka, Čitaonice, općine i svega, što je dobra, patriotična i plemenita, samo ne dušma- na onih, koji se s njima slažu, i t. d. U jednom od zadnjim brojeva ,Obzora“ Savez Hrvatskog Sokolstva u Zagrebu, prepo- ručujuć rasprodaju Alkarskih srećaka, nazivlje Alkarsko Društvo konjaničkim odjelom Hrvat- skog Sokola u Sinju. — Neznam kako je do ovakova naziva došlo, jer u koliko nam je po- znato, jedan član Hrvatskog Sokola u Sinju, u dopisivanju sa savezom istaknuo je samo to, kako bi se moglo, kad bi Alkarsko Društvo bilo u stanju preko cijele godine držati vlastite konje — ustanoviti kod našeg Sokola jahaći klub ili konjanički odjel. — Sokol bi se naravno služio konjima Alkarskim, doprinašajuć svoj dio za uzdržavanje istih, što bi bilo od koristi i po samo Alkarsko društvo, koje bi se, mislimo, ovome odazvalo, tim više, što bi se malom raz- likom radilo o istim osobama kao jahačima. — Rodoljubi ovu namisao, koja je potekla od jednog od najzaslužniji rodoljuba za razvitak Hrvatskog Sokolstva u domovini, rado pozdra- više, čestiti joj se Hrvati ove varoši obveseliše, jer time naš Sokol dobio bi ono, što nijedan drugi nema, naime svoj konjački odjel, a alka- rim bi se davna želja ispunila te bi tako mo- gli uzdržavati preko cijele godine konje za Alku. — Inače ustanoviti konjanički odjel, nije moguće, a stopiti Sokol sa Alkom neizvedivo je, dapače, besmisleno. Dopisnik ,Hrvatske Krune“, koji je uz svoje poznate drugove svega i svačesa rovario protiva osnutku Hrvatskog Sokola u Sinju, koji je i financijalno nastojao ošteti pojedine članove Sokola, ne bi li ih time od društva odalečio, — napada sada Alkare, ne bi li kod njih, kad inugje nije mu uspjelo razdor i neslogu posijao. Srećom su pisci ovakovih vijesti poznati dobro na svojih pustih želja sred oblaka, pa "kad im vrijeme pokaže plod njihova djetinjeg rada, tada ko u besvjestici napadaju, galema, rovare, makar što da postignu, pa to bilo i proti njihovu uvjerenju, samo neka je na štetu onih rodoljubnih podhvata, koje na diku mjestu i na korist hrvatske stvari, zasnovaše i podi- goše osobe, za kojima dopisnik , Krune“ sa svo- jim drugovima nije dostojan ni pseto o uzlu voditi. Ovoliko radi Alke, a kad radi javnosti ne bi nuždnim smatrali, ne bi radi dopisnika i nje- govih ni ovoliko, ne bi uopće ni slova, kad bi znali, da tko ozbiljan znade s kakovom poli- tičkom djecom imamo posla. Domaće vijesti. Namjesnik dalmatinski. — Javljaju da se je / ministar presjednik izjavio episkopu Milašu, da ćemo doskora imati namjesnika. Taj bi mogao biti jedino sadašnji namjesništveni potpresjednik Nardelli. Justhov dolazak u Zagreb. — Vijest da dolazi u svrhu političke agitacije ispravlja sam Justh, pripovijedajući kako je do ovog posjeta došlo. On je ima nekoliko vremena bio pozvan od nekih hrvatskih političara da ih posjeti. Odsje- sti će kod staroga znanca nekadašnjeg hrvat- skog ministra Josipovića. Kao predsjednik za- stupničke kuće on ne može niti je ovlašten od ikoje strane, da vodi kakve predgovore. Želi samo, da se upozna sa prilikam u Hrvatskoj. Skupština naprednjaka. — Na 20 ov. mj. biti će u Zagrebu skupština naprednjaka, da vijeća i odluči o držanju naprednjačke stranke obzirom na izbore i na zajedničku akciju stra- naka. + Andrija Perišić. — U Spljetu je umro vr- sni neimar Andrija Perišić. On je znao svojim prirodnim darom i marom nadoknaditi sve ono, što drugi u školi nauče, Njegovo će ime ostati uvijek vezano sa popravljenjem spljetskog zvo- nika. Trebalo je cijeli zvonik porušiti, pa istim materijalom, u koliko se je mogao upotrebiti sagraditi novi. On je to izvršio na taj način, da su mu se divili ljudi, koji se u posle razu- miju, a nije njegova krivina, što djelo nije vi- dio dovršeno. Pokoj mu vječni i harna uspo- mena u narodu, kao čovjeku, koji se je sam znao podignuti do velike visine! Općinski izbori u Dalmaciji. — Po ,Smotri“, javljamo ove uspjehe općinskih izbora. Borbe nije bilo u Promini, na Lopudu, u Stonu, Rabu, Makarskoj, Ercegnovomu, Lukšiću, Tivtu, na Orebićima, u Benkovcu, Sugjurju, Po- stirama, Pučišću, Komiži, Korčuli, Metkoviću, Trogiru, Selcima, Bolu, Stolivu i Dicmu. U Milni u III tijelu jednoglasno su gla- sovali općinari iz Milne Bobovišća i Ložišća za kompromisnu listinu; u II tijelu dobila je ma- lom većinom Milna a u I. Bobovišće i Ložišće, U Jelsi ima u novom vijeću 24 pripadnika hrv. stranke a 12 pomiješanih čistih“ i na- prednjaka. U Ninu su i u I. izborništvu pobjedili čisti“. U Drnišu je bilo žestoke borbe izmegju pristaša dosadašnjeg načelnika Ivana Skelina i stranke, predvogjene od svećenika i braće Gru- bišića. U III izbornom tijelu listina Skelina do- bila je 908 glasova a protivna 171. U II tijelu paotivnici načelnika ustegli su se te je njegova listina pobijedila sa 245 glasova proti 1 glasu. U Vodicama općinska stranka dobila je u III tijelu 225 glasova, protivna stranka 141 glas a odbiveno je bilo 23 glasova..U LI izbor- ništvu općinska stranka 41 glas, protivna 25, odbiveno 7. U Visu su se prikazali na izbore u Ili ti- jelu autonomaši ali bez uspjeha, tako da su se drugi dan povukli. Za Hrvate je predano 464 glasa a za autonomaše 143, Na Lastovu je stranka bivšeg načelnika Sangaleti dobila u Illl izborništvu a protivnici u Hil Na Kuni je bilo žestoke osobno borbe. Išlo se za tim, da se neke nepočudne osobe uklone s općinske uprave a to je i uspjelo. U Vrgorcu, kako u Vrgorcu, bore se dvije stranke od kojih jedna hoće da bude hrvatska. Stranka sada na općini je dobila. Na Lečevici u Ili izborništvu predano je 369 glasova za Matasa, 292 za Gotovca. Općinski izbori u Konavlima. — Konačni uspjeh izbora je ovaj: Magud 518 odbijeno 57, Klaić 362 odbijeno 166. Po tome bi Magud bio imao većinu od 47 glasova, ali treba opaziti, da je proti jedno 60 glasova, položenih za Maguda, bio uložen protest. Ispravit ćemo brzojav tiskan u prošlom broju, koji je sa birališta bio upravljen na gosp. Dr. Pera Čingriju. Mješte potpisa Klaić, Kocelj valja da bude: za Klaićev odbor Koeelj. Izbori za HI i I tijelo bit će na 21 i 22 0. mj. »N. Jedinstvo“ osvrće se na ove izbore na način, koji pokazuje, da ni ne zna, o čemu se radi. Tako mu je u jednomu od zadnjih bro- jeva pobjeglo, da kandidira za načelnistvo V uko Klaić! Ne znamo pak, po čemu ,N. Jed.“ na- zivlje Klaićevu stranku strankom svećenika. Za nju su istina i svećenici konavoskog dekanata, ali niti se je g. Marko Klaić dao sklonuti od svećenika, da se izloži, niti su svećenici kušali u Konavlima stvoriti tobože neku svoju stranku. Takove stranke u Konavlima ne može da bude. Nije tačno ni kad se sa izvjesne strane hoće pokazati stranku Mašanovu kao srpsku. Premda imamo dosta uzroka tužiti se na Gru- gjane, Grugjani se hvala Bogu još nijesu izne- vjerili hrvatstvu, a nerazumijemo zašto ih tada turati megju Srbe. Borba u Konavlima — to opet ponavljamo — vodila se je i vodit će se Ornamentika — vele — već je svoju svr- hu i onda postigla, ako živce ne vrijedja. Ova dekorativna naša narodna umjetnost iz ženske ruke i viša umjetnost može se prispodobiti glazbi; u slikarstvu, kiparstvu i u arhitekturi nižu se akordi umjetnim redom po zakonima harmo- nije ritma i modulacije i u tome nizu stvaraju melodiju, koja nam dušom odjekuje i onda, kada je više ne čujemo i ne vidimo. Dekorativnu u- mjetnost opet mogli bismo prispodobiti nekom zujanju, u kome nijedan zvuk, ni jedan akord nije jasno izražen, nego nam uhu godi, ma da u nama ne može pobuditi izvjesni melodički do- jam. To zujanje godit će nam dotle, dok ne o- sjetimo u njemu disharmonije, a s toga nam godi i posmatianje onih dražesnih umotvora na- ših vezilja u kojima kao da nema simetrije (n. pr. pečki našav, podrobno naopačno iz Hrvat- ske, šareni vez i haremski vezovi iz Bosne), a godi nam tim više, jer u njima osluškujemo neki ugodni lokalni prizvek. To su one pikan- tne i sentimentalne pjesme bez riječi“ ili , pen- sćes fungitives“, koje su kao glazbeno kompo- zicije najviše tražene, jes toliko ugadjaju uliu i arcu. A koliko će to posmatranje ugadjati tek onome, tko ga umije dublje i svestranije gleda- ti i uživati! Za to velim: učiteljica veza ne bi smjela biti ma koja, tek primitivno naobražena ženska, nego za taj posao valja uzeti gospodju umjet- nički aaobraženu, jer će samo u takve biti srca i razumijevanja za njegovanje narodnih umjet- nina. Našu narodnu ornamentiku izučavati mo- ao bi učiteljici ručnog rada biti najmiliji i bes- krajni posao. To je proučavanje osbiljna i za- nimljiva rabota, a gradja mu je opsežna, no do- sele još mnogo ne iscrpljena. Uz proučavanje narodne ornamentike valja joj študirati i orna- mentiku u opće, da joj tako pred očima svane razlika izmedju našega i tudjega. . (Istina u nas se je doselo malo pisalo o narodnoj ornamentici i o vezovima narodnim. Ali pitam koliko je naših učiteljica, koje su pročitali djelo: ,Gradja za tehnološki riječnik ručnoga rada“, koje smo već više puta napome- nuli? Tamo im je odgovor za svako ovdje na- sječeno pitanje. Ovaj leksikon završuje skorih dana štampanje u Sarajevu kod bosanske vlade No, kako nam je poznato, u autorice toga djela ostalo je još oko 2000 riječi, koje nijesu više mogle ući u leksikon, jer su kasnije sabrane iz Dalmacije, Srbije, Ugarske, Čeoske, Moravske i iz svih ostalih slavenskih krajeva. Da pokaže- mo, kako je taj čas veliko zanimanje za našu narodnu ornamentiku, javljamo i to, da će se taj dragocjeni leksikonski torzo dalje štampati i kao zasebna knjiga i u Srpskoj vezilji“, koja izlazi u Vršcu. I braća Srbi živo se zanimaju za to pitanje, pa su se u više mahova obratili na našu suradnicu g. ]Belovićevu u toj stvari. Taj leksikon već se uredjuje kao popuna ,gra- dji za tehnološki rj. ruč. rada“, koja se je štam- pala u Sarajevu. Op. ur.) *. .. Gojenju svile valjalo bi takodjer posveći- vati više mara u našim krajevima, Kvo kako n. pr. stoji svilogojstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Iz izvještaja zem. svilogojstvenog nadzorništva za g. 1904. vadimo slijedeće podatke o svilogoj- stvu u Hrvatskoj i Slavoniji u prošloj godini. Za proizvedene svilene čahure izplačeno je svi- logojeima g. 1904. ovo zaslužbe: u županiji sri- jemskoj K 275.000 virovitićkoj K 72.000, pože- škoj K 63.000, bjelovarsko-križevačkoj K_ 9000, zagrebačkoj K. 8000 i varaždinskoj K 3000 o- kruglo. U godini 1880. proizvelo je u Hrvatskoj i Slavoniji u 2 obćine 12 svilogojaca 206 kg. čahura. U god. 1890. povisio se taj broj na 560 obćina i sela, 17.160 svilogojaca i 255.988 kg čahura, dočim su se prošle g. 1904. bavila u 589 sela 18.132 svilogojea uzgajanjem svilenih buba i proizvela marom i brigom 230.278 kg čahura. Svega je u Hrvatskoj i Slavomji od g. 1880, do 1904. isplaćeno svilogojcima zaslužbe K 9,904.000, Na jednog svilogojea odpada po- priečno 6 dudovih stabala. To je još malo. Za svilogojstvo je prvi glavni uvjet što više dudo- vi i dudova lišća. Uz obilje dudova lišća se za- služba uz malo ne isti trud podvostruči. Usljed pomanjkanja dudova je u nas zaslužba. jednog svilogojca za dvije trećine imanja od zaslužbe jednog svilogojca u Italiji! * * # Nije čudo, što je u gradovima nagon za sve modernijem i skupocjenijem ženskom odije- vanju, samo se je čuditi, što se seljačko snaše i djevojke toliko napinju, i to bez razlike u si- romašnijoj ili imućnijoj obitelji. Gledala sam neka mjosta oko Požego. Tu je zaista nepristoj- na gizda već toliko mah preotela, da već ne znadu kako bi se odijevale, i kako bi za svoje tijelo, što više umjetne cifrarije smislile. Kada bi bar dongkle jednolike bile! Ali se sve šare- ne! Ovamo joj ,reklica“ svoje boje, fertun svo- je, marama na vratu svoje, na glavi nakit opet svoje boje, na maramu oko čela ovjesi ne- kakvo tobožnje nakiće kao praporci na cigan- skom rešetu, ovamo so je neumjetno po licu namaljala, kao da je pala u broć, ovamo joj oko vrata razne boje djerdani, ,sametne“ pan- tlike sa medaljama, s pucetima itd. Da te Bog slobodi! Ruglo! Ovo je kosa, koja podsijeca zeleno bilje, te roda ni ploda ne donosi, jer se mnogo toga proda u nevrijemo i u bescjenu za to, da se samo kćerka nacifra, pa u kući kako bilo. — A neke majke i potajno prodadu što iz kuće bud pošto, samo da kćerki udovolji, ,da nije najgora“, ma bila i siromašna. Za to se ovamo tudjinci naseljuju, a naš narod ne samo da ne napiedaje kao drugi, već znatno propada. Ne- valjao je običaj i to, što se većina seljanki ov- dje potkasuje pa i ako jo na polju suho i lije- po vrijeme. Ne kažem ništa, kad je kiša i bla- to. To rade i neke snaše i djevojke i u crkvi, pri polasku kući: potkasaju se, te se lovo i desno, a i natrag ogledavaju, da li im skute dobro stoje? Da li je to pristojno činiti u sve- tom mjestu? Župnici kore i psuju, ipak se ni- kako taj ludi običaj iskorijeniti neda. Trebalo bi, da i sami roditelji bolje pripaze na svoje kćeri le ih na dobro upućuju. Moda nam ubija narod. ooo