Br. 35. U DUBROVNIKU, 31. Avgusta 1905. Godina XV. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem šasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, vo Dubrovnik, 30. avgusta. Nelealno. — Polemika izmegju .Našeg Je- dinstva“ i ,Narodnog Lista“ nastala je u po- vodu šibenskih izbora, ali po onomu, što sada vidimo, to je borba o novinarsko prvenstvo, koju ,Naše Jedinstvo“ vodi proti ,Narodnom Listu“, da mu ojadi položaj kao organu ,hrvat- ske stranke“. U tu svrhu ,,Naše Jedinstvo“ ne bira sredstava. Sada se igra čista progonjena jaganjca sada uvrijegjena lava; sada mu je do koristi Hrvatske Stranke“, sada se ruga toj vladinoj karkaši“; a kad ga protivnik uhvati u škripac, pa mu ta sredstva ne pomažu, tad svijetu kaže svoj majstorluk u izvrtanju i izo- pačivanju. Onomadne se je zaletio tako daleko, da je zanijekao postojanje one tačke u ugovoru s vlasnicima našeg lista, po kojoj bi se on bio obavezao nazad tri godine ne prepoznavati u Bosni i Hercegovini političkih Srba. Da spasi ime firme, koju je nad svoj dućan izvjesio, kao da je tobože uvijek radio za slogu Srba i Hrvata, njemu ovo izgleda manje zlo, nego pri- poznati javno u svomu listu, da je ugovarao sa pok. Fabrisom u isto doba kad je taj ugovor potpisao i radio u smislu njegovu. Od takova polemičara, ne može nas za- čuditi ni nelealno postupanje prama presjedniku Hrvatske Stranke“ Dr. Peru Čingriji. Pota- knut od nekoliko članova kluba on je kušao djelovati na urednika ,,Našeg Jedinstva“ da bi jenjala ova jalovii Borba izmegju dva lista, koja oba pripadaju istoj stranci. Pismo je bilo pisa- no konfidencijalno kaonoti na nekadanje gla- silo narodne stranke“, te je to namećalo g. Stražićiću dužnost, da ako ne usvoji savjete, pi- smo zadrži na sebe. Nu reklo bi se, da se u- rednik ,Našeg Jedinstva“ malo razumije u takt i pristojnost. On je naprosto iz pisma izvadio neke tačke, da svoje tužbe na ,Narodni List“ podupre i auktoritetom predsjednika kluba ,,Hr- vatske Stranke“. Svrha je tomu posijati megju članovima istog kluba nepouzdanje, ali ovaka zloporaba povjerljivosti odaje odveć jasno te namjere, da bi mogle uspjeti. Smotra“ o općinskim izborima. — Nado- vezujuć na uspjehe općinskih izbora u pojedi- nim općinama ,Smotra“ u broju od 23. o. mj. opravdava vladu od prigovora, kao da bi ona bila pristrana. Ako je gdjegod u izvještima na- ših novina o ovim izborima vlada bila spome- nuta, to se je odnosilo na njezine pojedine či- novnike ili na to, što nije predvidjela izborne zloporabe. Za to bi ovo pravdanje ,Smotre“ iz- gledalo čudno, nadasve, jer znamo, da ona j B a M w kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i llercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemsteo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- DeGiulli, obično muči, kad ne bi na svrsi bilo nešto, što ti kaže, čemu se toliko razgagolala. Radi se samo o višem policajskom povje- reniku g. Mahkovetzu. Proti ovom činovniku podigle su se u zadnje doba opće tužbe radi njegova uplitanja u stvari, koja na nj ne spa- daju. Neka on gleda granicu, neka sije smutnju, gdje ta austrijska bilina uspijeva; ali nas, mir- ne gragjane, nek pusti u miru. To barem mo- žemo zahtijevati od države, koja se pred svije- tom hvasta, da nije policajska. Cijenimo, da su ovi zahtjevi jako pitomi, ali je g. Mahkovetz drugoga mišljenja. Ono- madne su naši akademičari bili na izletu do Kotora. Tamo ih je dešao pozdraviti g. Mah- kovetz. Mladost je plaha, pa je od njega bilo jako neoprezno izlagati se gorim iznenagjajima, nego je bio onaj, koji je on izletnicima pripra- vio. Kako moramo pretpostaviti od jednog po- licajskog činovnika barem toliko razbora, da to razumije, nameće ti se samo pitanje, kojega je posla tamo imao. On je po svoj prilici želio iskaza, i to baš na kraljev dan, da uzmogne u Beču prikazati, kako je ovdje na jugu potrebit. To su stara sredstva policije, a kad nam ka- snije dogju protokolima dckazivati povjereni- kovu pravednost, od srca bi se nasmijali, da nam ujedno ne dolazi pred oči slika naroda, na kojemu se izvagjaju slični eksperimenti. Osjetljivost. — ,Naši su biskupi puno na visoku, a da do njih dopre buncanje ljudi oko Crvene“. Ovako .Dan“ odbija i samu misao, da bi se svjetovnjaci usudili dati savjeta ,ozbilj- nom i svake časti dostojnom senatu našeg Epi- skopata“. Čudne li osjetljivosti! Na čast našem episkopatu ,njegova visina“, ali pisci , Dana“, koji ga time hoće da zaštite od svake kritike, izvrgavaju i sebe i njega ruglu. Mi svjetovnjaci dobro razlikujemo jednoga biskupa od drugog pa svakomu sudimo po njegovim djelima. Taj naš sud mnogo manje skandalizuje vjernike, nego hvala .Dana* nadbiskupu Posiloviću, Nagl-u, Flappu, Nakiću i još komu drugomu, koji su se dali u ruke tugjinu, da nam zapriječe uživa- nje onih prava, koja nam pripadaju. ,Dan“ ima pravo samo u toliko, što i mi vidimo, da apeli na domoljublje tih ljudi ne vode do ničesa. Ovu istinu obvija ,Dan“ u list od smokve, da joj se golota ne vidi: ,Sto god Papa odredi, pokorit će se Papinoj naredbi biskupi i pravi vjernici; samo ne će oni, koji- ma nije ni do glagolice ni do latinice, nego do mržnje prama katoličkoj vjori“. Čemu so kriti za ovakim frazama, u koje ne vjeruju ni oni, Pojedini broj 20 para. __ Izlazi svakog Četvrtka. ot Za izjave, priop puta tiskaj ćaju, a ne koji ih pišu? Svakomu je jasno, da nastupom novoga pape obnavlja se ona stara borba na obalama našeg mora izmegju papinskog rimskog cesarisma i našeg naroda. Prije su, da udovo- lje papi, normanske galije pljačkale naše obale i odvele bana Slavića u ropstvo — sada ulogu Normana igraju austrijski činovnici. U sebi je stvar ista, samo su sredstva borbe drukčija. Prama ovakovu stanju, neka se ,Dan“ ni- malo ne čudi, da neodvisna štampa posvećuje svu svoju pažnju pitanju glagolice. Da smo za- dojenii mržnjom na katoličku vjeru, pustili bi, da se stvar razvija po sebi, jer bi pobjeda Ri- ma bila najteži udar katolicismu. Ali nama je do sporazumna rada sa svećenstvom, samo taj rad valja da bude na narodnom temelju. Mi smo narodna stranka, u njoj može imati svak pristupa; koji interese svoje osobe, ili svoga sta- liša podvrgne interesima naroda. . Resolucija kongresa gjaka u klevikalizmu. — ,Dan-“ cijeni, da je szoju izvršio, kad je proglasio ovu resoluciju framasunskim utjeca- jem, On jauče: ,Na oprez mili narode. Na- pretinjaštvo, Liberalizam, o kom se toliko danhis viče, nije drugo nego vuk razdiraoc....“ Štoliza ovoga introibo slijedi, mogu sami či- taoci pogoditi. Ovako pisati jako je udobno. Što ti se ne svi“ ;i proglasi bezvjerstvom i framasunstvom, a začetnike toga sjemenom gjavola, vucima raz- diraocima, pa hajde mirno spat. Nesreća je samo, da kad se probudiš, nagješ sve onako, kako je i prije bilo. Da je proklinjanje moglo što pomoći, davno bi se u njemu bio utopio svaki otpor uroti nenarodnim težnjama redakcije ,Da- na“ i njezinih inspiratora. Mješte toga eto sada i omladina se oglasila, a na njezin glas u ovakovim pitanjima ne možeš se oglušiti. Zlo- volja se širi i zahvaća s dana na dan šire kru- gove pa mješte psovaka bilo bi bolje, da pre- časni oko .Dana“ malo promisle, da ne budu oni dali povoda ovim smutnjama. Proti Supilu. — Hrvatsko Pravo“ od prošloga petka donosi davno obećana otkrića o ponašanju g. Supila kako novinara i političara. Ono upravlja jedanaest pitanja g. Supilu te traži na to odgovora. Evo tih pitanja u kratko, u koliko se odnose na pojedine činjenice. Zašto je bio u Beogradu, zašto je posjetio g. N. Pa- sića tri puta u njegovom stanu u Beogradu te se tu razgovarao sa prof. Nikolom Ivanovićem ; zašto je bio kod kralja Petra sa umjetnikom Muratom te ugovarao sa kraljevim tajnikom Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi ote zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više odbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- a pisma ne primaju se. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Jašom Nenadovićem; zašto je pisao Jovanu Gjaji, da je primio od Dr. Vesnića nekakav omot, te da će program rada i lista predati g. grof. Špiri Kaliku, kad ovaj bude kroz Rijeku prošao; koliko je primio iz kase ministarstva inostranih djela preko g. Ace Stanojevića; što je njegovo dopisivanje sa N. Pašićem u po- gledu novinarskog rada. U nijednu ovu osvadu ne vjerujemo, a evo zašto. Osvade idu u tankove tančine, da bi čo- vjek morao promisliti, da je, i kad bi bilo što- god u svemu istina, g. Supilo bio jako neopre- zan. On bi bio morao gubiti svoja pisma po putu, a to se moralo događati i g. Jovanu Gjaji, što ne možemo dopustiti ni za jednoga, ni za drugoga. Ostaje tada jedna mogućnost, a ta je da su na pošti otvarali pisma Supilova, uhodili njegove korake, pa iz nekih činjenica, koje ni sam g. Supilo ne poriče, skovali sve ove osva- de, napunjajuć praznine nagagjanjima i svo- jevoljno dovagjajuć u svezu jedno s drugim, ali tada treba pitati, ko je mogao to ura- diti. Policija? Ali kako je to, da, , Hrvatsko Pravo“ raspolaže ovim materijalom? Ne ostaje dakle drugo nego ili zaključiti da od svega ovoga nije ništa istina, nego da je sve izmišlje- no u redakciji ,Hrv. Prava“ ili od kojeg nje- govog dopisnika, ili da je ,Hrvatsko Pravo“ organ austrijske državne policije. U ovom po- tonjem slučaju, koliko bi moglo biti štogod istiuito u stvari, toliko može biti sve laž od po- četka do svrhe. Na maslo policije upućuje i čudna sveza izmegju pojedinih inkriminacija. Tako se u po- pratnom članku spominje tajno dopisivanje Fra- na Supila sa hrvatskim renegatima u Dalmaciji, koje se i danas čuva kod ljekarnika gosp. Šša- * rića u Dubrovniku, a zatim se skače iz Dub- rovnika u Beograd pa se spominju posjeti Špira Kalika na Rijeci, dogovori sa madžarskom [ko- aliranom oporbom i t. d. To je sve tako umjetno spleteno, tako istinski ispripovijedano, da čo- vjek ne može da vjeruje. Dodajemo, da je g. Supilo ove sve glasine najodlučnije oprovrgao. On ni ne pozna neke od onih osoba, koje se u pitanjima spominju. » Dubrovniku“. , Dubrovnik“ se osvrće u zadnjem broju na ono, što smo rekli o proglasu mjesnih Srba njihovim sunarodnjacima na Primorju. U tomu odgovoru ne nalazimo opet nikakova obaziranja na naše razloge. Ou piše, kao da Podlistak. Sam im sudio. Istinita pripovijest. Napisao I B. Širokom zaprašenom cestom idu u skupi- nama muškarci, žene i djeca. Nekoji su muškarci obučeni na gradsku, po čem odmah znaš, da su to , Amerikanci“, da su to oni nevoljnici, koji su prisiljeni ostaviti kuću i ognjište, stare roditeljr, ženu i djecu, da preko oceana steku ono, što kod kuće nikako steći ne mogu. Puni nade u dobru sreću polaze u daleki novi svijet. Njihove ih obitelji sprovagjaju do željeznice, koja će nemilosrdno rastaviti drage i mile za dugo vremena, na... možda za uvijek, jer za nesreću lako... Iz pojedinih se skupova čuo sad prigušeni, sad otvoreni plač žena, te bi se sad jedna sad druga ovjesila o vrat svoga muža jecajući u sav glas. Ovo bi dakako djelovalo i na djecu, koja bi se rasevilila i stisnula uz oca te mu grčevito obuhvatila noge. Što se više približavali kolodvoru postajao o plač i jak sve jači i žešći, te su se polaga- vije micali, da su htjeli što dalje odgoditi čas oškoga rastanka. Ovo je valjda bio i razlog, da u često postajkavati i uza to potezali iz čuture vino, kojim kao da su htjeli otjerati žalost ili erpsti jakost za taj tužni i nesretni rastanak. Muškarce ostavile sile i muževnost, nešto zbog prečestog potezanja iz čuture, nešto zbog važnosti i ozbiljnosti njihova položaja, te i oni počeli plakati poput svojih žena. Op pratnje se osobito isticala jedna lje- pušna i mlada žena. Jedva su na kolodvor stigli pala je ona nemoćna na klupu, što se u čekaonici nalazila. Svriskaše djeca i obuhvatiše gotovo be- životno tijelo svoje majke. Na njihov vrisak dotrči mlad čovjek — bilo mu kojih tridesetak godina — koji se nešto s ljudima dogovarao, poklekne do onesviještene mlade žene, te je počme milovati i zvati je slatkim toplim riječima. Silan dojam i saučešće pobudio je u pri- sutnima ovaj zaista dirljivi prizor — tim više, što se jedva i pomisliti može, da se i kod pri- prostih seljaka nalazi srdaca, koja su tako pu- na nježne i prave ljubavi, kao u ovo dvoje. Nekoji priskočiše i počeše onesviještenu ženu prizivati k svijesti. To im je nmaskoro i uspjelo. Kad je otvorila oči i prepoznala svog muža, koji je sveudilj uz nju klečao, sakupi svu svoju snagu, te ga čvrsto ogrli i žarko poljubiu usta. — Ivane moj mili! — klikne ona gušeć se od plača i jecajuć — Ivane moj, ne osta- vljaj me! — Barice, duša moja! govoraše Ivan ispre- kidanim glasom. Vidiš ja moram u svijet, jer ono malo pjeskovite zemlje ne može, uz najveći trud i muku, da izdrži našu obitelj . ., U svem našem kraju, da — u svoj našoj kraljevini nema nikakve zarade... Pa i ono/malo, što je ima znaš da je ne može dobiti naš čovjek, a ako je i dobije zaslužba je tako malena, de se no mo- žeš čestito ni jedan put na dan jesti. Oboje ustanu. Barica nasloni glavu na prši svog muža i pokuša da rasprši ove njegove ra- zloge, zbog kojih bježi u daleku Ameriku. — Ali možda bi se ipak moglo kako po- moći, a da mne odlaziš od kuće i ne ostavljaš mene s ovim trim ervima — dovrši Barica i pokaže na njihovu djecu. — O, moja žeao! Gdje je taj koji bi nama pomogao?! — upadne Ivan neustrpljivo u riječ svoje šene. Gdje su ti danas milosrdni ljudi?!... Tko bi nama, sinjoj sirotinji, pomogao? — Možda bi se našao čovjek, reče Barica i bez promišljanja nastavi: Naš je bilježnik — gospodin Božo — dobar čovjek; on bi nam htjeo uzajmiti koju stotinu forinti, da se malo zapomognemo. Za te bi novee kupio kola i dva dobra konja, pa bi kao i drugi naši ljudi dova- žao drva i gragju na željeznicu, ovamo u Os. a i drugčije bi štogod zaslužio. Ivan se na te riječi uspravi pred svojom ženom. Njegovo lice poprimilo ozbiljni izražaj, a to je djelovalo i na Baricu, koja se malko trgnula. — Barica! — ozbiljnim će glasom Ivan. 'To ime, koje si malo čas izustila ime bilježnika Boža, nejsmije ti ni na san doći! Jesi li razu- mjela?!... Božo je lopov, koji ti se sad, kad već odilazim, hoće da ulaska, hoće da ti zamaže oči praznim riječima ... Opominjem te ženo, — nastavi Ivan uzdignutim svečanim glasom — opominjem te, da se čuvaš toga sumnjivoga prijatelja i zabranjujem ti sada, u ovom gorkom času, da s tim čovjekom ne dolaziš ni u kakav doticaj... Ja ću ti slati novaca, koliko više budem mogao, pa (kad platiš porez i namiriš druge potrebe tačno i pošteno, ne može ti ništa ni sam ban, a nekmo li bilježnik. — Nemaj brige, Ivane! Ja ću tvoju opo- menu dobro upamtiti, ali ti ipak moram reći, da te je netko krivo uputio i zadao ti briga bez kojih si mogao biti ... Ja mislim, da bilježnik Božo nije čovjek bez srca i savjesti, kako su ti ga opisali iz čiste zavisti... — Barica! — poviče Ivan glasno i odva- žno — ostavi se toga mudrovanja! ... Mene su hlumm=mmmmmmm=m=m=m=u—= mem maki ka toto AE RENNES VIDNE Nila, DRI.mm———mE==—= nn