Br. 34. U DUBROVNIKU, 24. Avgusta 1905. Godina XV. DRVENA MRVATSMA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu 8 poštom šasto polugodište, Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Jvo : ma godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, Za inozemstvo: 10 k štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu protplata mine, smatra so da je predbrojen i za do- runa i po- DeGiulli. mita Pojedini broj 20 para. Izlazi | svakog Četvrtka. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi .Urve ene Hrvatske“ u Dubrovniku “gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za c e 20 para. puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Ogiasi koji se više čaju, & nefrankirana gene ne goin se. Srpska, Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovnik, 24. Avgusta. »Sloboda“. — Na 16. tek. izašao je u Spljetu prvi br. ,Slobode“. Rado bilježimo tu pojavu, u koliko list zastupa ona ista načela jednakosti i slobodo, što su i naša, i ako ne dijelimo potpuno njegova kriterija u prosugji- vanju stvari, dogagjaja i ljudi, nadasve ondje, gdje tvrdi, da samo niski i sebični razlozi bili su oni, koji su doveli do opće žugjene fuzije stranaka. Dok paka novom drugu žudimo najbolji uspjeh, pošto se program njegov identifikuje sa onim, što je prodio u naš javni život pod imenom ,novog kursa“, opazit ćemo, da za napredak misli, koje ga nadahnuju, nije dosta odreći se lične koristi, ni biti pripravni na žr- tve. Tu treba političke uvigjavnosti i razbora, jer je stvar odveć poznata, da ,novi kurs“, ne- tom se na našem političkom obzorju pojavio, dobio je najteži udarac u bezobzirnom ponašanju svojih zagovoratelja, koji je našao osobiti izraz u saborskoj sjednici 10. novenrbra 1903. Oni dogagjaji take su naravi, da kad ,no- vi kurs“ ne bi bio imao oslona u zdravim na- čelima, na kojim se temelji, jer odgovaraju duhu vremena i našom stanju, bio bi već davno za vazda pokopan. Sjednica , Hrvatskog Kluba“, koja je pro- šle sedmice bila u Dubrovniku, daje povoda na- šim drugovima oko ,Dubrovnika“, da se svom žestinom obore na ,Hrvatsku Stranku“, kao da bi ona u dogovaranju sa opozicijom u Zagrebu htjela sasvim ignorisati Srbe. Sjednice kluba bile su is.ina tajne, ali kako se tajnost zaključila na svrsi rasprave, u Dubrovniku je mogao znati svak, koga je interesovalo, što se je govorilo i zaključilo u klubu. Pa da i nije [toga bilo, ne možemo nikako uvidjeti, za što je ,Dubrovnik“ povjerovao ,Slobodi“, koja je javila, da su Sr- bi isključeni iz zajedničke akcije, a nije vjero- vao ,Novomu Listu“, koji je donio vijest — ta odgovara istini — da ,,Hrvatski Klub“ traži, da so i srpski zastupnici pozovu na dogovore. Čo- vjek mora promisliti, da se je , Dubrovnik“ pri- hvatio vijesti ,Slobode* samo da uzmogne na- valiti, i tako poduprijeti ničim neopravdan na- padaj na dubrovačke Hrvate u poslanici ,Srbi- ma na Primorju“. Ako je tako, ovaj način stranačke borbe ne možeino zvati ni najsretni- jim ni najkorektnijim. U samoj stvari tajnost sjednice nameće nam neku reservu u prosugjivanju onoga, što se kaže, da je klub zaključio, Svakako, koliko sino mogli razabrati iz razgovora sa pojedinim zastupnicima, nagagjanja Pokreta“, kao da bi klub bio promijenio svoje stanovište u pitanju spora izmegju Ugarske i Austrije, nema nika- kva oslona u činjenicama. Klub nije imao ni prilike, da u tom pogledu stvori kakav zaklju- čak ni sada ni prije; on se je samo ograničio na pitanje, ima li se odazvati pozivu zastupni- ka iz banovine na zajednički sastanak, ili ne, a eventualno, koga bi se na taj sastanak imalo zvati. Načinu, kako je na to pitanje odgovorio, treba suditi sa taktičnog gledišta, a konačni sud o svomu moći će se izreći stoprva, kad se do- znadu zaključci zajedničke konferonce zastupni- ka, kojo će so po vijesti ,Novoga Lista“ držati po svoj prilici na Rijeci. O sjednici kluba pronose se po novina- ma i druge vijesti. Kad bi im čovjek vjerovao, ne bi dobio najbolji pojam o t&ktu i razborito: sti naših zastupnika. ,Dubrovnik“ n. pr. javlja, da se vrijome većim dijelom izdangubilo u me- gjusobne prijekore i u kritikovanje ponašua- nja pojedinih zastupnika i pisanja hrvat- skih novina u pokrajini. Negdje smo čitali čak i to, da je zastupnik Dulibić istupio iz kluba. ,Naše Jedinstvo“ donosi cijelu raspravu o spo- ru izmegju njega i ,Narodnog Lista“, koju kad čovjek čita, sve čeka, kad će doći, da su se za- stupnici počupali za koso, U svemu ovomu i- stina je samo to, da se je u klubu, pošto se raspravilo pitanje, za koje jo bila sjednica ure- čena, pretresalo i o dogogjajima i nesuglasica- ma u samoj stranci. Poslije svega onogu, što se je u zadnje doba bučilo i pisalo, sasma je prirodno, da su rasprave bile živahne, ali da kažemo svu istinu, niti jo ,Naše Jedinstvo“ to- liko čisto, niti šibenski izbori tako znameniti, da je komu palo na pamet rušiti ono, što je stvorila prijeka nužda. Po našem mišljenju ,Hrvatska Stranka“ sada je stoprva u postanju, te su ovakova tr- venja prirodna, kad so Mhoće provesti u djelo ovako zamašnu stvar, kao što je fuzija narodne i pravaške stranke. Osobne svagje i inadi po- sao otesćavaju, pa je za to svačija dužnost na- stojati, da takovi sporovi ne pritvore se od lo- kalnih pitanja u opća. Općinski izbori u Dalmaciji. — Govoreći onjima ,Dubrovnik“ kaže, da nije nikad Srbin doživio gorega razočaranja misleći i vjerujući na moguću slogu sa braćom Hrvatima. Po njemu kod Hrvata vladala je deviza: Sa bra- ćom Srbima složno svuda, gdje može Hr- vat samo da dobije; na štetu braće Srba svuda, gdje bi mogao brat Srbin i malo da steče. Dokaze za ovu svoju tvrdnju ostavio je za drugi put, a to nije smio, kad je na nas po- digao ovako tešku osvadu. Bojimo se, hoće li nam ih donijeti i drugi put, jer smio potpuno uvjereni, da ih nema. Pristaše ,Hrvatske Stran- ke“ izložili su se, da u djelo provedu želje vod- stva stranke. Dosta je spomenuti Drniš, Ben- kovac i Kotor. U Drnišu je došlo do otvorene borbe izmegju Hrvata; u Benkoveu zaazimanjem Dapara ima u vijeću 12 Srba, a u Kotoru su pristaše naše stranke poduzeli borbu proti ,či- stim“, koje očito pomaže austrijska policija. Kompromis nije uspio samo u Dubrovniku i Skradinu, ali , Hrvatska Stranka“ nema s česa, da sebe prekori. Da je bilo sa strane Srba više susretljivosti, nepritelji sloge ne bi bili imali oružja da je pobijaju. Rado priznajcmo, da se je sa strane Srba u svim mjestima, gdje su oni bili u vlasti, po- stupalo korektno sa hrvatskim manjinama, ali i hrvatske manjine učinile su, što su mogle, da dogje do sloge. Ono nijesu stavljale zahtjeva, nek općina izgubi svoj harakter, jer su znale, da ima slučajeva, kad dobra volja pojedinaca no može ništa pred silom prilika. Plahost! U ruci nau je pismo mjesnog odbora srpske stranke, kojim je dne 17. junija e. g. izjavio, da su izborni dogovori prekinuti, jer Sibi ne mogu odstupiti od svojih uslova. Poslije toga koraka ne bi nas bila začudila kritika onoga, što , Hrvatska Stranka“ radi, ali poruka mjesnog odbora srpske stranke Srbima na Primorju“ u zadnjem broju ,Du- brovnika“ nije nikakva kritika, to je hrpa insinuacija i pogrijanih osvada, koje se ni- kako ne mogu složiti sa obećanjem učinjenia: u pomenutom pismu, da će Srbi u Dubrov- niku i nadalje raditi, kako su započeli, da do sloge dogje. Načinu, kako je poruka sastav- ljena, može bili isprika samo plahost, Izne- nagjeni vijesti, da će Hrvati na izbore, ni- jesu ni čekali, da im se taj korak razjasni, a kad je izborni proglas , Hrvatske Stranke“ izašao, ,poruka“ je bila već napisana i pot- pisana, pa da no mijenjaju, ostavili su re- dakciji svoga lista, da ga opremi sa nekoliko riječi, koje mogu svjedočiti o ukusu onoga, koji ih je na papir bacio, ali u sebi ne zna- če ništa. Kod Srba ima ljudi, da razumiju, kako činjenice navedene u proglasu nijesu takove, da ozbiljna stranka može preko njih proći sliježući ramenima. Mi bismo htjeli znati, što bi Srbi u Dubrovniku, bili učinili, da im je Upravni odbor Srpske Stranke na Pri- morju preporučio, da eventualno stupe na biralište? Htjeli bismo znati, što bi mjesni odbor uradio, da u Dubrovniku ima Srba, koji stranci ne pripadaju, pa da im reku: mi ćeino bezuslovno glasovati za vašu listi- nu, ako u njoj bude 12 naših. Ako nam je dopušteno suditi po onomu, što vidimo, Sibi bi bili uradili ono, što i mi. Prije nego nas s česa prekore, neka se sjete, da smo bili spravni odbiti krilo Hrvata, koje zazire od Srba, samo da do željene sloge dogie. | Srbi imadu svoje čiste“; da su ih odbili, bilo bi došlo do sporazuma. Ali oni nijesu se od njih rastavili; da ih ne izgube, postali su svi ,čisti“! Taj uzmak razboritijih pred političkom zaslijepljenosti pokriva se sada običnim pfla- sterom, pa nam poruka priča o širokim vi- dicima i kucaju narodnog srca. Promatrajuć stvari s toga pjedestala, oni naše postupanje tumače staračkim sitničareajem, tjesnogru- dosti i lokalnim sofizmima. Od srča im sve to opraštamo, samo neka nam _ nagju. pravo ime za njihov zalitjev, da bude u vijeću 18 njihovih. Zar istim pravom to ne bi mogli mi zvati sitničarenje, tjesnogrudost i sofizam ? Zač no sile oni, da kaprisirajuć se na broj- noj ravnopravnosti, dali su povoda, da po- sumnjaju ljudi u njihovu lojalnost: da su tim samo otešćali položaj onih, koji su sve sile uložili, da dogje do sloge? Takova ravno- pravnost dala bi u ruke Srbima općinu. To svak razumije u gradu, samo ne će da ria- zamiju oni, Suizite se, gospodo, s visine polubo- govske i promatrajte ljudske stvari ljudskim okom. Tada mješte da na nas pošljete ana- tomu i da nim promuklim glasom pjevate pjesmu o narodnim idealima, koji su se od straha pred Hrvatima, skrili u vas ispod veladuna: vidjeli biste, da put do sloge nije tako dalek. Samo se hoće zdrava poji- manja naših odnošaja i pravog samoprijegora. Vi spominjete doista s vaše strane ,jedin- slveno i izgledno siumopregorijevanje“, jer ste odstupili ,u izvjesnoj mjeri iz ljubavi k Dub.ovniku i narodnoj stvari od svojih o- pravdanih narodnosnih načela“, ali možete promisliti, da ako je vama na sreu , srpstvo“ Dubrovnika, i pama je , hrvatstvo“, U tomu pogledu uijesto dakle ništa više žrtvovali od nas, a drugih žetava niti mi vidimo, niti nam ih vi u vašoj poruci kažete. Sama vaša poslanica nije najbolji pri- mjer prijegora. Poslije svega, što se u Du- brovniku u zadnje doba dogodilo, mogli smo s vaše strane očekivati barem, to da ćete promisliti, da vam bolje uvjete nijesmo m o- gli ponuditi, kako smo mi cijenili, da vi naše uvjete nijeste mogli prihvatiti. To su granice, koje nijesmo smjeli ni mi ni vi pre- koračiti, ako nam je zbilja do trajne sloge, a ne do stranačkog uspjeha. Tako ne bismo bili dali povoda, ovim žalosnim polemikama, a što ovoga puta nije uspjelo, bilo bi si- gurno uspjelo drugoga puta, kad se strasti još bolje priwire, Za ovakovo držanje hoće se naravski megjusobnog povjerenja, a tko čita vašu poslanicu, u njoj tomu ne nalazi traga. Nadamo se, da je to slučaj, plod časovite uzrujanosti, ali ipak moramo ovakovo pisanje požaliti. Kad bi Dubrovnik mješte da bude gpluča i simbol u ovom teškom i još neizvje- snom pokretu za narodno ujedinjenje“, imao iznova zavitlati zubljom bratskog inada i sva- gje, grjehota, što se u narodu još uzdrži uspomena na svijetle dane njegove prošlosti! ORLA Za uregjenje dalmatinske plovitbe. Dneva 10 o. mj. bio je u Trstu sastanak prestavnika dalmatinskih društava i austrijskog Lloyda, kojemu je predsjedao min. savj. Delles dok je pom. vladu zastupao bar. Strobach. Gen. direktor Lloydov Frankfurter izvij ko stio je o dogovorima Lloyda sa dalmat. par brodarskim društvima te o zaključku da se dal- matinska društva slože s Lloydom i ustanovi novo parobrodarsko društvo za plovidbu po Dalmaciji sa sijelom u Trstu. Min. savj. Delles je uzeo na znanje dogovore, te odluke i zahtjeve u pogledu pripomoći sa strane Vlade. Pošto su zastupnici dalmatinskih društava pregovarali i stvarali zaključke s pridržajem, da ti zaključci budu odobreni od glavne skup- štine društvene, odnosno od drugih družinara, ovih će se dana predložiti zaključci tršćanskih konferenaca na odobrenje interesanata. Po ovom se vidi da je pitanje o fuziji dalmatinskih društava sa Lloydom gotova stvar to da so čeka samo odobrenje vlade i skloplje- nje poštarsko-trgovačkog ugovora s istom. Da će pri ovakovom riješenju ovog pita- nja Gitina koristi parobredarska drnštva mo- že se Zaključiti po tom, što su sva društva pri- stala na nj, ali će uspjeh novog društva ovi- siti mnogo o subveneiji, koju će primiti od vlade. Nego ima nešto drugo što nas zabrinjuje, a o čem smo višo puta govorili, biva pitanje financijaliziranja novog društva. O tom, hoće li ovo društvo financijalizirati domaći zavodi ili njemačko :tršćanske banke, ovisit će, hoće li to društvo ostati domaće, kao što su bila dalma- tinska društva do sada, ili će novo društvo po- stati sredstvo za uvagjanje tugjinštine u našu Dalmaciju. Da se nešto snuje u tom pogledu, nema sumnje, jer bečke novine neprestano spominju o financijaliziranju novog društva sa strane nje- mačkih banaka. ,Neue Freie Presse“ od 19 o. mi. piše; da se vode pregovori glede financi- jaliziranja izmegju združenih parobrodskih dru- štava i onih banaka, te su se složile za ustro- jenje novog društva, biva Krodita i Union banke, pošto su se oba društva dogovorili, da u jednake djelove provedu financiliziranje. Sa strane uprava naših društava uvjera- vaju nas, da se financijaliziranje neće provosti bez sudjelovanja damatinskih banaka, a ,Nar. List“ unaprijed ističe, da će u protivnom slučaju u- stati proti tomu cijela zemlja i narodni zastu- pnici. Ipak ne bismo htjeli, da se sve ovo uredi iza leda jednim i drugim, pa na tu eventual- nost upozorujemo: jer zaista je čudno, da se s jedne strane ovakom upornosti širo glasovi o financijalizovanju sa strano bečkih banaka, a s druge strane uvjeravaju naši parobrodari, da se neće ništa uraditi bez dalmatinskih novčanih zavoda. Moglo bi se dogoditi, da je ovo poslje- dnje prosta varka, dok društva ne odobre po- godbe s Lloydom, a da će kasnije raditi, što oni ushtiju. Istina je, da vlada neće moći preći tako lako preko intervencije naših zastupnika, ali za zastupnike bi bilo mnogo lakše, kad bi imali oslona u samim parobrodarima. Oni treba, da zahtijovaju to u interesu svomu i u interesu či- tavo zemlje, jer što će po ugovoru zastupnici današnjih društava biti u upravnom vijeću no- voga društva, slaba je korist, ako akcije budu u rukama tugjinaca. Ovo smo htjeli spomenuti u oči skupštine dubrovačke parobrodarske plovidbe, koja je urečena na 13 septembra. Uprava predlaže, da se odobri dogovor njezin sa austrijskim Lloy- dom i ostalim parobrodarskim društvima dalma- tinskim o fuziji te da se pristane na dotične zaključke društava i na dogovorenu valutaciju \ 3 i 4 z E